Uprkos poteškoćama s kojima se možda suočavaju, imigranti u Americi su veći optimisti od onih koji su rođeni u Sjedinjenim Državama, pokazala je nova anketa urađena na uzorku od 3.358 punoljetnih imigranata.

"Kažu: ‘Znate, suočavam se sa izazovima u Americi, ali je mnogo bolje nego odakle sam došla. I vjerujem da će stvari biti bolje za moju djecu‘. Bez obzira da li je riječ o njihovom obrazovanju, bezbjednosti, ekonomskim prilikama - smatraju da su u boljoj situaciji, i da je njihovoj djeci bolje, po nizu indikatora", kaže Šenon Šumaher, analitičarka u KFF-u, neprofitnoj organizaciji usredsređenoj na zdravstvenu politiku, koja je ranije bila poznata kao Fondacija porodice Kajzer.

Istraživanje javnog mnjenja, koje su radili KFF i dnevnik Los Anđeles tajms, sprovedeno je od 10. aprila do 12. juna ove godine. Ispitanici su odgovarali na pitanja telefonom, mejlom i na internetu. Na pitanja su mogli da odgovaraju na bilo kojem od 10 jezika koji se najviše koriste u Americi, uključujući engleski, španski, kineski, korejski, vijetnamski, portugalski, kreolski, arapski, francuski i tagalog.

Rezultat je najsveobuhvatnije savremeno istraživanje imigranata u Americi, smatra Šumaher.

“Anketa zaista može da pomogne da se javnost više informiše o imigrantima i da se čuju njihovi glasovi. Dok se vode debate o njima, često ne čujemo mišljenje samih imigranata", ističe Šumaher.

Imigranti čine 16 odsto punoljetnih građana u Americi. Dolaze iz više zemalja i različitog su imigracionog i društveno-ekonomskog statusa. U bolju budućnost vjeruju uprkos problemima s kojima se neki imigranti možda suočavaju na poslu ili u zdravstvenom sistemu.

Većina imigranata, koji su učestvovali u anketi, je zaposleno, a oko polovine je navelo da je bilo diskriminisano na radnom mjestu. Trideset procenata navelo je da je plaćeno manje za isti posao, ili da je bilo manje šansi za naprdovanje ili povišice, u poređenju sa kolegama rođenim u Americi.

Zdravstvena njega takođe može da bude problematična za imigrante. Tokom protekle godine, dvadeset odsto odlagalo je ili preskakalo odlazak kod ljekara, često zbog nedostatka sredstava ili zdravstvenog osiguranja. I ako odu u ljekarsku ordinaciju, to iskustvo često nije pozitivno.

“Oko 25 odsto imigranata kaže da bili nefer tretirani u zdravstvenim ustanovama, recimo zaposleni su bili snishodljivi prema njima ili su iskazivali nepoštovanje, ili im stvari nisu objašnjavane na način kojim im je bio razumljiv. Oni koji imaju ograničeno znanje engleskog jezika, nisu imali pristup prevodicima", objašnjava Šumaher.

Prema rezultatima istraživanja, crnci i hispanci su bili najviše diskriminisani.

Istraživači su radili sa aktivistima u različitim imigrantskim zajednicama da bi stupili u kontakt sa potencijalnim učesnicima ankete. Anketiranje imigranata takođe ima jedinstven set izazova. Na primjer, riječ "diskriminacija" nema uvijek isto značenje u različitim kulturama i jezicima.

“Ljudi nisu sigurni šta to znači. Takođe koriste različite riječi, ili bi možda rekli nešto za šta bi mi istraživači pomislili da je riječ o diskriminaciji, ali oni to smatraju maltretiranjem ili jednostavno zlobom", ističe Šumaher.

Da bi spriječili potencijalne nedoumice, istraživači su postavljali direktna pitanja o iskustvima za koje smatraju da su diskriminacija, iako učesnici istraživanja to nisu nazivali istim imenom. Na primjer: Da li je bilo slučajeva da niste bili plaćeni za sve sate koje ste radili? Da li ste bili maltretirani ili vam je prijećeno i poručivano da se vratite u vašu zemlju?