Milijarder Elon Musk želi smanjiti federalnu potrošnju za dvije hiljade milijardi dolara. On će biti kopredsjedavajući Odjeljenja za vladinu efikasnost, predložene predsjedničke savjetodavne komisije Donalda Trumpa.

Ovo nije prvi put da se američka administracija obavezala da će smanjiti vladine troškove.

„Predsjednici su, na ovaj ili onaj način, govorili o rezovima ili smanjenju uloge vlade od osnivanja republike”, kaže Justin Vaughn, vanredni profesor političkih nauka na Univerzitetu Coastal Carolina u Južnoj Karolini.

Počelo je s trećim predsjednikom Amerike, Thomasom Jeffersonom, početkom 1800-ih. Jefferson je ukinuo neke vojne i državne poslove, privremeno smanjivši troškove.

1930-tih, Franklin Roosevelt proširio je saveznu radnu snagu kako bi se nosio s Velikom depresijom. Rooseveltov „New Deal” zaposlio je milione ljudi, pružajući pomoć siromašnima dok je istovremeno stimulirao ekonomiju. Poslovi su prestali kad je kriza prošla.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća Ronald Reagan je formirao Grace komisiju, tražeći od grupe od oko 150 poslovnih lidera da pronađu načine da eliminišu neefikasnost.

„Predsjednik Reagan zatražio je od Grace komisije da promatra vladu s pogledom na to da ona funkcionira više kao biznis”, rekao je Tom Schatz, predsjednik grupe „Građani protiv državnog rasipanja”.

Ali web stranica Predsjedničke biblioteke Ronalda Reagana kaže: „Većina preporuka, posebno onih koje zahtijevaju propise od Kongresa, nikada nije provedena”.

Ipak, neki historičari kažu da je Reagan uspio pomjeriti nacionalne razgovore u korist manje uloge savezne vlade u rješavanju javnih problema.

„Bila je to temeljna promjena u odnosu na, znate, prethodno stoljeće, zapravo, proširenje uloge vlade u društvu”, kaže Vaughn.

Tokom 1990-ih, Bill Clinton je radio na skraćivanju oko 300.000 federalnih radnih mjesta, uglavnom putem penzionisanja i eksternalizacije usluga.

„Svakako jedna od značajnijih administracija u smislu smanjenja uloge vlade u modernoj eri”, kaže Vaughn.

Tokom svog prvog mandata, Donald Trump je naredio federalno zamrzavanje zapošljavanja i druga smanjenja. Sada želi da njegov Odjel za vladinu efikasnost završi posao. Neki dovode u pitanje mudrost poslovnog pristupa vođenja vlade.

„Kada ste vlada, odgovorni ste ljudima. I vaš cilj nije da zaradite novac. Vaš cilj je pružiti usluge i braniti naciju”, kaže historičar James Grossman, koji je izvršni direktor Američkog istorijskog udruženja. „U privatnom sektoru ima puno prevara i rasipanja, tako da nisam siguran da su poslovni ljudi nužno najbolji ljudi koji čak mogu otkriti prevaru i rasipništvo.”

U mnogim slučajevima Kongres se mora složiti prije bilo kakvih rezova.

Trump je izabrao dugogodišnjeg prijatelja Stevena Witkoffa za svog novog specijalnog izaslanika za Bliski istok. Njujorški investitor u nekretnine redovno je vodio kampanju za Trumpov reizbor.

Taj blizak odnos pomoći će Witkoffu u regionu, kaže analitičarka za nacionalnu sigurnost Allison McManus.

„S obzirom da Witkoff mora da putuje, da se sastaje sa stranim kolegama, šefovima država, na ministarskom nivou, on će moći da donese tu vrstu utjecaja sa sobom, da je neko ko govori u ime predsjednika, ko će imati takvu vrstu autoriteta u tim okruženjima”, rekla je ona.

U Kataru prošlog maja, Witkoff je pohvalio zaljevsku državu za diversifikaciju svog ekonomskog rasta kroz saradnju vlade i privatnog sektora.

„Osjećam to u Kataru. Mislim da su očigledno imali ekonomiju koja je bila mnogo više okrenuta petrohemiji i prirodnom gasu i sličnim stvarima. Oni se šire. Turizam je u porastu. Hoteli ovdje su veličanstveni. Ko se ne bi vratio ovome u ovom regionu?”, rekao je Witkoff.

Stručnjaci napominju da će Witkoff možda morati da se odrekne nekih ugovora o nekretninama sa zaljevskim državama kako bi se povinovao američkim zakonima protiv sukoba interesa.

„To je apsolutno nešto što je velika briga, budući da vidimo neke od ovih osoba iz poslovne zajednice u ulogama u kojima bi se mogli lično obogatiti u pregovaračkim uslovima koji bi mogli biti povoljniji za određene zemlje, poput zemalja Zaljeva, kao i što bi to moglo značiti u smislu njihovog prioritiziranja, opet, interesa”, kaže McManus.

Massad Boulos služit će kao Trumpov viši savjetnik za arapska i bliskoistočna pitanja. On je svekar Trumpove kćerke Tiffany.

Američko-libanski biznismen također je vodio kampanju za Trumpov reizbor, mobilizirajući arapsko-američke glasače u državi Michigan.

Boulos je izvršni direktor SCOA Nigeria, kompanije koja prodaje kamione i teške strojeve u zapadnoafričkoj državi.

Rođen je u manjinskoj hrišćanskoj porodici u sjevernom libanskom selu Kfar Akka, gdje je njegov otac bio gradonačelnik.

Prošlog oktobra, Boulos je rekao da ga je sukob u regionu spriječio da se vrati u Liban.

„Nisam se vratio u svoju rodnu zemlju, svoju domovinu, mnogo godina zbog ove situacije. Volio bih da se vratim. Volio bih da se moja djeca vrate u Liban. Liban je nekada bio poznat kao Švicarska Bliskog Istoka, a Bejrut je bio Pariz Bliskog Istoka. Želimo da se ovo vrati”, rekao je on.

Veliki izazovi čekaju Trumpov novi bliskoistočni tim. Oni uključuju stalne sukobe Izraela s iranskim opunomoćenicima u Gazi i Jemenu, iranski nuklearni program, haotično izlaženje Sirije iz diktatorske vladavine i nedostižan dogovor o normalizaciji odnosa između Izraela i Saudijske Arabije.

Washington — 

Bidenovi planiraju da se sastanu sa članovima porodica žrtava koje su pregažene kada je osumnjičeni, koga su vlasti identifikovale kao Shamsud-Din Jabbar, 42-godišnji vojni veteran iz Hustona, pojurio niz užurbanu ulicu Bourbon. Policija je smrtno ustrijelila Jabbara nakon što je otvorio vatru na policajce.

Biden, s dvije sedmice preostale na funkciji prije inauguracije novoizabranog predsjednika Donalda Trumpa, također se sastaje s istražiteljima koji kažu da je Jabbar djelovao sam u napadu, ali da je bio inspirisan Islamskom državom da izvede teroristički napad.

Federalni istražni biro saopćio je da je Jabbar na društvenim mrežama objavio pet video zapisa u kojima izražava podršku terorističkoj grupi Islamska država, IS, otprilike sat i po prije napada dok su slavljenici u New Orleansu slavili prve sate 2025. godine. Zastava IS-a je pronađeno u zadnjem dijelu kamiona.

Na dan napada, Biden je, govoreći iz predsjedničkog boravka u Camp Davidu u Merilendu, izrazio saučešće porodicama žrtava u nacionalnom obraćanju. "Želim da znate da tugujem s vama", rekao je.

Biden je rekao da su mu istražitelji rekli da je osumnjičeni imao daljinski detonator u svom kamionu koji je trebao aktivirati dvije eksplozivne naprave postavljene u hladnjače za led duž ulice Bourbon.

Predstavnik Mike Turner, predsjedavajući Obavještajnog odbora Predstavničkog doma, ponovio je u nedjelju u emisiji CBS-a "Face the Nation" ranije objavljenu tvrdnju SAD-a da postoje članovi Islamske države i drugih terorističkih organizacija koje unutar Sjedinjenih Država "rade zajedno s ISIS-om s namjerom da naudi Amerikancima.”

"Ne znamo gdje su", rekao je Turner.

Odlazeći šef domovinske sigurnosti Alejandro Mayorkas rekao je za emisiju ABC "Ova sedmica" da je u posljednjih 10 godina došlo do "značajnog porasta" u "domaćem nasilnom ekstremizmu".

“To je veoma težak pejzaž prijetnji”, rekao je Mayorkas. Obećao je nesmetanu tranziciju na Trumpovo imenovanje za novog sekretara za unutrašnju sigurnost, guvernerke Južne Dakote Kristi Noem.

“Razgovarao sam s guvernerkom Noem nekoliko puta, uključujući i na Novu godinu i odmah nakon toga, u vezi s užasnim terorističkim napadom”, rekao je Mayorkas.

"Sadržajno smo razgovarali o mjerama koje poduzimamo, a ja sam nevjerovatno posvećen glatkoj i uspješnoj tranziciji ka guvernerci Noem, ako bude potvrđena za sekretara za unutrašnju sigurnost", rekao je Mayorkas.

Bidenova posjeta Nju Orleansu u ponedjeljak odvija se uz povećane sigurnosne zabrinutosti u Washingtonu dok se Kongres sastaje kako bi potvrdio da je Trump pobijedio potpredsjednicu Kamalu Harris na izborima u novembru.

Prošlo je četiri godine od dana nakon što su Trumpove pristalice divljale američkim Kapitolom, pljačkajući službenike Kongresa i napadajući službenike za provođenje zakona kako bi blokirali ovjeru Bidenove pobjede nad Trumpom na izborima 2020. godine. Trump je obećao, u roku od nekoliko sati od preuzimanja dužnosti 20. januara, pomilovati mnoge od onih koji su uhapšeni i zatvoreni u napadu 6. januara 2021.

washington — 

Prvi događaj dogodit će se u ponedjeljak, kada se Kongres sastane kako bi potvrdio rezultate predsjedničkih izbora četiri godine od dana od nemira na Kapitolu 6. januara 2021. godine.

Druga će biti državna sahrana pokojnog predsjednika Jimmyja Cartera, koja počinje ceremonijom i procesijom u utorak prije nego što se završi u četvrtak.

Posljednji događaj visokog profila održat će se 20. januara, kada će novoizabrani predsjednik Donald Trump biti inaugurisan.

"To se nikada prije nije dogodilo. Imamo tri [nacionalna specijalna sigurnosna događaja] u periodu od 15 dana," rekao je novinarima u petak Matt McCool, specijalni agent američke tajne službe u Washingtonu.

