Među najznačajnijima su provođenje presude Evropskog suda za ljudska prava iz 2009. godine, prava manjinskih zajednica, nepostojanje zakona o restituciji imovine, nepovoljan položaj vjerskih službenika… 2022. godinu je, nažalost, obilježio i zastoj u radu lokalnih odbora Međureligijskog vijeća.

Među pozitivnim, ipak, izdvaja se podatak o smanjenjenom broju napada na vjerske službenike i objekte.

Vjerske slobode u BiH ugrožene brojnim predrasudama

Slobode vjere i uvjerenja u Bosni i Hercegovini su ugrožene, prije svega zbog predrasudama opterećenog odnosa između vjera, kultura i nacija, a zatim i zbog instrumentalizacije religije od strane nacionalnih stranaka.

Ni same vjerske zajednice nisu jednako tretirane, od pitanja povrata nacionalizovane imovine koja se vrši ad hoc, u zavisnosti od političke podrške pojedinom slučaju, do ugovora sa državom na čije potpisivanje Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini čeka već deset godina.

Predsjednik Komisije za slobodu vjere Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Remzija Pitić vjerske slobode smatra neodvojivim od korpusa svih sloboda pojedinca: “Moramo naše donosioce odluka stalno podsjećati da imaju obavezu da sve državljane Bosne i Hercegovine tretiraju na jednak način. Nažalost, mi nismo izgradili demokratsko društvo koje razumije šta je zapravo sloboda pojedinca, pa i njegova sloboda na religiju i ispoljavanje vjerskih osjećanja. Niko ne bi trebalo da je prisiljen da prisustvuje nečemu što nije u skladu sa njegovim uvjerenjima, pogotovo ne u javnim institucijama koje su u dobrom dijelu ove zemlje u suprotnosti sa onim što zovemo sekularnim konceptom države.”

Fra Ivo Marković, profesor franjevačke teologije, smatra da su religiozne zajednice instrumentalizovane od strane dnevne politike i da to ometa razvitak društva: “Razlog za blokadu odnosa između društva i religije i religija međusobno jesu nacionalne stranke koje instrumentalizuju religije za svoje potrebe, što razara misiju religije. Nacionalne stranke bi morale razviti kulturu odnosa prema religiji. Religija je nevjerovatno važan društveni faktor koji mnoga društvena pitanja može izliječiti. Društvo im mora omogućiti da funkcionišu kao religije i da kao religije proizvode svoje proizvode, a tu su važni religiozni radnici, fakulteti, izobrazba, vjeronauk, mislim da svako pametno društvo mora biti zainteresirano da pomogne, da takvi segmeti društva na svim svojim razinama funkcioniraju. Nacionalne stranke su zbog te svoje unutrašnje inercije opasne za svoju vlastitu nacionalnu zajednicu i opasne su po religiju, koja je itekako duša nacije. Religiozne zajednice su sve ugroženije, jer stranke shvataju da preko religija mogu ostati na vlasti. To ometa razvitak našeg društva.”

Predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci kaže da je Zakon o položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini jako dobar, da je jevrejska zajednica zadovoljna svojim položajem:

“Problem je što ove tri etničke grupe ili tri vjerske zajednice su toliko zauzete mrzeći jedna drugu da nemaju kad da mrze Jevreje. Ako pitate šta je glavni problem svih vjerskih zajednica, uključujući i jevrejsku, to je restitucija imovine. Mi smo jedina zemlja koja je imala socijalistički režim do rata, a koja nije ništa uradila na povratu imovine onima od kojih je ona nacionalizovana, između ostaloga i vjerskim zajednicama. To je sigurno jedan od elemenata bez kojih bismo teško ostvarili ono što EU očekuje od nas, a mi očekujemo da postanemo ne samo zemlja kandidat, nego uskoro i članica EU. Međutim to ne ide dok se ne reguliše pitanje imovine.”

“Slično je i sa ispunjavanjem presuda Evropskog suda za ljudska prava”, kaže Finci. “Mi kao članica EU moramo da poštujemo Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, to smo potpisali još 2000. da ćemo poštovati, ali očito je da je ne poštujemo, i presude kao što je Sejdić-Finci iz 2009. još nije implementirana, što je za svaku ozbiljnu državu koja drži do vladavine prava neozbiljno i ne može se ničim opravdati.”

Zbog nereformisanosti glavnih tradicionalnih religija koje ne idu u korak sa svim duhovnim potrebama savremenog čovjeka, jedan broj građana se okreće novim vjerskim zajednicama.

Fra Ivo Marković ističe važnosti ravnopravnosti i nediskriminacije svih opredjeljenja, uključujući i pravo ateista i agnostika na vlastito uvjerenje.

„Nacionalnost dobijamo rođenjem, vjeru biramo”

Biblijska protestantska crkva je među pedesetak registrovanih novih crkvi i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini. Ustanovljena je 1990. godine. U skladu sa zakonom, novu crkvu i vjersku zajednicu može registrovati zajednica koja okuplja najmanje 300 sljedbenika.

Dario Kapin, pastor smatra da je taj broj nedostižan za zajednice čiji sljedbenici to postaju vlastitim izborom.

“Dok god se kod nas u narodu u BiH ne desi promjena svijesti, a to je da je nacija nešto s čim se rađamo, a vjera nešto što odabiramo, dotle ćemo imati problem shvatanja vjerskih sloboda”, kaže Kapin.

