Kada američki predsjednik Džo Bajden govori o "pošasti" oružanog nasilja, često se usredređuje na automatsko i poluautomatsko oružje.
Amerika je to čula stotine puta, između ostalog i ove nedelje posle pucnjava u Koloradu i Virdžiniji: Predsjednik želi da potpiše zakon o zabrani oružja visokog kalibra sa kapacitetom da ubije veliki broj ljudi veoma brzo.
"Ideja da i dalje dozvoljavamo kupovinu poluautomatskog oružja je bolesna. Jednostavno bolesna. Pokušavaću da se otarasim poluautomatskog oružja", rekao je Bajden na praznik Dan zahvalnosti.
Posle masovnog ubistva prošle subote u gej klubu u Kolorado Springsu, Bajden je u saopštenju poručio: "Kada ćemo odlučiti da nam je dosta toga? Moramo da uvedemo zabranu automatskog i poluautomatskog oružja da bi ratno oružje uklonili sa američkih ulica".
Kada Bajden i drugi članovi Kongresa govore o automatskom i poluautomatskom oružju, koriste neprecizan termin da opišu oružje visokog kalibra ili poluautomatske puške, kao što je AR-15, koje mogu da brzo ispale 30 metaka bez mijenjanja šaržera.
Zabrana oružja je teško ostvariva u podijeljenom Kongresu. Međutim, Bajden i demokrate sve snažnije zahtijevaju oštriju kontrolu oružja - bez jasnih posledica po izborni rezultat stranke.
Demokratska većina u Predstavničkom domu je u julu usvojila zakonski prijedlog za obnovu zakona o zabrani automatskog i poluautomatskog oružja iz 1990-tih, uz Bajdenovu javnu podršku. Predsjednik je takođe promovisao zabranu tokom predizborne kampanje.
Na proteklim izborima, demokrate su ipak zadržale kontrolu nad Senatom, dok su republikanci osvojili najtanju većinu u Predstavničkom domu u protekle dvije decenije.
Prethodno je u junu usvojen dvostranački zakon o kontroli oružja koji odražava napredak koji su aktivisti postizali proteklih godina.
"Mislim da je američka javnost čekala na tu poruku. Birači, naročito oni neopredijeljeni, kao i mladi glasači, roditelji, željeli su da kandidati govore o oružanom nasilju i mislim da se demokrate konačno približavaju stavu javnosti", kaže demokratski senator iz Konetikata Kris Marfi, jedan od vodećih glasova u Senatu za oštriju kontrolu oružja nakon masakra u školi Sendi huk u Njutaunu - gradu u državi koju zastupa - u kojem je 2012. ubijeno 20 djece.
Nešto više od polovine birača želi da kontrola oružja bude strožija širom zemlje, pokazuju rezultati ankete među 94.000 glasača koju je za agenciju Asošijeted pres uradio Nacionalni centar za istraživanje javnog mnjenja (NORC) na Univerzitetu Čikaga. Oko 30 odsto želi da se zadrži postojeća politika u pogledu prava na nošenje oružja, dok samo 14 procenata želi labavije zakone.
Postoji jasna politička podela. Oko 90 odsto demokrata želi oštrije zakone o kontroli oružja, u poređenju sa 30 odsto republikanaca. Oko polovine republikanaca želi da se zakoni ne mijenjaju, dok je samo četvrtina za to da oni budu manje restriktivni.
Nekada zabranjeno u Sjedinjenim Državama, vatreno oružje visokog kalibra je sada prvi izbor mladića odgovornih za mnoga masovna ubistvva. Kongres je dozvolio da ograničenja na proizvodnju i prodaju tog oružja, prvi put uvedena 1994. godine, prestanu da važe deceniju kasnije zbog izostanka dovoljno snažne političke podrške za suprostavljanje moćnom lobiju koji promoviše pravo na nošenje oružja.
Kada je bio guverner Floride, aktuelni republikanski senator Rik Skot potpisao je zakone o kontroli oružja posle masovnih pucnjava u srednjoj školi Mardžori Stounmen Daglas i u noćnom klubu u Orlandu. Međutim, stalno se protivio zabranama oružja, tvrdeći - poput mnogih republikanskih kolega - da ih većina vlasnika koristi na legalan način.
"Ljudi rade ispravne stvari, zašto biste im oduzeli oružje? To nema smisla", zapitao se Skot tokom pregovora u Senatu o zakonu o oružju.
Ocijenio je da ima smisla da se više pažnje usmjeri na mentalno zdravlje, procjenu problematičnih učenika i raspoređivanje policajaca u školama, uz poruku da bi se trebalo usredsrediti na "stvari koje mogu nešto da promijene".
Zvaničnici organa za sprovođenje zakona dugo su se zalagali za oštrije zakone o kontroli oružja, tvrdeći da su zbog lakog pristupa oružju građani manje bezbjedni, a njihov posao opasniji.
