U SAD mnogi smatraju da je veće bolje, ali jedna takva dilema podijelila je stanovnike male zajednice na istoku zemlje. Priobalno područje savezne države Mejn je najistočniji dio SAD, sa očuvanom prirodom i bez velikih modernih razvojnih projekata.
To je takođe područje u kojem, pozivajući se na patriotizam, jedna porodica želi da izgradi najviši jarbol za zastavu na svijetu.
Projekat koji košta milijardu dolara trebao je da ujedini ljude i podsjeti ih na zajedničke vrijednosti u vrijeme izražene polarizacije u gotovo svim sferama života. Ipak, „Park sa jarbolom slobode“, što je zvanični naziv projekta, do sada je učinio suprotno – podijelio je stanovnike Kolumbija Folsa, kojih ima ukupno 485.
"Očigledno bi to bilo veoma jedinstveno“, kaže Pit Doak, vojni veteran i pristalica projekta. „Najviši jarbol za zastavu u ovoj zemlji, možda i na svijetu. I vidjeli biste ga dok letite iz Evrope. To bi bilo prvo što biste vidjeli, ili posljednje što biste vidjeli kada odlazite, ako je nebo vedro.“
Čarli Robins, penzioner i protivnik projekta, objašnjava da je njihov gradić prilično podijeljen i da na neki način svi čekaju da vide šta će da se dogodi.
„Nisam baš pristalica jarbola za zastavu. Star sam, penzionisan, lovim i pecam na tom području i uživam u tišini i miru i u tome što mogu da idem na svoja specijalna područja za lov i pecanje, bez konkurencije. To za mene pravi veliku razliku“, kaže Robins.
Jarbol za zastavu bi bio izgrađen blizu Kolumbija Folsa i sa 445 metara visine bio bi viši od čuvene zgrade Empajer stejt u Njujorku. Liftovi bi posjetioce nosili do vrha, odakle bi se vidjela i Kanada, a zastava na jarbolu bila bi veća od fudbalskog terena.
Idejni tvorac „Parka sa jarbolom slobode“ je Moril Vorčester, vlasnik organizacije „Vijenci širom Amerike“ i drugih lokalnih biznisa, što njegovu porodicu čini jednim od najvećih poslodavaca u tom regionu.
„Želimo povezati Amerikance, posjetiti ih na stoljeća žrtvovanja da bi naša sloboda bila zaštićena, kao i da ujedinimo podijeljenu Ameriku“, izjavio je on ranije.
Vorčester je postao poznat po svojoj kompaniji za pravljenje vijenaca. Kao dječak, posjetio je Nacionalno groblje u Arlingtonu, blizu Vašingtona, gdje leže posmrtni ostaci američkih vojnika iz raznih ratova. To je na njega ostavilo veliki utisak.
Nakon što je osnovao kompaniju, od 1992. godine je svake godine počeo ostavljati vijence na nadgrobne spomenike u Arlingtonu. To je trajalo godinama, sve dok fotografije snijegom pokrivenog groblja, sa vijencima uz spomenike, nisu postale viralne.
Projekat postavljanja vijenaca je svake godine bio toliko obiman, da je osnovao neprofitnu organizaciju „Vijenci širom Amerike“, koju sada vodi njegova supruga. Organizacija godišnje dostavi više od milion vijenaca na vojna groblja.
Sve to učinilo je i Kolumbiju Fols sinonimom za izražavanje takvih vidova patriotizma. Malo ko dovodi pitanje motive porodice Vorčester, ali oni koji su skeptični navode da je činjenica da su Vorčesteri svoj biznis povezali sa „svetom kravom“ u SAD – vojnim veteranima.
Moril Vorčester je ideju o jarbolu za zastavu otkrio prošle godine. O tome je informisao lokalne zavničnike, ali većina stanovnika je za projekat saznala tek nakon što su Vorčester i sinovi organizovali zvanično predstavljanje, sa grafikama i animacijama.
„Većina ljudi je bila, hajde da kažem, šokirana da je to toliko veliko“, kaže Džef Grin, jedan od tri gradska vijećnika.
Region Kolumbija Folsa poznat je po očuvanoj prirodi, bogatim šumama, lovu na jastoge i branju borovnica. To je istovremeno jedan od najsiromašnijih regiona u državi Mejn.