Mufezuur Rahman je u BiH na čelu HO “Ahmadiyya Muslim Jamaat”, međunarodne islamske humanitarne organizacije koja djeluje u 213 zemalja širom svijeta. Svojom misijom ispunjavaju osnovne obaveze vjernika i promovišu vrijednosti islama.

“Uvijek ima nekih izazova, pokušaja osporavanja, ali mi kao organizacija znamo šta je naš posao i mi se fokusiramo na to. Ako imate problem sa nama to je vaša stvar, to vi treba da riješite… Ima širom BiH takvih prijatelja koji dobrovoljno se javljaju, posvećuju svoje vrijeme i rad na našim projektima, ima i takvih koji su na općinskom i kantonalnom nivou vlasti, a koji na takav način sarađuju sa nama, mi ih smatramo kao da su članovi”, govori Rahman.

Ono što bi volio da vidi u BiH je slika koju nosi iz zemlje svog porijekla, Indije.

“Kada je Ramazan, džamija nema toliki kapacitet da može primiti sve vjernike da oni mogu obaviti svoj namaz. Zna se desiti da Hindusi oslobode svoje dvorište da Muslimani obavljaju svoj obred…I takođe kada je kod neke druge vjere praznik onda Muslimani čestitaju i daju svoj doprinos. Jednostavno jedno zdravo društvo tako treba da funkcioniše”, kaže Rahman.

Ključ je u sistemskom rješavanju i dijalogu na svim nivoima

Jakob Finci je i jedan od osnivača Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini. Vijeće radi na usklađivanju stavova vjerskih zajednica, nastoji da uspostavi što bolje odnose sa nadležnim državnim organima i da omogući normalno ispunjavanje svega onoga što Zakon o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica omogućava, a to je slobodno ispunjavanje vjere i bez ometanja svakoga da iskaže svoju vjersku pripadnost. Šesnaest lokalnih odbora Vijeća su prije zastoja koji se desio tokom prošle godine postizali dobre rezultate. Gospodin Finci, ipak, najavljuje nastavak rada odbora u ovoj godini:

“Na zadnjoj sjednici Međureligijskog vijeća koja je održana prije nepunih mjesec dana, Srpska pravoslavna crkva, odnosno mitropolit Hrizostom je rekao da će on dati nalog svim eparhijama u BiH da popune ta mjesta nedostajuća pravoslavnih predstavnika gdje god oni nedostaju. Ne možete ništa raditi na silu, ako neće svi zajedno da rade. A tamo gdje hoće, gdje postoji ta saglasnost, tu su rezultati vrlo dobri i vrlo se pohvalno o tome izražava i međunarodna zajednica i oni koji se bave međureligijskom saradnjom svugdje u svijetu navode kao primjer bosanskohercegovačko Međureligijsko vijeće.”

Na pitanje šta je potrebno da bi se izašlo iz začaranog kruga neriješenih izazova, svi sagovornici navode – dijalog. I samih vjerskih zajednica međusobno, a onda i sa državom.

Dario Kapin kaže: “Ima sigurno prostora gdje bi vlasti mogle mnogo više da učine da vjerskim zajednicama poput nas i poput drugih crkava i vjerskih zajednica daju veća prava, da imaju saradnju sa nama i više svjesnosti koliko je nama potrebna pomoć da bi ovdje mogli da funkcionišemo i radimo i obavljamo svoj posao.”

“Ni same religiozne zajednice nisu zrele za demokratsko društvo, suviše su partijarhalne. Morale bi religiozne zajednice živahnije pomagati iz svog duhovnog kapitala afirmaciji rodne ravnopravnosti, pa i ljudi drugačije seksualne orijentacije. Religiozne zajednice se na neki način obrambeno postavljaju prema mnogim suvremenim pitanjima i onda se stvara konfrontacija. Mora se tu praviti dijalog”, poručuje fra Ivo Marković.

Mnogi u Sjedinjenim Državama - uključujući i mnoge Republikance - smatraju da se Ukrajini već previše pomaže. Što na to kaže Rice, upitala ju je naša kolegica Tatiana Vorozhko.

Rice: „Rekla bih da Ukrajini pomažemo u velikoj mjeri i da smo već kroz Kongres odvojili daljnja sredstva za još veću pomoć. Više se radi pozivu na urgentnost da se Ukrajini pruži ono što joj treba da može odbaciti ruskog agresora. Za primjer, mogli smo pretpostaviti prije više mjeseci da će Ukrajini trebati zračna obrana jer je jedina stvar koja je Vladimiru Putinu ostala da koristi - teroristička taktika, napadi raketama na ukrajinske civilne mete. Mogli smo to predvidjeti. Dakle, gledajmo unaprijed i dajmo Ukrajini ono što joj treba. Nitko ne traži naše vojnike, Ukrajinci se bore sami. A najveći ulog te borbe je da nije prihvatljivo da se vojnom silom uguši manji susjed. U ogromnom je interesu Amerike da se Rusiji pošalje poruka da to neće biti dozvoljeno.”

Glas Amerike: Jedan od najjačih argumenata protiv te opcije je mogućnost da se Putina provocira na eskalaciju, uključujući i nuklearnu opciju. Što mislite o tome?