"Ali ono što ću vam reći je da smo fleksibilni. Prilagodljivi smo. Radili smo na ovim događajima, u nekim slučajevima, godinama", rekao je on. "Dakle, bićemo spremni."

Uprkos zabrinutosti koja proizilazi iz napada u New Orleansu i bombaškog napada u Las Vegasu, službenici sigurnosti za sada su uvjereni da će se događaji u Washingtonu odvijati bezbjedno.

"Ne pratimo nikakve vjerodostojne ili specifične prijetnje povezane s ovim događajima", rekao je David Sundberg, pomoćnik direktora FBI-ovog ureda na terenu u Washingtonu.

Agencije za provođenje zakona i sigurnosne agencije, međutim, ne rizikuju, priznajući da grad i region djeluju u okruženju povećane prijetnje.

Tajna služba je u petak saopštila da dovodi agente iz cijele zemlje kako bi povećala broj zaposlenih, koji je već bio najviši u posljednje tri godine.

Policijska uprava Washingtona saopćila je da je u svoje redove dodala skoro 4.000 policajaca iz odjela širom zemlje.

Biro Nacionalne garde glavnog grada potvrdio je da je također odobrio zahtjeve za dodatnu podršku, uključujući obezbjeđivanje 500 gardista za izbornu potvrdu 6. januara i oficira za vezu za državnu sahranu.

Čeka se dodatni zahtjev za 7.800 vojnika i avijatičara Nacionalne garde da pomognu u obezbjeđenju Trumpove inauguracije.

Pojačane sigurnosne mjere, uključujući barijere i ograde, već su podignute u dijelovima Washingtona i oko Kapitola, ali dolazi ih još.

"Mnoštvo vidljivih i nevidljivih sigurnosnih mjera djelovat će u tandemu kako bi se osiguralo da se sveobuhvatan i besprijekoran sigurnosni plan ostvari", rekao je McCool, dodajući da će mjere uključivati upotrebu dronova.

"Tajna služba će koristiti dronove kao dio našeg sveobuhvatnog sigurnosnog plana", rekao je McCool. "Nemojte se uznemiriti ako ih vidite tokom predstojećih događaja ili treninga u danima koji su pred nama."

Gradska policijska uprava saopštila je da će njene pojačane mjere sigurnosti stupiti na snagu od nedjelje, s raspoređivanjem specijalizovanih službenika po gradu kako bi odgovorili na sve vanredne situacije.

Američka policija Capitola, čijih 2.400 službenika i civilnih službenika je odgovorna za zaštitu Kapitola i članova Kongresa, također je rekla da je spremnija za nepredviđene situacije nego prije četiri godine, kada su pobunjenici uznemireni ishodom predsjedničkih izbora 2020. napali Kapitol, primoravajući zakonodavce na bijeg i ranivši policajce.

Oko 1.560 ljudi optuženo je za savezne zločine u neredima. Do sada je oko 979 priznalo krivicu, dok je još 210 osuđeno.

"Glavni grad naše zemlje je spreman da osigura da se zakonodavni proces odvija bez ometanja, a naša vlada će imati miran prijenos vlasti", rekao je šef policije Capitola J. Thomas Manger, napominjući da su snage implementirale više od 100 preporuka datih nakon pobune 2021.

Zvaničnici u Washingtonu se također pripremaju za potencijalne proteste, navodeći da je nekoliko planiranih demonstracija već dobilo potrebne dozvole.

"Posvećeni smo održavanju prava na mirno okupljanje i proteste ovdje u našem gradu", rekla je šefica Metropolitanske policije Pamela Smith.

"Pozdravljamo posjetitelje da dođu i iskuse šta ovaj nevjerovatni grad nudi, ali oni koji namjeravaju nezakonite aktivnosti treba da znaju da će biti posljedica", rekla je Smith.

„Međutim, kao što sam već rekla, kada imamo posebne događaje, želim da budem vrlo jasna, nećemo tolerisati bilo kakvo nasilje, nerede, uništavanje imovine ili bilo kakvo ponašanje koje ugrožava sigurnost našeg grada."

Washington — 

Ova akvizicija bi "stavila jednog od najvećih američkih proizvođača čelika pod stranu kontrolu i stvorila rizik za našu nacionalnu sigurnost i naše kritične lance opskrbe", rekao je u izjavi. Nije precizirao na koji način bi sporazum ugrozio nacionalnu sigurnost.

Kolaps predložene akvizicije predstavlja pobjedu za radnike kompanije sa sjedištem u Pittsburghu, Pennsylvania, izborno ključnoj državi. U martu je moćni sindikat United Steelworkers podržao Bidena, koji se u to vrijeme još uvijek kandidirao za ponovni izbor na izborima u novembru.

“Ovo je očito bila politička odluka koju je predsjednik Biden prežvakao dugo vremena. Odlučan je da pokaže da će zaštititi američke radnike, a posebno u sektoru čelika,” rekao je Matthew Goodman, direktor RealEcon inicijative pri Vijeću za vanjske odnose.

"To je važan sektor i podložan je nepoštenoj trgovinskoj praksi, ali je teško razumjeti logiku nacionalne sigurnosti blokiranja ove transakcije", rekao je on za Glas Amerike.

Federalni zakon daje predsjedniku ovlaštenje da blokira transakciju na osnovu preporuke Komiteta za strana ulaganja u Sjedinjenim Državama, kojim predsjedava ministrica financija Janet Yellen, a koji čine drugi članovi kabineta. Prošlog mjeseca, CFIUS nije uspio postići konsenzus o mogućim rizicima za nacionalnu sigurnost sporazuma.

Biden je to objavio u preostalim danima na funkciji, uprkos tome što su neki analitičari i savjetnici upozorili da bi njegovo odbijanje sporazuma moglo narušiti odnose s Japanom, ključnim američkim saveznikom i trgovinskim partnerom. Pogotovo s nadolazećim trgovinskim ratom pod dolazećom Trumpovom administracijom koja je obećala da će uvesti visoke carine na trgovinske partnere.

"Potrebni su nam saveznici posebno u ratu - potencijalnom ratu protiv Kine", rekao je John Ferrari, nerezidentni viši saradnik na American Enterprise Institute.

„Japan je nepokolebljiv saveznik na Pacifiku. Oni imaju hrabrost u brodogradnji i proizvodnji, pa su nam potrebni”, rekao je Ferrari za Glas Amerike. „Dozvoliti im da ulažu u Sjedinjene Države učinilo bi nas jačima.”

Novoizabrani predsjednik Donald Trump, koji bi trebao doći na vlast 20. januara, također se protivi preuzimanju. U novembru na društvenim mrežama, obećao je da će blokirati dogovor i koristiti porezne olakšice i tarife za rast US Steel-a.

I Nippon Steel i U.S. Steel obećali su da će pokrenuti pravni postupak, navodeći da američka vlada nije ispoštovala odgovarajuće procedure prilikom razmatranja kupovine.

"Predsjednikova izjava i nalog ne predstavljaju nikakav kredibilan dokaz o pitanju nacionalne bezbjednosti, jasno stavljajući do znanja da je ovo politička odluka", navodi se u saopštenju kompanija. "Nakon odluke predsjednika Bidena, ne preostaje nam ništa drugo nego da preduzmemo sve odgovarajuće radnje za zaštitu naših zakonskih prava."

Najava je uslijedila nakon drugih protekcionističkih poteza administracije. Prošle godine, Biden je utrostručio carine na uvoz čelika iz Kine.

“Predugo su se američke čeličane suočavale s nepoštenom trgovinskom praksom jer su strane kompanije izvozile čelik na svjetska tržišta po umjetno niskim cijenama, što je dovelo do gubitka radnih mjesta i zatvaranja tvornica u Americi”, rekao je predsjednik u svom priopćenju u petak.

WASHINGTON — 

Senat ulazi u novu sjednicu dok republikanci oduzimaju većinu od demokrata, a senator Mitch McConnell se po prvi put u 18 godina udaljava od stranačkog rukovodstva. Republikanski senator John Thune već je izabran da vodi Senat kao lider većine.

Republikanci će imati većinu od 53 prema 47 mjesta, znatno ispod 60 glasova potrebnih za unapređenje većine zakona.

U Predstavničkom domu, gdje republikanci imaju tijesnu većinu od 219 prema 215, fokus će biti na glasovima za predsjedavajućeg. Pozicija trenutnog predsjedavajućeg Mikea Johnsona je ugrožena nakon njegovog prošlomjesečnog dogovora s demokratama da zadrži vladu finansiranu i otvorenu.

Bilo bi potrebno samo dva republikanca da glasaju protiv Johnsona da bi ugrozilo njegovo predsjedavanje. Očekuje se da će demokrate nominirati lidera manjine Hakeema Jeffriesa za predsjedavajućeg, ali će vjerovatno ostati ispod za nekoliko glasova.

Novoizabrani predsjednik Donald Trump objavio je svoju podršku Johnsonu na društvenim mrežama u ponedjeljak, rekavši da je "dobar, vrijedan, religiozan čovjek".

Ali republikanski predstavnici Chip Roy i Thomas Massie već su izrazili svoje sumnje u njegovo vodstvo, a Trumpov saveznik i savjetnik Steve Bannon pozvao je republikance da uklone Johnsona s čela.

"Gospodin Johnson je dobio dosta vatre od svojih kolega iz GOP-a. I on ima izuzetno ograničenu marginu za svoju većinu, samo nekoliko ljudi", rekao je Kevin Kosar, saradnik na American Enterprise Institute, za Glas Amerike preko Zoom-a.

Prije dvije godine, na početku drugog Kongresa, republikanac Kevin McCarthy suočio se sa sličnim izazovima u svojoj kandidaturi za mjesto predsjedavajućeg. Konačno je izabran u 15. krugu glasanja.

Ako Johnson, ili neki drugi republikanac, ne bude u mogućnosti da prikupi dovoljno glasova za predsjedavanje, Dom bi mogao ostati bez lidera u vrijeme zvanične potvrdu Trumpove izborne pobjede 6. januara. Ko kod preuzme funkciju, barem i privremeno, imaće još čvršću većinu nakon što je Trump preuzeo dužnost 20. januara, pošto je on odabrao dvojicu republikanaca iz Doma da se pridruže njegovoj administraciji.

Tradicionalno, prvih 100 dana novog predsjedništva i Kongresa vrijeme je za ambiciozan zakonodavni program.

