Izdvojeno
Kako se kreira američka spoljna politika
Simbol američke spoljne politike za mnoge je predsjednik države. To je, naravno, najznačajnija funkcija u državi koja oblikuje i određuje spoljnu politiku.
Međutim, predsjednik Sjedinjenih Država nije i jedini donosilac odluka i moć te funkcije je ograničena.
U nadležnosti predsjednika su odluke o raspoređivanju američke vojske širom svijeta. Međutim, nisu u mogućnosti da objave rat - to spada u ovlaštenja američkog Kongresa.
Mogu da postižu sporazume sa drugim zemljama, ali ne i da sklapaju ugovore, što je u nadležnosti Senata.
Imaju mogućnost da uspostavljaju veze sa stranim vladama, ali ne i da odobravaju pomoć - bez saglasja Kongresa.
Predsjednička ovlaštenja su učestalo na ozbiljnim provjerama.
Tokom prvog mandata, novoizabrani predsjednik Donald Trump povukao je članstvo Sjedinjenih Država iz Pariskog sporazuma o klimatskim promenama i nuklearnog sporazuma sa Iranom. Međutim, obećanja o obuzdavanju sjevernokorejskog nuklearnog programa i okončanju, kako ih je nazivao, beskrajnih ratova, na Bliskom istoku - ostala su neispunjena.
Administracija odlazećeg predsjednika Joea Bidena se ponovo pridružila Pariskom sporazumu i povukla američke trupe iz Afganistana, ali nije uspjela da obnovi nuklearni sporazum sa Iranom.
"Postoje ograničenja za predsjedničke doprinose, zbog brojnih aktera, provjera i potrebe za ravnotežom", objašnjava David McKean, bivši zvaničnik State Departmenta i Odbora za spoljne poslove Senata.
Historijski gledano, spoljna politika bila je u domenu predsjedničkih nadležnosti, uz značajan doprinos Kongresa, navodi Thomas Schwartz sa Univerziteta Vanderbilt.
"U 18. i 19. vijeku State Department nije bio veliki sistem, dok je izvršna birokratija bila ograničena", kaže on.
Međutim, kako su Sjedinjene Države jačale u 20. vijeku, tako je snažio i njihov spoljnopolitički aparat.
"To je sada ogroman sistem, koji raspolaže milijardama dolara i ima hiljade angažovanih. U njemu je važna i uloga predsjednika, koji je nekad u prvom planu", kaže Schwartz za Glas Amerike.
Politikolog Roger Hilsman razvio je proces kreiranja američke spoljne politike:
- Uži krug: predsjednik i njegovi bliski savjetnici, uključujući savetnika za nacionalnu bezbjednost koji obično vodi sastanke Savjeta za nacionalnu bezbjednost
- Srednji krug: Ključna odjeljenja i agencije izvršne vlasti – za državu i odbranu, visoka komanda vojske, obavještajna zajednica
- Spoljni krug: Kongres i drugi akteri, uključujući interesne grupe, korporacije, tink-tenkove, strane vlade
"Nema sumnje da je institucionalna arhitektura spoljne politike postala mnogo veća", smatra David McKean, koji je obavljao i funkciju američkog ambasadora u Luksemburgu.
State Department, mala agencija sa 700 zaposlenih tokom tridesetih godina prošlog vijeka - sada predstavlja birokratiju od 70.000 ljudi, primjećuje McKean.
Savjet za nacionalnu bezbjednost (NSC)
Riječ je o centru kreiranje spoljne politike. Osnovana 1947, kancelarija koja se nalazi pored Bijele kuće, tokom godina se proširivala. Najvažniji članovi su američki predsjednik, potpredsjednik, državni sekretari, sekretar odbrane i drugi najviši zvaničnici.
Stručnjak McKean označava Savjet za nacionalnu bezbjednost označava spoljnopolitičkim timom predsjednika Sjedinjenih Država.
Uticaj savjetnika za nacionalnu bezbjednost mijenja se, od jedne do druge, administracije.
Često se poredi sa uhom predsjednika u trenucima kada državni sekretar učestalo putuje.
Kada izbije kriza, poput pada Assadovog režima u Siriji, Savjet za nacionalnu bezbjednost kreće u akciju. Da bi pomogao predsjedniku u odlučivanju savjetnik za nacionalnu bezbjednost saziva hitan sastanak članova NSC-a, dok se istovremeno pripremaju opcije za diskusiju.
"Kada se nosite sa trenutnom krizom kao što je Assad, nemate vremena jer kasnite. Učesnike je potrebno brzo pokupiti i prebaciti u Bijelu kuću. Sastanci se sazivaju hitno i to u bilo koje doba dana ili moći", objašnjava Gordon Adams profesor Američkom univerzitetu, koji je tokom devedesetih godina prošlog vijeka službovao u Savjetu za nacionalnu bezbjednost.
Kongres
Promjene administracije za posljedice mogu imati i izmjene u oblasti spoljne politike. Međutim, učestaliji je kontinuitet, nego promjene.
Razlog tome je to što predsjednik nije jedini akter koji oblikuje spoljnu politiku. Kao ravnopravna grana vlasti, Kongres igra važnu ulogu. Iako mu nije data posebna uloga u spoljnim poslovima, Kongres može da nadzire političke odluke i usvaja zakone koji oblikuju politiku.
Gordon Adams primjećuje da Kongres kontroliše budžet, što smatra najvažnijim.
To znači da može utjecati na to koliko se novca izdvaja na pomoć stranim državama, vojne operacije i druge međunarodne inicijative.
Na primjer, novoizabrani predsednik Trump obećao je masovne deportacije, kako ih označava, ilegalnih migranata. Međutim, za to će mu biti potreban novac koji se odobrava na Capitol Hillu.
"Kongres odlučuje o pravnoj regulativi i novcu za taj proces", objašnjava Adams.
Ostali akteri
Kako se spoljnopolitički sistem razvijao tokom godina, tako je rastao i uticaj spoljnih faktora. To obuhvata korporacije, interesne grupe, tink-tenkove, strane vlade, medije i javnost.
"To je također oblast u kojoj mislim da je došlo do ogromnog povećanja uticaja, tako da korporacije imaju sve značajniju ulogu u spoljnoj politici, jer znatan dio onoga što se dešava u pogledu trgovine uključuje multinacionalne korporacije", smatra McKean - bivši zvaničnik State Departmenta.
Strani saveznici takođe mogu uticati na američku spoljnu politiku SAD, iako se to može razlikovati od aktuelnih pitanja i administracije, ukazuje za Glas Amerike Gordon Adams.
Primijetio je da je tokom devedesetih godina prošlog vijeka tadašnji britanski premijer Tony Blair ubijedio predsjednika Billa Clintona, koji je bio nevoljan, da interveniše na Balkanu.
Kada je toliki broj aktera uključen u proces kreiranja spoljne politike Sjedinjenih Država - može izgledati zbunjujuće za kreatore politike u drugim zapadnim demokratijama, smatra Adams.
"Nemaju ovu vrstu naizgled nesređenog prikaza interesa, ambicija i planova poput procesa u okviru američke politike. Djeluje da imao jedan od najmanje efikasnih političkih procesa u zapadnim demokratijama", zaključuje za Glas Amerike Gordon Adams profesor Američkom univerzitetu.
Komandant pobunjenika u Siriji: Naći ćemo Assadove ljude i pomilovanje ne dolazi u obzir
Glavni komandant sirijskih boraca, koji su svrgnuli višedecenijskog predsjednika Bashara al-Assada, rekao je da će svako ko je umiješan u mučenje i ubistvo ljudi koji je Assad zarobio tokom svoje vladavine, biti uhvaćen i da pomilovanje nije opcija.
„Tražićemo ih po Siriji i tražimo od zemalja da predaju one koji su pobjegli, kako bismo mogli da sprovedemo pravdu”, rekao je Abu Mohammed al-Golani u izjavi objavljenoj na Telegram kanalu sirijske državne televizije.