Rice: „Ne znam koliko se još više može provocirati Putina. On je pokušao uništiti svog susjeda, koristi terorističku taktiku, vrše se ratni zločini. Što se tiče nuklearne opcije, ne treba ju potpuno ignorirati, ali vjerujem da je Putinu začudno stalo do međunarodnog ugleda, a nuklearni udar bi Rusiju učinio izopćenom zemljom za budućnost. Bio je upozoren na to, ne samo od nas, nego i od Indije i Kine.”

Glas Amerike: Na Ukrajinu se vrši izvjestan pritisak - premda s američke strane ne na službenoj razini - da počne pregovore s Rusijom. Kao bivši diplomata, izgleda da Vi mislite drugačije.

Rice: „Diplomacija pregovora slijedi situaciju na terenu, a ne obratno. Dakle, treba osigurati da, kada dođe do pregovora, Ukrajine bude u najjačoj mogućoj poziciji. Vladimir putin je proglasio regije Donjeck i Luhansk ruskom teritorijom, to se ne može preokrenuti pregovorima. Dakle, pregovori sada bi Rusiji dali bolju poziciju nego da se Ukrajini omogući da ju odbaci dalje iz zemlje. Tražiti od Ukrajinaca koji trpe ratne zločine i uništenje svoje teritorije, koji vide svoje sugrađane odvedene u Rusiju, da sada pregovaraju, po meni nije nešto što mi kao Amerikanci možemo zagovarati. Kad gledate što se događa, to izgleda kao 1939, a to se ne može dopustiti 2023.”

Glas Amerike: Mislite li da je trebao biti jači američki odgovor na Putinovu agresiju na Gruziju 2008, i na aneksiju Krima 2014?

Rice: „Ne znam što smo više mogli učiniti u slučaju Gruzije, ali vjerujem da smo zaustavili ruske ambicije da zauzmu Tbilisi. Oni su očigledno željeli zbaciti Sakašvilija, ali Gruzija je ostala nezavisna zemlja. Jeste da su uspjeli zauzeti Abhaziju i Južnu Osetiju, ali tamo su već bili kao mirovne snage, što je, mislim, bila greška. Što se tiče Krima, voljela bih da smo uveli mnogo jače sankcije, ali u isto vrijeme je došlo do financijske krize i ekonomskih problema. No, Ukrajinci su veoma dobro iskoristili vrijeme nakon aneksije Krima: izgradili su sjajnu modernu vojsku koja brzo manevrira i djeluje i to je jedan od razloga što Rusiji ne ide dobro, iscjeljuju neke od svojih unutarnjih sukoba i razvili su jaki osjećaj nacionalnog identiteta, čak i na istoku zemlje. I premda bih voljela da smo učinili više, to vrijeme nije bilo izgubljeno.”

Zavod za statistiku rada saopštio je da je njegov indeks potrošačkih cijena u decembru bio viši za 6,5% u odnosnu na 12 mjeseci ranije. Poređenja radi, u novembru je zabilježen rast cijena od 7,1% u poređenju za godinom dana ranije.

U junu 2022. godine, inflacija je dostigla najviši nivo u proteklih 40 godina - 9,1%.

Posmatrajući podatke iz mjeseca u mjesec, uočava se da su cijene u decembru bile niže za 0,1% nego u novembru, što je prvi takav pad od maja 2020. godine.

Iako bi američki potrošači mogli osjetiti određeno olakšanje kada plaćaju namirnice i drugu robu, inflacija je i dalje znatno iznad uobičajene brojke od 2%, kojoj teže kreatori politika u Federalnim rezervama, centralnoj banci SAD.

Neki ekonomisti još uvijek predviđaju da će se američka ekonomija, najveća na svijetu, do kraja godine suočiti sa rececijom, ali rast u broju zaposlenih je takođe ostavo na visokom nivou, sa 233.000 novih radnih mjesta u decembru.

U četvrtak, Ministarstvo rada je saopštilo da su zahtjevi za naknade za nezaposlenost prošle sedmice pali na najniži nivo u proteklih 15 sedmica, te da ih je ukupno bilo 205.000. Ovi zahtjevi su obično indikator otpuštanja radne snage.

Neke poznate kompanije, poput investiciono-bankarske kompanije Goldman Sachs ili medijske kuće CNN, otpuštale su radnike, ali mnoge druge kompanije i dalje traže nove zaposlene.

Stopa nezaposlenosti u SAD je na 3,5%, te je najniža u protekle 53 godine.

Uprkos svemu tome, inflacija ostaje glavni razlog za zabrinutost u Federalnim rezervama, instituciji koja je tokom 2022. godine sedam puta podigla kamatu stopu. Ideja za usporavanje inflacije je bila da se uspori rast broja radnih mjesta i povećaju troškovi posuđivanja novca za kompanije i pojedince - i čini se da strategija djeluje, ali sporo.

Kreatori politika iz Federalnih rezervi naznačili su da planiraju povećati kamatne stope još dva ili tri puta u narednim mjesecima, prije nego prekinu sa tim trendomm, ali stope ostave na visokom nivou.