Majk Mur, šef policije Los Anđelesa - treće po veličini policijske snage u zemlji - smatra da ima smisla govoriti o oružju kada je oružano nasilje u porastu širom zemlje, te razmotriti šta vlada može da uradi da bi ulice bile bezbjednije. Zahvalan je što predsjednik Bajden često poteže to pitanje.
"To nije jedinstveni slučaj", kaže Mur za pucnjavu u Kolorado Springsu. "Te stvari se dešavaju cijelo vrijeme, u drugim gradovima, gdje se incidenti događaju u bilo kojem trenutku. To zahtijeva da federalna vlada, zakonodavci, promijene nešto", naglasio je Mur.
U utorak, šest osoba ubijeno je u Volmartu u Virdžiniji. Tokom proteklih šest mjeseci, dogodila se masovna pucnjava u prodavnici u Bafalu u Njujorku, zatim masakr djece u školi u Juvaldeu u Teksasu, te masovno ubistvo na paradi povodom Dana nezavisnosti u Hajlend Parku, u Ilinoisu.
Zakon koji je Bajden potpisao u julu će, između ostalog, pomoći državama da usvoje zakonske mjere koje vlastima omogućavaju da oduzmu oružje građanima za koje se smatra da su opasni.
Međutim, o zabrani se nikada nije pregovaralo. Prag od 60 glasova u Senatu za razmatranje zakona znači da to moraju da podrže neki republikanci. Većina se tome čvrsto protivila, tvrdeći da je previše komplikovano, naročito dok se širi prodaja, kao i vrste oružja. Danas ima mnogo više različitih vrsta oružja visokog kalibra nego 1994. godine, kada je zabranu potpisao tadašnji predsjednik Bil Klinton.
"Radije ne bih pokušavao da definišem cijelu grupu oružja koje ne bi više bilo dostupno javnosti. Mi koji smo porasli sa oružjem kao dijelom naše kulture - ima nas više miliona, stotina miliona - koristimo ga na zakonit način", rekao je republikanski senator iz Južne Dakote Majk Raunds, koji je lovac i vlasnik nekoliko komada oružja, od koje je neke naslijedio od članova porodice.
U mnogim državama, gdje su uvedene zabrane, restrikcije se osporavaju pred sudovima, naročito posle presude Vrhovnog suda u junu kojom su proširena prava na nošenje oružja.
"Prilično smo uvjereni, uprkos argumentima druge strane, da su istorija i tradicija, kao i Drugi amandman (Ustava), na našoj strani", kaže Dejvid Vorington, predsjedavajući i glavni pravni zastupnik Nacionalnog udruženja za prava na nošenje oružja.
Bajdenovi napori, dok je bio senator, bili su ključni za usvajanje zabrane iz 1990-tih. Bijela kuća saopštila je da je broj masovnih pucnjava smanjen dok je zabrana bila na snazi, te da je po njenom ukidanju, utrostručen.
Realna situacija je složenija. Podaci o djelotvornosti zabrane su pomiješani i postoji osjećaj da bi druge mjere, koje nisu toliko politički osjetljive, možda bile efikasnije, smatra Robert Spicer, profesor političkih nauka na Državnom univerzitetu Njujorka i autor knjige "Politika kontrole oružja".
Politički, zabrana je izazvala oštre reakcije, mada je konačni zakon bio kompromisna verzija početnog zakona, objašnjava Spicer.
“Zajednica koja podržava oružje bila je bijesna", ističe Spicer.
U pojedinim krugovima, smatralo se da su demokrate zbog zabrane izgubile kontrolu nad Kongresom 1994. godine. Međutim, kasnije istraživanje pokazalo je da je poraz vjerovatno bio više povezan sa snažnim, dobro finansiranim konzervativnim kandidatima, te crtanjem granica izbornih okruga.
Međutim, nakon što je demokrata Al Gor - koji se zalagao za oštrije zakone za kontrolu oružja - 2000. godine izgubio na predsjedničkim izborima od republikanca Džordža Buša, demokrate su uglavno odustale od tog pitanja, sve do pucnjave u Sendi huku 2012. Čak i nakon toga, o tome se nije raspravljalo u predizbornoj kampanji do izbora za Kongres 2018. godine.
Aktivisti sada smatraju da postoji napredak.
“Činjenica da su Amerikanci izabrali predsjednika koji je dugo čvrsti pristalica smjelijih zakona za kontrolu oružja - i nedavno ponovo izabrali većinu u Senatu koja to podržava - vam govori sve o tome koliko se politika u vezi sa tim pitanjem dramatično promijenila", kaže Džon Feinblat, predsjednik organizacije "Svi gradovi za bezbjednost od oružja".