“Invazija Rusije na Ukrajinu promijenila je dinamiku mnogih država kada je posrijedi modernizacija naoružanja, potrebno je pronaći nove mehanizme za potrebe savremene vojske”, neke su od poruka sa konferencije “Proliferacija naprednog konvencionalnog oružja i diverzifikacija nabavki”, koju je u Podgorici organizovala regionalna inicijativa Balkan Security Network (BSN) u partnerstvu sa Stejt departmentom SAD.
Bivši vojni i vazduhoplovni ataše SAD u Srbiji i Izraelu, Džon Kapelo (Balkan Security Network, SAD), kazao je da slične konferencije organizuju u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji, “svim zemljama Zapadnog Balkana koje se suočavaju sa kompleksnim izazovima u vezi sa modernizacijom i prijetnjom od konvencionalnog naorožanja”.
“Odluke su vrlo kopleksne, sve države prolaze kroz to. Modernizacija se ne dešava u vakumu. Jasno je da je ruska invazija na Ukrajinu promijenila dinamiku mnogih država kada je posrijedi modernizacija naoružanja”, kazao je Kapelo.
On je ukazao da je “Crna Gora napravila veliki i jasan pomak kako bi napravila interoperativnost sa svojim NATO saveznicima”.
“To je mala vojska, ali pokušava da izgradi svoje sposobnosti da bi izgradila svoju nacionalnu bezbjednost i sposobnost da bi doprinijela NATO savezu. Modernizacija je dug proces, ali smatram da Crna Gora napreduje u pozitivnom smjeru u postizanju ovog cilja”, naveo je Kapelo.
Vojno-politički analitičar Aleksandar Radić ukazao je da je “konvencionalni rat ponovo postao važna tema”.
“Potrebno je pronaći nove mehanizme za potrebe savremene vojske …neminovno slijedi militarizacija evropskih društava. Evropske zemlje će kupiti ogromne količine naoruženje, biće povećan broj ljudi koji će nositi uniform. Zato, treba otvoreno pričati o modernizaciji naoružanja “, kazao je Radić i naglasio da “većina evropskih zemalja ima tehniku koja je naslijeđena iz hladnoratovskog perioda”.
“Zemlje Zapadnog Balkana najveći dio naoružanja imaju još iz doba Jugoslovenske narodne armije (JNA). Mnogo toga je bilo viđeno još na paradi u Beogradu 1985. godine”, naveo je Radić.
On, takođe, kaže da je “Crna Gora izuzetak u toliko što je radikalno postupila, odrekla se nekih sredstava”.
”Odrekla se većih ratnih brodova, tenkova, borbenih aviona, kupila je dosta nove opreme, američke, izraelske opreme i fleksibilnija je. Ona, međutim, mora da prati trend, jer pitanje je što još treba da kupi od naoružanja u skladu sa činjenicom da je dio NATO-a, koliko novca i ljudstva treba za to”, ukazao je Radić i naglasio da je Crna Gora “težište vojne modernizacije usmjerila na nešto što je prepoznala kao primarni interes i za NATO savez i za svoje potrebe”.
Prema njegovim riječima “pitanje kontrole akvatorija” ostaje, međutim, “važno pitanje Crne Gore”.
“Zemlja koja želi da bude suverena mora da bude prisutna na moru. To je sada jasna slabost Vojske Crne Gore. Traži se odgovarajući patrolni brod koji će biti kupljen u skorije vrijeme i obezbijediti suverenitet Crne Gore u njenom akvatoriju”, reko je Radić.
Govoreći o ratu u Ukrajini i vojnoj pomoći toj zemlji, Radić kaže da ”ukrajinska vojska postoji zahvaljujući pomoći NATO-a”. On, u vezi sa tim, navodi da “ukrajinska vojska dobija veliku pomoć sa Zapada”, te da su “sposobnost ukrajinske vojske određivali talasi pomoćii koja je stizala od savezničkih zemalja”.
Radić, međutim, ukazuje da, kako navodi, “nema sredstva koje će promijeniti tok rata”, ali da se vojna pomoć odražava na “dnevnu dinamiku”, kao i da “Ukrajinci sada jasno šalju poruku da su im potrebni raketni sistemi protivvazdušne odbrane većeg dometa, artiljerijski projektili….”
Naglašavajući da je “nuklearno oružje krajnje sredstvo prijetnje”, Radić ukazuje da “Moskva jasno šalje poruku da održavaju u visokoj gotovosti dežurne snage svog nuklearnog odgovora”.