"On će veoma snažno udariti na tarife. Fokusiraće se na granicu i izvršne naredbe vezane za imigraciju i imigrante, posebno iz Meksika i muslimanskih zemalja. A onda će raditi na kompromisima koje može da prođe kroz zakonodavni dnevni red o stvarima koje utiču na ekonomiju, namirnice, kako on to voli da zove", rekao je za VOA Casey Burgat, profesor na Univerzitetu George Washington u Washingtonu. Zoom.

Neke informacije za ovu priču stigle su iz Reutersa.

WASHINGTON — 

FBI je u srijedu potvrdio izvještaje da je osumnjičeni postavio zastavu IS u kamionet kojim je ubio više osoba u ulici Bourbon u srijedu ujutro prije nego što je ubijen tokom pucnjave s policijom.

Kasno u srijedu, američki predsjednik Joe Biden rekao je da je FBI otkrio da je osumnjičeni poduzeo druge radnje "samo nekoliko sati prije napada" kako bi pokazao svoju lojalnost.

Shamsud-Din Jabbar, 42-godišnji američki državljanin i bivši vojni rezervista, "objavio je video-snimke na društvenim mrežama koji pokazuju da je inspirisan ISIL-om", rekao je Biden, koristeći drugo ime za terorističku grupu.

"Situacija je vrlo fluidna", dodao je Biden. "Zajednica za provođenje zakona i obavještajna služba nastavljaju tražiti bilo kakve veze, udruženja ili saučesnike", rekao je on.

Međutim, ta istraga je uključivala izvršenje naloga za pretres na različitim lokacijama u New Orleansu i drugim državama, operaciju FBI-a na saobraćajnoj raskrsnici u Houstonu i pitanja da li bi moglo biti bilo kakve veze s pokušajem dizanja u vazduh Tesla Cybertrucka ispred hotela Trump u Las Vegasu.

Bez obzira na dodatne zavjerenike ili veze, detalji samog napada u New Orleansu odgovaraju taktici koju su dugo zastupali propagandisti ISIL-a.

"Ono što smo vidjeli uklapa se u uobičajeni obrazac koji smo već neko vrijeme vidjeli od Islamske države", rekao je Aaron Zelin, saradnik na Washington Institutu za bliskoistočnu politiku, koji je specijaliziran za džihadizam. "Godinama su pozivali na napade automobilima."

„Svakog dana daju pristalice, potencijalne regrute, bilo koga da uradi nešto u njihovo ime“, rekao je Zelin za Glas Amerike.

Jedan od prvih napada povezanih s ID koji je koristio vozilo kao oružje dogodio se u Nici, Francuska, 2016. godine. 31-godišnji Francuz, rođen u Tunisu, koji je bio razveden i patio od depresije, upao je na proslavu Dana Bastilje, ubivši više preko 80 ljudi.

Mjesecima kasnije, 24-godišnji Tunižanin je kamionom upao u gužvu na božićnom sajmu u Berlinu, ubivši 13 ljudi. On je također objavio video u kojem se zaklinje na vjernost ISIL-u prije nego što je izveo napad.

ISIL je dodatno preuzeo odgovornost za napad kamionom u New Yorku u novembru 2017. u kojem je ubijeno najmanje osam ljudi, u kojem su policijski službenici rekli da je napadač slijedio upute ISIL-a o napadima na vozila.

Čak i dok se teroristička grupa ISIL povlačila od kontraterorističkog pritiska na mjestima kao što su Sirija i Afganistan, njeni lideri nikada nisu odustali od pokušaja da inspirišu napade širom svijeta.

"U Afganistanu... ISIS-Khorasan nastavlja da gaji namjeru da vodi vanjske operacije i održava medijska saopštenja na engleskom jeziku koja imaju za cilj globalizirati lokalne pritužbe grupe među zapadnom publikom", upozorio je američki sekretar za unutrašnju sigurnost Alejandro Mayorkas u pisanom svjedočenju u Kongresu u oktobar 2023.

Čak i najnovija procjena prijetnje za domovinsku sigurnost, objavljena u septembru, upozorava da ISIL s drugim terorističkim grupama kao što je al-Qaida, „održavaju trajnu namjeru da izvode ili inspirišu napade u domovini“, ocjenjujući nivo prijetnje kao „visok. ”

Septembarska procjena dalje upozorava da su internetske medijske grupe ISIL-a također nastojale iskoristiti sukob Izraela i Hamasa na Bliskom istoku "kako bi inspirisale nasilniju akciju".

Direktor FBI-a Christopher Wray je također više puta rekao da je broj domaćih slučajeva terorizma u Birou i dalje velik, s oko 1.000 istraga u vezi s ISIL-a svake godine u svih 50 američkih država.

Prema podacima koje je prikupio Seamus Hughes, viši istraživač u Nacionalnom centru za inovacije, tehnologiju i obrazovanje, ili NCITE, više od 250 osoba optuženo je za aktivnosti vezane za IS od 2014.

Većina tih slučajeva, prema Hughesu, rezultirala je izjašnjavanjem o krivici ili osudama; Tužioci Ministarstva pravde izgubili su samo jedan slučaj koji je otišao na suđenje.

U međuvremenu, FBI je imao uspjeha u ometanju terorističkih zavjera povezanih s ISIL-om.

U oktobru su agenti uhapsili 27-godišnjeg državljanina Afganistana u Oklahoma Cityju, optužujući njega i maloljetnog saučesnika za pokušaj masovne pucnjave na dan izbora.

ISIL za sada još nije proglasio teroristički napad u New Orleansu svojim, ali Aaron Zelin iz Washingtonskog instituta rekao je da napad već izaziva uzbuđenje među pristalicama ISIL-a na društvenim mrežama.

Neki američki zvaničnici za borbu protiv terorizma zabrinuti su da će uzbuđenje igrati u korist terorističke grupe.

"S njihovog gledišta, manje je važno da napad ubije veliki broj ljudi nego da jednostavno privuče veliku pažnju medija", rekao je Brett Holmgren, vršilac dužnosti direktora američkog Nacionalnog centra za borbu protiv terorizma, publici u Washingtonu u novembru.

Neki zvaničnici i stručnjaci za borbu protiv terorizma, međutim, kažu da su zabrinuti da bi napadi mogli postati smrtonosniji.

NCTC je upozorio da IS ima koristi od poboljšanih finansija i čak je uspostavio eksternu jedinicu za planiranje u Siriji, s fokusom na izvođenje napada na SAD.

“Cijele prošle godine došlo je do porasta tempa zavjera i napada Islamske države”, rekao je Zelin za Glas Amerike. “Vidjeli smo pet napada u Sjedinjenim Državama prošle godine, dok 2023. nije bilo nijednog.”

Ta aktivnost možda nije ograničena na Ameriku, a neki analitičari ukazuju na smrtonosne napade ISIL-a prošle godine u Kermanu, Iranu i Moskvi.

"To je u skladu sa širim trendom koji smo vidjeli u SAD-u, ali i u drugim dijelovima svijeta gdje smo, znate, vidjeli više zavjera i napada u Evropi, Rusiji, Turskoj, Iranu, Centralnoj Aziji", rekao je Zelin.

NEW ORLEANS — 

Zvaničnici nisu bili ovlašteni da javno govore o detaljima istrage i razgovarali su za AP pod uslovom da ostanu anonimni.

Deset ljudi je poginulo, a više od 35 je povrijeđeno nakon što je osumnjičeni naletio velikom brzinom na gomilu pješaka u užurbanoj francuskoj četvrti New Orleansa u srijedu u 3:15 ujutro duž ulice Bourbon.

Područje je poznato širom svijeta kao jedno od najvećih odredišta za novogodišnje zabave, a uz gužvu u gradu koja se diže u iščekivanju utakmice doigravanja koledža Sugar Bowl u obližnjem Superdomeu kasnije tokom dana.

FBI je u saopćenju naveo da vodi istragu "sa našim partnerima kako bi se ovo istražilo kao teroristički čin". Na konferenciji za novinare, gradonačelnik New Orleansa LaToya Cantrell opisao je ubistva kao "teroristički napad", a šef gradske policije rekao je da je čin očigledno bio namjeran.

FBI je identificirao osumnjičenog kao Shamsud-Din Jabbara, 42-godišnjeg američkog državljanina iz Teksasa.

"Zastava ISIL-a je locirana u vozilu i FBI radi na utvrđivanju potencijalne povezanosti i povezanosti subjekta s terorističkim organizacijama", navodi se u saopćenju FBI-a, koji vodi istragu.

Osumnjičeni je godinama služio u vojsci SAD, ali je neko vrijeme bio van vojske, rekli su zvaničnici.

Istražitelji su u vozilu pronašli oružje i potencijalnu eksplozivnu napravu, a druge potencijalne eksplozivne naprave pronađene su u Francuskoj četvrti, saopštio je FBI. Takođe je rečeno da je vozilo izgleda bilo iznajmljeno.

Alethea Duncan, pomoćnica specijalnog agenta za FBI u New Orleansu, rekla je na konferenciji za novinare u srijedu popodne da istražitelji ne vjeruju da je osumnjičeni "isključivo odgovoran".

Whit Davis, 22, rekao je za CNN da je napuštao noćni klub u vrijeme napada.

“Svi su počeli da viču i vrište i bježe pozadi, a onda smo zapravo nakratko ušli u blokadu i onda se smirilo, ali nam nisu dali da odemo”, rekao je Davis.

“Kada su nas konačno pustili iz kluba, policija nam je mahala kuda da hodamo i govorila nam da brzo napustimo prostor. Vidio sam nekoliko mrtvih tijela koja nisu mogli ni sakriti i puno ljudi kojima je pružena prva pomoć.”

Policijska komesarka Anne Kirkpatrick rekla je da će policajci raditi na obezbjeđivanju sigurnosti u Sugar Bowl-u, nagovještavajući da će se utakmica odvijati prema rasporedu.

Ona je rekla da je osumnjičeni bio "pakleno odlučan da stvori pokolj i štetu koju je napravio".

“To je bilo vrlo namjerno ponašanje. Ovaj čovjek je pokušavao da pregazi što je više ljudi mogao", rekao je Kirkpatrick.

Dvojica policajaca koji su ranjeni oružjem nakon što je vozač izašao iz kamioneta u stabilnom su stanju, rekla je ona.

NOLA Ready, gradsko odjeljenje za hitne slučajeve, saopštilo je da su povrijeđeni prebačeni u pet lokalnih bolnica.

Bijela kuća je saopštila da je predsjednik Joe Biden obaviješten.

“Moje srce je za žrtve i njihove porodice koje su jednostavno pokušavale da proslave praznik. Ne postoji opravdanje za nasilje bilo koje vrste i nećemo tolerisati bilo kakav napad na bilo koju zajednicu naše nacije”, rekao je Biden u izjavi na društvenoj medijskoj platformi X.

