Bez putnika i aviona, najnoviji i najskuplji aerodrom u Pakistanu je pomalo misterija. U potpunosti ga je finansirala Kina sa 240 miliona dolara, ali u ovom trenutku niko ne zna kada će novi međunarodni aerodrom u priobalnom gradu Gvadaru zaista biti pušten u rad.
Aerodrom je završen u oktobru 2024. godine i velika je suprotnost u odnosu na osiromašenu, nemirnu pokrajinu Balučistan koja ga okružuje.
U protekloj deceniji, Kina je slala mnogo novca u Balučistan i Gvadar u sklopu projekta vrijednog više milijardi dolara koji povezuje njenu zapadnu provinciju Ksinjiang s Arapskim morem, nazvanog Kinesko-pakistanski ekonomski koridor (CPEC).
Vlasti su hvalile taj projekat kao nešto što će dovesti do preobražaja, ali postoji malo dokaza da su se promjene u Gvadaru zaista i dogodile. Grad nije povezan na nacionalnu električnu mrežu - struja dolazi iz susjednog Irana ili iz solarnih panela - i nema dovoljno čiste vode.
Aerodrom sa kapacitetom od 400.000 putnika nije prioritet za 90.000 stanovnika Gvadara.
“Ovaj aerodrom nije za Pakistan ili Gvadar”, kaže Azem Kalid, stručnjak za međunarodne odnose koji je specijalizovan za veze Pakistana i Kine. “To je za Kinu, tako da mogu imati siguran pristup za svoje građane u Gvadaru i Balučistanu.”
Između militanata i vojske
Projekat CPEC je pojačao decenijama dugu pobunu u resursima bogatom i strateški lociranom Balučistanu. Separatisti, ogorčeni zbog, kako kažu, eksploatacije države na štetu lokalnog stanovništva, bore se za nezavisnost - napadajući i pakistanske trupe i kineske radnike u pokrajini i drugdje.
Pripadnici pakistanske etničke balučke manjine kažu da se suočavaju sa diskriminacijom od vlade i da im se uskraćuju mogućnosti u drugim dijelovima zemlje, što vlada negira.
Pakistan, koji želi da zaštiti kineska ulaganja, pojačao je vojno prisustvo u Gvadaru kako bi se borio protiv pobune. Grad je prepun kontrolnih punktova, bodljikave žice, vojnika, barikada i kontrolnih tornjeva. Putevi se zatvaraju u bilo koje vrijeme, nekoliko dana u sedmici, kako bi se omogućio bezbjedan prolaz kineskim radnicima i pakistanskim VIP osobama.
Obavještajne službe prate novinare koji posjećuju Gvadar, a lokalno stanovništvo je zbunjeno.
„Ranije niko nije pitao kuda idemo, šta radimo i kako se zovemo“, kaže 76-ogodišnji Kuda Bakš Hašim, rodom iz Gvadara. “Uživali smo u cjelonoćnim piknicima u planinama ili ruralnim područjima.”
“Od nas se (sada) traži da dokažemo svoj identitet, ko smo, odakle smo došli”, dodao je. “Mi smo mještani. Oni koji pitaju treba da se identifikuju ko su.”
Hašim se u razgovoru za AP prisjećao uspomena još iz vremena kada je Gvadar bio dio Omana, a ne Pakistana, te stanica za putničke brodove koji su išli u Mumbai.
Za razliku od sada, bilo je posla i ljudi nisu išli gladni u krevet, rekao je Hašim, a bilo je i dovoljno vode – koja je sada presušila zbog suše i nekontrolisane eksploatacije.
Vlada kaže da je CPEC stvorio oko 2.000 lokalnih radnih mjesta, ali nije jasno šta smatraju pod "lokalno" - stanovnike Baluča ili Pakistance iz drugih dijelova zemlje. Nadležni nisu iznosili detalje o tome.
Ljudi u Gvadaru imaju malo koristi od prisustva Kine
Postoji percepcija da je Gvadar opasno ili teško posjetiti – samo jedna komercijalna ruta saobraća tri puta sedmično od domaćeg aerodroma Gvadar do Karačija, najvećeg pakistanskog grada, koji se nalazi na drugom kraju pakistanske obale Arapskog mora.
Nema direktnih letova do glavnog grada pokrajine Balučistan, Kuete, stotinama milja u unutrašnjosti, ili glavnog grada Pakistana Islamabada. Magistrala uz morsku obalu ima tek nekoliko sadržaja.
Otkako je pobuna izbila prije pet decenija, hiljade ljudi je nestalo u pokrajini - svako ko govori protiv eksploatacije ili ugnjetavanja može biti pritvoren ili osumnjičen za povezanost sa oružanim grupama, kažu mještani. Vlada poriče da ima prisilnih nestanaka i mučenja.
Hašim kaže da želi da CPEC uspije kako bi lokalno stanovništvo, posebno mladi ljudi, pronašli posao, nadu i svrhu, ali to se do sada nije dogodilo.
“Kada neko ima nešto da jede, zašto bi onda izabrao da ide pogrešnim putem”, rekao je.
Nasilje ekstremista u Balučistanu umanjeno je nakon vladinih kontranapada 2014. godine i stalo je krajem te decenije, navode iz Pakistanskog instituta za proučavanje sukoba i bezbjednosti.
Napadi su se pojačali nakon 2021. i od tada su u stalnom porastu. Militantne grupe, posebno zabranjenu Oslobodilačku vojsku Baluča, ohrabrili su pakistanski talibani koji su prekinuli primirje s vladom u novembru 2022.
Virtualna ceremonija za otvaranje aerodroma
Bezbjednosni problemi odgodili su otvaranje međunarodnog aerodroma. Postojali su strahovi da bi planine u tom području - i njihova blizina - mogle biti idealna lokacija za napad.
Umjesto toga, pakistanski premijer Šehbaz Šarif i njegov kineski kolega Li Kjiang bili su domaćini virtuelne ceremonije. Inauguracijski let bio je zabranjen za medije i javnost.
Abdul Gafur Hot, predsjednik okružnog ogranka Balučistanske Avami partije, rekao je da nijedan stanovnik Gvadara nije bio angažovan da radi na aerodromu, "čak ni kao čuvar", a dodaje da je slična situacija i u luci koja je izgrađena za CPEC.
Hot je u decembru organizovao svakodnevne proteste zbog uslova života u Gvadaru, koji su prestali 47 dana kasnije, nakon što su vlasti obećale da će ispuniti zahtjeve lokalnog stanovništva, uključujući bolji pristup struji i vodi.
Od tada nije postignut napredak u implementaciji tih zahtjeva.
Bez lokalne radne snage, robe ili usluga, ne može postojati korist od CPEC-a, rekao je stručnjak za međunarodne odnose Kalid. Kako je kineski novac dolazio u Gvadar, tako je jačao i bezbjednosni aparat koji je stvarao barijere i produbljivao nepovjerenje.
“Pakistanska vlada nije voljna ništa dati narodu Baluča, a Baluči nisu voljni uzeti ništa od vlade”, dodao je Kalid.
