Time je ublažen prvobitno definisan tekst zaključka, kojim je predloženo da se od Dodika traži da se uopšte ne odaziva na poziv Suda BiH, pred kojim mu se sudi za nepoštivanje odluka visokog predstavnika.

Radi se o jednom od 12 zaključaka koje je Skupština RS usvojila nakon razmatranja "Informacije o urušavanju pravnog poretka u BiH kršenjem Dejtonskog mirovnog sporazuma" na posebnoj sjednici.

Dodik, nedavno operisan u Beogradu, trebao se pojaviti pred Sudom BiH u srijedu, ali je ročište, po navodu njegovog advokata, odgođeno za 30. decembar.

Dok je Dodikova odbrana tvrdila da predsjednik RS ne može prisustvovati suđenju barem nekoliko mjeseci koliko bi trebao da traje oporavak, sudski vještak Haris Vranić, angažovan od Suda BiH, utvrdio je da je Dodik sposoban da prisustvuje ročištima.

Protiv Dodika je u toku sudski proces pred Sudom BiH jer je potpisao predsjedničke ukaze i time proglasio važećim dva entitetska zakona, koja je ranije poništio visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt).

Pored njega, Tužilaštvo tereti i Miloša Lukića da je, kao v.d. direktora Službenog glasnika RS, omogućio objavu Dodikovih ukaza u ovoj publikaciji.

Riječ je o izmjenama Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa RS i Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH.

Zahtjev i za obustavu odlučivanja u institucijama BiH

Među usvojenim zaključcima je i onaj kojim se traži da imenovani predstavnici RS u institucijama Bosne i Hercegovine obustave dalje odlučivanje, sve dok Sud BiH i državno Tužilaštvo ne obustave “politički montirani proces” protiv Dodika i Lukića.

No, blokade neće biti "ako se odlučuje o pitanjima kojima se vrši prenos nadležnosti sa nivoa Republike Srpske na nivo BiH".

Od predstavnika RS na nivou BiH se traži i da obustave odlučivanje iz domena evropskih integracija, dok se ne uspostave uslovi da se taj proces odvija "u skladu sa postulatima demokratije i vladavine prava".

Poslanička većina je osudila i "miješanje" Tužilaštva BiH u rad Skupštine RS, navodeći da odluke entitetskog parlamenta može razmatrati samo Ustavni sud RS.

Tužilaštvo je pred početak posebne sjednice zatražilo informaciju na osnovu Zakona o krivičnom postupku BiH i dostupnih podataka koji ukazuju na sumnju u počinjenje više krivičnih djela, uključujući "Dogovor za činjenje krivičnog djela", "Pripremanje krivičnog djela" i "Napad na ustavni poredak".

U uvodnoj riječi Nenad Stevandić, predsjednik entitetskog Parlamenta, rekao je da je Tužilaštvo BiH reagovalo na osnovu "laži i spinovanja".

"Zvali su me i preko bare, pitali šta to radimo. Neki su javili da se poslije jedanaest sati donosi se odluka o otcepljenju, pa su javili Tužilaštvu BiH, pa su onda oni tražili zapisnik, pa su im naravno odgovorili. Sve je dostupno, znači, sve je dostupno, možda se vidi. I jedan od zaključaka će biti da se upozori Tužilaštvo BiH", rekao je Stevandić.

Dodao je i kako su poslanici Skupštine RS "trenutno najzaštićenije osobe u čitavoj BiH".

U preostalim zaključcima ističe se da Skupština RS ostaje "privržena poštovanju teritorijalnog integriteta i podijeljenog suvereniteta između entiteta definisanog Dejtonom", ali za njegovo kršenje optužuju visoke predstavnike, Ustavni sud, Sud i Tužilaštvo BiH.

Predstavnici vladajućih stranaka isticali su tokom rasprave da je kršenje Dejtona "kulminiralo politički montiranim procesom protiv predsjednika RS ", te da eventualna osuđujuća presuda protiv Dodika "dovodi u pitanje" postojanje Bosne i Hercegovine.

Istaknuto je da je suđenje "rezultat i sankcija SAD protiv Dodika".