Bijela kuća je saopćila da je u kontaktu sa Kantrelom, gradonačelnikom, kako bi pružila podršku.

"FBI je već na terenu i podržava lokalne organe za provođenje zakona u istrazi, a predsjednik će i dalje biti informisan tokom dana", navodi se u saopštenju Bijele kuće.

Ministarstvo pravde saopćilo je da je i državni tužilac Merrick Garland također bio obaviješten o napadu.

Novoizabrani predsjednik Donald Trump osudio je napad u objavi na svojoj platformi za društvene mreže Truth Social.

"Naša srca su sa svim nevinim žrtvama i njihovim najmilijima", rekao je Trump. Trumpova administracija će u potpunosti podržati grad New Orleans dok istražuju i oporavljaju se od ovog čina čistog zla!

Na video snimku koji je snimio posmatrač na mjestu napada vidi se najmanje dva iskrivljena tijela koja leže na ulici, a jedno od njih je u nečemu što izgleda kao lokva krvi. Vidi se posmatrač kako kleči nad jednim od tijela.

"Dok tražimo motiv, zapamtite da zlo nema smisla", rekao je gradonačelnik New Orleansa Oliver Thomas.

Povećanje od 0,9% u 2024. je blago usporavanje u odnosu na 2023. godinu, kada je svjetska populacija porasla za 75 miliona ljudi. Prema procjenama, u januaru 2025. u svijetu se svake sekunde u prosjeku očekuju 4,2 rođenja i dvije smrti.

Broj stanovnika SAD je porastao za 2,6 miliona ljudi 2024. godine, a na Novu godinu će u Americi živjeti 341 milion ljudi, takođe procjenjuju iz Biroa za popis stanovništva.

Očekuje se da će SAD imati jedno rođenje svakih 9 sekundi i jednu smrt svakih 9,4 sekunde u januaru 2025.

Takođe se predviša da će međunarodna migracija dodati jednu osobu američkoj populaciji svake 23,2 sekunde.

Do sada u 2020-ima, populacija SAD je porasla za skoro 9,7 miliona ljudi, što je stopa rasta od 2,9%. U 2010-im, broj stanovnika u SAD je porastao za 7,4%, što je bila najniža stopa od 1930-ih.

Među državama koje su održale izbore bile su neke od najvećih svjetskih demokratija - Indija, Sjedinjene Države, Indonezija i Bangladeš - kao i 27 evropskih država članica koje su birale novi Evropski parlament.

Ukupan broj glasačkih listića na 71. izborima i izborima za Evropski parlament iznosio je više od 1,6 milijardi, prema podacima Međunarodnog instituta za demokratiju i izbornu pomoć, International IDEA.

Glasanje protiv statusa quo

Izbori širom svijeta 2024. općenito su bili loši za one koji su na vlasti.

Svaka vladajuća stranka koja se suočila sa nacionalnim izborima u razvijenim zemljama 2024. godine smanjila je svoj udio glasova, navodi se u novembarkom članku u Financial Timesu, koji se poziva na projekat ParlGov (baze podataka parlamenata i vlada), povezan s više univerziteta u Evropi.

Bio je to prvi put da se to dogodilo u skoro 120 godina evidencije katalogiziranih u projektu.

I u bogatim i u siromašnim demokratijama širom svijeta, u više od 80% sadašnja stranka izgubila mjesta ili udio glasova u odnosu na prošle izbore, prema analizi ABC Newsa 538.

Analiza 538 smatra da su zemlje demokratske ako je njihov indeks demokratije najmanje 5 od 10.

Smjene aktuelnih predsjednika pogodile su i političku ljevicu i desnicu.

Konzervativci su izvojevali pobjede u zemljama i regijama koje uključuju Sjedinjene Države, gdje je bivši predsjednik Donald Trump pomeo sve ključne države na izborima u novembru; u Portugalu, gdje je Demokratski savez desnog centra skočio u martu; i u Parlamentu EU, gdje je više članova krajnje desnice osvojilo mjesta na junskim izborima nego ikada prije, čime je njihov ukupan broj blizu četvrtine doma.

Ljevica je iskoristila raspoloženje protiv aktualne vlasti kako bi izvojevala pobjede koje su uključivale britanske parlamentarne izbore u julu, na kojima je sadašnja Konzervativna stranka izgubila gotovo 20% glasova iz 2019., te u Južnoj Koreji, gdje su liberalne opozicione stranke, predvođene Demokratskom strankom, preuzele vlast na aprilskim parlamentarnim izborima.

U nekoliko zemalja, sadašnje stranke su zadržale vlast, ali su smanjile većinu, uključujući Indiju, gdje je hinduistička nacionalistička stranka Narendre Modija Bharatiya Janata partija izgubila potpunu većinu u parlamentu u junu, ali je zadržala vlast uz pomoć saveznika. Aktuelne stranke u Japanu, Južnoj Africi i Francuskoj zabilježile su slične padove podrške na putu do ponovnog izbora.

Trend protiv sadašnjih predsjednika nije se nužno dokazao u manje demokratskim zemljama, gdje su vlade mogle snažno upravljati izborima kako bi osigurale njihov željeni ishod. U Ruandi, predsjednik Paul Kagame, koji se u julu kandidirao gotovo bez protivljenja, osvojio je 99% glasova, što odražava ishod iz 2017. U Rusiji je predsjednik Vladimir Putin odnio ubedljivu pobjedu u martovskom glasanju koje su međunarodni posmatrači izbora odbacili neslobodne ili nepoštene.

Međutim, u manje demokratskim zemljama bilo je znakova raspoloženja protiv vladajućih. U Bangladešu, premijerka Sheikh Hasina ponovo je izabrana u januaru na glasanju koje je bojkotovala opozicija, ali sa manjom razlikom nego ranije. Sedam mjeseci kasnije, ona je zbačena u narodnom ustanku.

U Iranu, gdje vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei ima zadnju riječ o svim državnim pitanjima, birači su na julskim izborima izabrali Masouda Pezeshkiana, umjerenijeg predsjedničkog kandidata, da zamijeni tvrdolinijaša Ebrahima Raisija, koji je poginuo u padu helikoptera.

Zašto se ljuljaju vladajući?

Analitičari su se fokusirali na nezadovoljstvo birača globalnom ekonomijom, uključujući rastuće troškove, kako bi pomogli u objašnjenju izbornih gubitaka od strane aktuelnih predsjednika.

Jedna od rijetkih zemalja u kojoj je aktuelna stranka imala uspjeha bio je Meksiko, gdje je Claudia Sheinbaum, koju je odabrao njen prethodnik, Andrés Manuel López Obrador, lako osvojila mjesto predsjednika u junu. Tamošnji birači su izjavili da su zadovoljni ekonomskim uslovima, što je jedna od rijetkih zemalja u kojoj je to bio slučaj, prema istraživanju Pew Research Center u junu.

Drugi problemi s kojima su se birači suočili 2024. uključivali su porast migracije u nekim zemljama i kontinuirane posljedice ere pandemije, koje su dovele do dugotrajnih poremećaja u poslovanju, radnim mjestima i školama.

U prilog nezadovoljstvu, istraživanje Pew-a pokazalo je da je demokratija sama po sebi postala manje privlačna biračima, što predstavlja opći osjećaj frustracije birača onima na vlasti.

Istraživanje, u kojem su ispitanici u 24 demokratske zemlje u februaru, pokazalo je da, iako velika većina vjeruje da je predstavnička demokratija “dobar” sistem vlasti, većina od 59% je rekla anketarima da su nezadovoljni kako demokratija funkcionira u njihovoj zemlji.

U gotovo svim anketiranim zemljama, većina ispitanika je rekla da izabranim zvaničnicima nije stalo šta misle ljudi poput njih. Dajući osjećaj otuđenosti, 42% ispitanika je reklo da u njihovoj zemlji ne postoji stranka koja dobro zastupa njihove stavove.

Iako 2025. neće biti tako velika godina za izbore kao 2024., glasanja sljedeće godine će odrediti da li će se trend u odnosu na sadašnje predsjednike nastaviti ili će novi faktori oblikovati ishode. 2025. godine će se održati izbori u Argentini, Australiji, Bjelorusiji, Kanadi, Japanu i na Filipinima, između ostalih.

Kada je Carter položio zakletvu kao predsjednik SAD 20. januara 1977. obećao je "vladu koja će biti dobra kao njen narod".

Predsjedavao je četiri burne godine. Rastuća inflacija i rastuća nezaposlenost poremetili su domaće prioritete njegove administracije.

Pobjede u vanjskoj politici ostvario je mirovnim sporazumom između Egipta i Izraela i ugovorom o Panamskom kanalu.

Međutim, talačka kriza u Iranu dominirala je njegovim posljednjim godinama u Bijeloj kući i doprinijela njegovom porazu na općim izborima 1980. godine.

Ali Carter je volio reći da je kraj njegovog predsjedništva 1981. bio početak novog života, putujući svijetom "boreći se protiv bolesti, gradeći nadu i vodeći mir".

"Ispostavilo se da je to za mene i moju suprugu Rosalynn otvorilo novu arenu uzbuđenja i nepredvidivosti, i avanture, i izazova, i zadovoljstva", rekao je on za Glas Amerike.

Kao vodeće figure Carter centra, Jimmy i Rosalynn su putovali u više od 80 zemalja posmatrajući problematične izbore, posredujući u sporovima i boreći se protiv bolesti. Ovaj aktivan život poslije Bele kuće na kraju je doveo do toga da 39. američki predsjednik dobije Nobelovu nagradu za mir 2002.

"Ja na rad Carter centra gledam kao na produžetak onoga što sam pokušavao da uradim kao predsjednik. Znate, donijeli smo mir između Izraela i Egipta. Započeli smo vrlo značajan odnos sa Latinskom Amerikom sporazumom o Panamskom kanalu", rekao je on. "Dakle, ono što sam uradio od tada je neka vrsta produžetka. Ali mislim da nema sumnje da je, na primjer, kada sam dobio Nobelovu nagradu za mir, to bilo zbog rada Carter centra. Dakle, ja sam bio bi savršeno zadovoljan da imam naslijeđe zasnovano na miru i ljudskim pravima. Mislim, ko ne bi?"

Bijela kuća je u nedjelju objavila izjavu predsjednika Joe Bidena i prve dame Jill: "Više od šest decenija imali smo čast da nazovemo Jimmyja Cartera dragim prijateljem. Ali, ono što je izvanredno kod njega je to što su milioni ljudi širom Amerike i svijeta koji ga nikada nisu sreli, o njemu mislili i kao o dragom prijatelju."