Golanijeva najava da će se osvetiti Assadovim poručnicima za mučenja i smrti, stigla je u trenutku kada svijet gleda da li novi sirijski vladari mogu da stabilizuju zemlju nakon što ju je 14-godišnji građanski rat ostavio u rasulu.
Mohammed al-Bashir, čovjek kojeg su Golanijevi borci postavili da vodi privremenu administraciju do 1. marta, molio je milione izbjeglica da se vrate kućama. Ali za obnovu ima malo finansijskih sredstava.
„U kasi postoje samo sirijske funte koje vrijede malo ili ništa. Jedan američki dolar se kupuje sa 35.000 naših novčića”, rekao je Bashir za italijanski list Corriere della Sera. „Nemamo stranu valutu, a što se tiče zajmova i obveznica, još uvijek prikupljamo podatke. Dakle, finansijski smo veoma loši”, dodao je.
Ističe i da će savez predvođen islamistima garantovati prava svih vjerskih grupa.
Više od 500.000 ljudi je ubijeno u ratu, a više od polovine stanovništva primorano je da napusti svoje domove. Oko šest miliona Sirijaca potražilo je utočište u inostranstvu.
Strani zvaničnici oprezno stupaju u kontakt sa bivšim pobunjenicima, koje SAD, UN, EU i drugi smatraju terorističkom organizacijom.
Američki državni sekretar Antony Blinken rekao je da nova vlada mora da „ispuni jasne obaveze - da u potpunosti poštuje prava manjina, olakša protok humanitarne pomoći svima kojima je potrebna, da spreči da se Sirija koristi kao baza za terorizam ili da predstavlja pretnju po susjede”.
Generalni sekretar UN Antonio Guterres rekao je da je „dužnost da se podrže različiti sirijski lideri kako bi djelovali jedinstveno i omogućili glatku tranziciju”.
Međutim, Kancelarija UN za koordinaciju humanitarnih poslova saopštila je da je bezbjednosna situacija u Siriji i dalje nestabilna. Agencija je saopštila da je pronašla više od 50 minskih polja u proteklih 10 dana, što ograničava kretanje civila i otežava isporuku robe i usluga.
U međuvremenu, Rusija, koja je podržavala Assadovu borbu protiv pobunjenika, a sada mu je dala azil, rekla je da pažljivo prati situaciju u Siriji i da je u kontaktu sa „onima koji trenutno kontrolišu situaciju”.
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov istakao je potrebu Rusije da osigura bezbjednost svojih diplomatskih objekata i vojnih baza u Siriji, gdje su ruske trupe godinama bile stacionirane i podržavale sirijsku vojsku u građanskom ratu.
Assadov pad takođe je nanio udarac iranskim interesima u regionu, presijecajući kopnenu rutu za isporuku oružja militantnoj grupi Hezbollah koju podržava Iran u Libanu, kao i teritoriju na kojoj bi iranske milicije mogle da deluju.
Iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei odbacio je ideju o oslabljenoj iranskoj mreži u regionu, što uključuje njenu podršku militantima Hamasa u Pojasu Gaze, milicijama u Iraku i militantima Huti u Jemenu.
Hamnei je također rekao da je ono što se dogodilo u Siriji rezultat američko-izraelskog plana i da je „susjedna država” igrala ulogu u Assadovom svrgavanju. Nije imenovao koja je to susedna država, ali Turska, koja se graniči sa Sirijom, bila je glavna pristalica grupa koje su se suprotstavljale Assadu.
Dok Sirijci rade na izgradnji budućnosti svoje zemlje, papa Franjo je u srijedu rekao da se nada političkom rješenju koje promoviše „stabilnost i jedinstvo zemlje”.
„Molim se... da sirijski narod može da živi u miru i sigurnosti u svojoj voljenoj zemlji i da različite religije hodaju zajedno u prijateljstvu i međusobnom poštovanju za dobro te nacije pogođene tolikim godinama rata”, rekao je papa.
John Kirby: Washington želi u Siriji vidjeti vladu koja ispunjava očekivanja naroda
Administracija odlazećeg američkog predsjednika Joea Bidena ukazala je da je u kontaktu sa svim sirijskim pobunjeničkim grupama poslije svrgavanja predsjednika Bashara al-Assada.
Navodi i da očekuje da proces formiranja nove vlade predvodi sirijska strana.
Portparol Savjeta za nacionalnu bezbjednost Bijele kuće John Kirby izjavio je za Glas Amerike da, kakva god vladavina bude uspostavljena u tom procesu, Washington želi da bude siguran da će ispuniti očekivanja sirijskog naroda.
Kirby kaže da je prerano ocijeniti da li su Hayat Tahrir al-Sham, ogranak al-Kaide koju su Sjedinjene Države proglasile terorističkom organizacijom i njen vođa Mohammed al-Golani, promijenili svoju idelologiju.
Glas Amerike: Da li je Izrael obavijestio Sjedinjene Države o njihovim udarima na Golansku visoravan i znatnijem angažmanu u Siriji?
Kirby: Neka izraelska strana govori o svojim aktivnostima i neću da spekulišem o tome. Istakao bih da svakako imaju pravo na samoodbranu. Jasno je da su događaje koji se odvijaju preko granice shvatili kao prijetnje i da su preduzeli neke aktivnosti. Dijelimo zabrinutost Izraela u vezi sa potencijalnim skladištenjem hemijskog oružja u Siriji i njegovom potencijalnom upotrebom, konstantno o tome razgovaramo sa Izraelcima i nastavićemo.
Glas Amerike: Vjeruju li Sjedinjene Države da je Hayat Tahrir al-Sham promijenio svoja ideološka opredjeljenja?
Kirby: Mislim da je prerano govoriti o tome. Učestalo govore prave stvari o inkluzivnosti, da ne žele progon manjina i drugih grupa. Ali, potrebno je sačekati i utvrditi šta zapravo rade u smislu nastojanja da uspostave dobru vladavinu. Oni su još označeni kao teroristička grupa. Kakva god vladavina da se uspostavi, želimo da budemo sigurni da ispunjava očekivanja sirijskog naroda i da odlučuje o sopstevnoj budućnosti. Sjedinjene Države će nastaviti da podržavaju tu vrstu procesa.
Glas Amerike: U Turskoj postoji zabrinutost zbog mogućnosti nastanka nezavisne kurdske države u severnoj Siriji. Mogu li Sjedinjene Države ublažiti te zabrinutosti?
Kirby: Njihova zabrinutost je legitimna. Međutim, tokom posljednje četiri godine smo u neprekidnom kontaktu sa turskim kolegama u vezi sa tim. I sarađujemo sa njima u suprotstavljanju Islamskoj državi, kao i Sirijskim demokratskim snagama. U situacijama preklapanja imali smo mogućnost da razgovaramo sa turskom stranom u pokušaju da riješimo ta pitanja.
Glas Amerike: Sjedinjene Države sa Turskom razgovaraju o tome gde bi mogao biti novinar Austin Tice. Šta možete reći o tome?
Kirby: Neću ulaziti u detalje. Pokušavamo da dobijemo više informacija o tome gdje se nalazi i u kakvom bi stanju mogao biti. O tome smo razgovarali sa turskom stranom, ali i drugima i regionu. Razgovori su u toku. Kako je predsjednik poručio u nedjelju, želimo da bude kod kuće sa porodicom - tamo gdje pripada. Nastavićemo da se angažujemo u pokušaju da obezbijedimo takav ishod.
Glas Amerike: Novoizabrani predsjednik Donald Trump nagovijestio je da Amerika neće biti direktno uključena u procese u Siriji i da će drugim stranama prepustiti angažovanje. Da li to predstavlja opasnost za američke interese u regionu?
Kirby: Neka gospodin Trump govori o svojim planovima kada preuzme mandat. Vjerujemo da postoje dvije stvari koje su u nacionalnom interesu Amerike. Prva je mirna tranzicija ka legitimnoj upravi u procesu koji predvodi Sirija. Druga je da spriječimo da Islamska država regeneriše sposobnosti koje je imala 2014. godine. Kao i da ne iskoristi trenutnu neizvjesnost u Siriji u svoju korist.
