CIN: Tužilac za počastiti

Tužilac Džemal Karić dolazi na Kantonalni sud u Sarajevu na ročište u vezi sa sudskim predmetom „Pravda“. Umjesto na stolicu za tužioca, on sjeda među optužene. Sud ga tereti za zloupotrebu položaja i organizovani kriminal.

Optužen je da je radio prema nalogu Alije Delimustafića, biznismena i ratnog ministra unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine (BiH) u predmetima koji su vođeni protiv Delimustafićeve braće Envera, Mirsada i Hajrudina.

Karić je u jednom predmetu odbrani optuženih davao pravne savjete dok je u dva krivična predmeta pomogao da braća Delimustafić izbjegnu višegodišnje zatvorske kazne, a njihove firme zadrže milionsku korist stečenu krivičnim djelom, pokazuje dokumentacija u posjedu Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).

Zajedno sa advokatom Emirom Karačom i vještakom Abidom Hodžićem Karić je pomogao da dođe do obnove pravosnažno okončanih krivičnih postupaka u kojim su braća Delimustafić osuđena, a u ponovljenim postupcima odustao je od njihovog krivičnog gonjenja.

Tokom istrage rekao je da mu je Delimustafić za tu uslugu dao 5.000 maraka.

Čašćenje u „Yugi 45“

Mirsad i Enver Delimustafić su pravosnažno osuđeni 2004. godine zbog zloupotrebe položaja. Mirsad je dobio devet, a Enver tri i po godine zatvora jer su kao suvlasnici i direktori „BH banke“ i firme „Cenex“ oštetili klijente Banke za oko pola miliona maraka. Štetu za klijente je utvrdio vještak finansijske struke Abid Hodžić čiji je nalaz pomogao u donošenju osuđujuće presude.

Uprkos pravosnažnoj presudi braća Delimustafić nisu otišla u zatvor. Njihovi advokati, među kojima je i Emir Karača, poveli su pravnu bitku, tražeći da se ovaj sudski postupak ponovi. Ova zakonska mjera je moguća ako se pojave nove činjenice koje bi mogle utjecati na ishod sudskog postupka.

S ozbirom da je Mirsadu suđeno u odsutnosti, Kantonalni sud je 2010. godine dao odobrenje da se u njegovom slučaju sudski postupak ponovi, dok je za Envera procedura išla sporije. Čekalo se izjašnjenje Kantonalnog tužilaštva iz Sarajeva. Predmet je zadužio kantonalni tužilac Džemal Karić, koji se ubrzo nakon toga upoznao sa Alijom Delimustafićem.

Karić je u iskazu datom u istrazi u vezi sa predmetom „Pravda“ rekao da ga je Delimustafić zamolio za pomoć i obećao ga „počastiti“ ako to učini.

„Rekao sam mu da ću pregledati predmet i ako ja budem smatrao da ima elemente za ponavljanje postupka, da ću dati svoju suglasnost i na tome se završilo“, rekao je Karić istražiocima.

U septembru 2011. godine je obavijestio Sud da se zahtjevu za ponavljanje postupka može udovoljiti, uz obrazloženje da dokumentacija upućuje da Enver nije odgovoran za krivično djelo. Nakon toga je Sud donio rješenje i sudski postupak protiv Mirsada i Envera krenuo je ispočetka. Karić je o tome obavijestio Delimustafića.

“Alija mi je rekao da je zadovoljan i rekao 'ovo si zaslužio' i tom prilikom mi je dao u jednom zamotuljku papira 2.000 KM“, priznao je Karić istražiocima, dodavši da Delimustafiću nije rekao da bi moglo doći do pozitivnog ishoda u ponovljenom postupku.

Ipak, to se dogodilo. Karić je u septembru 2012. godine odustao od krivičnog gonjenja Envera, a u martu 2013. i od krivičnog gonjenja Mirsada Delimustafića. Sudu je obrazložio da se na to odlučio na osnovu do tada izvedenih dokaza i saslušanja.

