Izdvojeno
Direktor OSA-e pušten na slobodu uz mjere zabrane
Sud Bosne i Hercegovine (BiH) odbio je prijedlog Tužiteljstva BiH da se osumnjičenom Osmanu Mehmedagiću, direktoru Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, odredi jednomjesečni pritvor.
"Izlazak Mehmedagića iz pritvorske jedinice očekuje se nakon što se riješe administrativni detalji", potvrdio je branitelj Nermin Mulalić za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Mulalić je kazao da rješenje još uvijek nije dobio "niti se čuo s branjenikom, budući da je Mehmedagiću oduzet telefon".
Mehmadagiću su određene mjere zabrane, između ostalog i sastajanje s vlasnikom i osnivačem Američkog univerziteta u BiH Denisom Pricićem, koji se sumnjiči da je ilegalno izado diplomu Mehemdagiću, ali i drugim osumnjičenim u aferi "Diploma".
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je zatražilo određivanje jednomjesečnog pritvora Osmanu Mehmedagiću, direktoru Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) osumnjičenom za zloupotrebu položaja, krivotvorenje službene isprave i pranje novca, a zbog opasnosti da bi boravkom na slobodi osumnjičeni mogao ometati istragu, prikrivati dokaze te vršiti utjecaj na svjedoke ili saučesnike, kao i zbog uznemirenja javnosti i građana.
Tužilaštvo BiH traži da se pritvor Mehmedagiću odredi dok se ne provede istraga i podigne optužnica.
Tužilac Oleg Čavka rekao je da će u narednih mjesec dana u svojstvu svjedoka saslušati sve studente Američkog univerziteta iz perioda 2008.–2009. godine, kada je i Mehmedagić studirao, te rektora i dekana ovog univerziteta.
“Vještačit ćemo izuzeti materijal i podići optužnicu u narednih mjesec dana”, najavio je Čavka.
On je kazao da je Tužilaštvo došlo do dokaza da su sa Američkog univerziteta u dva navrata premješteni serveri, računari i hard diskovi u dvije vikendice, a da se na njima nalaze dokazi.
Kako je rekao Čavka, postoji registar indeksa u kojem su istrgnute strane i ubačene nove sa imenom Mehmedagića.
“Osnovana sumnja proizilazi iz dokaza koji su dostavljeni Sudu BiH, radi se o 214 dokumenata, imali smo u vidu težinu slučaja i situaciju u kojoj predlažemo pritvor za direktora Obavještajno-sigurnosne agencije”, kazao je tužilac.
Čavka je rekao da je Mehmedagić 2005. godine upisao Ekonomski fakultet na Univerzitetu poslovnih studija u Banjoj Luci, a da je ta diploma koju je stekao i na osnovu koje se zaposlio poništena od strane prosvjetne inspekcije 2019. godine, a nakon čega je prvi put uložio diplomu Američkog univerziteta u BiH označenu kao “tajni dokument”.
“Oznaka tajnosti je stavljena u cilju sprečavanja otkrivanja krivičnog djela (…) Kada ste vi izdali naredbu da se izuzme personalni dosje Mehmedagića, službe OSA-e su predale, ali nisu predali i diplomu Mehmedagića”, kazao je tužilac objašnjavajući da su time počinjena dva krivična djela od strane Mehmedagića.
“To dokazivanje traje do dan-danas jer diploma nije pronađena”, rekao je Čavka.
Jedan od branitelja Mehmedagića, Nermin Mulalić je kazao da je tužilac izostavio značajnu činjenicu, a koja se odnosi na presudu Okružnog suda u Banjoj Luci kojom se “poništava tvrdnja Tužilaštva BiH”, te akti prosvjetne inspekcije.
“Kako je to utvrdio Okružni sud u Banjoj Luci, moj branjenik nije počinio nikakvu zloupotrebu, jer je završio fakultet u Banjoj Luci”, rekao je Mulalić.
On je kazao da način na koji Tužilaštvo vidi zakon u pogledu oznake tajnosti je suprotan postupanju sigurnosnih agencija.
Braniteljica Senka Nožica rekla je da je “potpuno irelevantna diploma iz Tuzle”, jer je Mehmedagić posao zasnovao na osnovu validne diplome Univerziteta poslovnih studija u Banjoj Luci.
