To se u posljednjim mjesecima promijenilo iz nekoliko razloga – od promjena na bojnom polju i pomaka u javnom mnijenju do izbora bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji se vraća u Bijelu kuću 20. januara i koji je više puta izjavio da bi okončao najveći oružani sukob u Evropi od Drugog svjetskog rata za dan ili dva.
Može li, dakle, rat Rusije protiv Ukrajine završiti 2025. godine?
Ako kraj znači trajan mirovni sporazum, mnogi analitičari kažu da je odgovor ne – dijelom zato što ruski predsjednik Vladimir Putin to ne želi, bez obzira na njegove tvrdnje, osim ako Moskva ne dobije određeni stepen dominacije nad Ukrajinom, što je neprihvatljivo za Kijev i njegove saveznike u inostranstvu.
Stručnjaci smatraju da Putin želi da Rusija ostane stalna prijetnja Ukrajini i izazov Zapadu, koji prikazuje kao agresora u civilizacijskom sukobu.
Ukrajinci, s druge strane, ne žele mirovni sporazum ako bi to značilo formalno predavanje teritorija Rusiji i odustajanje od odgovornosti za ruske zločine protiv njihove zemlje i naroda.
"Mislim da smo veoma, veoma daleko od kraja rata", rekao je Nigel Gould-Davies, viši saradnik za Rusiju i Euroaziju u Međunarodnom institutu za strateške studije u Londonu.
Ipak, pritisak za prekid vatre gotovo je izvjestan, s obzirom na Trumpova obećanja o brzom okončanju rata. Pregovori se sada čine vjerovatnijima nego što su bili otkako su pregovori prekinuti nekoliko mjeseci nakon početka ruske invazije 2022. godine.
Zemlja i sigurnost
Prekid vatre donosi brojne rizike, uključujući mogućnost da Rusija iskoristi primirje za pregrupisavanje i novi napad, ukoliko ne budu uvedeni djelotvorni mehanizmiodvraćanja i zaštite Ukrajine.
Tu su i brojni izazovi za postizanje bilo kakvog dogovora, uključujući naizgled nepomirljive stavove o ključnim pitanjima sukoba.
Jedno od njih je teritorij. Dogovor o prekidu vatre sada se čini vjerovatnijim nego ranije, dijelom zbog znakova da bi Ukrajina, iscrpljena i oslabljena usporenim, ali skupim ruskim napredovanjima, mogla pristati na dogovor koji bi privremeno i neformalno ostavio velik dio teritorija pod ruskom kontrolom.
Ali to možda neće biti dovoljno za Putina. On i ruski zvaničnici tvrde da priznavanje četiri ukrajinske provincije kao dijela Rusije – uključujući dijelove koje kontroliše Ukrajina – nije predmet pregovora, što je za Kijev neprihvatljivo.
Još veća prepreka su ozbiljne i djelotvorne sigurnosne garancije za Ukrajinu.
Rusija je odlučna da spriječi ulazak Ukrajine u NATO: Jedan od zahtjeva koje je Moskva postavila kako bi izbjegla punu invaziju bio je obavezujući dogovor da Kijev nikada neće postati članica Alijanse. Analitičari navode da bi Kremlj gotovo sigurno bio protiv bilo kakvog aranžmana koji bi mogao protumačiti kao de facto članstvo u zapadnom vojnom savezu.
Ako bi zapadni saveznici Ukrajine "pokušali zaobići ovo, konstruirajući nešto što bi imalo sadržaj, ali ne i formu garancije, Putin bi jasno stavio do znanja da to ne bi bilo prihvatljivo za njega", rekao je Gould-Davies.
"Vrlo je teško zamisliti kako bi takva sigurnosna garancija za Ukrajinu mogla izgledati", dodao je.
'(Putinova) teorija pobjede'
Jedna od glavnih tema diskusija posljednjih sedmica bila je mogućnost slanja zapadnih trupa u Ukrajinu u slučaju prekida vatre. Međutim, u Evropi postoje nesuglasice po tom pitanju, a Rusija to ne bi dočekala s odobravanjem.
"Kremlj neće željeti vidjeti zapadne trupe, posebno NATO snage, duž te linije kontrole koja bi nadzirala prekid vatre", rekao je Greene, jer "Rusija želi zadržati inicijativu. Želi biti ta koja kontroliše eskalaciju i održava nesigurnost među Ukrajincima i Zapadom."
"Pitanje je hoće li (Kijev i Zapad) moći prisiliti Moskvu u poziciju gdje neće imati izbora nego prihvatiti takav aranžman", dodao je.
S obzirom na to da Rusija napreduje na bojnom polju, njena ekonomija se čini daleko od kolapsa, uprkos upozoravajućim znakovima, i uz nesigurnost oko buduće podrške Zapada Ukrajini, ta mogućnost za sada djeluje udaljeno.