Milorad Dodik se nalazi na listi sankcija SAD od jula 2017. godine za ometanje ili prijetnju ometanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Početkom januara 2022., ponovo je sankcionisan, jer je direktno ili indirektno učestvovao u kršenju ili činu koji je ometao ili prijetio provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao i za koruptivne aktivnosti.

Sa druge strane poslanik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović, ocijenio je kako je jedini cilj sjednice "zaštita Dodika, a sve ostalo je kamuflaža".

Usvojeni i zaključci o usvajanju zakona u Parlamentu BiH

Narodna skupština obavezala je i Vladu RS da u roku od 30 dana uputi u proceduru zakon koji bi predviđao da se o zakonima o kojima bi trebao da odlučuje Parlament BiH prvo izjasni Skupština RS.

To je usvojeno nakon što su u entitetskom Parlamentu razmotreni prijedlozi zakona o graničnoj kontroli i zaštiti ličnih podataka, koje je prije nekoliko dana usvojio po hitnom postupku Savjet ministara BiH.

Radi se o dva zakona koje Parlament BiH mora da usvoji kako bi Bosna i Hercegovina ispunila uslove za pristupanje sredstvima iz evropskog "Plana rasta" za zemlje Zapadnog Balkana.

Poslanici Skupštine RS zadužili su zakonodavni odbor tog parlamentarnog tijela za pripremi stav i amandmane oko ta dva zakona, koji će biti dostavljeni poslanicima iz Republike Srpske u Parlamentu Bosne i Hercegovine.

Rasprava je održana na zahtjev opozicionih stranaka koje tvrde da se tim zakonskim rješenjima vrši prenos nadležnosti sa RS na BiH.

Plan rasta za Zapadni Balkan je najambiciozniji finansijski paket Evropske unije vrijedan šest milijardi evra, koji ima za cilj da se u narednih deset godina udvostruči ekonomski rast u tim državama.

Plan pokriva period od 2024. do 2027. godine.

Od ukupne sume, dvije milijarde eura bit će osigurane kroz grantove, odnosno bespovratnu pomoć, a preostalih četiri milijarde evra u obliku zajmova sa povoljnim kamatnim stopama.

Iz Delegacije EU u BiH su ranije kazali da BiH još nije dostavila Evropskoj komisiji Reformsku agendu sa potrebnim nivoom ambicija, za razliku od ostalih pet partnera sa Zapadnog Balkana, a koji će uskoro dobiti isplate iz prve tranše Instrumenta za reformu i rast u okviru Plana rasta.

To ga je učinilo glavnim kandidatom za ratnu špijunažu.

Kolesnikov je rekao Reutersu da je pristao da Rusima dostavi informacije o vojnim lokacijama i kretanju trupa u njegovom rodnom gradu Zaporožju i da izvijesti o tome gdje su njihove rakete pale.

Podržao je koncept "ruskog svijeta", doktrinu koju podržava predsjednik Vladimir Putin i koja naglašava historijske i kulturne veze Moskve sa susjednim nacijama, a koju su neki tvrdolinijaši u Moskvi koristili da opravdaju intervenciju u inostranstvu u odbranu govornika ruskog.

"Nisam to uradio zbog novca", rekao je.

Ali žalio je što je nepreciznost nekih raketnih udara dovela do ubijanja civila i što se rat - za koji je pretpostavio da će biti brza, klinička stvar - otegao skoro tri godine, razarajući njegovu domovinu.

"Mislio sam da će oni (Rusi) brzo napredovati", rekao je 52-godišnjak, bivši državni upravitelj koji je odrastao u sovjetskoj Ukrajini. "Ispalo je kao i uvijek. Oni planiraju jednu stvar, a sasvim se dogodi druga stvar."

Žena ga je napustila kada je uhapšen zbog izdaje, uzevši sa sobom i njihovo 11-godišnje dijete.

Reuters je razgovarao sa Kolesnikovom u policijskom objektu u Zaporožju u aprilu, u prisustvu službenika Službe sigurnosti Ukrajine (SBU), pet mjeseci prije nego što je osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog izdaje.