Čavka je na ovom ročištu kazao i da je Mehmedagić u posjedu stana od oko 100 kvadratnih metara u blizini Sarajevo shopping centra za koji još uvijek vraća kredit, stana na Dobrinji, nekretnine u Trnovu i kuće u kojoj trenutno živi.
On je dodao da analiza trošenja novca od 2019. godine do danas, koju je SIPA sprovela, pokazuje da je kuća u kojoj Mehmedagić živi plaćena u kešu.
“Šaćir od kojeg je kupio kuću rekao je da je novac isplaćen u kešu u više dijelova, 10.000 je dao kao polog, te ostatak po oko 30.000 KM”, kazao je Čavka.
On je rekao da privor traže zbog mogućeg izazivanja javnog nemira zbog puštanja na slobodu nakon što je javnost upoznata s djelima koja mu se stvljaju na teret. Čavka je ukazao i na proteste podrške Mehmedagiću koji su organizovani od strane “sumnjivih pojedinaca”, a da je jedan od organizatora Jasmin Mulahusić, kojeg Tužilaštvo povezuje sa terorističkim organizacijama.
Nožica je kazala da je tužilac obrnuo tezu i da zakon propisuje da se pritvor može odrediti ako se smatra da će puštanje na slobodu izazvati remećenje javnog reda i mira.
Ona je napomenula da se protive pritvoru, ali da čak ne mogu reći da ostavljaju na odluku Sudu BiH, jer smatraju da ne postoji djelo koje se branjeniku stavlja na teret.
“Rizikujemo, ali kažemo da nema osnovane sumnje da je naš branjenik počinio krivično djelo”, zaključila je Nožica.
Tužilaštvo je tražilo izuzeće sutkinje Tatjane Kosović u ovom postupku, ali zbog kratkog roka u kojem Sud nije mogao odlučiti o ovome, sutkinja Kosović je pristupila ročištu.
Sud BiH će odluku donijeti u zakonom predviđenom roku.
See all News Updates of the Day
Demokrate pokušavaju saznati gdje su pogriješili. Analitičari upućuju na ekonomiju
Nakon što su izgubili utrku za Bijelu kuću, demokrate istražuju gdje su zapravo pogriješili. Analitičari kažu da je ekonomija odigrala najveću ulogu u gubicima stranke i porazu potpredsjednice Kamale Harris, ali su tome doprinijeli i drugi faktori. Izvještava Veronica Balderas Iglesias.
Da li će Trumpov povratak u Bijelu kuću dovesti do jačanja američko-turskih veza?
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan bio je među prvim stranim liderima koji su čestitali novoizabranom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu na izbornoj pobjedi.
Predsjednik Joe Biden nije ugostio Erdogana u Bijeloj kući iako su se njih dvojica sastajali na marginama međunarodnih samita i razgovarali telefonom.
Obraćajući se novinarima koji prate njegov povratak iz posjete Saudijskoj Arabiji i Azerbejdžanu, Erdogan je izrazio nadu u poboljšanje odnosa sa Sjedinjenim Državama, dodajući, međutim, da će za postizanje tog cilja biti potrebni lični sastanci.
Dvojica lidera su imali bliske lične odnose tokom Trumpovog prvog mandata. Međutim, bilateralne odnose obilježili su i teški periodi tokom te administracije.
Sa Trumpovim povratkom u Bijelu kuću u januaru, analitičari su za Glas Amerike rekli da, iako možda postoje mogućnosti za veću saradnju u nekim oblastima, ne očekuju velike promjene.
James Jeffrey, koji je bio američki ambasador u Turskoj od 2008. do 2010. godine, vidi Ukrajinu kao jednu oblast s potencijalom za saradnju.
Pozivajući se na Trumpovo obećanje da će okončati rat u Ukrajini, Jeffrey kaže da bi Turska mogla igrati ulogu u pregovorima o prekidu vatre.
Alan Makovsky, viši saradnik za nacionalnu sigurnost i međunarodnu politiku u Centru za američki napredak, također vjeruje da Trumpov prioritet da okonča rat u Ukrajini stvara značajnu priliku za Erdogana.