Novoizabrani predsjednik Donald Trump objavio je na platformi Truth Social: "Izazovi s kojima se Jimmy suočavao kao predsjednik došli su u tada ključno vrijeme za našu zemlju i učinio je sve što je u njegovoj moći da poboljša živote svih Amerikanaca. Zbog toga mu svi dugujemo zahvalnost."

Carterov put do Bijele kuće započeo je u gradiću Plains u Georgiji, gdje je rođen 1. oktobra 1924. godine.

Pošto je služio kao oficir u SAD u mornarici, gdje je pomogao u razvoju nuklearne podmorničke flote poslije Drugog svjetskog rata, Carter se vratio u svoj rodni grad 1953. da vodi porodični posao uzgoja kikirikija.

U politiku je ušao 1960-ih, služeći dva mandata kao zakonodavac iz Georgije, prije nego što je postao 76. guverner te države od 1971. do 1975. godine.

Na predsjedničkim izborima 1976. godine, Carter, demokrata, kandidovao se protiv aktuelnog predsjednika republikanca Geralda Forda, koji je preuzeo predsjedničku funkciju pošto je Richard Nixon podnio ostavku poslije skandala Watergate. Carter je za dlaku pobijedio Forda i postao predsjednik.

Vrhunac Carterovog predsjednikovanja došao je 1978. Carter je doveo egipatskog predsednika Anwara Sadata i izraelskog premijera Menachema Begina u predsjedničko odmaralište Camp David u ruralnom Marylandu kako bi pregovarali o mirovnom sporazumu.

"Kada sam postao predsjednik, prošla su četiri rata između Arapa i Izraelaca u prethodnih 25 godina, sa rukovodstvom u Egiptu koje je podržavao Sovjetski Savez", rekao je on. "Oni su bili jedina zemlja koja je zaista mogla da vojno izazove Izrael. I mi smo imali uspjeha u sklapanju sporazuma između Izraela i Egipta... čije ni jedno slovo nikada nije prekršeno."

Carter je takođe pregovarao o sporazumu o prepuštanju kontrole nad Panamskim kanalom panamskoj vladi i normalizovao diplomatske odnose sa Narodnom Republikom Kinom.

Ali 1979. primarni fokus Carterove administracije okrenuo se ka Iranu, gdje je u revoluciji svrgnut sa vlasti šah, kojeg su podržavale SAD i koji je na kraju pobjegao u Sjedinjene Države, gdje se liječio od raka.

Četvrtog novembra 1979. godine, ekstremisti bijesni na SAD zbog toga što su pružile utočište svrgnutom šahu, upali su u američku ambasadu u Teheranu, i uzeli 66 Amerikanaca za taoce, od kojih je 13 oslobođeno nekoliko nedjelja kasnije.

U aprilu 1980, kada je kriza već trajala pet mjeseci, Carter je dao odobrenje za komplikovanu vojnu operaciju kojom bi bili oslobođeni preostali taoci.

Operacija nazvana "Orlova kandža" predviđala je da nekoliko helikoptera i vojnih letjelica budu smješteni na lokaciji u iranskoj pustinji.

Carter, koji je odobrio plan, objasnio je za Glas Amerike godinama kasnije da je trebalo da helikopteri u kojima su bili pripadnici elitnog Delta odreda, odlete sa te lokacije u Ambasadu SAD u Teheranu, oslobode taoce i vrate se do letjelica koje su čekale da bi ih odvele iz Irana.

"Minimum je bio da imamao šest vrlo velikih helikoptera, tako da sam ja odlučio da pošaljemo osam. Jedan od njih, potpuno neobjašnjivo, okrenuo se i vratio ka nosaču aviona. Drugi se srušio u pješčanoj oluji u iranskoj pustinju. Treći je imao kvar i udario je u jedan od aviona C-130", pričao je Carter.

Misija je bila neuspjeh. Osam pripadnika američke vojske i jedan iranski civil nastradali su u nesreći. Walter Mondale, Carterov potpredsjednik, rekao je Glasu Amerike da je taj dan bio najteži u te četiri godine njihove administracije.

"Kada je ta spasilačka misija propala i životi izgubljeni. Mislim, sve je bilo sumorno tog dana i neko vrijeme poslije toga", rekao je Mondale.

Državni sekretar Cyrus Vance podnio je ostavku u znak protesta zbog te operacije.

Neuspjeh misije nanio je štetu kredibilitetu Cartera kod američkih građana. Incident se odigrao sedam mjeseci prije predsjedničkih izbora 1980 i doprinio je Carterovom porazu od izazivača Ronalda Reagana.

"Izborni dan je bio tačno na godišnjicu uzimanja talaca", rekao je Carter. "Naravno, mediji su bili potpuno opsjednuti godišnjicom talačke krize i činjenicom da nisam uspio da ih izvučem. To je bio razlog broj jedan zbog kojeg nisam uspio da osvojim drugi mandat."

Taoci su oslobođeni na dan kada je Reagan položio zakletvu.

Te 1981, Carter se vratio u Plains, a da nije bio siguran šta će raditi u svom životu poslije služenja na najvišem državnom položaju. Njegovi planovi za predsjednički muzej i biblioteku su inicijalno bili vrlo skormni.

Postalo je mnogo više. Carter centar, pod njegovim vodstvom, pratio je više od 80 problematičnih izbora i bio medijator u sporovima, od nukelarne krize sa Sjevernom Korejom 1994, do mirovnog sporazuma između Ugande i Sudana 1999. Centar je također lider u pomovisanju zdravlja i borbe protiv bolesti u najsiromašnijim dijelovima planete.

U jednom od brojnih intervjua za Glas Amerike, Carter se osvrnuo na svoj život u i poslije Bijele kuće. Rekao je da najveći dio njegovog naslijeđa nisu bila dostignuća dok je bio predsjednik ili Nobelova nagrada za mir, već iskorjenjivanje bolesti gvinejskog crva.

"Samo jedan bolest u historiji čovječanstva je iskorijenjena i to su velike boginje”, rekao je Carter, "Tako da će gvinejski crv uskoro postati druga bolest u historiji, sklonjena sa lica zemlje".

Zahvaljujući Carterovom radu bilo je samo 13 slučajeva bolesti gvinejskog crva u 2022.

Carter je vodio aktivan život do 99. godine, a preživio je i tumor na mozgu 2015. Sve slabije zdravlje i pandemija koronavirusa 2020. prouzrokovali su da bude u svom rodnom gradu Plainsu posljednjih godina svog života.

Carter se posljednji put pojavio u javnosti tokom sahrane svoje supruge Rosalynn u novembru 2023.

U jednom od posljednjih obraćanja medijima, Carter je sa Glasom Amerike podijelio kako bi želio da Carterov centar radi u budućnosti.

"Volio bih da vidim SAD u budućnosti da teže da budu broj jedan u svijetu mira i ljudskih prava i zaštite životne sredine, a rekao bih i tretiranju svakog jednako", rekao je Carter. "Ukoliko bismo to mogli da uradimo, imali bi smo supermoć u zemlji koju mnogo volim."

Jimmy Carter je živio duže od bilo kog stanovnika Bijele kuće u historiji, a njegov brak sa Rosalynn Carter koji je trajao 76 godina je najduži od svih brakova predsjednika i prve dame SAD.

Iako će biti sahranjen na svom imanju u Plainsu u Georgiji, rad i riječi Jimmyja Cartera nastaviće da žive na stranicama desetina knjiga koje je napisao u svom životu. Među njima su i njegovi memoari, jedan roman, kontroverzna analiza Bliskog istoka i kolekcija njegovih omiljenih pjesama.

Novinar Glasa Amerike Kane Farabaugh vodio je brojne intervjue sa Jimmyjem Carterom o brojnim pitanjima, od njegovog boravka u Bijeloj kući do njegove postpredsjedničke karijere promotera globalnog zdravlja i demokratije. Najvažniji dijelovi tih intervjua sadržani su u ovom izvještaju.

U prethodne četiri godine, taj mandat je bio izuzetno turbulentan, obilježili su ga pandemija korona virusa, ekonomska i pitanja reproduktivnih prava, kao i tri velike spoljnopolitičke teme u kojima je akter, ne uvijek glavni, bila Amerika.

Stručnjaci iz više oblasti koji su govorili za Glas Amerike ocjenjuju da je Bidenov mandat bio polovično uspješan, ali dodaju da će neke pozitivne efekte Amerikanci osjetiti tek u budućem periodu.

Biden je na funkciju predsjednika došao u januaru 2021, zamjenivši Trumpa i to u periodu kada su Amerika i svijet tek ulazili u početak procesa vakcinacije protiv korona virusa.

„Kada je Biden došao na funkciju, pandemija je zaista bila briga broj jedan. Povrh toga, inflacija još nije počela. Osjećaj da su troškovi života izmakli kontroli i da je život učinila mnogo nedostupnijim za većinu Amerikanaca, još nije zavladao. Na neki način, Bidenovo prilično uspješno rukovođenje tokom pandemije, uključujući uvođenje vakcina i ponovno otvaranje društva, to se ispralo u našem sjećanju”, ocijenio je za Glas Amerike Matthew Dallek, historičar sa Univerziteta George Washington.

Završnica Bidenovog mandata ostaće upamćena i po tome što se povukao iz predsjedničke trke poslije slabog nastupa u TV debati sa Trumpom i poslije niza kritika iz redova republikanca, ali i demokrata da je suviše star za još jedan mandat. Pitanje Bidenovih godina "provlačilo" se kroz cijeli njegov mandat. Umjesto njega, tri i po mjeseca prije glasanja, u trku je ušla potpredsjednica Kamala Harris koja je relativno „glatko” izgubila od Trumpa.

„Ako pitate američke birače, oni nisu mislili da je Biden bio dovoljno uspješan da izaberu drugu demokratsku administraciju poslije četiri godine vlasti Bidena i Harris. To je kratak odgovor. Dugoročni odgovor i to kako će možda historičari na ovo gledati, mogli bi da budu drugačiji. Ali u ovom trenutku nije postojao je efikasan način da administracija saopšti svoje rezultate. Birači su rekli svoje na glasačkim mjestima i odlučili da ne žele nastavak vlasti demokrata”, objašnjava za Glas Amerike Filippo Trevisan, vanredni profesor političke komunikacije sa Američkog univerziteta u Washingtonu.