U ponovljenom postupku je svjedočio i finansijski vještak Abid Hodžić koji je ovaj put rekao da klijentima „BH banke“ nije nanesena šteta. Na osnovu odluke tužioca Karića Sud je donio rješenje o obustavi postupka. Tako su braća Delimustafić izbjegla zatvorsku kaznu.

Neki od oštećenih klijenata zatražili su povrat svog novca od „BH banke“ koja je u stečaju. Isplata je neizvjesna jer novaca nema, a vlasništvo nad imovinom Banke nije utvrđeno.

Nakon obustave postupka Delimustafić je pozvao Karića da se ponovo sastanu.

„Možda smo čak u njegovom autu sjedili zajedno, neki njegov 'Yugo 45' narančaste ili crvene boje“, opisao je Karić istražiocima susret do kojeg je došlo u blizini njegovog stana u Sarajevu.

Kaže da je tom prilikom Delimustafić bio vidno zadovoljan: „Ja sam prokomentarisao da se to tako završilo na osnovu dokaza, da nisam ništa protivzakonito uradio, a onda je meni Alija dao 3.000 KM na kafu da me počasti“.

Iskaz o ovim dešavanjima Karić je dao tokom istrage u predmetu „Pravda“ koji je vođen protiv Delimustafića i drugih osoba među kojima su sudije, advokati, notari i državni službenici, umiješani u krađu tuđih nekretina putem fingiranih ostavinskih postupaka.

Karić je obuhvaćen istragom nakon što je slučajno snimljen njegov telefonski razgovor sa Delimustafićem. Uhapšen je krajem 2016. godine i proveo je u pritvoru četiri mjeseca. Optužnica je podignuta sljedeće godine.

Karić se brani sa slobode, pod suspenzijom je i ograničeno mu je kretanje. On, Delimustafići i Karača nisu htjeli razgovarati sa novinarima CIN-a.

Kad se ruke slože

Sudska dokumentacija pokazuje da je sličnu sudbinu doživio i pravosnažno okončan predmet iz decembra 2005. godine. Tada su na Vrhovnom sudu Federacije BiH osuđeni na 35 mjeseci zatvora zbog prevare Enver i Hajrudin Delimustafić .

Njih dvojica su kao vlasnici firmi „Cenex“ i „Centralexport“ na osnovu lažnih podataka uzeli od „Hipotekarne banke“, u kojoj su bili suvlasnici, kredite u vrijednosti oko milion KM i nikada ih nisu vratili. I u ovom slučaju za donošenje osuđujuće presude pomoglo je Hodžićevo vještačenje.

Kao i u prethodnom predmetu, advokat Karača je inicirao ponavljanje krivičnog postupka, a vještak Hodžić je načinio novi nalaz na zahtjev odbrane. U novom nalazu vještak je naveo da braća nisu dovela Banku u zabludu i da su novac vratila u Banku kao suvlasnički udio.

Zahtjev za ponavljanje postupka sa novim nalazom vještaka upućen je 2009. godine. Kantonalni sud u Sarajevu je zatražio mišljenje Tužilaštva i predmet je zadužio tužilac Karić.

On je istražiocima rekao da u to vrijeme Aliju Delimustafića nije ni poznavao. Rekao je da ga je zamolio Kemo Čolak, sada pokojni prijatelj i tadašnji vlasnik građevinske firme „Čolak tex“, da pogleda taj predmet kako bi ubrzao naplatu dugovanja od Delimustafića s kojim je bio u poslovnom odnosu.

U aprilu 2009. godine Karić je dao zeleno svjetlo da se krivični postupak ponovi, što je Sudsko vijeće Kantonalnog suda prihvatilo. Ročište za ponovljeni postupak je bilo zakazano, ali do njega nije došlo jer je tužilac Karić poslao dopis Sudu da odustaje od krivičnog gonjenja optužene braće. U obrazloženju je naveo da je došlo do zastare. Međutim, u optužnici protiv Karića je navedeno da bi zastara nastupila tek godinu dana kasnije.

