Čini se da nigdje u Ukrajini tromjesečni rat nikad nije daleko.
Oni u gradovima i selima blizu linija fronta kriju se u podrumima od stalnog granatiranja, boreći se da prežive bez struje ili gasa - a često i bez tekuće vode.
Ali čak i u regionima izvan dometa teškog oružja, česte sirene za vazdušne napade zavijaju kao stalni podsjetnik da ruska raketa može da pogodi u bilo kom trenutku - čak i one koji šetaju svoje pse, voze bicikle i izvode djecu u parkove u gradovima poput Kijeva, Odese i Lavova.
Policijski čas, kontrolni punktovi i utvrđenja su uobičajena pojava. Kao i nova groblja, iseljeni seljani i ratom oštećeni pejzaži, dok Moskva intenzivira svoje napade u istočnoj i južnoj Ukrajini.
"Stanovnici grada pokušavaju da se vrate redovnom životu, ali svakim korakom nailaze ili na krater, ili na porušenu kuću ili na grob u dvorištu", rekao je Andrij Pustovoj, govoreći telefonom za agenciju AP iz sjevernog grada Černigova u Ukrajini. "Niko ne kuha baš hranu na vatri ili pije vodu iz rijeke, ali dug je put do normalnog života".
Černigov je bio na putu ruskim snagama dok su napredovale ka Kijevu početkom rata. Bio je žestoko bombardovan, a gradonačelnik Vladislav Atrošenko je rekao da je oko polovine zgrada u gradu oštećeno ili uništeno. Najmanje 700 stanovnika je ubijeno, a dio gradskog parka sada ima groblje, gdje su neki od njih sahranjeni.
Gradske ulice su sada uglavnom prazne, polovina prodavnica nije ponovo otvorena, a javni prevoz ne radi kako treba, rekao je Pustovoj, 37-godišnji inženjer.
Željeznička linija do Kijeva je obnovljena tek ovog mjeseca, ali ljudi koji su pobjegli ne žure da se vrate.
"Najstrašnije je što susjedne Rusija i Bjelorusija nisu daleko od Černihiva, što znači da se neki od stanovnika koji su otišli kada je počeo rat možda neće ni vratiti", tužno je rekao Atrošenko.
Malo ljudi se viđa na ulicama Kramatorska, gdje su izlozi zaštićeni daskama ili džakovima pijeska, i nije ni čudo.
Istočni grad je više puta pogođen, a najsmrtonosniji napad je bio 8. aprila, kada je projektil pao u blizini željezničke stanice, gdje se oko 4.000 ljudi okupilo u namjeri da bude evakuisano prije nego što su se borbe pojačale. U trenu, trg je pretvoren u mjesto užasa, sa tijelima koja su ležala na krvavom pločniku usred razbacanog prtljaga. Poginulo je ukupno 57 ljudi, a više od 100 ranjeno.
Kramatorsk je jedan od najvećih gradova u industrijskom regionu Donbasa u istočnoj Ukrajini koji nisu zauzele ruske snage. Region je poprište bitaka između separatista koje podržava Moskva i ukrajinskih vladinih snaga od 2014. godine.
Na drugim mjestima u Donbasu slika je još mračnija.
Risa Ribalko je zbog učestalog granatiranja pobjegla iz sela Novomihajlivka, gdje je prvo živjela u podrumu, a zatim u skloništu u školi.
"Tri mjeseca nismo mogli da vidimo sunce. Skoro smo slijepi jer smo tri mjeseca bili u mraku", rekla je Ribalko. Ona je sa porodicom stigla u grad Kurakovo, do kog ju je dovezao jedan mještanin, a u ponedeljak je čekala autobus za zapad.
Njen zet Dmitro Haljapin rekao je da je njihovo selo tukla artiljerija.
"Kuće su uništene. To je užas", rekao je on.
U susjednoj oblasti Lugansk, 83-godišnja Lida Čuhaj napustila je teško pogođen grad Lajman, takođe blizu linije fronta.
"Pepeo, ruševine... Sjeverni dijelovi, južni dijelovi, svi su uništeni", rekla je u nedelju dok je sjedila u vozu koji je kretao zapadno od grada Pokrovsk. "Bukvalno sve gori: kuće, zgrade, sve".