Ekonomija

Pod Bidenovom administracijom, realan BDP je porastao za 12,6 odsto, što je prkosilo predviđanjima ekonomista. Od pandemije, ekonomski rast u SAD je daleko nadmašio rast konkurnetskih zemalja. Poslovne investicije su porasle, a nezaposlenost je niska.

Tokom ove administracije, američki mediji su ekonomskoj politici dali naziv Bidenomics.

„Bidenova ekonomija, koja je obuhvatala plan za spašavanje Amerike - paket pomoći za vrijeme Covida koji je usvojen na početku administracije, zakonodavstvo o infrastrukturi, Zakon o čipovima i Zakon o smanjenju inflacije - ti masivni propisi u cjelini bili su veoma uspješni u brzom izvlačenju privrede iz pandemije tamo gdje je bila prije pandemije, a zatim, osnaživanju ekonomskog rasta i istovremeno se bavi nekim prilično fundamentalnim pitanjima, uključujući nacionalnu bezbjednost”, navodi za Glas Amerike Mark Zandi, glavni analitičar Moody's kompanije za ekonomska istraživanja.

Iako su statistički parametri pokazivali da je ekonomija jaka, javnost je situaciju očigledno vidjela drugačije.

„Teško je odgovoriti na to pitanje jer to na neki način zavisi od vašeg političkog opredjeljenja u smislu da li tumačite iste podatke kao dobre ili loše. Mislim, osim skoka inflacije koji se desio u ljeto 2022, uglavnom, da ste se vratili deset godina unazad i rekli, postoji budući predsjednik koji će imati rast do gornjih dva odsto da će inflacija osim skoka biti između 2 i 3%, da će nezaposlenost biti u 3 ili do 4 %, da bi većina ljudi rekla da je to prilično dobra ekonomija”, objašnjava za Glas Amerike John Horn, profesor praktične ekonomije sa Olin poslovne škole Washington univerziteta u St. Louisu.

Ali inflacija u 2022. ostavila je trajan utisak u umovima mnogih birača da je ekonomija gora nego što je objektivno jeste u pogledu statistike. Ipak, čak i ta inflacija je, prema mišljenju pojedinih ekonomista, bila pod kontrolom.

„To znači da je u godini u kojoj je inflacija bila 5%, BDP nominalno rastao za 7 ili 8%, tako da je i kada se uzme inflacija od 5% i dalje je bilo 2 ili 3 % više prihoda nego prethodne godine, čak i uz prilagođavanje inflaciji. Sada je pitanje, međutim, što ne dobijaju svi isto prilagođavanje za promjene cijena ili isti procenat povećanja svojih prihoda”, rekao je za Glas Amerike Antonio Doblas Madrid, vanredni profesor ekonomije na Univerzitetu Michigan State.

On tvrdi da je ljudima koji posjeduju akcije bogatstvo poraslo, a da plate u određenim djelatnostima jesu pratile ili čak premašile inflaciju.

„Za neke ljude - korisnike socijalnog osiguranja, penzionere, beneficije su indeksirane tačno na inflaciju CPI (indeks potrošačkih cijena) - tako da ako inflacija poraste za 5%, oni dobijaju povećanje naknada za 5%. Međutim, čak i za pojedince čije su plate porasle, istraživanja sugerišu da se to više pripisivalo percepciji ljudi o sopstvenom uspjehu u poslu. Dok su povećanja cijena pripisana lošem upravljanju privredom”, navodi Doblas Madrid.

Na inflaciju, pa i cjelokupno stanje američke ekonomije u Bidenovom mandatu velikoj mjeri uticali su i pandemija, ali i invazija Rusije na Ukrajinu.

„Inflacija koja je nastala kao posljedica pandemije, poremećaji na tržištu rada i lanca snabdijevanja usljed pandemije i ruskog rata u Ukrajini, doveli su do značajnog povećanja cijena nafte, prirodnog gasa i hrane. Inflacija se spustila, ali ljudi i dalje plaćaju 20 do 25% više za stanarine, energiju i namirnice nego prije dvije, tri godine. I to je bilo veoma teško za mnoge Amerikance, posebno one sa nižim i nižim srednjim prihodima bez ušteđevine. To je bilo teško vrijeme i ljudima je bilo veoma teško da pređu preko toga. To je bilo važno za njihovo razmišljanje o tome kako je Biden radio”, navodi ekonomski analitičar Mark Zandi.

John Horn sa Olin poslovne škole, međutim, tvrdi da je rat u Ukrajini nije imao toliki utjecaj na cijenu hrane i energenata koliko se prvobitno mislilo. Jedan od razloga je što su SAD same veliki proizvođač fosilnih goriva.

Univerzitet Michigan od 1950-ih svakog mjeseca sprovodi anketu među potrošačima da vidi kako oni finansijski stoje - postavljaju mnoga pitanja, od kojih je jedno da li je ispitanik republikanac, demokrata ili nezavisni.

„Tako su republikanci prije izbora rekli da je ovo najgora ekonomija koja je ikada, gora nego u jeku pandemije, gora nego na vrhuncu finansijske krize, što očigledno nije slučaj. Ali, poslije izbora, raspoloženje je skočilo i sada im je ekonomija u redu. Kod demokrata je suprotno. Demokrate su prije izbora mislile da je ekonomija u redu i njihov sentiment je potonuo posle izbora”, otkriva Zandi.

Pored političkog opredjeljenja, i psihološki segment je uticao na to kako birači-potrošači gledaju na stanje američke ekonomije u prethodne gotovo četiri godine.

„U određenoj mjeri, dio stanovništva razmišljao je u stilu - moja plata je pratila inflaciju. Ali stalno slušam o inflaciji i druge ljude koji se bore sa njom. Stalno slušam o tome kako je inflacija zaista loša i kako je ekonomija zaista loša. I ne znači da su bili zbunjeni misleći da je ekonomija loša, ali bilo je, u izvjesnoj mjeri razmišljanje - meni je dobro, ali svima ostalima je stvarno loše. Dakle, samo je pitanje vremena kada će meni postati loše. Moramo to da popravimo prije nego što se desi. I pošto su izbori bili tako tijesni, niste morali da ubijedite mnogo ljudi u to da promijene odluku za koga će glasati”, objašnjava John Horn.

U trenucima kada su cijene namirnica i životnih troškova u Sjedinjenim Državama počele da rastu, posebno za domaćinstva sa nižim srednjim i nižim prihodima, ljudi su se okrenuli kreditnim karticama i kreditima za potrošačko finansiranje po principu „kupujte sada, plaćajte kasnije” kako bi dopunili prihode i kupovnu moć poslije visoke inflacije.

„To je bilo donekle izvodljivo kada su kamate bile niske. Ali kada su Federalne rezerve podigle kamatne stope, sada plaćaju mnogo više, na svojim karticama. Mislim, tipična kreditna kartica u SAD za nekoga ko pozajmljuje na svoju karticu je 24%. Razmislite o tome na trenutak, 24%. To je izuzetno visoko. Dakle, sada ljudi plaćaju kamate na dug koji su nagomilali kada su vremena bila teška. Mislim da je kombinacija toga zaista uznemirila ljude”, objašnjava analitičar Zandi.

Silazak sa vlasti Bidenove administracije posljedica je i globalnog trenda koji je zahvatio mnoge razvijene zemlje u postpandemijskom periodu, sumira profesor ekonomije Doblas Madrid.

Reproduktivna prava, imigracija, pomilovanje

U prethodne tri godine, Biden je prema rezultatima najvećeg broja relevatnih istraživanja imao rejting odobravanja koji nije prelazio više od 40 odsto, što je prema navodima historičara Matthewa Dalleka, „daleko od sjajnog”.

Odluka Vrhovnog suda da ukine presudu u slučaju Roe protiv Wadea o pravu na abortus na nacionalnom nivou u velikoj mjeri je obilježila Bidenov mandat iako on kao predsjednik države, po vjerispovesti katolik, nije imao utjecaja na to. Njegove demokrate su glasni borci za reproduktivna prava i na pitanju prava na izbor su pokušali da dobiju podršku birača u kampanji.

Sudovi su u Bidenovoj eri igrali i značajnu ulogu i kada su u pitanju procesi protiv Trumpa zbog pokušaja nekadašnjeg i budućeg predsjednika da poništi rezultate izbora 2020. i njegove odgovornosti za upad demonstranata u Capitol 6. anuara 2021.

„Nastavila je da se kruni podrška javnosti institucijama ove zemlje, više nego čak i 2020. i 2021, gdje su se mnogi pobornici demokratije nadali da bi Biden mogao da vrati povjerenje u naše institucije. A to se još nije dogodilo. Taj trend se nastavio, što je također doprinijelo Trumpovom reizboru”, navodi Dallek.

Odluka da u smiraj mandata pomiluje i sina Huntera koji je optužen za federalna krivična djela, u američkoj javnosti, pa i kod nekih koji su naklonjeni demokratama dočekana je kritikama. Biden je mjesecima prije toga govorio kako nema namjeru da pomiluje sina jer ne želi da utječe na sudske procese.

„Pomilovanje će biti očigledno dio njegovog mandata, dijelom zato što odražava i kontradiktorne impulse koje je imao da zaštiti svoju porodicu, s jedne strane, i da, s druge strane, da brani, institucije i brani vladavinu prava. Dakle, pomilovanje je velika stvar. I to opet odražava ovu eru u kojoj su institucije ove zemlje nacije nekada zaista bile njegovanije ili poštovanija, trpjele jedan za drugim političkim udarcem i gdje se podrška naroda dramatično krunila”, dodaje Dallek.

U prve dvije godine Bidenovog mandata, određeni značajni zakonodavni prijedlozi su dobijali dvopartijsku podršku u Kongresu.

„Treba imati na umu činjenicu da su neki od tih zakona zahtijevali dvopartijski sporazum, nešto što u Washingtonu ne viđamo ovih dana. A ljudi ne vole da pričaju o tome jer se čini da neki birači ne vole da razgovaraju sa drugom stranom. I tako političari često dobiju negativnu reakciju ako zauzmu dvopartijski pristup. Ali sa političke tačke gledišta je to bilo veoma značajno dostignuće”, kaže Filippo Trevisan sa američkog univerziteta.

Stvari su počele da se mijenjaju kada je na red došao drugi, veliki paket propisa i odluka koji je Biden obećao tokom kampanje 2020 – to je bio skup dugo najavljivanih socijalnih mjera.

„Radi se o mjerama socijalne podrške kao što je pristupačnija briga za djeci zaposlenih roditelja, jednostavno nisu mogli da dobiju većinu u Kongresu, da donesu taj zakon. I mislim da je to na kraju jedna od stvari koje su politički štetile ovoj administraciji jer je republikancima dale priliku, iako su i sami bili za te mjere. Ali to im je dalo priliku da iznesu ovaj argument kako su demokrate zaboravile na srednju klasu i da neće da im pomognu”, dodaje Trevisan.