On je među više od 3.200 slučajeva državne izdaje koje su pokrenule ukrajinske vlasti od ruske invazije, uključujući slanje informacija Moskvi za pomoć raketnim udarima i širenje ruske propagande, navodi SBU.

Reutersovi intervjui s trojicom doušnika koje je Ukrajina osudila i dvojicom ukrajinskih kontraobavještajnih službenika SBU govorili su o podijeljenoj lojalnosti nekih ljudi u Ukrajini, gdje su starije generacije odrasle kao dio Sovjetskog Saveza prije nego što je raspad bloka 1991. okončao Hladni rat.

Vasyl Maliuk, šef SBU, rekao je za Reuters da je ukrajinski kontrašpijunaški rad na iskorijenjivanju ruskih agenata ključ za pobjedu u ratu, dodajući da se Kremlj "tajno infiltrira" u zemlju i regrutuje sredstva decenijama.

"Naš sistematski pristup daje rezultate", dodao je. "Očistili smo neprijateljske agente u svim sferama života i nastavljamo to činiti."

Rusko ministarstvo vanjskih poslova i Federalna služba sigurnosti (FSB) nisu odgovorili na zahtjeve za komentarom za ovaj članak.

Ukrajinski špijuni su također igrali istaknutu ulogu u sukobu, koji je izbio u februaru 2022. godine kada je Rusija pokrenula invaziju punog razmjera.

Prošle sedmice, SBU je orkestrirao eksploziju bombe ispred moskovskog stambenog bloka u kojoj je ubijen general-pukovnik Igor Kirillov, načelnik ruskih snaga za nuklearnu, biologiju i hemijsku zaštitu, prema izvoru agencije.

Ovo je bio posljednji u nizu ciljanih atentata za koje Moskva kaže da je Ukrajina izvela tokom rata.

U novembru 2022, Reuters je intervjuisao nekoliko stanovnika Hersona koji su pružili informacije kako bi pomogli Kijevu da izvrši udare na ruske ciljeve kako bi pomogao Ukrajini da povrati južni grad.

Kako uhvatiti špijuna

Protivšpijunski rad SBU identificirao je različite kategorije građana sklonih regrutovanju od strane neprijatelja, kaže službenik SBU kojeg je intervjuirao Reuters u Zaporožju, a koji se identificirao pozivnim znakom "Fanat".

To su ljudi koji su bili otvoreno proruski orijentisani ili imaju porodične veze sa sovjetskim ili ruskim obavještajnim službama; rođaci zarobljenih ukrajinskih vojnika; i porodice ljudi koji žive na okupiranoj teritoriji.

Kolesnikov je bio prva kategorija, dodao je.

On je u septembru osuđen za snabdijevanje Rusa koordinatama i drugim informacijama o desetinama uglavnom vojnih lokacija. Nije navedeno koliko je od tih lokacija pogođeno napadima.

Kolesnikovov advokat rekao je da je on uglavnom pomagao u verifikaciji posljedica udara, a ne u identifikaciji meta.

Kolesnikov je rekao Reutersu da je u septembru 2022. Rusima prenio informaciju o sastanku lokalnih zvaničnika koji je trebalo da se održi u hotelu Sunrise u Zaporožju.

Zgrada je, prema presudi, pogođena ruskom raketom sutradan, 22. septembra 2022. godine. Sastanak nije održan iz neutvrđenih razloga, iako je u napadu devastirana zgrada u starom gradu u Zaporožju, ubivši jednog civila i povrijedivši još pet, navodi se u presudi.

Fanat je rekao da su agenti SBU počeli da se približavaju Kolesnikovu nakon što su svjedoci uočili automobil osumnjičenog na mjestu ruskog napada u martu prošle godine koji je za dlaku promašio televizijski toranj i udario u stambeni blok, ubivši nekoliko civila. Kolesnikov je rekao Reutersu da je bio tamo nakon toga i provjeravao rezultate napada.