Još jedna zabrinutost na koju analitičari ukazuju je opasnost od takozvane "stagflacije", kada inflacija ostane visoka, ali uz povećanu nezaposlenost i slab ekonomski rast, što je problem bez jasnog rješenja.​

Malyar je govorila dan nakon oprečnih tvrdnji o tome ko je kontrolisao grad na istoku Ukrajine.

Američki ministar odbrane Lloyd Austin u srijedu je rekao kako ne može potvrditi izvještaje da je Soledar pao ruke Rusa.

Jevgenij Prigožin, šef ruske plaćeničke grupe Wagner, rekao je u srijedu da su njegove snage zauzele cijeli rudarski grad i ubile 500 ukrajinskih vojnika u teškim borbama.

Nekoliko minuta kasnije, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je da se borbe nastavljaju.

Rusi "pokušavaju da se pretvaraju da je dio našeg grada Soledara... neka vrsta ruskog posjeda", rekao je on u video obraćanju. "Ali borbe se nastavljaju."

U saopćenju na Facebooku, ukrajinski generalštab je rekao da ruske snage trpe velike gubitke. Rusija pokušava da zauzme grad rudnika soli od augusta zbog njegovih slanih pećina i blizine Bakhmuta.

To područje je aktivno poprište sukoba, pa je teško nezavisno procijeniti situaciju na terenu.

Rusko Ministarstvo odbrane saopštilo je da general Valerij Gerasimov, načelnik Generalštaba, preuzima komandu nad snagama u Ukrajini. General Sergej Surovikin, koji je na tom mjestu bio tri mjeseca, sada će biti zamjenik Gerasimova.

Britansko Ministarstvo odbrane ocenilo je taj potez kao "indikator sve veće ozbiljnosti situacije sa kojom se Rusija suočava, i jasno priznanje da kampanja nije u skladu sa strateškim ciljevima Rusije".

Neke informacije su stigle od Reutersa i AFP-a.

Skoro 68 miliona ljudi koji žive u SAD, što je skoro svaki peti građanin, kod kuće govori drugim jezikom. Taj broj je 1980. godine bio 23 miliona.

"To nam govori po čemu je zemlja poznata, ovo je raznolika zemlja“, kaže Dina Arid, kalifornijska majka troje odrasle djece, koja kod kuće govori i arapski. "Pa, dobro je što nije samo engleski. Ovdje je mnogo imigranata", kaže ona.

Arapski je jedan od pet drugih jezika kojima se govori u SAD. Arid, koja govori uglavnom engleski sa svojom djecom, pokušava da ih nauči malo arapskog.

"Dok sam odrastala, iskreno, imala sam rođake koji nisu mogli da uče arapski kao ja i oni su uvijek, na neki način, ne prezirali svoje roditelje, ali su uvijek željeli da njihovi roditelji više razgovaraju sa njima na arapskom, kako bi znali taj jezik", kaže ona.

Španski je daleko najpopularniji drugi jezik u Sjedinjenim Državama, koji govori više od 41 miliona ljudi – 12 puta više od ostalih najčešćih drugih jezika, koji se govore kod kuće. Hispanci su najveća manjinska grupa u SAD. Više od polovine - 55 posto - rođeno je u Sjedinjenim Državama.

Ostali jezici u prvih pet su kineski, tagalog (filipinski) i vijetnamski.

"Moji roditelji su također govorili engleski kod kuće, ali su se stvarno trudili da zadrže i vijetnamski. Recimo, ja bih govorila engleski u školi tokom dana, a uveče vijetnamski, samo da bih mogla da sačuvam jezik i da ga ne izgubim", kaže Jenny Nguyen, studentkinja stomatologije iz Virginije, čiji su roditelji emigrirali iz Vijetnama. "Kada sam bila mlađa nisam razumjela važnost, ali sada mislim da mi je veoma drago da mogu da govorim i pišem na tako visokom nivou."

Uspjela je da iskoristi svoje jezičke vještine kada je putovala u Vijetnam da ponudi besplatnu stomatološku negu siromašnim i nedovoljno usluženim zajednicama. Mnogi njeni vršnjaci volonteri su također američki Vijetnamci.

"Oni nisu mogli istinski da komuniciraju sa pacijentima zato što nisu imali taj osnovni nivo sposobnosti da govore i razumiju“, kaže Nguyen. "Bila sam jedna od rijetkih mladih volontera koji su mogli da razgovaraju sa pacijentima i komuniciraju sa njima."

Oni koji govore kineski, vijetnamski, filipinski i arapski uglavnom su naturalizovani državljani SAD, nego da uopšte nemaju američko državljanstvo, navodi biro za popis.

Raymond John "R.J." Mosuela, regruter u zdravstvu države Virginije, čiji su roditelji sa Filipina, ne govori svoj rodni jezik, ali kaže da razumije kada mu se obrate.

"Tagalog, glavni filipinski dijalekt, govorio se u kući, ali se to također miješalo sa engleskim", kaže Mosuela. "Ja sam najmlađi od tri brata. Dva moja starija brata su rođena na Filipinima. Moji roditelji su rođeni na Filipinima i kada su došli ovamo, moja majka bi razgovarala sa mnom na tagalogu, a ja bih joj odgovarao na engleskom."

Prenošenje domorodačke kulture svojih roditelja svojoj djeci je važno za Mosuelu.

"Kada se oženim jednog dana i budem imao djecu, možda ne ih budem učio jezik, ali barem želim da očuvam hranu i našu kulturu i tradiciju", kaže on.