NATO saveznik, Turska je pažljivo balansirala usred rata u Ukrajini, isporučujući Ukrajini naoružane bespilotne letjelice, istovremeno održavajući veze s Rusijom u energetici i turizmu.
Erdogan, koji je održavao dobre odnose i s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, dugo je govorio da nijedna strana nema koristi od rata i ponudio se da bude domaćin i posreduje u mirovnim pregovorima.
Nesporazum oko Sirije
Nesuglasice između Turske i Sjedinjenih Država tokom Trumpovog prvog mandata uključivale su frustraciju Ankare američkom podrškom Sirijskim demokratskim snagama (SDF) koje predvodi kurdska milicija - Jedinice za zaštitu naroda, poznate kao YPG u sjevernoj Siriji.
Nakon telefonskog razgovora s Erdoganom 6. oktobra 2019, Trump je neočekivano najavio da će se SAD povući iz Sirije. Mnogi američki vojni zvaničnici, koji su svi bili zatečeni objavom, nisu podržali tu ideju.
Napetost između saveznika pogoršala se nakon što je Trump 9. oktobra poslao pismo Erdoganu, upozoravajući ga na vojni upad u Siriju.
Nakon Trumpove objave o povlačenju, Turska je 9. oktobra pokrenula vojnu operaciju u sjevernoj Siriji usmjerenu na YPG.
Sporazum o prekidu vatre postignut je tokom posjete tadašnjeg potpredsjednika Mikea Pencea Ankari 17. oktobra.
Sada neki u Ankari očekuju da bi SAD mogle preispitati svoje prisustvo u sjevernoj Siriji tokom Trumpovog drugog mandata.
Jeffrey, američki izaslanik za Siriju od 2018. do 2020, sugerira da bi Trumpova administracija mogla preispitati ovo pitanje.
„Svaki put kada su ljudi bili u stanju uvjeriti [Trump o Siriji, to] je bilo da trupe služe nizu važnih ciljeva. Ovo je jedno od najjeftinijih vojnih raspoređivanja s visokim povratom. Mi držimo Islamsku državu pod kontrolom. Drugo, držimo vitalni teren, blokirajući iranske, Assadove i ruske ambicije”, rekao je on za Glas Amerike.
Washington je dugo govorio da je njegovo partnerstvo sa SDF-om neophodno za trajni poraz ISIS-a i suprotstavljanje Iranu.
Ankara smatra YPG sirijskim ogrankom PKK-a, koju su američki zvaničnici također označili kao terorističku organizaciju.
Trump je za državnog sekretara nominovao Marca Rubija, republikanskog senatora sa Floride. Rubio je u to vrijeme bio jedan od najjačih protivnika povlačenja SAD-a iz Sirije.
On je tu odluku označio kao „katastrofalnu grešku koja će imati strašne posljedice daleko izvan Sirije”, pozivajući Trumpa da je preispita.
„Moraćemo da vidimo kako to funkcioniše i kako su se stavovi Marca Rubija možda promijenili da bi se više uskladili sa Trumpovim ili obrnuto”, rekao je Makovksy. „Ali svako ko je mislio da Trumpov izbor znači da će se SAD uskoro povući iz Sirije sigurno bi morao ponovo razmisliti o tom gledištu u svjetlu imenovanja Rubija. Mislim da je malo vjerovatno da ćemo se povući iz Sirije.”
Trumpovim kandidatima za pozicije u kabinetu potrebno je odobrenje Senata prije nego što preuzmu dužnost.
F-35 program
Jedan komplicirajući faktor u američko-turskim odnosima tokom Trumpovog prvog mandata bila je turska kupovina odbrambenog raketnog sistema S-400 od Rusije, što je nagnalo Washington da ukloni Ankaru iz programa zajedničkih udarnih borbenih aviona F-35.
Trumpova administracija je u decembru 2020. sankcionirala Tursku prema Zakonu o suzbijanju američkih protivnika kroz sankcije (CAATSA).
Turska, koja je od tada zatražila ukidanje sankcija CAATSA, vratila se razgovorima s američkim zvaničnicima o mogućem povratku programu F-35.
Analitičari kažu da, iako postoji vjerovatnoća da bi sankcije CAATSA mogle biti ukinute tokom Trumpovog drugog mandata, svako rješenje problema S-400 koje nije trajno ne bi bilo tehnički prihvatljivo za američku vojsku.
