Redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku donosi pregled stanja:
Gotovo 1.500 metara vraćene teritorije južno od Orihiva u regiji Zaporožje, nešto manje na jugu Hulajpole.
Južno od grada Velka Novosilka u regiji Donjeck, napredovanje je veće: 8-9 kilometara pomjerena je linija fronta od lokacije na kojoj je bila 5. juna.
Na sjeveroistoku, ukrajinske snage su se povukle nekoliko stotina metara južno od Bahmuta.
Ali, šta, zapravo, Ukrajina može da pokaže kao rezultat svojih napora?
Ukratko, ne puno, a svakako nema proboja ruskih linija. To je zabrinulo neke na Zapadu.
"Možda ne ide brzinom kojom smo željeli", rekao je sredinom jula general-pukovnik Douglas Sims, direktor operacija Generalnog štaba SAD.
"Ne ide tako brzo, ali ni ne zaostaje katastrofalno za planom", rekao je 12. jula na marginama NATO samita u Viljnusu britanski ministar odbrane Ben Wallace.
Nakon mjeseci priprema i nabavke, sa najmanje devet novoformiranih brigada koje su prošle obuku NATO-a, ukrajinska kontraofanziva sporo napreduje.
Teritorija koja je vraćena do sada je opipljiva, ali mala. Značajnu količinu opreme koju je dostavio Zapad, vozila i oružja, Ukrajina je izgubila u borbama. Obim i složenost ruske odbrane duž južne i istočne Ukrajine je zastrašujuća.
"Uvijek se znalo da će ići sporo, s obzirom na sve odbrambene utvrde koje je Rusija izgradila", rekao je Nick Reynolds, istrašivač kopnenog ratovanja na britanskom Institutu Royal United Services.
"To nije ni dobro, niti loše", rekao je on za Radio Slobodna Evropa. "To je samo primjereno situaciji sa kojom se suočavaju."
"Sporo ide", rekao je Mark Cancian, penzionisani pukovnik američkih marinaca koji je sada viši savjetnik u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS) u Washingtonu.
"To traje već gotovo mjesec dana, a Ukrajinci nisu prošli rusku odbrambenu zonu", napisao je u pismenoj poruci. "Moraju da upotrijebe sva svoja nova oklopna vozila i ponovo zauzmu značajan komad teritorije. Borbe unutar odbrambene zone iscrpljujuća su bitka poput ofanziva iz Prvog svjetskog rata. Rusija je bolje situirana za takav sukob zbog svoje veličine."
"Ako na to gledate iz perspektive Ukrajine, naravno da oni žele da ofanziva bude gotova za jedan dan", rekao je Dick Berlijn, penzionisani holandski general vazduhoplovstva koji je bio ministar odbrane od 2004. do 2008. "Ali to je nerealno."
"Rusi su imali dugo vremena da se ukopaju, izgrade odbrambene strukture", rekao je za RSE. "Sada se borba dosta razlikuje od prethodne faze, kada su Ukrajinci potjerali Ruse od Kijeva prema istoku."
'Veoma teško, dugo i krvavo'
Ukrajina je prvi put dokazala svoju odlučnost u prvim sedmicama nakon invazije 24. februara 2022., kada je osujetila početni ruski pokušaj zauzimanja glavnog grada. Rusija je bila prisiljena da se povuče sa sjevera i premjesti svoje snage na istok.
Ukrajina je zabilježila važne pobjede i povratila velike dijelove teritorije posljednji put na jesen 2022.
Ukrajinske trupe su iznenadile Ruse, projurivši kroz veći dio harkivske oblasti na sjeveroistoku, krećući se na istok prema gradu Limanu, u regiji Donjeck, jugoistočno od Harkiva.
Na jugu, Ukrajina je u novembru dovela u rizik na hiljade paravojnih jedinica Rusije na zapadnoj obali Dnjepra u regiji Herson. Ruski komandiri na kraju su naredili povlačenje na drugu stranu rijeke.