Prema Fanatu, ukrajinski agenti su pratili Kolesnikov telefon do brojnih mjesta udara. Do proboja u slučaju došlo je nakon što su mu ubacili bubu u automobil i nad njim razgovarali o svojim planovima s Vitalijem Kusakinom, prijateljem koji je radio kao šofer za lokalnog zvaničnika, a koga je Kolesnikov regrutovao da pomogne u prikupljanju obavještajnih podataka, rekao je službenik SBU.

Kolesnikov je uhapšen u svojoj kući 5. maja 2023. godine.

Svjedočeći na suđenju u okružnom sudu iza zatvorenih vrata u Zaporožju, Kolesnikov je rekao da se protivi ukrajinskoj vladi, ali ne samoj Ukrajini, navodi se u presudi.

Izjasnio se "djelimično" krivim po optužbama za izdaju, rekavši da nije znao da je njegov rođak koji je tražio od njega da dostavi podatke u to vrijeme bio pripadnik FSB-a, navodi se u presudi. Sudsko vijeće je tu izjavu odbacilo i proglasilo ga krivim za "namjerne radnje" koje su uključivale "pružanje pomoći predstavniku strane države u vršenju subverzivnih radnji".

Kusakin je osuđen na 15 godina zatvora.

Špijunski prstenovi i razmjena zatvorenika

Maliuk, šef SBU-a, rekao je da je njegova agencija otkrila 47 mreža ruskih agenata prošle godine i još 46 ove godine, uključujući ljude od poslanika do aktivnih vojnih lica, dodao je, ne identificirajući osumnjičene.

Kako je rat bjesnio, smanjujući lakoću putovanja s jedne strane fronta na drugu, metode regrutacije su se morale promijeniti, rekli su zvaničnici sigurnosti.

Prije potpune invazije, ukrajinski državljani su uglavnom regrutovani tokom putovanja u Rusiju, ali se pristupi sada češće obavljaju putem društvenih mreža, saopštio je SBU.

"Ljudi koji izražavaju prokremljovske stavove se identifikuju i pronađu na osnovu njihovih komentara, a zatim kontaktiraju", navodi se.

Motivi za djelovanje u svojstvu doušnika kreću se od ideoloških do novčanih obećanja ili drugih nagrada i ucjena ili drugih prijetnji, saopćila je SBU.

Za Kolesnikova, koji kaže da je svoje usluge pružao besplatno, budućnost izgleda mračna. Rekao je Reutersu da mu je jedina nada da će spasiti svoj život je razmjena zatvorenika s Rusijom.

"Želio bih da me razmijene", uzdahnuo je. "Ali to ne zavisi od mene."

Dokumentarni film, emitovan u novembru 2024. godine, prati nekoliko sagovornika, od novinara preko bivših vojnika Ujedinjenih nacija (UN) do pisaca i visokih dužnosnika, koji iznose vlastita mišljenja a koja autor dokumentarnog filma Vitalij Buzuev ne preispituje, izvještava Detektor.

Kroz film, autor relativizuje zločine koje je počinila Vojska Republike Srpske (VRS). U dijelu filma posvećenom genocidu u Srebrenici, tvrdi se – bez da se ponudi dokaz za to – kako su suđenja u Haškom tribunalu i UN-ova Rezolucija o Srebrenici optužili “srpski narod”, te da su ubijeni u genocidu pripadnici 28. divizije Armije BiH koji su “poginuli u borbama s VRS-om”.

Ali u sudskim presudama, koje su dostupne u Detektorovoj bazi sudski utvrđenih činjenica, konstatovano je da je u koloni, koja je s područja Srebrenice krenula ka teritoriji pod kontrolom Armije BiH, bila samo jedna trećina naoružanih, ali da, po razbijanju kolone na više dijelova i zarobljavanju na hiljade muškaraca i dječaka, nije napravljen ni najmanji napor da se civili razdvoje od vojnika. Uz to, utvrđeno je da ni pripadnici Armije BiH koji su zarobljeni nisu aktivno učestvovali u borbama kada su ubijeni.