Opisujući F-35 kao najveći projekat američke vojske od Drugog svjetskog rata, Jeffrey je rekao: „Trajno rješenje je da oni [S-400] odu, da se prodaju nekom drugom. Volio bih da imam rješenje, ali tehnički, mislim da ga nema.”
Makovsky je ocijenio povratak Turske programu F-35 malo vjerovatnim u bliskoj budućnosti.
„Ako se potpuno otarase S-400, zaista odustanu od posjeda kako zakon nalaže, mogla bi postojati razumna šansa za F-35”, rekao je za Glas Amerike. „Ali to će zavisiti predsjedavajućeg i viših članova Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma i Senatskog odbora za vanjske poslove.”
Da li je Evropa spremna za prestanak isporuke ruskog gasa preko Ukrajine?
Prvog dana 2025. ističe ugovor Ukrajine sa ruskim državnim Gazpromom, što će zatvoriti glavni put ruskog prirodnog gasa prema Evropi.
Iako iz Kremlja kažu da su spremni da produže dogovor o tranzitu, pozivajući Evropljane da ubijede Ukrajinu da se sa tim složi, iz Kijeva navode da neće popustiti.
Isporuke ruskog prirodnog gasa bile su kamen temeljac evropske energetske sigurnosti prije invazije Moskve na Ukrajinu u februaru 2022. godine, kada je Rusija privremeno prekinula isporuku 80 milijardi kubnih metara gasa kontinentu, kao odgovor na sankcije i spor oko plaćanja.
Prekid je zadao veliki udarac evropskoj ekonomiji, koji se osjeti i u 2024. godini, prema analizi Međunarodnog monetarnog fonda.
Ipak, od 2021, Evropa je osigurala alternativne dobavljače prirodnog gasa, pri čemu je ruski uvoz preko Ukrajine pao sa 11% na 5%, prema podacima kompanije za analizu energetike iz Osla, Rystad Energija.
Posmatrači kažu da su neke zemlje Evropske unije (EU) to pitanje shvatile ozbiljnije od drugih. Njemačka i Češka su, na primjer, u rekordnom roku investirale u terminale za tečni prirodni gas (LNG), kaže Olga Kakova, zamjenica direktora za evropsku energetsku sigurnost u Atlantskom savjetu iz Washingtona.
„Mnoge zemlje bez izlaza na more, poput Češke, dale su sve od sebe da pogledaju alternativne zalihe i investirale su u alternativne opcije”, rekla je Kakova za Glas Amerike.
Druge, poput Mađarske, udvostručile su svoje oslanjanje na Rusiju, a Slovačka i Austrija su povećale ruski uvoz.
Te zemlje, kaže Kakova, „moraće živjeti sa ovom odlukom”, objašnjavajući da će morati osigurati alternativne rute. Turska, na primjer, nudi jedini drugi operativni gasovod za rusku energiju u Evropu.
Iako bi neke evropske zemlje radije zadržale isporuke ruskog gasa preko Ukrajine, to je „teško sprovodivo za EU”, kaže Christoph Halser, analitičar Rystada za gas i LNG. On je izrazio povjerenje u političku volju Evrope i logistiku lanca snabdijevanja da se izgubi ovisnost o ukrajinskim gasovodima za ruski gas.
Drugi analitičari tvrde da bi EU trebala učiniti više da pošalje jasan signal kompanijama da jeftini ruski gas više neće biti dostupan. Uz sprovodive ciljeve EU za postepeno ukidanje ruskog gasa, kompanije će investirati u konkurentske projekte za snabdijevanje pouzdanih evropskih kupaca, kaže Kakova.
LNG za kompenzaciju?
Iako je ruski izvoz gasa u Evropu putem gasovoda opao, Moskva je dio manjka nadoknadila isporukom LNG-a preko mora, cesta i željeznica, uz povećanje ukupnog udjela evropskog uvoza LNG-a sa 15% na 19%.
Halser, međutim, kaže da je dalja ekspanzija malo vjerovatna, s obzirom na sankcije Zapada protiv Rusije.