Glas Amerika: Sirija je bila važno uporište iranskog uticaja. Da li su okončane iranske ambicije na Bliskom istoku?
Kirby: Mislim da samo iranski vrhovni vođa može konkretno da odgovori na to pitanje. Iran je trenutno drastično oslabljen u vojnom smislu. Ipak, ne mogu reći da Iran odustaje od svojih hegemonističkih ambicija u regionu. Iako nisu u pravoj mjeri sposobni da ostvare vizije i tu ambiciju, ništa ne ukazuje da od njih odustaju.
Glas Amerike: Da li bi Sjedinjene Države prihvatile vladavinu Hayat Tahrir al-Shama koja bi obuzdala Iran - kao što je njihov lider Mohammed al-Golani aludirao u svom govoru?
Kirby: U Siriji želimo da vidimo vladu koja je kredibilna, legitimna i održiva. Vlast koja ispunjava težnje naroda i proizvod je procesa koji predvodi Sirija. Mislim da je prerano uvidjeti kako će se odvijati proces - koji pomno pratimo.
SAD: Rusija bi "narednih dana" mogla ponovo da gađa Ukrajinu novom raketom
Američke obavještajne službe procijenile su da bi Rusija "narednih dana" mogla ponovo da gađa Ukrajinu smrtonosnom novom balističkom raketom srednjeg dometa, rekao je u srijedu jedan američki zvaničnik.
Zvaničnik, koji je za medije govorio pod uslovom da ostane anoniman, rekao je da Amerika smatra da je upotreba ekspertimentalne rakete "Orešnik" više pokušaj zastrašivanja, nego nešto što će to značajno promijeniti situaciju na ratištu u Ukrajini, prenosi AP.
Rusija, kako je naveo zvaničnik, ima samo nekoliko raketa koje nose manje bojeve glave od drugih projektila koje je Rusija redovno ispaljivala na Ukrajinu.
Rusija je prvi put ispalila novu raketu 21. novembra, u napadu na ukrajinski grad Dnjepar. Na snimcima udara, sa nadzornih kamera, vidi se kako projektil udara u zemlju zapanjujućom brzinom.
Nekoliko sati poslije napada na vojni objekat u Dnjepru, ruski predsjednik Vladimir Putin je na nacionalnoj televiziji govorio o novoj hipersoničnoj raketi. Upozorio je Zapad da bi mogao da je upotrijebi protiv NATO saveznika Ukrajine, koji Kijevu dozvoljavaju da koristi zapadne rakete dužeg dometa za napade na mete duboko na ruskoj teritoriji.
Dva dana prije napada, Putin je potpisao izmijenjenu verziju ruske nuklearne doktrine da bi smanjio prag za upotrebu nuklearnog oružja. Doktrina sada predviđa potencijalni ruski nuklearni odgovor i u slučaju konvencionalnog napada na Rusiju, bilo koje zemlje koja ima podršku neke nuklearne sile.
Američki predsjednik Joe Biden je uoči napada na Dnjepar pristao da ublaži ograničenja na ukrajinsku upotrebu američkog oružja dužeg dometa za napade na mete u Rusiji.
"Vjerujemo da imamo pravo da koristimo naše oružje protiv vojnih objekata zemalja koje dozvoljavaju da se njihovo oružje koristi protiv naših objekata", rekao je Putin poslije napada.
Iz Pentagona je saopšteno da je "Orešnik" ekperimentalni tip balističke rakete srednjeg dometa (IRBM), zasnovan na ruskoj interkontinentalnoj raketi RS-26 Rubež (ICBM).
Rakete srednjeg dometa mogu da lete od 500 do 5.500 kilometara. Zabranjene su sporazumom iz sovjetskog doba, iz kojeg su se Vašington i Moskva povukli 2019. godine.
Rusija: Ukrajina ispalila američke rakete na ruski Taganrog
Ministarstvo odbrane Rusije saopštilo je u srijedu da je Ukrajina ispalila šest američkih raketa ATACMS na vojni aerodrom u gradu Taganrog, na jugu Rusije. Ruski zvaničnici najavili su odmazdu zbog tog napada.
U saopštenju Ministarstva navodi se da je svih šest projektila oboreno ili presretnuto, ali da su šrapneli povrijedili neke vojnike, prenosi Reuters.
"Nije bilo štete, dvije zgrade na aerodromu i tri vojna vozila, kao i civilni automobili na parkingu, neznatno su oštećeni (šrapnelima)", navodi se u saopštenju.
"Ovaj napad zapadnim oružjem dugog dometa neće proći bez odgovora i biće preduzete adekvatne mjere", upozorilo je rusko Ministarstvo.
Biden odobrio dokument o američkim protivnicima pred Trumpov povratak
Predsjednik Joe Biden odobrio je novi memorandum o nacionalnoj bezbjednosti uoči povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću.
Dokument bi mogao da posluži kao mapa puta za buduću administraciju koja po svemu sudeći želi da se suprotstavi rastućoj saradnji Kine, Irana, Sjeverne Koreje i Rusije, saopštila je Bijela kuća u srijedu.
Zvaničnici Bidenove administracije počeli su da utvrđuju smjernice ovog ljeta. Dokument bi mogao da pomogne sljedećoj administraciji da od prvog dana stupanja na dužnost utvrdi kako da pristupi zaoštravanju odnosa sa najistaknutijim američkim protivnicima i konkurentima, prenijela su dvojica visokih zvaničnika administracije.
Zvaničnici, koji su govorili pod uslovom anonimnosti prema pravilima koja je postavila Bijela kuća, rekli su da memorandum neće biti objavljen zbog osjetljivosti nekih njegovih nalaza.
Dokument uključuje četiri široke preporuke: poboljšanje saradnje vladinih službi u SAD, ubrzavanje razmjene informacija sa saveznicima o četiri protivnika, prilagođavanje upotrebe sankcija i drugih ekonomskih alata Vlade SAD da bi bili maksimalno efikasni i jačanje priprema za rešenje kriza u koje su uključene i suparničke zemlje.
SAD su dugi niz godina bile zabrinute zbog saradnje četiri zemlje koja je ojačana nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine.
Zvaničnici su napomenuli da se Rusija, pošto postaje sve izolovanija od većeg dijela svijeta, okrenula Iranu za nabavku bespilotnih letjelica i raketa. Od Sjeverne Koreje, Rusi su dobili artiljeriju, rakete, pa čak i hiljade vojnika došli u Rusiju da joj pomognu da potisne ukrajinske snage iz Kurska. Kina je u međuvremenu isporučila Rusiji komponente dvostruke namjene, koji pomažu da se održi ruska vojna industrija.
Rusija je poslala borbene avione u Iran i pomogla Teheranu da ojača svoju raketnu odbranu i svemirsku tehnologiju.
Sjeverna Koreja je od Rusije dobila preko potrebno gorivo i sredstva za izgradnju proizvodnih i vojnih kapaciteta. Zvaničnici su dodali da je Rusija "de fakto prihvatila Sjevernu Koreju kao državu naoružanu nuklearnim oružjem".
Kina, u međuvremenu, ima koristi od ruskog znanja, pri čemu dvije zemlje rade zajedno na produbljivanju vojno-tehničke saradnje. Također imaju zajedničke patrole u arktičkom regionu.
Biden i Trump imaju veoma različite poglede na svijet, ali zvaničnici u budućoj i u odlazećoj administraciji rekli su da nastoje da koordiniraju pitanja nacionalne bezbjednosti tokom tranzicije.
Jedan od zvaničnika je rekao da Bijela kuća ne pokušava da memorandumom izvrši pritisak na Trumpovu administraciju da se odluči za određenu političku opciju.
Zvaničnik je rekao da je cilj dokumenta da pomogne sljedećoj administraciji da izgradi "kapacitete", dok utvrđuje svoju politiku u vezi sa nekim od najtežih spoljnopolitičkih pitanja s kojima će se suočiti.