Kako se navodi u više presuda izrečenih u Haagu, hiljade zarobljenih Bošnjaka je pogubljeno gotovo do posljednjeg čovjeka. Većina njih, između 7.000 i 8.000, ubijena je u pažljivo isplaniranim masovnim egzekucijama.

RT filmom negira i umanjuje značaj postojanja opsade Sarajeva. Između ostalog, kao argument se navodi da je Armija BiH na području grada imala veći broj vojnika od VRS-a, te da je Armija kontrolisala pojedina brda u gradu. Ali RT ne propituje da li navedene činjenice imaju bilo kakvu ulogu u kreiranju blokade grada.

Ratni zločinci kao heroji

U filmu se kao sagovornik pojavljuje i trenutni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji Karadžića i Mladića naziva “časnim” predstavnicima Srba, što autor ne preispituje.

Karadžić i Mladić su, kao bivši politički i vojni rukovodioci Republike Srpske, u Haagu osuđeni na doživotne kazne zatvora zbog genocida u Srebrenici i drugih ratnih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini, uključujući terorisanje građana Sarajeva.

U presudi Mladiću se konstatuje da je Sarajevsko-romanijski korpus (SRK) VRS-a u suštini okružio Sarajevo i držao ga pod opsadom, te da je grad kao takav bio pod blokadom. Također, u presudi komandantu SRK-a Stanislavu Galiću, utvrđeno je da su snage ovog korpusa izvršile terorisanje, napad na civile, ubistva i nečovječna djela nad građanima Sarajeva.

U filmu Dodik poziva na spajanje naroda u BiH s “matičnim državama”, a Nijemce naziva “ključnim neprijateljima”. Sam autor filma tvrdi kako je njemački utjecaj u Bosni i Hercegovini jak, a to dokazuje činjenicom da se državna valuta zove konvertibilna marka.

Autor RT-a dalje navodi, ne nudeći gledateljima dokaz za to, kako se trenutni visoki predstavnik Christian Schmidt “zalaže za centralizaciju Bosne i Hercegovine” i “oduzimanje teritorije od Republike Srpske u korist Federacije BiH”.

Ambasador Ruske Federacije u BiH Igor Kalabuhov, također jedan od sagovornika, predstavnike zapadnih zemalja u BiH naziva “protivnicima” koji Bošnjake koriste kao “instrument podjele”. U filmu se bez dokaza tvrdi kako su se Bošnjaci, uz signale iz inozemstva, “pripremali za rat jer su željeli državu u kojoj će muslimani vladati”.

Bošnjake kroz film autor i sagovornici uglavnom oslovljavaju kao muslimane, a njihovo porijeklo i ime se analiziraju, dok se to isto ne čini kada se govori o drugim narodima u BiH.

Činjenice kao začin

Širenje dezinformacija dešava se gotovo uvijek tako što se netačne tvrdnje miješaju s tačnim informacijama. RT tako govori o stvarnom stradanju civila u Republici Srpskoj tokom rata u BiH, kao što je smrt 12 beba 1992. godine u Banjoj Luci i ubistvo 13 srpskih civila, među kojima je šestero djece, na Petrovačkoj cesti 1995. godine. Za ove događaje, ističe RT, do sada niko nije odgovarao.

RT pažnju posvećuje nacistima, pa tako emituje izjavu Christiana Schmidta u kojoj kaže da njemački pilot u Drugom svjetskom ratu Werner Molders “nema mrlje na uniformi”.

Ali RT u dijelu posvećenom nacistima ne spominje četnikog vođu Dražu Mihailovića, kojeg mnogi historičari smatraju nacističkim kolaboracionistom, a RT-ov sagovornik Milorad Dodik – pozitivnom ličnošću.

RT je u posljednjih nekoliko godina snimio više dokumentarnih filmova kojima je glavna tema radikalizacija muslimana u BiH. Jedan od njih zagovara tezu o postojanju bh. kalifata i vjerskoj radikalizaciji muslimana, dok istovremeno, kao i što je slučaj s posljednjim dokumentarnim filmom, negira postojanje presuda za opsadu Sarajeva i genocid Srebrenici.

