Delegacije Vlada Crne Gore i Hrvatske otkrile su u ponedjeljak spomen ploču u znak sjećanja na zločine koji su se dogodili u logoru u bokokotorskom mjestu Morinj, gdje su bili smješteni hrvatski zarobljenici tokom rata u Hrvatskoj 1991. godine.
Crnogorski ministar odbrane zahvalio je prisutnima što su došli “kako bi iskazali najdublje poštovanje i pijetet žrtvama” zločina počinjenih u logoru Morinj.
"Poštovanje i pijetet spram svakog krika i svake suze, svakog jauka i uzdaha, svake grube riječi i udarca, svake grube riječi i udarca, svake patnje i modrice, svake neprospavane noći i izmučenog jutra. Da nas svaka čaša gorčine, koju tih mjeseci popiše ti nedužni ljudi, učini čvršćim, velikodušnijim i većim", rekao je Konjević.
Prema njegovim riječima, riječi na spomen ploči su samo nastavak redaka napisanih na spomen ploči sa Visa, nedavnoj otkrivenoj u znak sjećanja na crnogorskog admirala JNA Vladimira Barovića koji je u septembru 1991. izvršio samoubistvo nakon što je odbio da komanduje artiljerijski napad na hrvatske gradove.
"One su oda o časti kako je trebalo biti, i kako nikada nije trebalo biti. Obje govore o istim ranama. Dvije strane koje su željele mir, a stradale u istom ratu. Pamtimo čas i dane kroz trenutke kojih se rado sjećamo ali pamtimo i uzvišenost momenta kada smo se oduprli nemoralnosti i posrtanju jer jedno, ne, ne može promijeniti događaje ali može promijeniti makar jednog čovjeka. Da smo tada imali više takvih, ne, možda ovog omaža danas ne bi ni bilo", kazao je Konjević.
Ministar vanjskih poslova Crne Gore Ranko Krivokapić kazao je da je teško naći prave riječi kada se traži oprost od onih koji nijesu krivi.
"Nama, koji predstavljamo onu Crnu Goru koja je klicala 'Oprosti nam, Dubrovniče" je i teže govoriti na ovakvim mjestima. Mi vjerovatno osjećamo više srama od onih koji bi to trebali. Ali, pred onim ljudima koji su osjetili svu dubinu ljudskog zla i mrakove politika, teško je naći prave riječi kada se traži oprost od onih koji nijesu krivi", kazao je Krivokapić.
Crnogorski šef diplomatije je rekao i da najveći narodi i najveće države imaju "ponore" i “ideologije zla, mržnje, ćeranja”, koje naprave njihove elite.
"Takva ideologija je imala za cilj ne samo da uništi Dubrovnik, ne samo da pokori Hrvatsku, njen cilj je bio da se uništi Crna Gora. Jedna od istorijskih stranputica koje je Crna Gora najveće napravila je i ta, išla je u rat za ubijanje same sebe. Zatvarajući vas u ovaj logor ona je zatvarala sebe” rekao je Krivokapić i dodao da je Crna Gora šireći tu ideologiju “pucala u sebe” i bila “ne manja žrtva od vas u ovom logoru"
Krivokapić je poručio da patnja onih koji su bili u logoru ne smije ostati zaboravljena, “prije svega zbog Crne Gore”.
"Da bi Crna Gora bila ona koja je najbolja, evropska, koja vjeruje u te vrijednosti, Crna Gora građanska, Crna Gora zajedništva i multikulture...Ovo je spomen velikorpskoj agresiji i podsjećanje na naše zajedništvo u odbrani od toga. Žrtve su bile vi kao pojedinci a države Hrvatska i Crna Gora kao entiteti", rekao je, izražavajući uvjerenje da će Crna Gora i Hrvatska koje su sada zajedno u NATO savezu uskoro biti zajedno i pod zastavom EU.
Ministar hrvatskih branitelja, Tomo Medved, zahvalio je žrtvama i braniteljima, kao i crnogorskim ministrima, podsjećajući da su mnogi nakon zatočeništva umrli od posljedica, te da ih “mnogi trpe i danas, vidljive ili nevidljive”.
“Za nas su iznimno važna pitanja posljedica velikosrpske agresije, a posebno rješavanje pitanja nestalih osoba. Republika Hrvarska traži njih 1.830, i ovdje iz Crne Gore dvanaest nestalih osoba”, rekao je Medved, ocjenjujući da “danas svjedočimo činu priznavanju zločina počinjenom nad hrvatskim narodom u ime velikorspske ideologije”.
“Koji su nažalost prihvatile i prosrpske snage u Crnoj Gori. Iskreno zahvaljujem ministrima Konjeviću i Krivokapiću koji su i 90-ih bili glasno protiv rata”, rekao je Medved i dodao da je ovo “veliki korak u dobrosusjedskim odnosima za vaše suočavanje s prošlošću i ulazak u evropsku obitelj".
Medved je ocijenio da za zločin ne postoji opravdanje ni izgovor, i poručio da “ne možemo izbrisati bol,niti ćutati o logoru”.
Ministar vanjskih i evropskih poslova Republike Hrvatske, Gordan Grlić Radman, zahvalio je na postavljanju spomen obilježja i to nazvao civilizacijskim i kulturološkim gestom koji “spašava od zaborava”.
"Prije 31 godinu na ovom mjestu bol se ucrtala u svaki kamen, a ova spomen ploča našla je svoje mjesto na onoj crti koja se ogleda u kulturi sjećanja i suočava jedan ponosni narod s grijesima njihovih loših pojedinaca, kako ih nikada više ne bi ponovili....”, rekao je Radman.
On je poručio “neka ovaj današnji čin bude svjedočanstvo koje se ne smije ponoviti a ni zaboraviti, kao zalogu budućim generacijama koje s ove ploče trebaju iščitati patnje, bol i žaljenje ali i svijest o pravu na svoje ime, slobodu i život kako nikada nebi trebao sebi oduzeti život kao admiral Barović ili neki zatvorenik ovog logora....”
“Mnogo onoga što je zlo u nama iščezava a ono što je dobro utrostruči se. Tako gledam na odnos Hrvatskog i Crnogorskog naroda na našu saradnju zasnovanu na čvrstim načelima uzajamnog uvažavanja i poštovanja", kazao je Grlić Radman.
U medjuvremenu, policija je spriječila grupu od oko 50 mještana Morinja u namjeri da blokiraju saobraćajnicu i tako onemoguće prolazak vojnog konvoja i delegacija dvije zemlje do lokacije nekadašnjeg logora,
RTCG je javila da je grupa mještana Morinja saopštila da se najoštrije suprotstavljaju postavljanju bilo kakvih obilježja na objektima bivših kasarni u Morinju, navodeći da su “za vrijeme ratnih dešavanja '90-tih one služile kao sabirni centri za isleđivanje, a nikako kao koncentracioni logori kakvima se danas žele predstaviti".
Za vrijeme napada JNA na Konavle i Dubrovnik u jesen 1991, u Morinju su privodjeni i zatvarani muškarci hrvatske nacionalnosti. Četvorica bivših pripadnika rezervnog sastava JNA osudjena su, zbog kršenja Ženevske konvencije o postupanju prema ratnim zarobljenicima u Morinju, na ukupno dvanaest godina zatvora.
Pored toga, država Crna Gora u obavezi je da isplati odštetu od oko 1.4 miliona eura za 145 državljana Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji su bili zarobljeni u tom logoru.
