Da bi neko postao stanovnik američke države Južna Dakota, dovoljno je da provede jednu noć u njoj. Nakon odsjedanja u kampu ili u hotelu, zainteresovani mogu svratiti do jedne od kompanija specijalizovanih za pomaganje sa papirologijom na osnovu koje se dobija prebivalište u državi koja nema porez na prihod, a registracija vozila je relativno jeftina.
Ovakav sistem državi donosi dodatni prihod kroz naknade za vozila, ali i nudi utočište putnicima koji su stalno na putu i koji u suprotnom ne bi imali stalnu adresu ili mjesto za glasanje.
Upravo to i jeste problem. Zvaničnici te države su između dvije struje – onih koji kažu da ljudima koji stvarno ne žive u Južnoj Dakoti ne bi trebalo biti dozvoljeno da glasaju na lokalnim izborima i onih koji kažu da pokušaji da se nametnu pravila o dužem boravku kako bi se moglo glasati zapravo krše princip da svi imaju pravo da glasaju.
Osim toga, barem jedna američka država istražuje da li njeni stanovnici izbjegavaju visoke poreze na dohodak tako što prijavljuju da ustvari žive u Južnoj Dakoti.
Usluge za ljude koji vode nomadski način života
Lako dobijanje boravišta za nomade postalo je prilika za one koji vode biznise za prosljeđivanje pošte ili parkove za vozila kampere.
"To je primarni koncept ovdje, ljudi koji su se odrekli da žive u kućama i stanovima, sada su na točkovima i konstantno putuju", kaže Dejn Goec, vlasnik Centra za boravište Dakota u gradu Spirfiš, koji pruža usluge onima koji su uvijek na putu. “Treba im mjesto koje mogu zvati domom, mi im obezbjeđujemo adresu da to urade, a oni su stalno u pokretu.”
Goec procjenjuje da više od 30.000 ljudi koji žive u pokretu imaju prebivalište u Južnoj Dakoti, ali tačan broj nije poznat. Iz Odjeljenja za javnu bezbjednost te države, koje se bavi izdavanjem vozačkih dozvola, kažu da ne prate broj aplikacija dobijenih od ljudi koji putuju.
Zvaničnici Kancelarije državnog sekretara Južne Dakote nisu odgovorili na pitanja poslana imejlom, ni na telefonske poruke, o broju ljudi koji ne žive u toj državi a registrovani su za glasanje. Ta kancelarija nije odgovorna za nametanje uslova o prebivalištu, navela je direktorica Odjeljenja za izbore, Rejčel Sulek.
Viktor Robledo, njegova supruga i petoro djece, krenuli su na put prije deset godina, u kamperu dugačkom 8,5 metara, tražeći avanturu i ublažavanje visokih troškova života u južnoj Kaliforniji. Otkrili su da Južna Dakota pruža priliku za uštedu novca, primanje pošte i "boravište u državi koja nas zaista njeguje", kaže Robeldo. Podnijeli su zahtjev za prebivalište 2020. godine.
“Bilo je jednostavno - doći u državu, prenoćiti u nekom od kampova, a kada to učinimo, donesemo račun u kancelariju, popunimo neke papire, promijenimo dozvole. Zaista, može se proći kroz to za 48 sati”, rekao je Robledo.
Pravila o prebivalištu izazivaju zabrinutost zbog izbora
Neki od protivnika ovakvih pravila za dobijanje prebivališta ne žele da ljudi koji fizički ne žive u Južnoj Dakoti glasaju na izborima u toj državi.
“Ne želim nekome uskratiti pravo glasa, ali to što se može glasati na izborima za školske odbore, zakonodavnim ili okružnim izborima i kada neko nije dio zajednice, to me muči“, kaže demokratska članica Predstavničkog doma Južne Dakote, Linda Duba, dodajući da su 10.000 ljudi ili otprilike 40% njenih birača u Sijuks Folsu stanovnici koji imaju samo poštanske sandučiće.
Duba navodi da voli da kuca na vrata i upoznaje ljude, ali kaže da nije u stanju da se bavi "politikom odnosa" sa onima koji su stalno na putu.
Zakonom koji je zakonodavna vlast pod kontrolom republikanaca usvojila 2023. godine dodani su uslovi za registraciju birača, uključujući 30 dana boravka — koji ne moraju biti uzastopni — i posjedovanje „stvarnog stalnog objekta za stanovanje, ustanove ili bilo kojeg drugog mjesta boravka kojem se osoba vraća nakon perioda odsustva.”