Preko svoje web stranice RT Balkan, čije je sjedište u Beogradu, RT, nekadašnja Russia Today, objavljuje tekstove i videe usmjerene ka publici u BiH, Srbiji i Crnoj Gori. S portala se dijele sadržaji koji su često jednostrani, bazirani na zanemarivanju dokazanih činjenica ili u potpunosti zasnovani na dezinformacijama.

RT Balkan je nedavno zaposlio dopisnike iz Bosne i Hercegovine, o čemu je Detektor izvještavao. Također, RT je kao TV kanal na engleskom jeziku dostupan u većem dijelu Bosne i Hercegovine.

Međunarodna nevladina organizacija “Reporteri bez granica” je krajem ljeta 2024. godine pozvala Evropsku uniju i njene članice da izvrše pritisak na Srbiju jer dozvoljava rad RT-a Balkan, koji je, zbog svoje propagandne uloge u invaziji na Ukrajinu, pod sankcijama EU.

Mala kuhinja u kojoj radi čini se neobičnim mjestom za Attara, nekada uspješnog biznismena iz Damaska specijalizovanog za elektronske transfere sredstava. To je bilo prije nego što je režim Bashara al-Assada oteo jednog od njegovih sinova, prije skoro deset godina.

"Bilo je tako komplikovano", prisjetio se Attar, opisujući iznuđivačke postupke koje je država koristila kako bi napunila svoju kasu. "Platio sam mnogo novca da vratim sina."

Godine 2015. Attar i njegova porodica pridružili su se stotinama hiljada Sirijaca koji su bježali iz svoje ratom razorene zemlje u Evropu. Nastanio se u gradu Orleansu u dolini Loare, udaljenom sat vremena vožnje vozom od Pariza. Zatim su ranije u decembru stigle vijesti da je Assadova era završena.

"Nikad nisam zamišljao da bi se to moglo dogoditi u životu", rekao je Attar, radujući se padu diktatora. "Sada je Sirija slobodna."

Za sve veći broj zemalja Evropske unije, Assadovo svrgavanje izaziva više od slavlja. Usred rastućih antiimigracijskih osjećaja u cijeloj regiji, nekoliko ih je suspendovalo sirijske zahtjeve za azil uz obrazloženje da više ne postoje razlozi radi koji su ih pokrenuli.

To je slučaj Njemačke, koja je primila gotovo milion sirijskih tražitelja azila na vrhuncu priliva izbjeglica, 2015-2016. Dok kancelar Olaf Scholz kaže da su oni "integrisani" dobrodošli, jedan poslanik opozicione Hrišćansko-demokratske unije predložio je da se Sirijcima plati otprilike 1.040 dolara po osobi da odu kući - stav koji je već usvojila susjedna Austrija.

Stvrdnjavanje stavova je također evidentno u Francuskoj, uprkos tome što ima samo oko 30.000 sirijskih izbjeglica. Anketa CSA ovog mjeseca pokazala je da 70 posto Francuza podržava obustavljanje novih zahtjeva za azil. Francuske vlasti kažu da proučavaju ovo pitanje.

"Pošto čujemo da se sirijske izbjeglice raduju padu diktatora Assada, hajde da se angažujemo da ih pošaljemo kući", rekao je nedavno pred okupljenima oduševljenoj masi Jordan Bardella, predsjednik francuskog krajnje desničarskog Nacionalnog skupa. "I nadajmo se da će Evropa zatvoriti vrata nakon što oni odu."

Za sirijsku dijasporu u Evropi i zagovornike prava, dobrodošlica koja nestaje izaziva alarm. U intervjuima širom regiona, mnoge izbeglice kažu da se plaše povratka.

"Situacija u Siriji je izuzetno nestabilna, krajnje nepredvidiva", rekla je Olivia Sundberg Diez, zagovornica za migracije i azil Evropske unije u Amnesty Internationalu. "Najvažnije treba biti sigurnost sirijskih izbjeglica i ljudi koji traže zaštitu - ovo mora biti prioritet u odnosu na političke interese."