Trump želi izbjeći uplitanje u Siriju. Hoće li tako biti?
Donald Trump je signalizirao da želi izbjeći umiješanost u Siriju nakon što je pobunjenička grupa zbacila predsjednika Bashara al-Assada.
Međutim, kako izvještava šefica biroa Bijele kuće Patsy Widakuswara, novoizabrani predsjednik će možda morati da uravnoteži svoj stav sa ciljevima SAD-a zaštite Izraela, izolacije Irana i obračuna s Rusijom, Turskom i drugim akterima.
Sirijci i dalje slave svrgavanje predsjednika Bashara al-Assada, koji je pobjegao u Moskvu. Ali budućnost zemlje je daleko od jasne jer se regionalne sile bore da osiguraju svoje interese.
S juga je Izrael pokrenuo udare kako bi oslabio ono što je ostalo od vojske iranskog saveznika.
Na sjeveru su pobunjenici koje podržava Turska zauzeli teritoriju, zbog čega su sirijski Kurdi pobjegli.
Američki predsjednik Joe Biden brzo je reagovao, pokrenuvši je zračne napade na ciljeve grupe Islamska država u Siriji.
Nasuprot tome, novoizabrani predsjednik Donald Trump nagovijestio je pasivni pristup.
„Svakako se čini da svijet trenutno pomalo ludi”, rekao je Trump.
Hayat Tahrir al-Sham, pobunjenici koji su srušili Assada, strana SAD su proglasile terorističkom grupm.
Ipak, Trump želi da se Amerika drži podalje od sirijskog sukoba.
„Ovo nije naša borba”, rekao je na društvenim mrežama.
Tulsi Gabbard, Trumpov izbor za šefa obavještajne službe, slaže se sa tim.
„Potpuno je posvećen, kao što je stalno ponavljao, okončanju ratova, demonstrirajući mir snagom i stavljajući interese nacionalne sigurnosti, te sigurnost i slobodu američkog naroda na prvo mjesto”, kaže Gabbard.
Ali s Assadovim odlaskom, Trump će možda morati uravnotežiti svoj neintervencionistički stav s američkim ciljevima zaštite saveznika, kao što su Izrael i Jordan, i izbjegavanja ponovnog oživljavanja terorističkih grupa kao što je Islamska država
„Smanjenje pristupa kemijskom oružju, smanjenje sposobnosti poznatih terorističkih organizacija u nekontroliranom prostoru ili u prostoru gdje postoje propale države, gdje nitko drugi to ne može učiniti, mislim da je vrlo pametan potez. I mislim da je to vjerojatno ono što će predsjednik Trump nastaviti činiti”, kaže Christopher O'Leary, stručnjak za borbu protiv terorizma.
Tokom svog prvog mandata, Trump je naredio udare na Assadov režim kao odgovor na napade hemijskim oružjem, ali se više fokusirao na poraz Islamske države.
Naredio je američkim trupama da napuste Siriju 2019. godine, ostavljajući nekoliko stotina američkih vojnika da štite naftna polja.
Bio je kritikovan zbog napuštanja saveznika. Nakon povlačenja, Turska je pokrenula ofanzivu protiv kurdskih snaga koje su se borile zajedno s američkim vojnicima da unište Islamsku državu u Siriji.
Ovoga puta, Trump je rekao: „Neka se odigra. Ne uplićite se.”
Ali s toliko američkih interesa u regionu, to je možda lakše reći nego učiniti.
Turska očekuje veću ulogu u Siriji nakon Assadovog svrgavanja
Turska je među glavnim pobornicima nekih od sirijskih pobunjenika koji su s vlasti zbacili Bashara al-Assada, dok Ankara želi steći uticaj u toj zemlji. Međutim, analitičari upozoravaju da će mnogo toga ovisiti o tome hoće li se nakon Assadovog odlaska uspostaviti stabilna vlada.
Stručnjak za Bliski istok strahuje da sirijski pobunjenici govore „jedno zapadnim diplomatama, a drugo sirijskom narodu”
U Washingtonu se nastavlja debata o sudbini Sirije nakon pada predsjednika Bashara al-Assada.
Nakon svrgavanja Assadovog režima od strane pobunjenika predvođenih Hayat Tahrir al-Shamom (HTS), islamističkom grupom koja je ranije bila povezana s terorističkim grupama Islamske države (ISIS) i Al-Qaedom, SAD su izvele zračne napade na ciljeve Islamske države unutar Sirije, kao i na zalihe hemijskog oružja Assadovog režima.
Julia Savchenko iz ruske službe Glasa Amerike sastala se s Michaelom Rubinom, višim saradnikom na Institutu American Enterprise, kako bi razgovarali o ovim događajima, uključujući i to kako će svrgavanje Assadovog režima vjerovatno utjecati na Bliski istok i Evropu, i zašto njegovi saveznici Rusija i Iran nisu uspjeli da mu priteknu u pomoć.
VOA: Predsjednik Biden je naglasio da SAD neće dopustiti ISIL-u da iskoristi vakum moći koji sada postoji unutar Sirije. Kako se taj cilj može ostvariti i koji akteri bi trebali biti uključeni da bi se postigla mirna tranzicija?
Rubin: Pa, ključ u pogledu Islamske države je zatvor Al Houl koji se nalazi u blizini Darzoura u sjeveroistočnoj Siriji, koji je pod kontrolom Sirijskih demokratskih snaga, kurdske grupe. Problem je Turska, koja podržava glavnu pobunjeničku vojsku koja je srušila Damask. Zar ne smtraju kurdsku grupu jednakim neprijateljem kao i Bashara al-Assada? Dakle, iako u teoriji radimo i s Turcima i s Kurdima, možemo imati situaciju u kojoj Turci odluče narušiti stabilnost u sjeveroistočnoj Siriji i da, kao rezultat toga, zarobljenici Islamske države, stotine ako ne i hiljade njih, hodaće slobodno po Bliskom istoku i Europi.
VOA: Bilo je izvještaja u štampi da su mnogi u američkoj vladi bili zatečeni iznenadnim slomom Assadovog režima i da su američki zvaničnici daleko od uvjerenja da će pobunjenici koji su preuzeli vlast upravljati Sirijom na human ili produktivan način. Šta vi mislite?
Rubin: Nisam mislio da će pobunjenici moći da uđu u Damask ovom brzinom. Sirijska vojska je bila regrutna vojska. Bashar al-Assad im nije mogao pružiti pristojan životni standard. Morali su se osloniti na korupciju, a kada dođe do gušenja, nisu bili voljni staviti svoje živote na kocku za Bashara al-Assada. Pobunjenici su bili pametni da kažu gledajte neće biti odmazde ako bacite oružje.
Pitanje je da li su pobunjenici iskreni. Mnogi analitičari kažu da su se odrekli Al-Qaede još 2016. godine, kada su prekinuli odnose. Ali vidim mnogo znakova upozorenja da je to možda samo ruž na svinji, i ako na vjersku slobodu gledamo kao na kanarinca u rudniku uglja, kršćani se već evakuiraju iz Alepa jer se boje onoga što slijedi.
VOA: Vođa HTS-a Ahmed Hussein al-Shar'a (ratno ime Abu Mohammad al-Julani) se pozicionira kao modernista. Mislite li da međunarodna zajednica može računati na njega ili druge vođe pobunjenika u izgradnji mostova i pokušaju očuvanja stabilnosti u Siriji?
Rubin: Zabrinut sam da možda ove ličnosti govore jedno zapadnim sagovornicima i zapadnim diplomatama, ali drugo sirijskom narodu. Znate, u regionu je simbolika važna. Kada je ovaj vođa održao govor sirijskom narodu to nije učinio iz predsjedničke palače. On to nije uradio iz parlamenta. Učinio je to iz Umayyad džamije. Ovo je paralela sa onim što smo vidjeli sa Islamskom državom 2014. godine, kada je Abu Baker al Bagdadi je održao govor iz Nori džamije u Mosulu [Irak].