Ukidanje prava na abortus na nacionalnom nivou ostavilo je traga na Bijdenovom naslijeđu zbog toga što, iako bez objektivne odgovornosti za tu odluku, desilo se za vrijeme njegove vladavine.

„To su teška pitanja u smislu Bidenovog naslijeđa i toga da nije imao kontrolu nad Vrhovnim sudom, koji je poništio presudu Roe protiv Wadea i vratio ga nazad državama. SAD su po tom pravu sada na međunarodnom planu viđene kao manje slobodne za žene od drugih velikih zapadnih demokratija ili čak i azijskih demokratija. To je nazadovanje, iako to nije Bidenovo djelo”, ističe Dallek.

Pitanje problema sa migracijom našlo se u vrhu liste u predizbornoj kampanji, a južna granica sa Meksikom, kao i kod mnogih drugih američkih predsjednika, ima važnu ulogu u tome kako birači ocjenjuju njegov uspjeh.

„Na neki način, Bidenova administracija je na kraju dospjela u sličnu poziciju kao Trumpova administracija u pogledu rada sa Meksikom na imigraciji, pokušavajući da natera Meksiko da zaustavi tok migranata koji pokušava da pređe južnu američku granicu”, kaže za Glas Amerike Brian Finucane, analitičar Međunarodne krizne grupe.

Biden se često nalazio na meti kritika republikanaca da ima suviše „mekan” stav prema pitanju migracija i bezbjednosti na granici, a djelovalo je i tokom kampanje da demokrate nerijetko umanjuju značaj koji ovo pitanje ima kod birača. A druga tema koje su demokrate i Biden „gurale pod tepih” su transrodna pitanja, tvrdi Filippo Trevisan.

„To je lekcija koju bi demokrate možda trebalo da nauče - da neangažovanje po tim pitanjima jednostavno nije opcija. Ali angažovanje na njima je i izazov. Zato to treba da se uradi na način da ne omogući njihovim protivnicima, da kažu da ako govore o transrodnim pitanjima, to ne znači da ne razmišljaju o ekonomiji. Obje stvari moraju da se rade u isto vrijeme. To su opet pitanja koja su republikanci zaista postavljali, a na kraju su bila veoma važna prosječnom glasaču”, ocjenjuje Trevisan.

Kada je došao na vlast 2021, Biden je naslijedio Ameriku koju su karakterisale i povišene međurasne napetosti pojačane pogotovo nakon što je policajac u Minneapolisu ubio Afroamerikanca Georgea Floyda u maju 2020, a onda su uslijedili mjeseci protesta širom zemlje.

„Rasna pravda bila jedno od glavnih pitanja na osnovu kojih je došao na funkciju obećavajući da će imati značajnu ulogu. Pored toga, govorio je i o klimatskim promjenama i pandemiji. Ali rasna pravda je bila pri vrhu. Nije bio u stanju da donese onu vrstu zakona, uključujući one vezane za glasačka prava, koje je podržavao”, ocjenjuje Dallek.

Spoljna politika

Iako spoljna politika, prema većini istraživanja javnog mnijenja u Americi ne igra veliku ulogu kod birača, svakako predstavlja bitan dio zaostavštine predsjednika Sjedinjenih Država.

Bidenova administracija se odmah na početku suočila sa naslijeđenim izazovom u Afganistanu, a odlazi sa dva velika neriješena konflikta - u Ukrajini i na Bliskom istoku. Filippo Trevisan sa Američkog univerziteta smatra da su ova dva sukoba predstavljala „nepovoljan sticaj okolnosti koji nije išao u korist demokrata i Bijdena”.

„To je omogućilo republikancima da predstave Bidenovu administraciju kao nekompetentnu u pokušaju da zadrži mir”, govori Trevisan.

Pod vodstvom Bidena, američke snage su se u augustu 2021. povukle iz Afganistana poslije 20 godina, čime je okončano učešće SAD u tamošnjem ratu i to se može smatrati jednim od uspjeha, prema mišljenju Birana Finucanea iz Međunarodne krizne grupe.

U preostala dostignuća Bidenove spoljne politike on ubraja pitanja poput sprječavanja vojnog udara u Brazilu, jačanja američkih partnerstava i saveza, kao i usmeravanje međunarodne podrške Ukrajini da se suprotstavi ruskoj invaziji.

„Ali ova dostignuća i mnogi napori Bidenove administracije će vjerovatno biti u sjenci dva razvoja događaja. Jedan je rat u Gazi, a drugi povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću. A ja kažem povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću u kontekstu spoljne politike, jer mnoga dostignuća Bijdenove administracije mogu biti potkopana ili poništena povratkom predsjednika Trumpa”, ocjenjuje Finucane.

On dodaje da je ironija u tome povlačenje iz Afganistana bio jedan od „najvećih udaraca Bidenu”, iako je američka umiješanost bila duboko nepopularna i protivila su mu se dva uzastopna predsjednika.

„Predsednik Trump je stavio SAD na put trajnog odlaska i povlačenja svih američkih trupa iz Afganistana. I Joe Biden je to sproveo. Ali nažalost, kraj američkog angažovanja tamo bio je zasjenjen načinom na koji je došlo do odlaska. Haos na aerodromu u Kabulu i smrt pripadnika američke vojske i samoubilački bombaški napadi”, objašnjava Finucane.

Najnoviji sukob na Bliskom istoku počeo je 7. oktobra kada je Hamas, grupa koju SAD, EU i Velika Britanija smatraju za terorističku, napala jug Izraela ubivši 1.200 i otevši 250 ljudi. Uslijedila je ofanziva Izraela na Pojas Gaze u kojoj je do sada ubijeno više od 45.000 ljudi, prema podacima Hamasovog Ministarstva zdravlja koje ne pravi razliku između civila i boraca.

Izrael, glavni američki saveznik na Bliskom istoku, suočio se i napadima Hezbollaha, još jedne grupe koju SAD smatraju za terorističku, iz Libana kao i iz Irana. Izrael je uspio da eliminiše vođe i kompletne organizacione infrastrukture Hezbollaha i Hamasa, a sukob na jugu Libana završio sa primirjem. Biden se, zbog snažne podrške Izraelu i sukoba koji je odnio mnogo života civila, našao na meti kritika uglavnom lijevog krila svoje stranke, progresivnih i birača arapskog porijekla.

Finucane navodi da su „stravični napadi” Hamasa vratili palestinsko pitanje u „prvi plan”, ali da je odgovor Izraela, koji je imao bezrezervnu podršku SAD, donio pustoš i razaranje u Gazi i u južnom Libanu, kao i da su se „oružane snage SAD uključile u nova i u obnovljena neprijateljstva širom Bliskog istoka”.

„Predaće potencijalna neprijateljstva u Iraku i Siriji, gdje su i američke trupe, predsjedniku Trumpu. Tako je Joe Biden, uprkos tome što je vodio kampanju i hvalio se time da je okončao naše vječne ratove, još uvijek vodi te vječne ratove”, ističe Finucane.

Sporazum o prekidu vatre u Gazi još nije postignut, a Hamas i Izrael mjesecima razmjenjuju krivicu dok posrednici SAD, Egipat i Katar pokušavaju da obezbijede pomak.

„Mnogo toga se moglo spriječiti da je administracija započela pregovore o prekidu vatre u Gazi, što je bi smirilo regionalna neprijateljstva da je te pregovore shvatila ozbiljnije i iskoristila utjecaj SAD da pokuša da zaustavi borbe u Gazi znatno ranije. Ovo ne znači da sad treba ući u priču - ovi su dobri, a oni su loši momci. Nije stvar u upiranju prstom i pripisivanju krivice. Riječ je o izborima koje je donijela administracija koji su nas doveli tamo gdje smo sada”, kaže Finucane.

Ni drugi „front” - onaj u Ukrajini, Bidenova administracija nije uspjela da zatvori, iako je konstantno pružala snažnu podršku Kijevu u borbi protiv ruske agresije koja je počela u februaru 2022. U završnici mandata, Biden je dao „zeleno svjetlo” da ukrajinske snage mogu da gađaju ciljeve dublje u Rusiji projektilima dalekog dometa, što su stručnjaci ocijenili kao izuzetno važan potez, dok drugi smatraju da može da doprinese daljoj eskalaciji sukoba.

Finucane kaže da je administracija išla po „tankoj liniji”, jer je željela da obezbijedi međunarodnu podršku Ukrajini kako bi joj omogućili da se odupre ruskoj agresiji i da Kijev bude u najbolju moguću pregovaračku poziciju kada jednom sjedne za pregovarački sto.

„Istovremeno, SAD su željele da izbjegnu eskalaciju, posebno direktan sukob u SAD ili NATO-u sa Rusijom, i zbog toga su vrlo rano odbacili pozive da se uvede zona zabranjenih letova. Zato su bile oprezne u davanju dozvole Ukrajini da koristi američke rakete za gađanje duboko u Rusiji. Bila je razumna u pogledu vrsta oružja koje je dostavila Ukrajini”, navodi Finucane i dodaje i da će uvijek biti ograničenja u sposobnosti podrške SAD, pošto „same ne vode rat”.

Podjele i naslijeđe

Jedna od karakteristika Amerike i prije Bidenovog dolaska na vlast, a gledajući rezultate posljednjih izbora, i nakon njegovog odlaska jeste polarizacija društva. Među glavnim faktorima za ovakvu podijeljenost, prema mišljenju stručnjaka je i odakle ljudi dolaze do informacija.

„Imamo klimu povećane polarizacije ljudi. Nekada bilo nekoliko TV kanala i novina, svi su manje-više dobijali informacije iz istog seta programa i članaka. Sada postoji takva raznolikost da osoba može da konstruiše svoje omiljene 'balone', mogu ograničiti pažnju na sopstvene kanale, društvene medije, podcaste”, kaže Antonio Doblas Madrid, profesor ekonomije sa Michigan State univerziteta.

Biden je odmah po dolasku u Bijelu kuću, a često i tokom mandata, govorio o potrebi ideje za dvopartijskim jedinstvom, ali ta retorika očigledno nije naišla na previše plodno tle, a dodatni faktor je i to što mnogi Amerikanci i dalje ne žele da učestvuju u političkom životu.