Tokom zime, obje strane su se ukopale u rovove. Rusija je, kako se pokazalo, pokrenula polovične ofanzive u dijelovima regija Donjecka i Luganska.
Jedinice ruske mornaričke pješadije u februaru su pretrpjele razorne gubitke kod Vuledara.
U maju, ruska vojska i plaćenici grupe Wagner konačno su uspjeli da osvoje Bahmut, nakon sedam mjeseci teških borbi u gradu.
Ukrajina je iskoristila to vrijeme da pokuša da u svoje snage ubaci tenkove, oklopna vozila, artiljeriju, projektile i municiju sa Zapada vrijedne milijarde dolara. Uz instruktore iz SAD i NATO saveza, ukrajinske snage nastojale su da se obuče u novim taktikama na bojnom polju, odmaknuvši se od sovjetske doktrine u koju su bili upućeni mnogi ukrajinski viši oficiri.
Negdje oko 5. juna, nakon mjeseci davanja signala, ukrajinski komandiri su pokrenuli nove ofanzivne operacije sa fokusom na tri lokacije: u blizini Orihiva, Velka Novosilka i oko Bahmuta i Soledara.
Ukrajinske trupe su ponovo ušle u nekoliko sela južno od Velke Novosilke i zauzele uzvisine oko Bahmuta, sjeverno i južno od grada u blizini sela Kilščijivka.
Ali u regiji Zaporožje, naletjeli su na ono što stručnjaci opisuju kao "mljevenje mesa" u ruskim utvrdama, slojevima rovova, minska polja, bodljikave žice i protivtenkovske odbrane, koje su natjerale ukrajinske jedinice u uske dijelove zemlje gdje su bili izloženi ruskoj artiljeriji.
Odbrana je nazvana "Surovkinove linije", po generalu Sergeju Surovkinu, koji je kratko komandovao ruskim snagama u invaziji na Ukrajinu dok nije ražalovan u januaru. Saveznik šefa plaćeničke grupe Wagner Jevgenija Prigožina, Surovkin nije viđen niti se oglašavao u javnosti od kada je Prigožin prekinuo pobunu u junu.
U govoru u Washingtonu, 30. juna, američki general Mark Milley, branio je napredovanje Ukrajine.
"To što se razvija sporije nego što se predviđalo, uopšte me ne iznenađuje", rekao je general Milley. "Biće veoma teško, dugo i veoma krvavo, i niko ne treba da gaji iluzije oko toga."
"Ukrajinski vojnici izvode napade kroz minska polja i rovove, ovo je bukvalno borba za njihove živote", rekao je Milley. "Tako, da, naravno, ide sporije, ali to je priroda rata."
Pravi trenutak?
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, odgovorio je na kritike da se Ukrajina ne kreće dovoljno brzo. On je takođe sugerisao sa oni koji podržavaju Ukrajinu na Zapadu, koji su blisko sarađivali sa ukrajinskim komandirima, možda su izazvali odgađanje datuma pokretanja ofanzive.
"Htio sam da naša kontraofanziva počne mnogo ranije, jer svako shvata da ako se kontraofanziva pokrene kasnije onda će veliki dio teritorije biti miniran", rekao je Zelenski u intervjuu za CNN, koji je dao 5. jula. "Dali smo neprijatelju vremena i mogućnost da minira teren i pripremi svoje odbrambene linije."
Zvaničnici sa Zapada možda treba da prilagode svoja očekivanja, rekao je holandski general u penziji, Berlijin.
"Ukrajinci imaju bolje oružje, sada su bolje obučeni, njihove zalihe su bolje nego što su bile, ali opet, moramo se paziti da ne gajimo nerealna očekivanja", rekao je. "Rusi nisu glupi. Čak i da izgube mnogo ljudstva, imaju stratešku prednost. I dovoljno su bešćutni da u borbu gurnu mnogo mladih Rusa."