Čuhaj i drugi iz Limana rekli su da je veći dio grada bombardovanjem pretvoren u ruševine. Ko je još uvijek tamo, krije se u skloništima jer je previše opasno izaći.
"Sve su uništili", rekla je Olha Medvedeva, sjedeći naspram Čuhaja u vozu. "U petospratnici u kojoj smo živjeli, sve je odletjelo — prozori, vrata".
U gradovima udaljenijim od linija fronta sirene za vazdušnu opasnost oglašavaju se tako često da malo ko obraća pažnju na njih i nastavlja svoj svakodnevni posao.
Nakon što ruske snage nisu uspjele da zauzmu Kijev u prvim nedeljama invazije i nakon što su se povukle na istok, stanovnici su počeli da se vraćaju u prijestonicu. Noćni policijski čas skraćen je za sat vremena, a javni prevoz je počeo da radi duže kako bi mogao da primi putnike.
Stanovnici se suočavaju sa dugim redovima na benzinskim pumpama, a ukrajinska valuta, grivna, oslabila je sa 27 na dolar na početku rata na 37.
"Ukrajina se uništava — ne samo ruskim bombama i projektilima", rekao je Volodimir Sidenko, analitičar Centra Razumkov u Kijevu. "Pad BDP-a (bruto domaćeg proizvoda) i oštro smanjenje prihodovne strane budžeta danas je već osjetio svaki Ukrajinac. A ovo je tek početak".
Ali Nacionalna opera je nastavila sa nastupima prošle nedelje u Kijevu, a publika je savjetovana kako da stigne do skloništa od vazdušnih napada. Ruske opere nisu na programu.
Neki restorani, kafići i prodavnice u gradovima poput Odese i Zaporožja ponovo su otvoreni.
Lavov, grad u zapadnoj Ukrajini oko 70 kilometara od poljske granice, preplavljen je sa više od 300.000 ljudi koji bježe od rata. Na željezničku stanicu dnevno stiže oko 1.000 ljudi.
"O intenzitetu borbi na istoku sudimo ne prema onome što vijesti kažu, već po talasima izbjeglica, koji posljednjih nedelja ponovo rastu", rekla je Alina Gušča, 35-godišnja nastavnica hemije koja volontira u željezničkoj stanici da pomogne dolasku.
Hoteli, kampovi, univerziteti i škole odavno su ostali bez prostora, a grad je izgradio privremene nastambe koje liče na brodske kontejnere u gradskim parkovima.
"U mjesecima rata naučila sam da budem srectna zbog svakog dana bez granatiranja i bombardovanja", rekla je Halina Ščerbin, 59, ispred svoje kuće nalik kontejneru u Striski parku, gdje živi sa ćerkom i dvije unuke. Ta zahvalnost je možda povezana sa činjenicom da su napustili Kramatorsk dan prije smrtonosnog raketnog napada.
Lavov je takođe pod redovnim ruskim bombardovanjem jer je kapija za zapadnu vojnu pomoć. Njegovo arhitektonsko blago u Starom gradu, uključujući Boimsku kapelu i Latinsku katedralu, zaštićeno je ili metalnim štitom ili vrećama sa pijeskom.
U gradovima i mjestima na jugu Ukrajine, nedaleko od poluostrva Krim koje je Moskva anektirala 2014. godine, rat nastavlja da redovno bukti.
Dijelovi grada Mikolajeva često su na udaru, gradske ulice su uglavnom prazne, a preduzeća zatvorena. U nekim naseljima, ožiljci rata su jasni, sa tragovima eksplozije na trotoarima, spaljenim prodavnicama i gelerima utisnutim u zidove. Grad Herson koji su okupirali Rusi udaljen je samo 58 kilometara istočno.
U selu Velika Kostromka, južno od grada Krivog Roga, preostali stanovnici pokušavaju da nastave sa životom uprkos povremenom granatiranju. Najmanje 20 kuća je oštećeno prošlog jutra, uključujući tri koje su uništene. Žena i njeno troje djece za dlaku su izbegli smrt.
Nekoliko sati kasnije, farmer se vratio u svoje polje krompira, pregledavajući mali krater koji je ostao. Jedva slegnuvši ramenima, prešao je preko njega.