„Moramo da razmislimo o tome da, iako se čini da su ljudi podijeljeniji nego ikad, postoji mnogo onih koji jednostavno ne žele da učestvuju. Smatraju da nema mnogo smisla jer možda neće dati rezultate koje žele. Dakle, mnogi Amerikanci još uvek ne glasaju, možda nisu zainteresovani za politiku na bilo kom nivou. Ne samo na nivou predsjedničkog Kongresa, već i na nizu glasačkih trka. I to je problem”, objašnjava profesor političke komunikacije Filippo Trevisan.

Prema njegovim riječima, mnogi faktori, pored protoka vremena, utjecaće na to kakav će biti konačan sud Amerikanaca o uspješnosti Bidenove administracije – a jedan od glavnih je da li će i u kojoj mjeri usvojeni akti „preživjeti” buduću Trumpovu vlast.

„Posljednja dva predsjednika koja su imala po jedan mandat, Jimmy Carter i George Bush stariji bili su viđeni mnogo povoljnije nakon što su napustili Bijelu kuću. I ljudi su imali mnogo ljepša sjećanja na njih i mnogo veće odobravanje”, kaže historičar Matt Dallek.

Navodeći primer Cartera, on kaže da je taj nekadašnji demokratski predsjednik sada viđen kao „vizionar” u borbi protiv klimatskih promjena i očuvanju energije, a George Bush stariji mnogim liberalnim Amerikancima imponuje kao čovjek koji brani međunarodnu ulogu SAD.

„Na neki način se njihove pozitivne strane preuveličavaju, a javlja se i prirodna nostalgija”, objašnjava on.

Ali da li će ta nostalgija biti dovoljna da ono što je Biden radio bude viđeno kao pozitivno?

„Činjenica da je jedan od njegovih glavnih ciljeva bio da zadrži Trumpa van vlasti i u tome nije uspio. Mislim da će to biti veliki dio njegovog naslijeđa”, zaključuje Dallek.

Izvještaj je izvorno objavljen na srpskom servisu Glasa Amerike.

Nacionalna vatrogasna agencija saopćila je da su se spasioci izvlačili ljude iz putničkog aviona Jeju Aira koji je prevozio 181 osobu na aerodromu u gradu Muan, oko 290 kilometara južno od Seula.

Ministarstvo saobraćaja saopštilo je da se radi o 15 godina starom avionu Boeing 737-800 koji se vraćao iz Bangkoka i da se nesreća dogodila u 9.03 po lokalnom vremenu.

"Od 179 mrtvih, 65 je identificirano", objavila je vatrogasna agencija Južne Koreje.

Radnici Hitne pomoći izvukli su dvije osobe, oba člana posade, na sigurno, a lokalni zdravstveni zvaničnici rekli su da su i dalje pri svijesti. Vatrogasna agencija angažovala je 32 vatrogasna vozila i nekoliko helikoptera da obuzda požar. Na lice mjesta je također poslato oko 1.560 vatrogasaca, policajaca, vojnika i drugih zvaničnika, navodi se u saopštenju.

Na snimku nesreće koji je emitovala televizija YTN vidi se kako avion Jeju Air klizi preko piste, očigledno sa još uvijek zatvorenim stajnim trapom, i udara u betonski zid.

Lee Jeong-hyeon, šef vatrogasne stanice Muan, rekao je na televizijskom brifingu da je avion potpuno uništen, a da je samo repni sklop ostao prepoznatljiv među olupinom. Lee je rekao da radnici istražuju različite mogućnosti o tome šta je uzrokovalo nesreću, uključujući i to da li su u avion udarile ptice, rekao je Lee.

Zvaničnici Ministarstva saobraćaja su kasnije rekli da njihova rana procjena komunikacijskih zapisa pokazuje da je kontrolni toranj aerodroma izdao upozorenje o naletu ptica na avion neposredno prije nego što je namjeravao da sleti i dao svom pilotu dozvolu da sleti u drugu oblast.

Pilot je poslao signal za pomoć neposredno prije nego što je avion prošao pored piste i proklizao preko tampon zone prije nego što je udario u zid, rekli su zvaničnici.

Viši zvaničnik Ministarstva saobraćaja Joo Jong-wan rekao je da su radnici preuzeli snimač podataka o letu iz crne kutije aviona i još uvijek traže uređaj za snimanje glasa u pilotskoj kabini. Ranije je rekao da su vladini istražitelji stigli na lice mjesta kako bi istražili uzrok nesreće i požara.

Zvaničnici za hitne slučajeve u Muanu rekli su da izgleda da je stajni trap aviona bio neispravan.

Boeing je u izjavi na X-u rekao da je u kontaktu sa Jeju Airom i da je spreman da podrži kompaniju u suočavanju sa nesrećom.

"Izražavamo naše najdublje saučešće porodicama koje su izgubile najmilije, a naše misli ostaju sa putnicima i posadom", navodi Boeing.

Ovo je jedna od najsmrtonosnijih katastrofa u historiji avijacije Južne Koreje. Posljednji put Južna Koreja je pretrpjela avionsku nesreću velikih razmjera 1997. godine, kada se avion Korean Airlinea srušio na Guam, pri čemu je poginulo 228 ljudi. Godine 2013 , avion Asiana Airlinesa srušio se u San Franciscu, pri čemu su poginule tri osobe.

Tokom protekle godine, Moskva i Kijev nabavili su 1,5 miliona dronova, dok su ukrajinske snage gađale hiljade meta na ruskoj teritoriji.

Ukrajina je sredinom decembra, drugi put za šest mjeseci, dronovima napala naftnu rafineriju u ruskom Rostovu. Rafinerija se nalazi blizu granice sa Ukrajinom - udaljena je 10 kilometara od nje, zbog čega je strateški značajan logistički objekat sa rusku vojsku i važna meta za ukrajinske snage.

Također, dronovi mogu da pređu veliku razdaljinu. U aprilu 2024. godine, dronom je napadnuta fabrika u kojoj se sastavljaju iranske bespilotne letjelice šahed u Tatarstanu, hiljadu kilometara udaljenom od rusko-ukrajinske granice.

"U suštini, mali avion je pretvoren u dron i pogodio je fabriku šaheda. To ima strateške implikacije zato što smanjuje kapacitet (Rusa) da proizvode više tih dronova", kaže Noah Sylvia, analitičar u Kraljevskom institutu ujedinjenih službi.

Prema vebsajtu Verstka, Ukrajina je 2024. godine izvela više od 7.000 napada dronovima na mete u 30 ruskih regiona. Rusija je za samo mjesec - u novembru - izvela više od 2.000 napada bespilotnim letjelicama.

"Nije mnogo važno koliko koja strana koristi dronove. Pitanje je ko može da se zaštiti od njih", rekao je u intervjuu za agenciju Rojters ukrajinski ministar za digitalnu transformaciju Mihailo Fedorov.

Jurij Šelmuk osnovao je kompaniju "UNWAVE", koja prizvodi sisteme za ometanje dronova.

"Interesovanje za taj proizvod je u početku bilo minimalno. Sada se na ’ometače’ čeka mjesec i po. Naš zadatak danas je da obustavimo korišćenje stranih komponenti u proizvodnji antena. Odlučeno je da se napravi odsjek koji bi se bavio i razvojem i proizvodnjom. Već smo u potpunosti prestali da koristimo kineske komponente", kaže Šelmuk.

U Ukrajini, oko 36 kompanija proizvodi sisteme za elektronsko ratovanje.

"Rat u 21. vijeku je kada dronovi jednostavno zuje u vazduhu i ne možete ništa da čujete od tog užasnog zvuka. Prije 10 godina, samo mali broj ljudi je znao šta znači skraćenica EW (electronic warfare - elektronsko ratovanje). Sada svi znaju da ništa ne daje rezultate bez elektronskog ratovanja", kaže za Glas Amerike Ivan Stupak, bivši službenik ukrajinske bezbjednosne službe.

Ukrajina takođe razvija nove vrste dronova. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je početkom decembra predstavio dron "Peklo", što znači "pakao" na ukrajinskom.

Ti dronovi mogu da pogode mete na razdaljini do 700 kilometara i da lete brzinom od 700 kilometara na sat. Zbog toga se smatraju teškom metom za rusku protivvazdušnu odbranu.

"Da bi ste oborili dron koji je recimo vrijedan 400 dolara, morate da imate opremu za presretanje i protivvazdušnu odbranu vrijednu nekoliko hiljada, a nekada i više od milion dolara. Znači, postoji određena neravnoteža između troškova proizvodnje drona, bez obzira da li je riječ o letjelici za osmatranje, napad ili dronu kamikazi, i troškova opreme za njegovo obaranje. I sada obje strane eksperimentišu sa jeftinijim načinima da presretnu i unište dronove", kaže Joseph Fitsanakis, ekspert za obavještajna i bezbjednosna pitanja na Univerzitetu "Coastal Carolina".

Fitsanakis istovremeno smatra da ne bi trebalo precijeniti ulogu dronova kao oružja na ratištu. Prema njegovom mišljenju, većina dronova se trenutno koristi za osmatranje zbog čega veoma teško dolazi do taktičkih iznenađenja. Međutim, sa razvojem vještačke inteligencije, možda će se povećati i uloga dronova u vojnim operacijama.

"Vidimo evoluciju, a ne revoluciju dronova na ratištu. Međutim, ta revolucija može potencijalno da se dogodi u budućnosti zbog dva faktora. Prvi je kombinovanje dronova sa drugim elementima na ratištu, na besprekoran način. Do sada nije često bilo takve veze. Na primjer, kombinovati taktičke dronove sa artiljerijom. A drugi faktor je evolucija vještačke inteligencije. Kada dronovi mogu da napadnu neprijatelja, koordinirajući svoje akcije bez mnogo ljudskog upliva", naglašava Fitsanakis.

Rusija, uprkos zapadnim sankcijama, povećava sopstvenu proizvodnju dronova. Prema više izvora, mjesečno proizvodi više od 500 bespilotnih letjelica tipa šahed. Troškovi proizvodnje su do stotinu miliona dolara.

Ruska vojska je prošle godine, prema navodima ruskih vlasti, dobila do 140.000 dronova različitih tipova. Još nema podataka za 2024. godinu. Istovremeno, ruski predsjednik Vladimir Putin zahtijeva da se ta cifra udesetostruči. Rusija gotovo svakodnevno dronovima napada ukrajinske gradove i sela i uništava energetsku infrastrukturu, stambene zgrade i bolnice.

Ukrajina takođe povećava proizvodnju dronova. Kako je Zelenski naveo, Kijev je u ovoj godini planirao da kupi do milion i po dronova za vojsku. Ukrajinska strana na kraju nije objavila detalje te kupovine.