Američka nevladina organizacija “Fridom haus” navela je u svom najnovijem izveštaju o slobodi medija, u kojem je analizirana situacija u 199 zemalja, da samo 13 odsto svetske populacije uživa u slobodi medija, 41 odsto ima delimično slobodne medije, dok 46 odsto živi u u zemljama, gde mediji nisu slobodni.
Među zemljama u kojima je zabeležen značajan pad, ovog puta su se našle i Makedonija i Srbija. U Srbiji je zabeležen pad zbog, kako se smatra, neprijateljske retorike vlade premijera Aleksandra Vućića prema istraživačkim novinarima, zabeleženih slučajeva cenzure novinara i medija i ugrožavanja kritičkog, nezavisnog izvještavanja. Takođe su, kako se navodi, mnogi novinari pretrpeli fizičke napade, dok je autocenzura u medijskom sektoru sve dominantnija.
U Makedoniji, koja prvi put svrstana kao neslobodna zemlja, posle objavljivanja transkripta prisluškivanih razgovora vodećih političara, kao i ukazivanja na sprege korupcije između državnih zvaničnika i vlasnika medija, povećan je broj pretnji i napada na novinare.
Mediji u ostalim zemljama na Balkanu svrstani su u delimično slobodne. Crna Gora u izveštaju zauzima 80. mesto, Hrvatska 84, Srbija 87, Kosovo 96, Bosna i Hercegovina 104. i Makedonija čak 136.
Postojan pad poslednjih 12 godina
U novom izvještaju organizacije „Fridom haus“ navodi se da su medijske slobode, širom svijeta, prošle godine pale na najniži nivo u više od deset godina. Medijske slobode, širom svijeta, poslednjih 12 godina bilježe postojani pad, smatra Fridom haus, navodeći nekoliko glavnih razloga za pogoršanje.
"Jedan je povećan nivo nasilja nad novinarima širom svijeta, pod raznim okolnostima. Drugi je sve veća polarizacija, ili stranačka podijeljenost, u nekoliko različitih medijskih sredina”, kaže Dženifer Danam iz Fridom hausa.
Moćni vlasnici medija i oružane pobunjeničke grupe vrše pritisak na novinare da se odluče za određenu političku opciju. Autoritarni režimi i ekstremisti obračunavaju se sa nezavisnim izvještavanjem, dok su najopasnije teme organizovani kriminal, korupcija, građevinarstvo, vjera i sporni suverenitet. Izvještavanje iz konfliktnih zona je postalo toliko opasno da je teško dobiti bilo kakve informacije.
"U Siriji i Iraku, novinari moraju da rizikuju živote da bi dobili bilo kakvu informaciju. I kao što znate, u Siriji je prošle godine poginuo najveći broj novinara, njih 14”, ističe Danam.
Životi novinara takođe su ugroženi u zemljama sa visokom stopom kriminala, poput Meksika i pojedinih centralnoameričkih država, gdje moćni narko karteli podmićuju lokalne vlasti. Mnoge zemlje organičavaju pristup vebsajtovima koji su kritični prema njihovim vladama.
U Kini je najveći broj pritvorenih novinara i sve više se kontroliše izvještavanje o ekonomiji i drugim temama, o kojima je nekada bilo bezbjedno govoriti.
"Na snazi su vladine zabrane izvještavanja o određenim pitanjima, što novinari ignorišu i odlučuju da se njima ipak bave ili da istražuju neke tabu teme, puput korupcije među uticajnim ljudima”, kaže Sara Repući iz Fridom hausa.
Neke zemlje, među kojima je Rusija, blokiraju pristup medijima u područjima pod svojom kontrolom, da bi nametnuli svoju verziju glavnih događaja, poput uloge Moskve u istočnoj Ukrajini. U izvještaju Fridom hausa navodi se da mediji širom svijeta odbijaju da budu ućutkani, uprkos opasnosti i zastrašivanju.
Deset najgore kotiranih su: Belorusija, Krim, Kuba, Ekvatorijalna Gvineja, Eritreja, Iran, Severna Koreja, Sirija, Turkmenistan i Uzbekistan.