„Dalje povećanje i kompenzacija za gasovode nije moguće sa postojećom infrastrukturom”, rekao je on za Glas Amerike. „Bili bi neophodni novi neovlašteni projekti na ruskoj strani.”
Rastuće isporuke LNG-a iz SAD mogle bi nadomjestiti ruski gas, o čemu je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Layen govorila sa novoizabranim predsjednikom SAD Donaldom Trumpom krajem prošle sedmice.
„LNG je jedna od tema kojih smo se dotakli - ne bih rekla da se o tome diskutovalo”, kazala je ona novinarima u Budimpešti, prenosi AFP. „I dalje dobijamo puno LNG-a preko Rusije, iz Rusije. ... Zašto ga ne zamijeniti američkim LNG-om, koji je jeftiniji i obara naše cijene energije?”
Da li će ukrajinski gasovodi biti prazni?
Prekid tranzita ruskog gasa u Evropu postavlja neka teška pitanja za Ukrajinu. Budući da je kraj ugovora veoma blizu, Kakova i drugi analitičari kažu da se Rusija osjeća ohrabrenom da napadne ukrajinski sistem prirodnog gasa, povećavajući ukrajinsku zabrinutost ove zime oko toga kako zaštititi energetsku infrastrukturu zemlje.
Neki posmatrači kažu da Ukrajina možda neće naći drugu komercijalnu upotrebu za svoju neaktivnu infrastrukturu. Bloomberg je krajem prošlog mjeseca izvijestio da su evropski kupci u pregovorima sa Azerbejdžanom o sporazumu koji bi isporučivao azerbejdžanski gas u Evropu, preko mreže gasovoda Rusija-Ukrajina.
Naknadni izvještaji, međutim, pokazuju da nikakav dogovor nije postignut, a Oleksij Černišov, šef državne kompanije Naftogas - najveće ukrajinske naftne i gasne kompanije - rekao je novinarima prošle sedmice da ne postoji alternativa za zaustavljanje isporuke ruskog gasa kroz ukrajinske gasovode.
Svaki aranžman bez potpunog zaustavljanja tranzita gasa preko Ukrajine poslao bi negativan signal Evropi, kaže Aura Sabadus iz londonske organizacije Independent Commodity Intelligence Services.
„Ako Ukrajina dozvoli da ovaj gas teče od 2025. pa nadalje, čak i ako se prodaje pod drugom oznakom - recimo kao azerbejdžanski gas - druge zemlje bi mogle doći i reći, 'pa, ako Ukrajina to radi, zašto ne bismo mi to mogli?'”, kazala je Sabadus za Glas Amerike.
Prema njenim riječima, industrijski potrošači u Njemačkoj, na primjer, tada bi mogli povećati pritisak za obnavljanje tokova gasa preko mreže morskog cjevovoda za prirodni gas Sjeverni tok, ispod Baltičkog mora, koji se proteže od Rusije do Njemačke i koji je bio meta namjernih podvodnih eksplozija u septembru 2022.
Ipak, Halser iz Rystada navodi kako je malo vjerojatno da bi kratkoročni prijelazni sporazum o zadržavanju protoka prirodnog gasa kroz Ukrajinu podstakao zahtjeve za ponovno otvaranje Sjevernog toka.
„U Njemačkoj nema političkog konsenzusa za preuzimanje ruskog gasa u bliskoj budućnosti”, rekao je on, dodajući da bi sporazum sa trećom stranom o isporuci gasa preko Ukrajine mogao koristiti svim uključenim stranama i ojačati komercijalni interes za ukrajinski sistem gasovoda.
Republikanci preuzimaju kontrolu nad Kongresom i Bijelom kućom u prvim sedmicama 2025.
Republikanci bi trebalo da preuzmu potpunu kontrolu nad američkom vladom do treće sedmice u januaru, s novoizabranim predsjednikom Donaldom Trumpom u Bijeloj kući i strankom koja ima većinu u Senatu, te od ove sedmice i u Predstavničkom domu.
„Republikanci u Domu i Senatu imaju mandat”, rekao je ranije ove sedmice novoizabrani predsjedavajući Predstavničkog doma Mike Johnson. „Američki narod želi da implementiramo i isporučimo onu agendu 'Amerika na prvom mjestu'.”