"Sve to znači da je Rusija i dalje moćan suparnik. Ne treba da razmišljamo kako će ovo biti lako i da će (Ukrajinci) izbaciti Rusiju za dan ili dva", rekao je.
Dugogodišnja vojna doktrina kaže da bilo koja strana koja se brani ima mnogo lakši zadatak kada se suočava sa bilo kojom ofanzivnom snagom. A probijanje dobro konstruisanih odbrambenih linija smatra se jednim od najtežih zadataka koje može imati bilo koja vojska. Takva akcija traži specijalnu opremu za premošćavanje, vozila za čišćenje mina, inženjere i deminere.
Ukrajini mnogo toga nedostaje, kako je napomenuo britanski ministar odbrane.
Ukrajina "radi ono šta bi svako drugi radio ako mora da se probija kroz minska polja prema ruskim položajima", rekao je Wallace, prema zvaničnom transkriptu. Ukrajinci moraju da "pješke čiste minska polja, bukvalno moraju ručno da deminiraju".
"Ruski vojni inženjeri su vrlo kompetentni, njihova doktrina nije ništa posebno, ništa novo za bilo koga ko je proučavao Sovjete tokom 1970-ih i 1980-ih", rekao je Reynolds, koji se upravo vratio sa istraživačkog puta iz Ukrajine. "Rusija je velika zemlja i oni djeluju na vrlo velikoj skali. Dana im je mogućnost da se ukopaju i oni su je iskoristili."
Ukrajincima "treba više inženjerske opreme", rekao je. "Nedostaje im deminerske opreme za čišćenje puteva za pješadiju koja se kreće preko miniranog terena. Tako da pribjegavaju ručnom deminiranju, što je jako opasno."
Pored nedostatka opreme za premošćavanje i jačine ruske odbrane, neki eksperti ukazuju da postoji još jedan faktor, a to je da su svježe obučene trupe Ukrajinaca prošli kroz brzi kurs taktike u NATO stilu i doktrine na ratištu u svega nekoliko mjeseci. U poređenju s tim da se Zapadne vojske obučavaju godinama kako bi ovladale kombinovanim manevrima i koordinacijom različitih jedinica – pješadije, oklopnih vozila, inženjerije, artiljerije i signalizacije, na primjer.
"Ukrajinske snage još uvijek nisu ovladale kombinovanjem oružanih operacija velikih razmjera", napisao je na Twitteru bivši istraživač Međunarodnog instituta za strateške studije, Franz Stefan Gady.
"Mnogo veći uticaj na nemogućnost Ukrajinaca da probiju ruske odbrambene linije jeste nesposobnost da izvode kompleksne operacije sa kombinovanjem jedinica", napisao je Gady.
Dok su američko oklopno vozilo Bradely i njemački tenkovi Leopard viđeni na ratištu, najmanje u jednom slučaju su teško oštećeni, takođe je nejasno da li je Ukrajina angažovala brigade koje je obučavao NATO. U vojskama Zapada, brigada tipično broji između 3.500 i 4.000 vojnika, ponekad i do 5.000.
"Ukrajina nije 'kulminirala', rečeno vojnim rječnikom", rekao je Cancian iz CSIS-a. "Još uvijek napreduje i ima brigade koje nisu angažovane."
Faktor Prigožin
Neki posmatrači ukazuju na još jednog džokera u rukavu koji može da utiče na kontraofanzivu: Prigožinova pobuna i nastavak ishoda u kojem je nestalo nekoliko visokih ruskih komandira, koji su navodno ražalovani, otpušteni i pritvoreni ili su javno pokazali neposlušnost.
"Uvijek postoji mogućnost da su Rusi oslabili, možda zbog gubitaka ili zbog nestabilne politike u pozadini rata", napisao je Cancian u e-mailu.
"Nadali bismo se da će se vidjeti veći proboj, pravi proboj ruskih linija, koji bi se dalje razvijao i degradirao ruske snage", rekao je Berlijn. "Da li je to realno? Ne treba podcijeniti uslove s kojima se Ukrajinci trenutno suočavaju."