Glavni sponzor zakona, republikanski senator Rendi Dejbert, rekao je panelu u Senatu te države da su građani izrazili zabrinutost zbog „ljudi koji dolaze u državu, postaju rezidenti preko noći i idućeg dana glasaju u odsustvu ili na drugi način, a zatim napuštaju državu.”
Oni koji su bili registrovani za glasanje prije nego što je novi zakon stupio na snagu i dalje su registrovani, ali neki koji su pokušali da se registruju nakon njegovog usvajanja imali su problema. Desetine ljudi kojima je prošle godine odbijena biračka registracija kontaktirali su Američku uniju za građanske slobode Južne Dakote, kaže menadžerka te organizacije, Samanta Čepmen.
Zahtjevi za dugotrajni boravak da bi se moglo glasati generalno su neustavni jer takva ograničenja ometaju međudržavno pravo na putovanje, kaže Dejvid Šulc, profesor političkih nauka Univerziteta Hemlin i profesor prava na Univerzitetu St. Tomas.
„To je neka vrsta parohijalizma, ta ideja da se kaže da samo ljudi koji su stvarno u našem komšiluku, koji zaista žive u našem gradu, imaju dovoljan ulog u svemu tome, a sudovi generalno nisu bili naklonjeni takvim vrstama argumenata, jer se često koriste u diskriminatorne svrhe”, objašnjava Šulc.
Državni zakondavci se ne slažu
Tokom 2024. godine, lokalna skupština je razmatrala nacrt zakona o poništavanju zakona iz 2023. godine, koji je prošao Senat, ali nije usvojen u Predstavničkom domu te države.
Tokom rasprave u Predstavničkom domu, republikanski član Džon Hansen pitao je jednog od ljudi koji su uvijek na putu kada je posljednji put bio u Južnoj Dakoti i kada namjerava da se vrati. Čovjek je rekao da je bio u državi godinu dana ranije, te da se planira vratiti u narednim mjesecima. Drugi čovjek koji se preselio iz Ajove kako bi radio u inostranstvu rekao je da u Južnoj Dakoti nije živio "fizički ni jedan vremenski period".
“Mislim da ne bismo trebali dozvoliti ljudima koji nikada nisu živjeli u ovoj državi da glasaju u našoj državi”, rekao je Hansen.
Republikanski senator Dejvid Viler, advokat u Huronu, kaže da očekuje da će sudski spor biti ono što će dovesti do promjene. Malo je vjerovatno da će promjena zahtjeva od 30 dana proći sada u zakonodavnom tijelu, dodao je.
"To je komplikovana tema koja uključuje federalni i državni zakon, kao i federalna i državna glasačka prava i teško je okupiti sve strane oko ideje kako to na odgovarajući način riješiti", rekao je Viler.
Poreske olakšice za rezidente iz drugih država?
Više od 2.500 kilometara istočno, finansijski kontrolor države Konektikat, Šon Skenlon, zatražio je od tužilaca da ispitaju da li su neki državni službenici koji žive u toj američkoj državi možda zaobišli poreske obaveze tvrdeći da su rezidenti Južne Dakote.
Konektikat ima stopu poreza na dohodak od 3% do 6,99%, a gradovi i mjesta u toj državi takođe nameću porez na posjedovanje vozila. U Južnoj Dakoti toga nema.
Skenlon i njegova kancelarija, koja upravlja penzionerskim naknadama za državne službenike, saznali su u septembru od kolumniste lista Hartford Kurant da neki državni penzioneri možda koriste usluge prosljeđivanja pošte iz Južne Dakote, kako bi prikrili pravo mjesto boravka.
Na pitanje postoji li zabrinutost da bi drugi poreski obveznici iz Konektikata, koji nisu penzioneri iz državne službe, možda mogli da zloupotrijebe blage zakone o prebivalištu u Južnoj Dakoti, Poresko odjeljenje je samo odgovorilo da je ta agencija svjesna situacije i „da radimo sa našim partnerima da je riješimo.“
Panel u skupštini Južne Dakote pokrenuo je pitanje boravišta u augustu prošle godine, na sastanku na kojem je jedan zvaničnik tu temu nazvao „Gordijevim čvorom politike“.
“Čini se da je gotovo nemoguće doći do neke jasne i konačne izjave o tome šta predstavlja prebivalište, sa tako mobilnom populacijom, sa ljudima sa više domova i adresa i političkim granicama koje je lako vidjeti na mapi, ali postoji toliko mnogo različitih oblika prelazaka preko njih”, rekao je tada republikanski senator Džim Bolin.