Trump će položiti zakletvu kao 47. predsjednik zemlje 20. januara, dvije sedmice nakon zasjedanja novog Kongresa.
Trump (78) će moći sprovoditi svoju agendu koju demokrate neće moći zaustaviti osim ako im se ne pridruži šačica republikanaca u Kongresu po bilo kojem konkretnom pitanju koje bi potkopalo tijesnu većinu stranke u oba doma.
Republikanci će imati prednost od 53-47 u Senatu, a izborni glas novoizabranog potpredsjednika JD Vancea u slučaju omjera 50-50 oko bilo kojeg zakonodavnog prijedloga.
Republikanci su osigurali najmanje 218 mjesta u 435-članom Predstavničkom domu
Tokom svog pokušaja da osvoji drugi neuzastopni četverogodišnji mandat, Trump je pozvao na masovnu deportaciju miliona migranata bez dokumenata koji žive u Sjedinjenim Državama u njihove matične zemlje, smanjenje poreza, daljnu deregulaciju poslovanja, ograničavanje kontrole klime i krivično gonjenje njegovih političkih protivnika - ljudi koje on naziva unutrašnjim neprijateljima.
Senator John Thune iz Južne Dakote, kojeg su njegovi kolege republikanci nedavno izabrali za vođu većine u Senatu, rekao je: „Ovaj republikanski tim je ujedinjen. Mi smo u jednom timu. Uzbuđeni smo što ćemo povratiti većinu i početi raditi s našim kolegama u Predstavničkom dom usvojiti dnevni red predsjednika Trumpa.”
Ekonomisti se pitaju da li će Trump ispuniti predizborna obećanja
Novoizabrani američki predsjednik Donald Trump nije u kampanji ostavljao puno nedoumica oko toga kakvu ekonomsku politiku planira da sprovodi nakon što u januaru položio zakletvu za drugi predsjednički mandat.
Bivši i budući predsjednik SAD obećao je da će produžiti postojeća - i uvesti nova smanjenja poreza; da će raditi na deregulaciji, posebno kada je riječ o proizvodnji energije; da će ponovo uspostaviti snažnu protekcionističku trgovinsku politiku, uključujući značajne uvozne carine (tarife); te da će pokrenuti program "masovne deportacije" u okviru kojeg bi bio protjeran veliki broj od miliona imigranata bez dokumenata koji trenutno borave u SAD.
Iako možda nema sumnje kakvu će politiku Trump sprovoditi, otvoreno je pitanje u kojoj će mjeri to činiti.
"Problem sa kojim se svi ekonomisti suočavaju je to što ne znaju koliko od onoga što je Trump rekao u kampanji treba da shvate ozbiljno", rekao je za Glas Amerike Stiven Kamin, viši saradnik konzervativnog Američkog instituta Enterprise. "Oni ne znaju da li će on uraditi mnogo ovih stvari, ili ako hoće, koliko daleko će ići."
Kada je riječ o carinama, Trump je obećao sveobuhvatno oporezivanje od 10% do 20% na sav uvoz i naknade do 60% na robu koja dolazi iz Kine, za šta stručnjaci upozoravaju da bi bilo ekonomski pogubno.
Njegova retorika o eksploataciji fosilnih goriva sugeriše da će povećati proizvodnju nafte i plina, iako SAD trenutno proizvode više energije nego ikada.
Što se tiče imigracije, on i njegovi savjetnici su se kolebali između ideje da će svi ljudi bez dokumenata biti protjerani i ideje o mnogo više fokusiranoj operaciji.
Poreska politika
Jedna stvar koja se čini sigurnom je da će Trump sarađivati sa Kongresom — u potpunosti pod kontrolom Republikanske stranke — kako bi produžio umanjenja poreza koja su postala dio Zakona o smanjenju poreza i zapošljavanju, kojeg je potpisao 2017. godine u svom prvom mandatu.
Ta smanjenja odnosila su se prevashodno na poreze na prihod koje plaćaju američki radnici. Također je smanjena i najviša kategorija poreza na dohodak preduzeća sa 39% na 21%. Planirano je da sve te odredbe isteknu u narednih nekoliko godina, neke već 2025. godine, a Trump je predložio da postanu trajne.
