Hiljade bespravno izgrađenih kuća na padinama oko grada, za zagrijavanje koriste ugalj lošeg kvaliteta, što je kako stručnjaci upozoravaju, najveći uzročnik zagađenja.
Dodatni problem stvaraju automobili kojih prema nekim procjenama u Kantonu Sarajevo (KS) ima oko 80 hiljada.
Ako se u obzir uzme i veliki broj novoizgrađenih zgrada koje, kako kažu arhitekti, spriječavaju nesmetano strujanje zraka, onda je jasno zašto Sarajevo ne može da diše.
Zbog svega navedenog, glavni grad Bosne i Hercegovine (BiH) se i ove godine našao u vrhu skale najzagađenijih gradova u Evropi.
Neslavnu titulu dijeli sa makedonskim Skopjem i glavnim gradom Gruzije, Tbilisijem.
Prema statistici Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) BiH dijeli peto odnosno šesto mjesto po broju umrlih od posljedica udisanja štetnih čestica.
Kako navodi ista organizacija, zbog posljedica izazvanih zagađenim zrakom, BiH godišnje gubi preko 20 procenata svog bruto domaćeg proizvoda (BDP-a)
“Problem je krupan, ali je do politike koja ne želi da radi”, kaže Anes Podić iz udruženja građana Eko akcija.
On navodi primjer Pariza koji je nedavno imao najvišu vrijednost zagađenja zraka zabilježenu u posljednjih deset godina. Ta vrijednost iznosila je 144 mikrograma PM10 štetnih lebdećih čestica, pri čemu se u Parizu oglasila uzbuna.
“U Sarajevu smo imali 348! To je dva i po puta više, a apsolutno se ništa desilo nije! To je situacija koja se ponavlja iz zime u zimu”, naglašava Podić.
Kritično stanje proglašeno je ovih dana u Zenici, Tuzli, Lukavcu, a sve veći problem imaju Prijedor, Goražde i druga mjesta.
Podić navodi podatke zdravstvenih organizacija po kojima je Zenica u 2013. godini imala 225 prekoračenja prosječne vrijednosti čvrstih čestica (PM10).
“Znači, nije samo sezona grijanja u Zenici ta koja je odgovorna kao u većini ostalih gradova. Tamo imamo industrijsko zagađenje skoro cijele godine”, napominje Podić.
Direktorica Centra za ekologiju i energiju i predstavnica Grupe za čist zrak iz Tuzle, Džemila Agić, smatra da se treba zabraniti davanje okolišnih dozvola u gradovima gdje je povećano zagađenje i prekoračenje graničnih vrijednosti.
“Kod nas se događa suprotno, novi zagađivači dobivaju dozvole da rade. Treba ulagati više u projekte koji će dovesti do smanjenja nivoa zagađenosti zraka”, kazala je Agić.
Energetski neefikasne kuće
Trend neplanski građenih kuća i objekata u Sarajevu traje skoro pedeset godina. Arhitekti i urbanisti upozoravaju da se tokom gradnje ovakvih objekata gotovo uvijek zaobilazi struka.
Prema nekim podacima u Sarajevu ima više od 30 hiljada bespravno izgrađenih objekata. Većina takvih kuća nema fasadu niti adekvatnu izolaciju, dok građani često koriste ugalj vrlo lošeg kvaliteta.
Arhitektica i predsjednica udruženja Green Council, Sanela Klarić, smatra da se problem energetske efikasnosti objekata može riješiti postavljanjem prirodnih izolacionih materijala kojih u našoj zemlji ima u izobilju.
Klarić navodi da se u BiH godišnje proizvede 2.500 tona ovčije vune, te da je upravo vuna najbolji izolacioni material kada govorimo o energetskoj efikasnosti objekata.
“Te materijale imamo kao otpad, možemo ih proizvoditi, možemo otvoriti radna mjesta i s njima upravo rješavati probleme energetske efikasnosti odnosno pitanje kvalitete zraka o kojem danas govorimo”, napominje Klarić.
Profesor na mašinskom fakultetu u Sarajevu i predsjednik Regionalnog centra za obrazovanje i informisanje iz održivog razvoja za Jugoistočnu Evropu (REIC), Azrudin Husika, kaže da u odluci o kvaliteti zraka u KS stoji da se gradnja svakog objekta većeg od 50 kvadratnih metara, mora usaglasiti sa zahtjevima za toplotnim karakteristikama.
“Mi smo prvaci u donošenju zakona, koje onda ne provodimo. Tačno je da se prave objekti bez pridavanja važnosti toplotnim karakteristikama. Ali, kao i kod drugih stvari, zakon je jasan, ali inspektori ne rade svoj posao”, napominje Husika.
I Anes Podić sličnog je razmišljanja. I on smatra da se ne pridaje dovoljno pažnje energetskoj efikasnosti.
“Milioni kvadrata prostora u Sarajevu su izgrađeni bez poštivanja bilo kakvih standarda. Država je prvenstveno ta koja treba da postavi zakonski okvir, ali našu državu jednostavno nije briga. Vlasti je okoliš i dobrobit stanovništva na posljednjem mjestu”, zaključuje Podić.