Projekat je trebao da ujedini ljude i donese nove izvore prihoda, ali mještani su zabrinuti da bi mogao bespovratno promijeniti jednu od rijetkih netaknutih zajednica na istočnoj američkoj obali.
„Jednostavno ne želim uništiti nešto što je već dobro, ovdašnju ljepotu, razvojem na ovom području. Neodlučna sam, zaista jesam. Želim da vidim razvoj, želim da vidim održiv razvoj, ali želim da vidim i očuvanje ovih stvari koje su nam bliske i drage“, kaže Meri Emerson, koja se protivi projektu, ali razmatra i benefite koje bi donio zajednici.
Izgradnja najvećeg jarbola donijela bi velike promjene u živote lokalnog stanovništva. Ali obim projekta je mnogo veći - osim jarbola i zastave, predlagači planiraju izgradnju sela, muzeja istorije, restorana i auditorija sa 4.000 mjesta.
Takođe, bili bi izgrađeni memorijalni zidovi sa imenima svih američkih veterana koji su umrli još od američke revolucije. To bi bilo više od 24 miliona imena.
Sve to bi podrazumijevalo izgradnju puteva, parkinga i smještaja za stotine, pa i hiljade radnika, a kasnije i posjetilaca. Bio bi otvoren i veliki broj suvenirnica, restorana brze hrane i svih drugih sadržaja koji postoje na velikim turističkim lokacijama.
„Ako se ruralna zajednica prebrzo proširi, ne biste više mogli da tu živite. Cijene bi u nekim slučajevima bile previsoke“, kaže vijećnik Grin.
Porodica Vorčester nije pristala da razgovara sa novinarima Asošijeted presa, ali Morilov sin, Majk Vorčester, naveo je u izjavi da planiraju nastaviti sa projektom, ostavljajući prostor za eventualne promjene.
Naveo je da porodica dobija puno podrške, kao i donacije – što je jedan od načina finansiranja izgradnje – ali i da poštuju želje lokalne zajednica koja želi još vremena da prouči projekat.
U ovom trenutku, projekat je u fazi rješavanja administrativnih prepreka. Lokacija izgradnje tehnički nije u Kolumbija Folsu, nego na području nad kojim nadzor ima državna agencija, pa Vorčesteri planiraju da preko zakonodavne procedure omoguće mještanima da glasaju za pripajanje te zemlje.
Takođe, Služba za zaštitu životne sredine države Mejn optužila je tvorce projekta da su organizovali izgradnju kabina bez potrebnih dozvola.
U martu, stanovnici su izglasali šestomjesečnu zabranu gradnje velikih projekata, kako bi sebi i gradu obezbijedili više vremena za kreiranje neophodne regulative i pravila.
Neki od mještana kažu da Vorčester radi nešto dobro i da će donijeti nove poslove. Drugi navode da je riječ o biznismenu koji je naučio da stvari idu u njegovu korist i da svoju verziju Amerike nastoji da nametne drugima, dodajući da se veličina patriotizma ne može mjeriti visinom jarbola.
„To je drugačije od moje vizije“, kaže Čarli Robins, dodajući da bi to bilo kao da neko u divljini postavi Ajfelov toranj.
Robins ne dovodi u pitanje motive za izgradnju: „Lovim i pecam na tom području. Ne volim gužve. To je na neki način sebično, ali tako se osjećam.“
Ipak, kritikovanje bilo čega što ima veze sa zastavom može da dovede do delikatnih situacija. Na jednom od sastanaka mještana, stanovnica je rekla da joj se ne sviđa ideja da se svako jutro probudi i kroz prozor ugleda veliki jarbol.
„To mi nije baš leglo“, kaže Pit Doak, koji svog prijatelja Vorčestera opisuje kao vizionara.
„Možda ćemo se jednog dana probuditi i ugledati zastavu sa srpom i čekićem“, aludira Doak na zastavu Sovjetskog saveza. „Reći da jarbol sa američkom zastavom bode oči, to mi se ne sviđa. Ali ne smeta im da kroz prozor gledaju tornjeve za telefone i vjetrenjače“.
„Jarbol sa zastavom jednostavno želi da oda počast svim veteranima koji su pali u ratovima. To je u osnovi suština“, kaže Doak.
Ukoliko projekat bude odobren, izgradnja bi trajala 10 godina.