Budući američki predsjednik je takođe iznio ideju o drugim smanjenjima poreza, uključujući dalje smanjenje poreza na poslovne prihode na maksimalnih 15 posto, kao i neoporezivost prihoda od prekovremenog rada, napojnica i socijalnog osiguranja, a sve to bi smanjilo vladine prihode.
Kamin kaže da stimulativni uticaj Trumpovih predloženih dodatnih poreskih promjena vjerovatno neće biti veliki, ali da bi to moglo da utiče na dug zemlje, jer će izmjene praktično garantovati dodatno zaduživanje vlade za finansiranje deficita.
"Prava briga za ljude koji su zabrinuti za fiskalni bilans — a ja sam jedan od njih — je da cementiranjem velikih fiskalnih deficita, koliko se može vidjeti, čak i u situaciji snažne ekonomske aktivnosti, kada bi to trebali postojati viškovi, to dovodi do povećanja duga", rekao je on.
"To bi, na kraju, trebalo da dovede do istiskivanja privatnih investicija, rasta kamatnih stopa i veće zabrinutosti oko pozicije održivosti vlade", dodaje Kamin. "Ali kada će dug dostići nivo koji će u tom pogledu biti zabrinjavajući, niko ne zna."
Smanjenje troškova
U teoriji, dio deficita koji bi nastao velikim smanjenjem poreza mogao bi biti nadoknađen smanjenjem budžetskih troškova - nešto što je Trump također spominjao u predizbornoj kampanji.
Novoizabrani predsjednik je predložio stvaranje "sekretarijata za vladinu efikasnost", na čijem čelu će biti Elon Musk, milijarder, osnivač kompanije za električne automobile Tesla i proizvođača raketa Spejseks, te vlasnik Eksa, društvene mreže ranije poznate kao Twitter, kao i Vivek Ramaswamy, osnivač farmaceutske kompanije i nekada Trumpov protivkandidat za predsjedničku nominaciju.
Mask je navodio da bi trebalo biti moguće smanjiti federalnu potrošnju za oko 30%, čak dvije hiljade mililjardi dolara godišnje.
Smanjenje tog obima zahtijevalo bi duboke rezove u širokom spektru programa, uključujući elemente mreže socijalne sigurnosti kao što su socijalno osiguranje i zdravstveni programi poput Medicaidea. Nejasno je kako bi Trump uvjerio čak i republikanski Kongres da podrži tako široko smanjenje vladinih usluga.
Imigracija
Ako Trump sprovede politiku masovne deportacije imigranata bez dokumenata, gotovo je izvjesno da će to imati negativan uticaj na ekonomske sektore u kojima su migranti u značajnoj mjeri prisutni kao radnici, posebno u poljoprivredi i građevinarstvu, kaže Marcus Noland, izvršni potpredsjednik i direktor studija na Institutu za međunarodnu ekonomiju Peterson.
"Ako iz radne snage izvučete mnogo ljudi, smanjujete količinu proizvodnje, jer je manje raspoložive radne snage, a time i podižete cijene", rekao je Noland za Glas Amerike.
"Ovi ljudi nisu ravnomjerno raspoređeni po ekonomiji SAD", dodao je. "Oni su koncentrisani u poljoprivredi i građevinarstvu, tako da biste najviše poremetili te sektore, posebno ako to kombinujete sa carinama."
Trgovina
Trumpovi prijedlozi o uvođenju tarifa, posebno ako se bude pridržavao svojih maksimalističkih prijedloga iz predizborne kampanje, mogli bi biti znatno štetni. Iako bi u teoriji trebali stimulisati američku proizvodnju, Noland upozorava da bi mogli imati suprotne posljedice.
"Neki modeli na kojima sam radio ukazuju da će te tarifne politike, umjesto da ožive industrijski sektor, zapravo smanjiti industrijsku aktivnost u SAD", upozorio je.
Opšte carine na uvoz, a posebno visoke tarife na kinesku robu, stvorile bi ozbiljne izazove za američke proizvođače.
"Razlog je taj što biste povećali cijenu materijala i tako bi SAD postale mjesto sa visokim troškovima za proizvodnju", rekao je. „Investicije bi se smanjile — a investicije su intenzivne u industrijske materijale — tako da, ironično, to ima suprotan efekat od onoga što kažu njegovi zagovornici."
