Ranije ove godine, doktorica koji predvodi napore Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) da spriječi seksualno zlostavljanje otputovala je u Kongo da se pozabavi najvećim do sada poznatim skandalom u historiji zdravstvene agencije UN, u kojem su osoblje Agencije i drugi zlostavljali više od 100 lokalnih žena tokom smrtonosne epidemije ebole.
Prema internom izvještaju WHO o putovanju Gaya Gamhewage u martu, jedna od zlostavljanih žena koju je upoznala rodila je bebu sa „manom koja zahtijeva poseban medicinski tretman”, što znači još više troškova za mladu majku u jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta.
Da bi pomogla žrtvama poput nje, WHO je platila po 250 dolara za najmanje 104 žene u Kongu koje tvrde da su ih zvaničnici koji rade na suzbijanju ebole seksualno zlostavljali ili iskorištavali.
Taj iznos po žrtvi manji je od troškova jednog dana za neke zvaničnike UN koji rade u glavnom gradu Konga - 19 dolara više od onoga što je Gamhewage dobijala dnevno tokom trodnevne posjete - prema internim dokumentima do kojih je došla agencija AP.
Iznos pokriva prosječne troškove života za manje od četiri mjeseca u zemlji u kojoj, kako se navodi u dokumentima WHO, mnogi ljudi preživljavaju sa manje od 2,15 dolara dnevno.
Da bi primile gotovinu, od zlostavljanih žena se zahtijevalo da završe kurseve obuke koji bi im pomogli da započnu „aktivnosti za generisanje prihode”.
Mnoge žene iz Konga koje su bile seksualno zlostavljane još uvijek nisu dobile ništa. WHO je u povjerljivom dokumentu prošlog mjeseca navela da je oko trećine poznatih žrtava „nemoguće locirati”. WHO je saopštila da je skoro desetak žena odbilo njegovu ponudu.
Ukupno 26.000 dolara koje je WHO obezbijedila žrtvama je jedan posto od dva miliona dolara, koliko je organizacija izdvojila za „fond za pomoć preživjelima” žrtvama seksualnog zlostavljanja, prvenstveno u Kongu.
U intervjuima, primaoci su rekli AP-u da je novac koji su dobili jedva dovoljan, ali su još više željeli pravdu.
Paoula Donovan, koja sprovodi kampanju Code Blue za eliminisanje nekažnjivosti za slučajeve seksualnog zlostavljanja u UN, opisala je isplate WHO žrtvama seksualnog zlostavljanja i eksploatacije kao „perverzne”.
„Nije neuobičajeno da UN daju ljudima početni novac kako bi mogli da obezbijede svoju egzistenciju. Ali da se to spoji sa nadoknadom za seksualni napad ili zločin koji rezultira rođenjem bebe je nezamislivo”, rekla je ona.
Dvije žene koje su se sastale sa Gamhewage rekle su joj da je ono što najviše žele da „počinioci budu pozvani na odgovornost kako ne bi mogli da naude nikome drugom”, navodi se u dokumentima WHO.
Ove žene nisu imenovane.
WHO je agenciji AP rekla da kriterijumi za određivanje „paketa za preživjele žrtve” uključuju cijenu hrane u Kongu i „globalne smjernice o tome da se ne daje više novca nego što bi bilo razumno za zajednicu, kako se primaoce ne bi izložili dodatnoj šteti”.
Gamhewage je rekla da WHO slijedi preporuke stručnjaka iz lokalnih dobrotvornih organizacija i drugih agencija UN.
„Očigledno, nismo uradili dovoljno”, rekla je ona. Dodala je da će WHO direktno pitati preživjele kakvu dodatnu podršku žele.
WHO je također pomogla u pokrivanju medicinskih troškova za 17 djece rođene kao rezultat seksualne eksploatacije i zlostavljanja, rekla je ona.
Najmanje jedna žena koja je rekla da ju je ljekar WHO seksualno iskoristio, poslije čega je zatrudnila, pregovarala je o nadoknadi koju su zvaničnici Agencije potpisali, uključujući zemljište i zdravstvenu zaštitu. Doktor je također pristao da plaća 100 dolara mjesečno dok se beba ne rodi u dogovoru „da zaštiti integritet i reputaciju WHO”.