"U ovom trenutku, (Putin) vjeruje da se njegova teorija pobjede pokazuje ispravnom – da je Rusija dugoročno dovoljno velika i izdržljiva da nametne i pretrpi gubitke protiv manjeg protivnika, Ukrajine, vojno je smrvi i da će politički nadživjeti Zapad", rekao je Gould-Davies.
"Ono što bi to moglo promijeniti i prisiliti Putina da zauzme drugačiji stav bio bi značajan pritisak Trumpove administracije, prijetnjom visokim troškovima nastavka rata koji bi Putina natjerali da povjeruje da bi njegov vlastiti režim mogao biti ugrožen", dodao je.
Osim što je naznačio da bi koristio nivoe pomoći Ukrajini kao sredstvo uticaja na Kijev i Moskvu, Trump nije otkrio mnogo o tome kako planira okončati rat.
Dok čeka početak Trumpovog mandata, Putin, čini se, vodi dvostruku igru, šaljući kontradiktorne poruke – istovremeno se prikazuje kao konstruktivan i spreman na ustupke, ali istovremeno postavlja prepreke bilo kakvom dogovoru koji bi bio prihvatljiv za Kijev i Zapad.
Primjer: Tokom 4,5-satnog sesija pitanja i odgovora uživo na državnoj televiziji 19. decembra, Putin je tvrdio da je Rusija spremna na kompromis o Ukrajini – ali je također iznio nekoliko stavova koji sugeriraju suprotno.
'Zasnovano na ratu'
Putin je, između ostalog, prikazao ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog kao nelegitimnog lidera s kojim ne bi potpisao sporazum. Također je ponovo naglasio da takozvani Istanbulski komunikat – okvirni sporazum predstavljen neposredno prije nego što su pregovori između Moskve i Kijeva propali – mora poslužiti kao osnova za bilo kakve pregovore.
"Putin, međutim, govori da uslovi tog sporazuma, koji je predviđao suštinski neutraliziranu Ukrajinu – ne samo isključenu iz NATO-a, već i demilitariziranu, i time vrlo, vrlo laku metu za Rusiju u budućnosti... moraju biti u središtu svakog budućeg mirovnog sporazuma", rekao je analitičar Mark Galeotti.
"Pokušava učiniti ovaj proces što neugodnijim, dok istovremeno zvuči što fleksibilnije," rekao je Galeotti u svom podcastu 22. decembra.
Greene sugerira da bi Rusija mogla biti spremna da "smanji nivo nasilja" i razmotri prekid vatre, ali samo ako je Putin uvjeren da Moskva može nastaviti prijetiti Ukrajini i održavati sukob sa Zapadom, što je ključni element njegove vlasti.
"Ruska ekonomija trenutno funkcioniše samo zbog rata. Ruski politički sistem sada je izgrađen oko rata. On opravdava i objašnjava nivo centralizacije, represije i ideološke kontrole, što su stvari kojih će se Kremlj veoma nerado, ako uopće, odreći," rekao je Greene za RSE.
"Čak i ako bi Rusija krenula prema prekidu vatre, vjerovatno bi nastojala održati nivo konfrontacije koji trenutno ima s Ukrajinom, ali i sa Zapadom u širem smislu."
U propagandnom smislu, Greene tvrdi da je "Putin, a i Kremlj općenito, sebi ostavio značajnu retoričku fleksibilnost. Oni mogu definisati pobjedu, čak i privremenu ili djelimičnu, na više načina", rekao je Greene za RSE.
'Ogromna greška'
Oliker je također naglasila da ruski stavovi o teritoriji i drugim pitanjima ne znače nužno da bi dogovor bio nedostižan ako dođe do pregovora.
"Postoji prednost u započinjanju pregovora. A kad ih jednom započnete, ljudi bi mogli biti spremni na ustupke koje nisu spremni priznati na početku", rekla je. "Uvijek ulazite sa svojim maksimalističkim zahtjevima, a budala biste bili da to ne učinite."
Dogovor možda neće biti postignut 2025. godine. Ali ako se pregovori održe i postigne sporazum, analitičari upozoravaju da zapadne zemlje moraju biti oprezne kako ne bi prerano proglasile kraj sukoba.
"Odgovor Evrope na svaki sporazum o prekidu vatre bit će od ključne važnosti – i za Ukrajinu i za samu Evropu", rekla je Ruth Deyermond, viša predavačica na Odsjeku za ratne studije na King's Collegeu u Londonu, u pisanoj izjavi za RSE.
"Sa mnogim zemljama koje se suočavaju s političkim previranjima kod kuće (često potaknutim od strane Rusije), mogla bi postojati iskušenja da se ovo tretira kao kraj sukoba i prilika za resetiranje odnosa s Rusijom. To bi bila ogromna greška", napisala je.
"Rusija će i dalje predstavljati najozbiljniju i najneposredniju konvencionalnu i nekonvencionalnu prijetnju evropskoj sigurnosti."