Cathy Erway, spisateljica o hrani iz New Yorka, koristi aplikaciju za jezik kako bi pokušala da bolje govori mandarinski - jezik svoje majke.

"Smiješno je to što moj otac, koji je američki bijelac, takođe govori kineski", kaže Ervay. "I tako su moji roditelji govorili kineski između sebe kada nisu željeli da djeca, ja i moj brat, čuju šta pričaju. Tretirali su ga kao tajni jezik."

I dok sve više ljudi govori drugi jezik kod kuće, Biro za popis stanovništva izveštava da se broj ljudi koji govore samo engleski kod kuće također povećao – za oko 25 posto – sa 187 miliona 1980. na 241 milion 2019. godine.

„Predao sam kutije — advokati su predali kutije [Nacionalnom] arhivu, a mi u potpunosti surađujemo s pregledom, za koji se nadam da će uskoro biti gotov i da će tada biti više detalja”, reko je Biden rna konferenciji za novinare u Mexico Cityju, gdje se sastao s meksičkim predsjednikom Andresom Manuelom Lopezom Obradorom i kanadskim premijerom Justinom Trudeauom

U ponedjeljak su Bidenovi lični advokati otkrili da je u novembru serija dokumenata iz vremena kada je Biden bio potpredsjednik, neki od njih su povjerljivi, pronađena u uredima Penn Biden centra za diplomatiju i globalni angažman, instituta nazvanog po Bidenu i povezanog sa Univerzitetom Pennsylvania, za koje je Bijela kuća rekla da ih je Biden povremeno koristio između 2017. i 2020.

Republikanski zastupnici pokrenuli su istragu o ovom pitanju.

U utorak je novi predsjednik Obavještajne službe Predstavničkog doma Mike Turner poslao pismo direktorici Nacionalne obavještajne službe Avril Haines tražeći „trenutni pregled i procjenu štete”.

Turner je rekao da bi ovo otkriće moglo dovesti Bidena u potencijalno kršenje zakona koji štite nacionalnu sigurnost, uključujući Zakon o špijunaži i Zakon o predsjedničkim evidencijama, dva zakona koje je Ministarstvo pravde navelo kao osnovu za pretragu kuće bivšeg predsjednika Donalda Trumpa u Mar-a-Lagu, Florida, prošle godine.

Trump je mjesecima odbijao zahtjev Nacionalnog arhiva za predaju povjerljivih dokumenata za koje se sumnjalo da su u njegovom posjedu, sve dok pretresom agenata FBI-ja u augustu nisu pronađene stotine dokumenata, od kojih su desetine strogo povjerljive.

„Kada će FBI izvršiti raciju u mnogim domovima Joea Bidena, možda čak i u Bijeloj kući? Sa ovih dokumenata definitivno nije skinuta oznaka tajnosti”, naveo je Trump na platformi Truth Social u ponedjeljak navečer.

Richard Sauber, specijalni predsjednikov savjetnik, rekao je da su nakon otkrića materijala odmah obavijestili Nacionalni arhiv, agenciju zaduženu za rukovanje takvim predsjedničkim dokumentima.

„Bijela kuća sarađuje s Nacionalnim arhivom i Ministarstvom pravde u vezi sa otkrivanjem onoga što se čini da je dokumentacija Obama-Biden administracije, uključujući mali broj dokumenata sa povjerljivim oznakama”, rekao je Sauber u saopćenju.

Sauber je rekao da su dokumenti otkriveni kada su advokati pakovali dosijee „smještene u zaključani ormar” kako bi se pripremili da napuste prostor i da je Arhiv preuzeo materijal sljedećeg jutra.

Nije neuobičajeno

S obzirom na njegovu prirodu, svako pogrešno rukovanje povjerljivim materijalom izaziva ozbiljnu zabrinutost, ali takvi incidenti nisu neuobičajeni i rutinski se rješavaju kroz administrativne postupke, rekao je Mark Zaid, advokat koji se fokusira na zakon o nacionalnoj sigurnosti.

„Temeljna činjenična istraga bit će u svačijem interesu i vjerovatno će pomoći da se utvrdi da li je bilo koja osoba kriva”, rekao je Zaid za Glas Amerike u e-poruci. „U ovom trenutku, čini se da nema dokaza da je predsjednik Biden imao bilo kakvo znanje ili umiješanost u dotične zapise, ali moramo pričekati da saznamo više.”

Državni tužilac Merrick Garland imenovao je Johna Lausha, američkog tužioca za Sjeverni okrug Ilinoisa kojeg je imenovao Trump, da istraži ovaj slučaj. Ali čak i uz istragu, Bijela kuća je sada u neugodnoj poziciji da mora objašnjavati zašto Biden možda čini isti prekršaj zbog kojeg je kritikovao Trumpa.

Pozivajući se na dokumente iz Mar-a-Laga, Biden je doveo u pitanje kako "iko može biti toliko neodgovoran" tokom septembarskog intervjua za "60 minuta" CBS Newsa, i rekao da slijedi stroge protokole koji reguliraju osjetljivi materijal.

Republikanci su brzo ukazali na ono što vide kao dvostruki standard.