"Užurbanost povratka miliona Sirijaca izvršila bi još veći pritisak na Siriju u izuzetno krhkom trenutku i potkopala bi izglede za uspješnu tranziciju", upozorio je Will Todman, zamjenik direktora i viši saradnik programa za Bliski istok u Centru za Strateške i međunarodne studije, istraživačke grupe sa sjedištem u Washingtonu.

Debata je odjeknula među sirijskom zajednicom oko Orleansa.

"Zabrinut sam za zemlju, zabrinut sam za budućnost", rekao je Ramez Ghadri, sirijski ginekolog koji se prije nekoliko decenija nastanio u Francuskoj. Nove sirijske lidere je opisao kao ekstrmiste.

Ehad Naily, sirijski advokat za prava koji živi izvan grada, također je zabrinut. Kao i Attar, stigao je u Francusku 2015. i osnovao lokalno udruženje za podršku kolegama izbjeglicama.

"Ne možete reći 'režim je uništen, sada možete živjeti u Siriji'", rekao je Naily, opisujući uništenu infrastrukturu i gradove, te splet vjerskih i etničkih tenzija koji tinjaju u njegovoj domovini. Nakon skoro decenije života u Francuskoj, njegova 15-godišnja kćerka ne govori arapski.

"Ne možete natjerati ljude da napuste zemlje domaćina ako tamo nema stabilnosti", rekao je.

Attar je optimističniji u pogledu bliske budućnosti Sirije.

"Vjerujem da će Sirija biti bolja - mnogo, mnogo bolja nego prije", rekao je.

Kao i drugi Sirijci ovdje, opisao je kako stanovnici Orleansa kao pozdravljaju pridošlice. Njegov stariji sin, koji je kidnapovan, sada je pilot. Njegov najmlađi je još u školi. "Nikada nismo imali problema" u Francuskoj, rekao je Attar.

Nakon što je dobio azil, naučio je da vodi restoran. On i njegova supruga su 2018. godine otvorili Narenj, što na arapskom znači "gorka naranča".

"Ovdje je dobro poznat. Ima mnogo lojalnih kupaca," rekla je Sophie Martinet, bivša Attarova profesorica francuskog koja je sada postala prijateljica. "On je neosporno talentovan. I ljudi poput Nabila."

Tokom godina, međutim, Assadova tajna služba ga je pratila, rekao je Attar, tražeći novac da ga ostavi na miru. "Ovaj režim, oni stalno prate sve", rekao je. "Bio je to posao, mreža. Bio je to organizirani kriminal."

Sada francuski državljanin, Attar se ne brine da će biti vraćen u Siriju.

"Ljudi koji rade, koji daju sve od sebe, koji su dobro integrisani u društvo - neće biti pogođeni onim što se dešava u Siriji", rekao je.

Sam Attar je nestrpljiv da se vrati u post-Assadovu Siriju.

"Volio bih da se vratim, posjetim svoju porodicu, prijatelje“, rekao je. "Da vidim ulice na kojima sam radio, gdje sam živio."

Ali ne zauvijek. Danas je, rekao je Attar, njegov život i budućnost u Francuskoj.

U godini u kojoj su zemlje koje predstavljaju gotovo polovinu svjetskog stanovništva pozvale birače na izbore, demokratije su se suočile sa nasiljem i zastrašivanjem, ali su pokazale i optornost.

Bivši američki predsjednik Donald Trump preživio je dva atentata i, uprkos strahovima od spornog rezultata i nemira, ponovno je osvojio Bijelu kuću jasnom pobjedom i čini se da je spreman mirno preuzimanje vlasti sljedećeg mjeseca.

Meksiko je zabilježio najkrvavije izbore u svojoj modernoj historiji s 37 ubijenih kandidata uoči glasanja, ali je izabrao prvu ženu za predsjednicu, Claudiu Sheinbaum.

Na četiri kontinenta, sadašnji zvaničnici smijenjeni su sa pozicija na izborima na kojima se događalo nasilje, ali su u konačnici postigli glavnu funkciju demokratije: uredan prenos vlasti u skladu sa željama birača.

Dugogodišnje vladajuće stranke u Južnoafričkoj Republici i Indiji zadržale su vlast, ali su izgubile apsolutnu većinu.

