Za razliku od zemalja EU, koje sprovode dogovorene politike i ostvaruju rezultate u smanjenju štetnih emisija, TE na Zapadnom Balkanu od 2018. do 2020. prouzrokovale su preuranjenu smrt najmanje 19 hiljada osoba, od čega više od 10 hiljada u državama EU, pokazao je Izvještaj CEE Bankwatch Network-a i Centra za istraživanje energije i čisti zrak.
Život kraj zagađivača
Stariji Gačani sjećaju se svog kraja kao vazdušne banje sa izuzetno plodnim zemljištem i potencijalima za poljoprivredu. Međutim, više od polovine stanovnika već šest decenija živi od termoelektrane, a cijenu plaćaju zdravljem svoje djece.
Studentkinja Nikolina Jelić odrasla je u naselju nadomak ove termoelektrane. U razgovoru za Glas Amerike kaže da ne zna kako izgleda život bez zagađenja.
„Vazduh je konstantno izložen visokim količinama otrova, rijeke su izložene otpadnim materijama, a zemljište ugroženo sa svake strane. Prašina je prihvaćena kao normalnost, a jedini momenti 'naše sreće', koji mogu neosjetno ublažiti njenu količinu, jesu strujanja vjetra“, započinje svoju priču Nikolina.
Astma, bronhitis, razne alergije, kao i respiratorna oboljenja, rano postaju realnost najmlađih stanovnika Gacka, nastavlja ona, ističući da je uočljiv i porast broja oboljelih od raznih karcinoma.
Život nadomak industrijskog postrojenja Nikolini je bio motiv da upiše Pravni fakultet u Beogradu i potraži odgovor na pitanje: „Da li su u upotrebi svi raspoloživi mehanizmi koji zagađenje trebaju svesti na minimum?“.
„Kada sam pročitala zakone i dozvole, kao i studije uticaja, vidjela sam da je ogroman broj članova prekršen, a ta praksa se i dalje nastavlja“, kaže Nikolina, koja ističe da u periodima kada je zagađenje ogromno, simptomatično dolazi do kvara na uređaju za monitoring emisija, tako da građani nemaju realan uvid u nivo zagađenja.
„BiH je država na čijim prostorima se nalaze industrijski pogoni i preduzeća koja ne poštuju sopstvene ekološke dozvole. Naša ministarstva vode nestručne osobe, a institucije uključujući egzekutivu, sarađuju sa najvećim zagađivačima i pritom ih štite“, kaže ona.
„Cifra na ljudski život“
Nikolininu priču potvrđuju i zvanični podaci. RiTE Gacko najveći je prestupnik emisija lebdećih čestica - emituje ih čak pet puta više od dozvoljenog.
Majda Ibraković iz Centra za životnu sredinu Banja Luka za Glas Amerike ističe da su TE u entitetu Republika Srpska među najvećim prestupnicima štetnih emisija na Balkanu.
„Vlast RS ne brine za zdravlje stanovništva, sve dok se proizvodi kilovat čas energije“, kaže ona.
TE Ugljevik tako je najveći prestupnik emisija sumpor dioksida (SO2) u regiji, iako je prošle godine dobila potpuno novo postrojenje za odsumporavanje, koje nije u funkciji.
Ovo je samo jedna od 18 termoelektrana na Zapadnom Balkanu koje emituju dva i po puta više SO2 od ukupno 221 termoelektrane u Evropi, stoji u izvještaju CEE Bankwatch Networka.
Iako su se na to obavezale međunarodnim sporazumima, ove termoelektrane nisu smanjile emisije SO2 i PM čestica do 2018. godine.
Od 2018. do 2020. godine SO2 bio je uzrok 12 000 smrtnih slučajeva – 7 000 u EU i 3 700 na Zapadnom Balkanu.
„Niko nije kažnjen za to. Pa ne može se staviti cifra na ljudski život“, kaže za Glas Amerike Denis Žiško iz iz Aarhus centra Tuzla, koji se osvrnuo i analizu koja je još 2013. godine rađena sa stručnjacima i metodologijom Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
„U toj analizi je dokazano da samo aero zagađenje iz TE Tuzla i postojećih blokova na godišnjem nivou košta zdravstveni sistem i ekonomiju oko 99 miliona evra. Mi smo svojim zdravljem u ovih osam godina otplatili taj Blok 7 koji nam oni prodaju kao rješenje za sve“, objašnjava Žiško.
Sličnu cijenu plaćaju i Banjalučani. Grad koji leži na izvorima tople vode grije se na drvenu sječku preko nove Toplane koja je dobila i predznak EKO, ali nikada nije dobila filtere na dimnjacima, koje su u predizbornim kampanjama obećavali svi politički lideri.
Prema procjeni Daria Sandića, pravnika iz Banja Luke, da se u posljednjih 20 godina ulagalo pet posto budžeta za rješavanje pitanja otpadnih voda i grijanja, građanima Banja Luke bio bi obezbijeđen besprijekorno čist Vrbas i grijanje na ekološki prihvatljiv način.