„Ako je tadašnji potpredsjednik Biden uzeo sa sobom povjerljiva dokumenta i držao ih godinama i kritikovao bivšeg predsjednika Trumpa u isto vrijeme kada je imao te povjerljive dokumente… Pitam se zašto novinari ne postavljaju ista pitanja njemu kao potpredsjedniku o uzimanju povjerljivih dokumenata koja su pitali predsjednika Trumpa”, rekao je novinarima u utorak vođa većine u Predstavničkom domu Steve Scalise.

David A. Sklansky, bivši savezni tužilac i profesor krivičnog prava na Univerzitetu Stanford, rekao je da Bidenov slučaj "nije ni izdaleka uporediv" sa Trumpovim.

„Ono što je situaciju u Mar-a-Lagu učinilo tako ozbiljnom nije to što su tamo pronađeni povjerljivi dokumenti”, rekao je Sklansky za Glas Amerike. „Bilo je to ometanje i obmana u vezi s tim dokumentima, te opetovano ometanje vladinih nastojanja da povrati dokumente. Ovdje nema dokaza za bilo što od toga.”

Demokratski zakonodavac Pete Aguilar nazvao je potez republikanaca da istraže predsjednika „licemjerjem u najboljoj formi”, rekavši da republikanci u to vrijeme nisu smatrali da je istraga stotina dokumenata pronađenih u Trumpovoj kući prioritet.

„Ono što je predsjednik Biden uradio je da je to otkrio Arhivu i obavijestio policiju”, rekao je. „Upravo na taj način treba da se nosite sa ovim.”

Bijela kuća nije potvrdila da li povjerljivi dokumenti pronađeni u Biden Penn centru uključuju dopise američkih obavještajnih službi i brifing materijale koji pokrivaju teme uključujući Ukrajinu, Iran i Ujedinjeno Kraljevstvo, kako je izvijestio CNN.

Ministarstvo pravde i FBI odbili su zahtjev Glasa Amerike za komentar, dok Lauschov ured i Ured direktora nacionalne obavještajne službe nisu odgovorili na upite Glasa Amerike.

Izvještaju su doprinijeli novinari Glasa Amerike Catherine Gypson i Masood Farivar.

Obuka oko 100 ukrajinskih vojnika - dovoljno za upravljanje i održavanje Patriota - trajat će nekoliko mjeseci, kaže zvaničnik

Fort Sill je dom terenske artiljerijske škole američke vojske.

POGLEDAJTE JOŠ:

Objašnjenje: Šta je sistem Patriot i koliko može da pomogne Ukrajini?

Pentagon je također prošle sedmice najavio da će poslati 50 borbenih vozila Bradley u Ukrajinu kao dio nove runde vojne pomoći Kijevu kako bi pomogao ukrajinskim snagama u borbi protiv ruske invazije.

Vozila Bradley dolaze sa stotinama protivtenkovskih vođenih projektila i stotinama hiljada metaka, navodi se u zvaničnom dokumentu koji je u posjedu Glasu Amerike prije objave u petak.

„Nije tenk, ali je ubica tenka”, rekao je sekretar za štampu Pentagona, brigadni general Pat Ryder. „To će pružiti značajan poticaj ukrajinskim već impresivnim oklopnim sposobnostima i uvjereni smo da će im pomoći na bojnom polju.”

POGLEDAJTE JOŠ:

Šta su borbena vozila koja SAD šalju Ukrajini: Zovu ih "ubice tenkova"

Zakoni o federalnom štitu pružaju zaštitu novinarima ukoliko bi ih vlada prisilila da otkriju informacije, poput identiteta izvora. Gotovo svaka američka država i Distrikt Kolumbija imaju, ili zakon o štitu, ili sudsko priznanje kvalifikovane privilegije za izvore, ali nema federalnog zakona na snazi.

„Izvori neće odgovoriti ako su zabrinuti da će im policija zbog toga pokucati na vrata”, rekao je za Glas Amerike Gabe Rottman, direktor projekta tehnologija i sloboda medija u Komitetu novinara za slobodu medija (RCFP). „Ako ne možete osigurati povjerljivost izvora, tada gubite ključne priče od javnog interesa.”

„To je suština zakona o federalnom štitu”, rekao je.

Usvojen jednoglasno od strane Zastupničkog doma i uz dvostranačku podršku, mnogi su očekivali da će taj zakon biti uključen u finalni proračun. Ali republikanski senator Tom Cotton iz Arkanzasa se usprotivio, tvrdeći da bi taj čin mogao „otvoriti kapiju kroz koju bi curile informacije koje bi mogle štetiti federalnoj i drugoj policiji” i nacionalnoj sigurnosti.

„To je zaista bilo dovoljno da zakon ubije”, rekao je Clayton Weimers, izvršni direktor američkog ureda Reporteri bez granica (RSF). „Zaista je razočaravajuće – ne samo za RSF, već i za sve organizacije koje naporno rade na usvajanju ovog zakona – da je mogao biti zaustavljen samo prigovorom jednog senatora.”

Glas Amerike je poslao e-mail Cottonovom uredu za komentar, ali do trenutka objavljivanja ovog teksta nije dobio odgovor.

Omnibus, tj. skup zakona iz decembra, je najbliži usvajanju kao zakon o federalnom štitu, rekli su Weimers i Rottman. Obojica se nadaju da će Zakon o medijima biti usvojen na narednoj sjednici Kongresa.