VOA: Iran i Rusija bili su glavni pobornici Bashara Assada, a Iran je posljednjih dana pričao o ubacivanju neke vojske u Siriju, ali to se nikada nije materijaliziralo. Rusija ima vojnu bazu [u Siriji]. Bashar Assad je sada dobio azil u Moskvi, ali u isto vrijeme ne izgleda da je bilo nasilnog učešća Irana ili Rusije u pokušaju spašavanja Assada. Kakva je vaša analiza toga?
Rubin: Znate, Iranci su takoreći bili na konopcima, a Turci i drugi koji podržavaju ove pobunjeničke snage su to dobro iskoristili. I, istovremeno, u svijetu postoji opšte shvatanje da kada su Sjedinjene Države u periodu između izbora i kada novi predsjednik preuzme vlast, Sjedinjene Države su u svojoj maksimalnoj distrakciji.
VOA: Kakva je vaša analiza udarca na rusku poziciju u regionu i možda budućnost [ruske] vojne baze [u Siriji]?
Rubin: Rusi imaju dvije baze u Siriji. Jedna je baza zračnih snaga u sjevernoj Siriji, a druga je Tartus, koja je mediteranska luka u Latakiji, a to je područje koje je puno alavita. To je manjinska sekta… odakle je potekla porodica Assad.
Ali da, to je udar na prestiž Rusa. I zapamtite onaj čuveni citat Osame bin Ladena, osnivača Al-Qaede, koji je rekao da svi vole jakog konja. Kada imate imidž da ste jaki, svi žele da se okupe uz vas. Ali kada imate sliku da ste slabi, biće vam veoma, veoma teško privući saveznike. Dakle, Rusija će trenutno imati veliki problem u regionu, jer ljudi ne veruju da imaju snagu ili da mogu da ispune ono što je Vladimir Putin obećao.
VOA: Kako će svrgavanje Asada unaprijediti poziciju Turske u regionu?
Rubin: Turska je iredentistička sila. Iako je Turska prije stotinu godina osnovana kao moderna republika, preko turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana usvojila je neoosmanizam - obnavljanje slave Otomanskog carstva. U najmanju ruku, Turska bivše otomanske oblasti vidi kao bliske teritorije i svoju sferu uticaja. Slično kao što Vladimir Putin u Rusiji na prostor bivšeg Sovjetskog Saveza, a možda i istočnu Evropu, gleda kao na rusko blisko inostranstvo. Problem je u tome što je u Turskoj mnogo ljepše sjećanje na Otomansko carstvo nego među tada podređenim narodima.
Sada treba pogledati... hoće li Hayat Tahrir al-Sham, bivša podružnica Al Qaede, koju je Turska podržavala, pokazati da je više sirijski nacionalista i izbjeći borbu, na primjer, sa sirijskim Kurdima , ili da li će slijediti diktat Turske. Moglo bi ići na bilo koji način. Ali ako se ova grupa okrene protiv Turske, to će biti znak da će utjecaj Turske možda biti ograničeniji nego što bi Erdogan želio.
Sirijski pobunjenici izabrali privremenog premijera, Izrael bombarduje dijelove Sirije
Pobunjenici koji su zbacili predsjednika Bashara al-Assada i sada vladaju Sirijom imenovali su privremenog šefa vlade koji će upravljati zemljom do 1. marta.
Kako je saopšteno, Mohammad al-Bashir je novi premijer Sirije. On je na Telegram nalogu državne televizije saopštio da mu je generalna komanda povjerila zadatak da "vodi prelaznu vladu do 1. marta".
Assad je pobjegao iz Sirije kada su pobunjenici, koje predvode islamisti, upali u prijestolnicu Damask u nedjelju, čime je okončano pet decenija brutalne uprave Assadove porodice.
Abu Mohamed al-Golani, islamistički lider koji je predvodio ofanzivu u kojoj je zbačen Assad, najavio je razgovore o prenosu vlasti i obećao da će visoki zvaničnici odgovorni za mučenja i ratne zločine odgovarati pred sudom.
Njegova grupa, Hayat Tahrir al-Sham ima korijene u sirijskom ogranku Al Qaide i mnoge zapadne vlade je označavaju terorističkom organizacijom, iako je njena retorika posljednjih godina bila više umjerena.
Izaslanik UN-a za Siriju rekao je da grupe koje su primorale Assada na bjekstvo moraju da svoje "dobre poruke" pretvore u djela, na terenu.
"Uputili su poruke jedinstva i inkluzivnosti", rekao je Geir Pedersen, dodajući da su u Alepu i Hami "također viđene ohrabrujuće stvari na terenu".
Međutim, "ono što ne želimo da vidimo, naravno, je da dobra saopštenja i ono što na početku viđamo na terenu ne bude praćeno u praksi narednih dana i nedjelja", istakao je predstavnik UN-a.
Za to vrijeme, Izrael je sproveo seriju teških vazdušnih udara širom Sirije dok njegovi vojnici napreduju na sirijskoj teritoriji, saopštila je sirijska opoziciona grupa za praćenje rata. Izrael demantuje da njegove snage napreduju ka Damasku.
Saudijska Arabija i Egipat su osudili izraelski upad u tampon zonu u Siriji, koja je uspostavljena poslije rata na Bliskom istoku 1973, kao i seriju vazdušnih udara koje je Izrael izvršio poslije smjene predsjednika Bashara al-Assada. Izrael tvrdi da je taj potez privremen i preduzet da bi se spriječili prekogranični napadi poslije povlačenja sirijskih vojnika.
Izrealski ministar odbrane Israel Katz izjavio je u utorak da je zajedno sa premijerom Benjaminom Netanyahuom dao nalog vojsci da formira zonu bez oružja na jugu Sirije poslije smjene Bashara al-Assada.
"Zajedno sa premijerom, dao sam upustvo IDF-u da uspostavi sterilnu zonu odbrane, bez oružja i terorističke pretnje, na jugu Sirije, bez trajnog izraelskog prisustva", rekao je Katz tokom posjete mornaričkoj bazi u sjevernom gradu Haifa.
Rekao je da je to naređenje dato da bi se "spriječilo uspostavljanje i organizovanje terorizma u Siriji".
Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je milion Sirijaca raseljeno od početka pobunjeničke ofanzive.
Kremlj: Rat u Ukrajini će trajati sve do ispunjenja Putinovih ciljeva
Kremlj je u utorak saopštio da će se rat u Ukrajini nastaviti sve dok se vojnim akcijom ili pregovorima ne ostvare ciljevi koje je postavio predsjednik Vladimir Putin.
Putin je zatražio da Ukrajina odustane od svoje ambicije da se pridruži NATO-u i da se potpuno povuče iz četiri regiona zemlje za koje je Rusija tvrdila da su svoje - uslove koje je Kijev odbacio kao jednake predaji.
"Specijalna vojna operacija će se završiti kada se ostvare svi ciljevi koje su postavili predsjednik i vrhovni komandant", rekao je novinarima portparol Kremlja Dmitrij Peskov, koristeći izraz Moskve za sukob.
"Ovi ciljevi se mogu postići kao rezultat specijalne vojne operacije ili kao rezultat relevantnih pregovora."
Peskov je rekao da se trenutno ne vode razgovori između Moskve i Kijeva jer "ukrajinska strana odbija bilo kakve pregovore".
Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelenski u ponedjeljak je iznio argumente za diplomatsko rješenje rata i iznio ideju o raspoređivanju stranih trupa u Ukrajini dok se ona ne pridruži NATO-u.
Zelenski kaže da je neophodna „odlučnost” da se okonča rat
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je u utorak da „samo odlučnost” može okončati ruski rat u Ukrajini i donijeti trajni mir.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je u utorak da „samo odlučnost” može okončati ruski rat u Ukrajini i donijeti trajni mir.
Nekoliko dana nakon razgovora s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom i novoizabranim predsjednikom SAD Donaldom Trumpom, Zelenski je rekao da je zajednički rad na okončanju rata glavni prioritet, te je izrazio zahvalnost Trumpu „za njegovu snažnu odlučnost da ovaj rat dovede do poštenog kraja”.