Međutim, građani se, prema njegovim riječima, bore za osnovne ljudske potrebe, kao što su hrana, dom ili zaposlenje, te je briga za zdravo okruženje potisnuta u drugi plan.
Kršenje prava
Dok u BiH traje borba za osnovne životne potrebe, građani širom Srbije sve češće pokreću tužbe i organizuju proteste u cilju zaštite životnog okruženja.
Jednu od najvećih tužbi Višem sudu u Beogradu podnio je Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI) i to protiv Elektroprivrede Srbije zbog ugrožavanja zdravlja građana.
Advokat i predsjednik Upravnog odbora RERI, Jovan Rajić ukazao je da se posljedice zagađenja iz termoelektrana Nikola Tesla i Kostolac ne osjećaju samo u Srbiji, već i van njenih granica, i precizirao da je tužba podnijeta zbog šestostrukih prekoračenja dozvoljenih emisija SO2 iz te dvije elektrane.
Član zakona na koji se RERI poziva u primjeni je već duže vrijeme, ali ga niko nije koristio za tužbu na način na koji su to oni učinili. U krajnjoj liniji, kako kažu, pravdu će potražiti na međunarodnim sudovima.
Slična situacija je i u BiH. Pravnik Sandić ističe da postojeće zakonodavstvo prati evropske propise i standarde, ali da je problematična njihova primjena.
„Možemo reći da se propisi ne poštuju i ne primjenjuju, a jednostavno iz razloga što se država nije opredijelila da zaštiti životnu sredinu“, objašnjava on.
Majda Ibraković podsjeća da se građani BiH suočavaju sa dugotrajnim i skupim procedurama, korumpiranim i neefikasnim pravosuđem i sucima koji nisu upućeni u ekološko pravo.
„U Zenici su ljudi tužili Arcelor Mittal zbog zagađenja i došli do momenta kada trebaju platiti vještačenje i vještaka, pa su na kraju odustali“, kaže ona.
Denis Žiško, s druge strane, smatra da tužbe treba usmjeriti prema odgovornim pojedincima.
„Institucijama ili pojedinim javnim preduzećima se više isplati da plate minorne kazne, koje su definirane u našoj legislativi, nego da ulože nešto da bi smanjili zagađenje. Odgovornim pojedincima se to ne isplati, pa bi se mogli ozbiljnije prihvatiti posla“, smatra Žiško.
Neiskorišteni potencijali
Vlasti u BiH ozbiljno bi se prihvatile posla, kaže Sandić, samo kada bi prepisale ono što je posljednjih 30 godina radila Slovenija, koja je stekla status vodeće zemlje u Evropi u pogledu zaštite živote sredine.
„Vidimo jedan snažan uticaj državnog aparata i posvećenost vlasti zaštiti životne sredine koji se reflektovao i na ponašanje i svijest građana“, ističe on.
Međutim, planovi vlasti BiH usmjereni su u potpuno drugom pravcu – najavljuju se izgradnje novih TE, ne vodi se računa o smanjenju štetnih emisija, daju se koncesije na rijeke i potoke, ne planira se efikasno korištenje potencijala za obnovljive izvore energije i ne ulaže se u edukaciju građana o važnosti zaštite životne sredine.
„Da budemo potpuno iskreni, mnogi primjeri pokazuju da vlast sve radi kako bi ovu predivnu prirodu u BiH uništila do kraja. Ljudi koji odlučuju o promjenama i dešavanjima su isključivo okrenuti sticanju profita, kriminalu i korupciji, tako da je njima zaštita živote sredine nebitna“, kaže Sandić.
Iako nije pravno obavezujuća za zemlje članice, Rezoluciju UN-a Majda Ibraković smatra snažnim argumentom i promjenom načina poimanja ljudskih prava.
„I tužba koja je pokrenuta u Srbiji mogla bi poslužiti kao primjer pravne prakse u regionu. Očekujem i kao presedan iz kojeg možemo izvući lekcije i motivisati vlastite građane. Pravda jeste dugotrajna, ali i dostižna za uporne“, ističe ona.
Među upornima je i Nikolina Jelić s početka naše priče. Kao buduća pravnica odlučna je da ostane u svom gradu i pomogne svojim sugrađanima.
„Oni nemaju gdje da odu. Potrebno je izboriti se za ono što je UN Rezolucija potvrdila, a to su tlo, voda i vazduh“, kaže ona.
Njenu borbu kao jedino rješenje vidi i pravnik Sandić.
„Svi građani bi trebalo da se pozabave životnom sredinom u kojoj žive, da nauče kakva prava imaju i na koji način da ta prava ostvare, te da vrše pritisak na nadležne da im obezbijede uslove za normalan život“, zaključuje on.