Uprkos zastoju u tom smislu, zagovornici medijskih sloboda pozdravili su nekoliko drugih odredbi, uključujući podršku medijima u Afganistanu i drugim područjima, te direktivu iznesenu u ranijem prijedlogu zakona kojim bi se osiguralo da američke diplomate prođu obuku o pitanjima slobode medija.

„Koliko god se finansiranje pokazalo vrijednim, veća vrijednost može biti signal koji Kongres šalje da prepoznaje vitalnu ulogu slobodnih medija u demokratiji”, navodi se u januarskom saopštenju Nacionalnog pres kluba. “Ovaj koncept je posljednjih godina dobio malo javnog priznanja od državnih službenika.”

Bill McCarren, izvršni direktor Nacionalnog pres kluba, rekao je za Glas Amerike da želi da se ovaj plan i program posebno fokusira, između ostalog, na prijetnje država koje podstiču kidnapovanja novinara.

U nacrt zakona uključene su i mjere za sankcionisanje ljudi koji djeluju u ime Teherana, kako bi uznemiravali i nadzirali Irance u inostranstvu, uključujući novinare i aktiviste za ljudska prava.

Zakon nazvan Masih Alinejad, o nezakonitom targetiranju i uznemiravanju nazvan je po iransko-američkoj novinarki i kritičaru.

Perzijska voditeljica Glasa Amerike 2021. godine bila je meta planiranja otmice u New Yorku koju je organizirao Teheran kako bi je doveo u Iran.

Iranski pokušaj kidnapovanja Alinejada „pokazao je ekstremne korake koje je iranska vlada spremna poduzeti kako bi ušutkala pojedince koji su spremni otvoreno da govore”, rekao je senator iz Marylanda Ben Cardin u izjavi za Glas Amerike.

Cardin je zajedno sa senatorom iz Pensilvanije Patom Toomeyjem sponzorirao zakon.

„Ovaj postupak šalje jasnu poruku da će svi oni, koji pokušaju ograničiti mogućnosti iranskih građana da ostvaruju slobodu govora, snositi određene posljedice, ali, takođe, pokazuje i predanost Sjedinjenih Država da podrže slobodu govora iranskog naroda”, dodao je Cardin.

Američki državni tužilac Manhattana je u julu 2021.
identifikovao pojedince, iranskog obavještajnog oficira i pripadnika obavještajne mreže, koji su optuženi da su planirali otmicu voditeljice Glasa Amerike.

U to vrijeme, glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Saeed Khatibzadeh odbacio je optužbe Sjedinjenih Država.
Zakon, takođe, nalaže State Departmentu da godišnje izvještava o ljudskim pravima u Iranu, te nastojanjima Teherana da uznemirava disidente izvan zemlje.

Pored finansiranja američke Agencije za globalne medije, koja nadgleda emitere, uključujući Glas Amerike, omnibus zakon daje sredstva za podršku i zaštitu novinara i aktivista koji su napadnuti ili ugroženi zbog svog rada.

„Moramo snažno govoriti protiv onih koji zatvaraju ili prijete novinarima i pozivati na odgovornost one koji potkopavaju njihovu sigurnost”, rekao je senator iz Merylanda Chris Van Hollen u izjavi za Glas Amerike.
Sredstva se, takođe, dodjeljuju za borbu protiv dezinformacija.

Ovo finansiranje pokazuje sve veće prepoznavanje prijetnje koju dezinformacije autoritarnih vlada mogu predstavljati, smatra Weimers iz RSF-a.

„Imate otvorena društva poput našeg i zatvorena društva poput Kine, a u naš informacioni prostor lako prodiru kineska propaganda i dezinformacije”, rekao je. „Sve više i više vidimo ideju otpora protiv Kine koja pokušava da izveze svoj informacioni model u svijet.”

Ali Sam Kille, privremeni potpredsjednik za komunikacije grupe Report for America smatra da bi Sjedinjene Države, takođe, trebale činiti više kod kuće.

Kille se nadao da će vidjeti elemente Zakona o održivosti lokalnog novinarstva uključene u finalni proračun.

Prema Killeu, Zakon o održivosti lokalnog novinarstva je dvostranački zakon koji bi pomogao u pružanju poreskih olakšica redakcijama koje zapošljavaju lokalne novinare, malim preduzećima koja se oglašavaju u lokalnim medijima i potrošačima.

„Kada uzmete u obzir da je naša zemlja izgubila gotovo četvrtinu redakcija posljednjih godina, ostavljajući 70 miliona Amerikanaca bez pouzdanog, lokalnog izvora informacija, vrijeme za federalnu politiku je upravo sada”, istakao je Kille putem e-maila. „U suprotnom, rizikujemo da vidimo širenje vijesti koje će na kraju dovesti do više dezinformacija i veće polarizacije.”

Razgovori između kanadskog premijera Justina Trudeaua, meksičkog predsjednika Andresa Manuela Lopeza Obradora i američkog predsjednika Joea Bidena uslijedit će nakon sporedne sjednice na kojoj će američki i kanadski zvaničnici razgovarati o borbi protiv klimatskih promjena i načinima podrške Ukrajini u njenoj borbi protiv Rusije.