Ukrajinski lider je dalje rekao da je Trumpu rekao da se ruski predsjednik Vladimir Putin „boji samo njega, a možda i Kine”.
„Znamo da Amerika ima kapacitet da postigne izvanredne stvari - stvari koje drugi nisu mogli postići”, objavio je Zelenski na X. „Da bismo uspjeli okončati ovaj rat, potrebno nam je jedinstvo - jedinstvo Amerike, Evrope i svih u svijetu koji cijeni sigurnost – kao i jake pozicije i garancije za mir.”
Komentari Zelenskog dolaze usred pitanja o nivou američke podrške Ukrajini dok američko vodstvo prelazi iz administracije predsjednika Joea Bidena na novi Trumpov mandat sljedećeg mjeseca.
Sjedinjene Države pod Bidenom su predvodile napore da se organiziraju milijarde dolara vojne pomoći Ukrajini, uključujući municiju i protuzračnu odbranu od ruskih napada.
Trump je nakon sastanka u nedjelju rekao da bi trebalo odmah doći do prekida vatre u Ukrajini i početka pregovora između Ukrajine i Rusije.
Neke informacije dolaze od AP-a, AFP-a i Reutersa.
SAD zabrinute zbog pukotina i podjela dok Sirija pokušava da započne obnovu
Američke diplomate i vojni zvaničnici intenzivirali su kontakte sa grupama koje žele da iscrtaju novi kurs za Siriju, kao i sa susjedima Sirije, u nastojanju da osiguraju da pad režima bivšeg predsjednika Bashara al-Assada ne ustupi mesto nestabilnijoj i opasnoj budućnost.
Brojni ključni sastanci održani su u ponedjeljak u Jordanu, gdje su visoki američki predstavnici i diplomatski zvaničnici održali konsultacije sa svojim jordanskim kolegama nakon sličnih sastanaka dan ranije u Dohi, u Kataru.
I američki državni sekretar Antony Blinken rekao je da se radi na dodatnim diplomatskim misijama.
"Viši zvaničnici ovog odjeljenja prolaze regionom dok razgovaramo, radeći sa kolegama na tome kako Sjedinjene Države mogu da pomognu u podršci sirijskom narodu dok odlučuje o sopstvenom putu za budućnost", rekao je Blinken publici u State Departmentu u ponedjeljak.
"Ovaj trenutak predstavlja historijsku priliku, ali nosi i značajne rizike", rekao je on. "Historija pokazuje koliko brzo trenuci koji obećavaju mogu prerasti u sukob i nasilje."
Kao dokaz da su SAD zabrinute, komandant Centralne komande SAD, koja nadgleda američke snage na Bliskom istoku, također je bio angažovan sa saveznicima u regionu.
General Michael "Erik" Kurilla sastao se u Amanu sa general-majorom Yousefom Al-Hunaitijem, predsjedavajućim združenog generalštaba Jordana. Američki CentCom je saopštio da je Kurilla obećao podršku SAD Jordanu ukoliko se situacija u Siriji pogorša.
I drugi zvaničnici SAD su u ponedjeljak također naglasili potrebu za mirnom i uređenom tranzicijom u Siriji.
"Želimo da budemo sigurni da su naši saveznici sigurni i bezbjedni", rekao je zamjenik ambasadora u Ujedinjenim nacijama Robert Wood novinarima u sedištu UN u New Yorku.
"Želimo da budemo sigurni da neće doći do humanitarne katastrofe", rekao je Wood. "Dakle, mi ćemo raditi u narednim danima i nedjeljama da pokušamo da osiguramo da se sve te stvari dogode."
Ali zvaničnici State Departmenta i Pentagona upozoravaju da postoji dovoljno razloga za zabrinutost da bi se nade u bolju budućnost sirijskog naroda mogle raspasti, a razlike da dovedu do novih talasa nasilja, pa čak i novih migracija iz Sirije.
Oni kažu da, iako reči i akcije sirijskih pobunjeničkih lidera, uključujući Abu Mohammeda al-Golanija iz Hayat Tahrir al-Shama, izgledaju obećavajuće. Obećanja za formiranje nove, inkluzivne vlade će biti testirana ako tenzije između rivalskih grupa nastave da tinjaju ili eskaliraju.
Zvaničnici State Departmenta rekli su da Hayat Tahrir al-Sham, grupa koju su SAD označile kao terorističku, a koja je nastala iz sirijske podružnice terorističke grupe Al Qaide prije nego što je prekinula veze sa njom, tek treba da pokaže da zaslužuje da joj se ukloni oznaka terorizma.
Isto tako, postoji zabrinutost zbog terorističke grupe Islamska država (ISIS), koja komanduje sa između 2.500 i 5.000 boraca širom Sirije i Iraka, a koja posljednjih mjeseci jača.
"ISIS će pokušati da iskoristi ovaj period da ponovo uspostavi svoje sposobnosti, da stvori utočišta", rekao je Blinken u ponedjeljak, koristeći akronim za terorističku grupu, također poznatu kao IS, ISIL ili DAEŠ. "Odlučni smo da to ne dozvolimo."
Saveznici SAD na terenu u Siriji, međutim, upozoravaju da je Islamska dražva već počela da pojačava svoje napade, nastojeći da iskoristi kolaps snaga sirijskog režima tokom prošle nedjelje.
"Zabrinuti smo", rekao je za Glas Amerike američki predstavnik za političko krilo Sirijskih demokratskih snaga (SDF), snaga koje SAD podržavaju i koje predvode Kurdi, ukazujući na porast broja napada širom sjeveroistočne Sirije.
"Oni gađaju naše unutrašnje bezbjednosne snage", rekla je predstavnica Sirijskog demokratskog saveta (SDC) Sinam Mohamad, ističući napore spavajućih ćelija ISIS-a na mjestima kao što su Raka, Deir el-Zur, pa čak i Hasaka, gdje se nalazi jedan od zatvora pod kontrolom SDF-a u kojima se nalaze hiljade boraca ISIS-a zarobljenih nakon pada samoproglašenog kalifata te terorističke grupe 2019.
Ona je također upozorila na pojačanu aktivnost i nove pokušaje bjekstva iz Al-Hola, kampa za raseljena lica u kojem se nalaze desetine hiljada supruga i drugih članova porodica pripadnika ISIS-a, među kojima su i mnoga djeca.
Mohammad hvali američke snage za pružanje podrške SDF-u, ali je kaže da postoje naznake dodatnih aktivnosti ISIS-a u oblastima koje su napustile snage sirijskog režima zajedno sa svojim ruskim i iranskim saveznicima.
Vojni zvaničnici SAD se nadaju da će serija vazdušnih udara, izvedenih u nedjelju na pet lokacija širom centralne Sirije, pomoći da se ublaži prijetnja.
Udari su "način da se svakako spriječi (ISIS) da iskoristi dinamiku unutar Sirije i trenutnu situaciju", rekla je portparolka Pentagona Sabrina Sing,h na brifingu za novinare u Pentagonu u ponedjeljak.
Ali zvaničnici SAD za borbu protiv terorizma već dugo upozoravaju da je Islamska država sposobna da demonstrira i strpljenje, i otpornost, i da je dobro svjesna vrsta pukotina koje još uvijek mogu poslužiti za zbacivanje tranzicione vlade u Siriji.
I možda nigdje te tenzije trenutno nisu tako opipljive kao na sjeveroistoku Sirije, gde su izbile borbe između kurdskih milicija i Sirijske nacionalne armije (SNA), koalicije milicija koje podržava Turska.
Turska je branila različite napore za napad na SDF, tvrdeći da te snage predvode borci Jedinica za zaštitu naroda (YPG) - formacije koja ogranak Kurdistanske radničke partije (PKK) sa sedištem u Siriji, koju i Ankara, i Washington smatraju za terorističku organizacija.