Zašto je to važno

Politička kriza u Južnoj Koreji ovog mjeseca pokazuje važnost zdrave demokratija.

U nekoliko zbunjujućih sati, predsjednik četvrte najveće azijske ekonomije i ključnog vojnog saveznika SAD-a proglasio je izvanredno stanje u večernjem TV obraćanju, a zatim se brzo povukao nakon što su mu se zastupnici i masa ljudi suprotstavili.

Parlament je kasnije opozvao predsjednika Yoon Suk Yeola, ali on je odbio pozive da podnese ostavku, čekajući odluku Ustavnog suda o njegovoj budućnosti.

U Evropi je krajnja desnica ostvarila uspjehe u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji, Europskom parlamentu i Rumiji, gdje će se predsjednički izbori ponoviti nakon optužbi za rusko uplitanje.

To je potaknulo raspravu o tome proživljava li Evropa blažu verziju 1930-ih kada je fašizam krenuo u marš.

Stranke naklonjene Rusiji također su prošle bolje nego što su ankete predviđale i u Gruziji i u Moldaviji.

Pomak Evrope udesno odražavao je ekonomske brige, ali iste su brige potaknule i neke političke pomake u drugom smjeru, poput Britanije, gdje je lijevo orijentirana Laburistička stranka okončala 14-godišnju vladavinu konzervativaca.

Općenito, ove godine nije bilo pokušaja da se spriječi miran prijenos vlasti, rekla je Yana Gorokhovskaia, direktorica istraživanja u prodemokratskom lobiju Freedom House sa sjedištem u SAD-u, koji objavljuje godišnje izvještaje o globalnoj demokratiji.

No Gorokhovskaia je rekla da su autokratije postale represivnije u 2024, navodeći lažne izbore u Rusiji, Iranu i Venezueli. Freedom House kaže da birači nisu imali pravi izbor na četvrtini od 62 izbora održana od 1. januara do 5. novembra.

"Nije toliko da demokratija gubi tlo pod nogama, već da su autokratije sve gore", rekla je.

Šta to znači za 2025.

Puno manje izbora predviđeno je u 2025. godini, iako će Njemačka ponovno testirati privlačnost krajnje desnice u zemlji toliko traumatiziranoj nacističkom erom da je uspostavila kontrolu i ravnotežu kako bi spriječila desničarske ekstremiste da ikada ponovno preuzmu vlast.

Njemački birači će 23. februara birati novi saziv parlamenta.

Još jedan fokus 2025. bit će kako će demokratske institucije, poput slobode medija i nezavisnog pravosuđa, proći pod zvaničnicima koji su došli na vlast ili su ponovno izabrani ove godine.

U tom kontekstu, Freedom House kaže da će pogledati što Trump radi u svom drugom mandatu.

Trump je rekao da su "mainstream" mediji korumpirani i da će istraživati ili krivično goniti političke rivale, bivše obavještajne službenike i tužioce koji su ga istraživali.

Nadolazeća godina također će vjerojatno biti važna za Bangladeš i Siriju, gdje su revolucije svrgnule autokratske vođe brzinom koja oduzima dah.

Šef privremene vlade Bangladeša, nobelovac Muhammad Yunus, počeo je s izradom izbornih reformi nakon što su masovni protesti natjerali premijera Sheika Hasinu da da ostavku i pobjegne u Indiju. Kaže da bi izbori mogli biti održani do kraja 2025. pod uslovom da se najprije provedu temeljne reforme.

U Siriji, nakon 13 godina građanskog rata, naoružani pobunjenici zauzeli su glavni grad Damask u munjevitom napredovanju, što je natjeralo predsjednika Bashara al-Assada da pobjegne u Rusiju. Većim dijelom zemlje sada upravljaju pobunjenici predvođeni islamističkom skupinom Hayat Tahrir al-Sham, koju su neke zapadne nacije označile kao terorističku grupu.

Novi vlastodršci govore o toleranciji i vladavini prava, ali se o izborima dosad nisu javno očitovali.