U ponedjeljak su pitanja migracija, klimatskih promjena, trgovine i proizvodnje bila glavna tema razgovora između SAD-a i Meksika dok je domaćin, Lopez Obrador, snažno pozvao na veću kontinentalnu integraciju.

„Dragi predsjedniče Biden, siguran sam da ste humanistički predsjednik, predsjednik vizionar“, rekao je Lopez Obrador dok su dvojica lidera sjedili sa delegacijama na visokom nivou na bilateralnom sastanku u ponedjeljak uveče. "I da postoje uslovi koji ne mogu biti bolji da se pokrene nova politika integracije, ekonomske i socijalne integracije, gospodine predsjedniče, na našem kontinentu."

Sekretarica za štampu Bijele kuće Karine Jean-Pierre izjavila je da posjetom Meksiku, prvom od kada je postao predsjednik, Biden želi da "promoviše zajedničku viziju budućnosti Sjeverne Amerike".

Jean Pierre je izjavila da će Biden najaviti proširenje saradnje u borbi protiv krijumčara oružjem, drogom i ljudima, kao i odgovoru na ekološke izazove i koracima da se "zajednički odgovori na neregularnu migraciju u regionu".

Biden je u Meksiko stigao u nedjelju kasno uveče, nakon što je posjetio grad El Paso u Teksasu da bi iz prve ruke video priliv hiljada migranata koji prelaze granicu sa Meksikom bez odgovarajućih dokumenata.

Američki savjetnik za nacionalnu bezbjednost Jake Sullivan je u obraćanju novinarima u ponedjeljak rekao da će Meksiko i SAD nastaviti blisku saradnju i koordinaciju u pogledu pitanja imigracije, dodajući da će sastanak uključiti "još mnogo drugih pitanja".

"Predsjednik Biden juče je imao priliku da se vozi od aerodroma do grada zajedno sa predsjednikom Lopezom Obradorom, što im je pružilo mogućnost da razgovaraju, 'jedan na jedan', o tome kako vide današnji svijet i šta im je na umu. Mislim da su obojica izvukla mnogo iz tog razgovora", izjavio je Sullivan.

Za vrijeme četvoročasovne posjete gradu na granici, Biden je obišao i granični prelaz "Most Amerika" (Bridge of the Americas) gdje je razgovarao sa predstavnicima granične i carinske službe, koji su mu demonstrirali na koji način pretražuju automobile i druga vozila tražeći narkotike, novac i drugu zabranjenu robu. Biden je također prošetao duž zida na američko-meksičkoj granici koji razdvaja El Paso od grada Ciudad Juarez. Dvojica agenata granične patrole su hodala zajedno sa njim.

Također je posetio Centar za podršku migrantima u okrugu El Paso, gdje se sastao sa lokalnim zvaničnicima i liderima zajednice.

Po dolasku u Texas, Bidena je dočekao guverner Greg Abbott, koji mu je uručio pismo. Abbott je govorio o "haosu" u svojoj državi, navodeći da je ta situacija rezultat Bidenovog neuspjeha da obezbijedi sprovođenje federalnih imigracionih zakona. Poslije posjete, Biden je na Twitteru napisao da je moguće čuvati američko-meksičku granicu i istovremeno učiniti proces imigracije "uređenim, poštenim, bezbjednim i humanim".

"Moja administracija koristi sredstva koja su joj na raspolaganju da smanji ilegalnu imigraciju, poveća legalne opcije za dobijanje imigracionog statusa, i pojača bezbjednost", izjavio je Biden. "Pristup koji smo zauzeli je zasnovan na modelu za koji znamo da funkcioniše. Ali da bismo zaista popravili svoj problematični imigracioni sistem, Kongres mora da reaguje."

Dan prije Bidenove posjete saopšteno je da će 30.000 državljana Kube, Nikaragve, Haitija i Venecuele moći da uđu u Sjedinjene Države svakog meseca, i da će im biti dozvoljeno da legalno rade u periodu od dvije godine, ukoliko podnesu zahtjev iz svojih matičnih zemalja, prođu provjeru biografije i dokažu da imaju finansijsku podršku u SAD.

Na pitanje da li američka vlada namjerava da primi više od 30.000 migranata po novom programu, sajvetnik za nacionalnu bezbjednost Jake Sullivan je odgovorio da je vlada odredila "numeričke ciljeve" i da će vidjeti "kako sve teče" a onda donijeti odluke.

"Do kraja ovog samita, nećemo imati novi sporazum o tome. Ono što je potrebno jeste da vidim kako program, koji je najavljen prošle nedjelje, funkcioniše u praksi, da li su potrebne neke modifikacije, i onda možemo da govorimo o sljedećem koraku", rekao je on.

Zvaničnici Bidenove administracije izjavili su da će oni koji se ne prijave za program i koji uđu u SAD bez dozvole biti poslati u Meksiko u skladu sa zdravstvenom uredbom iz ere pandemije koja omogućava brzo protjerivanje migranata.

Uredba, poznata pod nazivom "Član 42" uvedena je usljed zabrinutosti zbog širenja koronavirusa, u namjeri da se migranti spriječe u pokušajima da uđu u SAD, bilo na zvaničnim graničnim prelazima ili između njih.

Migranti također mogu da se deportuju u zemlje porekla po kratkom postupku ukoliko uđu u SAD bez dozvole.

Dio materijala uzet je od agencije AP.