Sirijski demokratski savjet (SDC) i Sirijske demokratske snage (SDF) zauzvrat su optužile Sirijsku nacionalnu armiju za napad na civile u Manbiju i drugim obližnjim oblastima.
"Sjedinjene Države sada pokušavaju da zaustave ovo", rekla je Mohammad iz SDC-a za Glas Amerike.
"Postoje neki pregovori", rekla je ona. "Nadamo se da oni [SAD] mogu uspjeti u tome."
State Department je u ponedjeljak saopštio da je bio jasan u komunikaciji sa obje strane, ponavljajući upozorenja SDF-a da bi sukobi koji su u toku mogli da naškode sposobnosti snaga koje SAD podržavaju da obuzdaju Islamsku državu.
"Ne želimo da vidimo eskalaciju", rekao je portparol Matthew Miller o sukobima između kurdskih grupa i SNA. "Ne želimo da vidimo da neko iskoristi ovaj period nestabilnosti da pokuša i unaprijedi sopstvenu poziciju".
Nike Ching, Margaret Besheer i Carla Babb dale su doprinos pisanju ovog izvještaja.
Analitičari za Glas Amerike: Turska pobjednik, Rusija i Iran gubitnici u Siriji
Građanski rat, koji u Siriji traje od 2011. godine, dobio je novu dimenziju svrgavanjem režima Bashara el-Assada.
Kada su naoružane pobunjeničke grupe koje podržava Hayat Tahrir al-Sham (HTS) ušle u Damask, Assad je napustio sirijsku prijestolnicu, a potom je iz Rusije stigla potvrda da su Assad i njegova porodica stigli u Moskvu.
Izvori iz vojske i eksperti koji su govorili za Turski servis Glasa Amerike ocijenili su da je najveći pobjednik ovakvog razvoja događaja Turska, a najveći gubitnici su Iran i Rusija. Međutim, dodaju da će biti odlučujuće kako dalje budu napredovali pregovori između HTS-a i Turske, posebno u vezi sa kurdskim pitanjem.
Analitičari objašnjavaju i zašto se situacija u Siriji ovako razvila baš u ovom trenutku - prema njihovom mišljenju, Assad je oslabio jer su oslabili Hezbollah, Iran i Rusija koji ga podržavaju. Rusija je u potpunosti fokusirana na Ukrajinu, a Izrael je oslabio Iran i Hezbollah. HTS, koji se dugo pripremao, smatrao je da je ovo pravi trenutak za napad.
Odgovarajući na pitanja Turskog servisa Glasa Amerike o razvoju događaja, general Dominique Trinquand, bivši šef francuske misije NATO-a i bivši savetnik za odbranu predsjednika Emmanuela Macrona, među onima je koji smatraju da je Assadovo svrgavanje „potpuno preraspodijelilo karte” u regionu.
„Najveći pobjednik s krajem Assadovog režima je prvenstveno sirijski narod. I naravno, Turska odmah potom. Jer Turska je u pobjedničkoj poziciji kao zemlja koja stoji iza HTS-a i može da kontroliše ono što se dešava u Siriji. Najveći gubitnici su Rusija i Iran, koji podržavaju ovaj režim. Rusija je došla do kraja svojih kapaciteta. Nagovijestila je da je spremna na pregovore oko Ukrajine, to ukazuje da je u teškoj situaciji”, rekao je on.
Isto mišljenje iznosi i potpredsjednik francuskog Međunarodnog instituta za strateške studije (IRIS) i stručnjak za Bliski istok i Tursku Didier Billion.
„Historija još nije napisana, ali Turska je na strani pobjednika”, rekao je on.
S druge strane, stručnjaci podvlače da je Assad preduzeo korake koji razočaravaju čak i one koji ga podržavaju i da nije preduzeo mere da ekonomski oživi zemlju.
General Trinquand naglašava da je Izrael i kratkoročni pobjednik zato što „Iran više ne može da podržava Hezbollah preko Sirije”.
„Kažem u kratkom roku, jer je neophodno vidjeti razvoj događaja i kakvu će politiku nova sirijska vlada voditi prema Izraelu”, ističe on.
Billion je ističe da je Assad na sebe navukao veliki gnjev, jer je „odbacio zahtjeve režima UAE i Saudijske Arabije da spriječi trgovinu drogom”.
„Nije prihvatio ponudu Turske za sastanak. Ostavio je Hezbollah da se sam nosi sa nedavnim sukobima. Dakle, nikoga nije ostavio oko sebe”, objašnjava on.
Zašto je Turska najveći pobjednik?
Kada je riječ o pitanju zašto je Turska na pobjedničkoj strani, general Trinquand je objasnio da su „pobunjenici u Idlibu pod uticajem Turske, a Rusija i Turska su se dogovorile da ih razoružaju tokom procesa iz Astane”.
„U interesu Turske je da Assad padne. Ali sada je veoma važno šta će Turska uraditi sa ovom pobjedom. Jer kurdsko pitanje dolazi na red. I ovaj problem se nije mogao riješiti. Mislim da će nezavisna Sirija, vlada HTS-a i Turska pregovarati o smanjenju kapaciteta kurdske milicije u Siriji, Jedinice narodne odbrane (YPG), da stvara probleme Turskoj”, rekao je on.
Profesor Bislion ističe da je Turska u stalnom kontaktu sa HTS-om i Golanijem preko vojnih snaga koje podržava u Idlibu. Ali, kako objašnjava, snage pod turskim utjecajem nisu se borile u istom regionu kao HTS, i Turska je praktično „dozvolila operaciju HTS-a, ali da o njoj nije odlučivala”.
Billion dodaje da je još jedna važna tačka za Tursku da obezbijedi povratak imigranata u „što većem broju”. Smatra da snage HTS treba da budu veoma oprezne i da „slijede umjereniju liniju koja uključuje sve”, i da treba da ih finansijski podrže Saudijska Arabija i UAE.
Procjenjuje da će biti potrebno najmanje 10 godina da se Sirija vrati u normalu.
Kakve su reakcije iz Evrope i zemalja Zaliva
Evropska unija je preko svoje visoke predstavnice za spoljnu politiku i bezbjednost Kaja Kallas izrazila „zadovoljstvo zbog pada Assada” i navela da „za sada pažljivo prate događaje”.
Ocjenjujući razvoj događaja iz evropske perspektive, general Trinquand navodi da se Islamska država koja je prijetila Evropi - raspala, i da ostaje da se vidi kakve će korake preduzeti nove snage.
Trinquand tvrdi da su HTS-ove „prve poruke hrišćanskoj manjini i pozivi da se sve grupe u Siriji uključe u tranzicioni period dobar početak”. Podvlačeći da su ove poruke pozitivno primljene u zapadnim centrima, on zaključuje da će Francuska i Evropa pomno pratiti prelazni period.
Billion, s druge strane, ističe da niko ne zna „u šta će se Sirija zaista razviti” i da Evropa za sada može „davati oprezne izjave koje se raduju odlasku Assada”.
Pored Turske, Irana i Rusije, također je važno pitanje kakav će stav u ovom procesu zauzeti zemlje Zaliva, posebno Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati, koji su važni akteri u regionu.
Francuski stručnjak ističe da bi zalivske zemlje mogle imati važnu ulogu u novoj eri u Siriji. Billion kaže da se za vraćanje stabilnosti u zemlji mora pružiti finansijska pomoć siromašnom sirijskom narodu, a da su dva važna aktera u regionu koja to mogu učiniti Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati.
Orban se sastao sa Trumpom i Muskom: "Budućnost je počela"
Mađarski premijer Viktor Orban sastao se u ponedjeljak s Donaldom Trumpom i milijarderom Elonom Muskom na imanju novoizabranog američkog predsjednika u Mar-a-Lagu na Floridi, objavio je evropski lider na platformi društvenih medija X.
"SAD danas. Budućnost je počela! Popodne u Mar-a-Lagu sa @realDonaldTrump, @elonmusk i @michaelgwaltz", naveo je Orban, ne iznoseći više detalja.