Ali u intervjuima za AP, druge žene koje kažu da ih je osoblje WHO seksualno iskorištavalo su tvrdile da agencija nije učinila dovoljno.
Alfonsin (34) je rekla da je bila pod pritiskom da ima seks sa zvaničnikom WHO u zamjenu za posao radnice za kontrolu infekcija u timu za reagovanje na ebolu u gradu Beni u istočnom Kongu, epicentru izbijanja epidemije od 2018-2020. Kao i druge žene, nije otkrila prezime iz straha od odmazde.
Alfonsin je potvrdila da je dobila 250 dolara od WHO, ali joj je Agencija rekla da mora da prođe kurs pečenja da bi to dobila.
„Novac je tada pomogao, ali nije bio dovoljan”, rekla je Alfonsin. Navela je da je kasnije bankrotirala i da bi više voljela da dobije zemljište i dovoljno novca da pokrene sopstveni biznis.
Za zaposlene u WHO koji rade u Kongu, standardna dnevnica se kreće od oko 144 do 480 dolara. Gamhewage je primala 231 dolar dnevno tokom svog trodnevnog putovanja u glavni grad Konga, Kinšasu, prema internim pravilima o putovanju.
Interni dokumenti pokazuju da troškovi osoblja predstavljaju više od polovine od 1,5 miliona dolara koje je WHO dodijelila za sprječavanje seksualnog zlostavljanja u Kongu za 2022-2023, ili 821.856 dolara.
Još 12 posto ide na aktivnosti prevencije, a 35 posto ili 535.000 dolara je za „podršku žrtvama”, za koju je Gamhewage rekla da obuhvata pravnu pomoć, prevoz i psihološku podršku. Taj budžet je odvojen od fonda za pomoć od dva miliona dolara, koji pomaže žrtvama širom svijeta.
Kancelarija WHO u Kongu ima ukupan budžet od oko 174 miliona dolara, a njen najveći finansijer je Fondacija Billa i Melinde Gates.
Zdravstvena agencija UN nastavlja da se bori da pozove na odgovornost počinioce seksualnog zlostavljanja i eksploatacije u Kongu. Komisija koju je oformila WHO pronašla je najmanje 83 počinioca, uključujući najmanje 21 radnika WHO. Najmlađa poznata žrtva imala je 13 godina.
U maju 2021, istraga agencije AP otkrila je da je više rukovodstvo WHO bilo upoznato sa slučajevima seksualne eksploatacije tokom napora agencije da obuzda ebolu, čak i dok se zlostavljanje dešavalo, ali je malo toga urađeno da se zaustavi. Nijedan viši funkcioner, uključujući i neke koji su bili svjesni zlostavljanja tokom izbijanja, nije otpušten.
Poslije godina pritiska kongoanskih vlasti, interni dokumenti WHO pokazuju da su podijeljene informacije o 16 navodnih počinilaca seksualnog zlostavljanja i eksploatacije koji su bili povezani sa WHO tokom izbijanja ebole.
Ali WHO nije učinila dovoljno da kazni sopstvene ljude, rekla je druga žena iz Konga koja je rekla da je bila primorana da ima seks sa osobljem da bi dobila posao tokom epidemije. I ona je od WHO dobila 250 dolara pošto je pohađala kurs za pečenje hleba.
„Obećali su da će nam pokazati dokaze da je ovo riješeno, ali nije bilo naknadnih radnji”, rekla je 31-godišnja Deniz.
WHO je saopštila da je petero zaposlenih otpušteno zbog seksualnog zlostavljanja od 2021. Ali u Kongu ostaje duboko nepovjerenje.
Audia (24) rekla je agenciji AP da je zatrudnila kada ju je zvaničnik WHO natjerao na seks da bi dobila posao tokom epidemije. Ona sada ima petogodišnju kćerku i dobila je 250 dolara od WHO pošto je pohađala kurseve krojenja i pečenja hljeba.
Ona brine šta bi moglo da se desi u budućoj zdravstvenoj krizi u sukobima pogođenom istočnom Kongu, gdje loša infrastruktura i resursi znače da se svaki odgovor u vanrednim situacijama u velikoj mjeri oslanja na spoljnu pomoć WHO i drugih.
„Ne mogu više da vjerujem (WHO)”, rekla je ona. „Kada vas napuste u takvim poteškoćama i ostave bez ikakve reakcije, to je neodgovorno.”