Dvojica lidera su se također sastala u julu i razgovarala o "mogućnostima mira", rekao je portparol premijera, dok je Orban tražio prekid vatre u Ukrajini.
Orban, nacionalistički vođa i dugogodišnji Trampov pristalica, sve je više izolovan unutar Evropske unije zbog svojih veza s Rusijom i protivljenja vojnoj pomoći Ukrajini.
On je pohvalio Trumpa kao "čovjeka mira" koji bi brzo okončao rat u Ukrajini i očekuje da će njegove bliske lične veze s novoizabranim predsjednikom podići njegov položaj u politički razuđenoj Evropi i ojačati podršku njegovim krajnje desničarskim saveznicima, u trenutku kada se kod kuće suočava sa ozbiljnim problemima.
Trumpov tranzicioni tim nije odgovorio na zahtjev za komentar.
Kako su dvije nedjelje dovele do seizmičkih promjena na Bliskom istoku
Pola vijeka vladavine Assadove porodice u Siriji okončano je nevjerovatnom brzinom, nakon što su pobunjenici krenuli u ofanzivu iz enklave koju su kontrolisali i osvojili Damask za nešto manje od dvije nedelje.
Opozicione snage ušle su u sirijsku prijestonicu i gradove širom zemlje uz veoma mali otpor sirijske vojske. Predsjednik Bashar al-Assad, koji je Sirijom vladao 24 godine - nakon što je na tom položaju naslijedio oca Hafeza - pobjegao je iz zemlje, a ruski mediji su prenijeli da je u Moskvi.
Riječ je o zapanjujućem razvoju događaja u sirijskom katastrofalnom trinaestogodišnjem građanskom ratu.
Anti-vladini protesti izbili su 2011. godine, a brutalni obračun vlasti sa demonstrantima eskalirao je u građanski rat u kojem je poginulo više od pola miliona ljudi i raseljena polovina od predratne sirijske populacije od 23 miliona ljudi.
Assad je uz podršku Rusije i Irana postepeno povratio kontrolu nad više od dvije trećine Sirije, dok je pobunjenicima preostalo bilo samo jedno utočište, na sjeverozapadu zemlje.
Sukob je bio zamrznut do kraja novembra, a onda su uslijedile dvije ključne nedelje.
Srijeda, 27. novembar: Početak ofanzive pobunjenika
Naoružane opozicione grupe pokreću veliki napad na područja koja vladine snage kontrolišu na sjeverozapadu Sirije i objavljuju da su osvojile 15 sela u pokrajini Alep.
Vlada i njeni saveznici uzvraćaju vazdušnim napadima i granatiranjem u pokušaju da zaustave napredovanje pobunjenika.
Ofanzivu predvodi džihadistička grupa Hayat Tahrir al-Sham (HTS). HTS je bio sirijski ogranak Al Qaide, poznat kao Nusra Front, ali se kasnije distancirao od Al Qaide i predstavljao kao umjerenija grupa. Ujedinjene nacije i SAD označavaju HTS kao terorističku organizaciju.
Alep je napadnut nakon više nedelja nasilja manjeg nivoa, uključujući vladine napade na područja pod kontrolom opozicije. Turska, glavna pristalica sirijskih opozicionih grupa, objavljuje da su pobunjenici počeli ograničenu ofanzivu da zaustave napade ali da su je proširili kada su vladine snage počele da se povlače.
Četvrtak, 28. novembra: Ofanziva se širi
Ofanziva se širi na djelove pokrajine Idlib, u svijetlu izvještaja da se vladine trupe povlače.
Petak, 29. novembar: Pobunjenici ulaze u Alep
Pobunjenici ulaze u Alep, najveći sirijski grad, prvi put od kako su potisnuti 2016. godine posle vojne kampanje snaga sirijske vlade, kojima su pomagali Rusija i Iran.
U Alepu ne nailaze na veliki otpor.
Subota, 30. novembar: Alep pada pod kontrolu pobunjenika
Pobunjenici poručuju da kontrolišu Alep, gdje podižu zastavu i osvajaju međunarodni aerodrom. Sirijske oružane snage tvrde da su prerasporedile trupe i opremu, u okviru priprema za kontranapad.
Do večeri, pobunjenici osvajaju još najmanje četiri grada u centralnoj pokrajini Hama i tvrde da su ušli i u glavni grad te oblasti.
Nedjelja, 1. decembar: Vlada uzvraća
Sirijska vojska pokreće kontranapad, sa trupama i vazdušnim napadima na Idlib i Alep. Iranski šef diplomatije Abbas Araghchi dolazi u posjetu Damasku i Assadu prenosi da će Teheran podržati kontraofanzivu.
Međutim, Assad ne dobija mnogo pomoći od saveznika. Rusija je zauzeta sa ratom u Ukrajini, a iranski saveznici u regionu oslabljeni su zbog redovnih vazdušnih napada. Hezbollah u Libanu, koji je u jednom trenutku poslao hiljade boraca da pomognu Assadu, oslabljen je jednogodišnjim konfliktom sa Izraelom.
Ponedeljak, 2. decembar - srijeda, 4. decembar: Borbe bijesne blizu Hame
Pobunjenici se kreću prema jugu i dolaze na 1o kilometara od Hame, četvrtog po veličini sirijskog grada i ključnog raskršća u centralnoj Siriji, oko 200 kilometara udaljenog od Damaska.
Državni mediji prenose da se u pokrajini vode žestoke borbe. Takođe tvrde da su vladine snage, uz podršku ruskih vazdušnih napada, ponovo osvojile dio teritorije. To navodi i posmatračka grupa sa sjedištem u Velikoj Britaniji.
Turska traži od Assada da razgovara sa opozicijom.
Četvrtak, 5. decembar: Pobunjenici osvajaju Hamu
Poslije nekoliko dana borbi, pobunjenici ulaze u Hamu.
Desetine boraca slave i pucaju u vazduh na trgu Asi, gdje su prvih dana pobune 2011. godine održani masovni antivladini protesti.
Sirijska vojska navodi da je rasporedila snage na položajevima van grada da bi zaštitila civile.
Petak, 6. decembar: Pobunjenici napreduju ka Homsu
Pobunjenici brzo napreduju i osvajaju dva grada nadomak Homsa, trećeg po veličini grada u Siriji.
Homs je oko 40 kilometara udaljen od Hame, predstavlja kapiju za Damask i sjedište je jedne od dvije državne naftne rafinerije. Osvajanje Homsa odsjeklo bi Damask, sjedište Assadove vlasti, od priobalnog regiona u kojem uživa veliku podršku.
Vlada demantuje izvještaje da se vojska povukla iz grada.
Vodeće diplomate iz Saudijske Arabiije, Egipta, Turske, Irana i Rusije razgovaraju o Siriji u Dohi, katarskoj prijestonici.
Subota, 7. decembar: Pad Homsa, slabi Assadova vlast
Opozicione snage zauzimaju Homs nakon povlačenja vladinih snaga. Pobunjenici navode da su opkolili Damask i da izvode "posljednju fazu" ofanzive.
Specijalni izaslanik UN za Siriju poziva na htne razgovore u Ženevi da bi se osigurala "uredna politička tranzicija", dok sirijski mediji demantuju navode da je Assad pobjegao iz zemlje.
Nedjelja, 8. decembar: Assad je svrgnut s vlasti
Sirijska državna televizija emituje video izjavu grupe muškaraca koji navode da je predsjednik Bashar al-Assad zbačen s vlasti i da su svi zatvorenici oslobođeni.
Komandant HTS-a Abu Mohammed al-Golani dolazi u džamiju Umajad u Damasku i Assadov pad naziva pobjedom za tu "islamsku zemlju".
Ruski zvaničnici i iranska državna TV prenose da je Assad napustio Siriju. Ruske državne novinske agencije kasnije prenose da su on i njegova porodica u Moskvi i da im je odobren azil.
Premijer Mohammad Ghazi al-Jalali poručuje da je sirijska vlada spremna "da pruži" ruku opoziciji i preda nadležnosti tranzicionoj vladi.