Igor Todorović, sudija koji je zadužio predmet, rekao je za CIN da optužene Hajrudina i Envera nije ni vidio te da je na osnovu Karićevog dopisa donio rješenje o obustavi postupka. „Sud nema mogućnost da nastavi dalje postupak sam“, rekao je sudija Todorović.

Usluga za uslugu

Iz iskaza koji je Karić dao istražiocima vidljivo je da je sa Delimustafićem nastavio druženje i poslije ovih predmeta. On je bio prva osoba koju je 2013. godine pozvao kada mu je supruga pala sa šljive na porodičnom imanju u Višegradu i povrijedila kičmu. Tražio je pomoć u vezi sa organizacijom prevoza do hitne pomoći.

Delimustafića je zvao i tokom liječenja supruge. „Nisam znao kome da se obratim i odlučio sam da se obratim Aliji Delimustafiću da vidim da li on ima nekoga da mi pomogne,“ ispričao je Karić . Delimustafić mu je, navodno, sredinom 2016. godine „sredio termin“ kod ljekara. Petnaest dana poslije usluga je stigla na naplatu.

Delimustafić je od Karića zatražio da pogleda sudsku dokumentaciju iz krivičnog predmeta koji se i danas vodi protiv brata Envera. Riječ je o starom predmetu iz 2001. godine u kojem se Enveru stavljaju na teret malverzacije prilikom podizanja kredita od „BH banke“ i uvoza šećera preko firmi „Cenex“ i „Frutex“.

Tužilac je dokumente pogledao, a potom sa advokatom Karačom i Delimustafićem napravio plan na šta se odbrana treba fokusirati i koje svjedoke treba dodatno ispitati. Karić je pripremio i pitanja koja je trebalo postaviti Hodžiću koji je vještačio i u ovom predmetu.

„Alija je rekao da bi to trebalo staviti na papir i da ima rok do kada se ta pitanja moraju dostaviti Sudu. Ja sam odmah otišao u obližnji internet-centar, a Alija mi je dao jedan USB na kojem sam trebao otkucati i snimiti ta pitanja, što sam ja i učinio u tom internet-centru, a potom mu USB stik vratio i tu smo se rastali“, priznao je Karić.

Delimustafić je pitanja proslijedio Karači koji je također o tome dao iskaz tokom istrage. „U tom momentu ja sam već bio svjestan. Pretpostavljam da je Alija ili Džemo Karić, tužilac, da su već imali kontakte i sa vještakom Abidom Hodžićem“, rekao je Karača istražiocima.

Prema iskazu vještaka Hodžića, pitanja su mu predali Delimustafić i Karača u blizini njegovog stana: „Alija je otvorio prozor te nakon što smo se pozdravili, isti mi je dao list papira i rekao mi: 'Evo ti pitanja koja će ti advokati postaviti na raspravi'. Ja sam papir preuzeo“.

Objasnio je da su na tom listu papira bili i odgovori u okviru kojih bi se trebao kretati tokom izlaganja. Hodžić kaže da tom prilikom nije uzeo nikakav novac kao protuuslugu, ali da mu je otprilike mjesec dana prije davanja iskaza na Sudu Delimustafić „donio korpu sa voćem i povrćem i dao mi 500 eura, kako je rekao, da mi se nađe za moju suprugu za koju je znao već dugo vremena da je bolesna, da imam za lijekove“.

Hodžić je u razgovoru za CIN rekao da mu je tužilac iznudio priznanje i da iskaz koji je dao nije istinit. Kaže da na sporna pitanja nikada nije odgovarao u sudskom postupku. „Ja sam to pocijepao i bacio“, tvrdi Hodžić i kaže da Delimustafića poznaje samo iz medija.

Delimustafić, Hodžić, Karača i Karić su uhapšeni krajem 2016. godine i sredinom 2017. u policijskoj akciji „Pravda“.

Nakon provedene istrage protiv njih, firmi i još 45 osoba podignute su optužnice. Njih šestero je do sada osuđeno po sporazumu o priznanju krivice dok ostali čekaju na sudski postupak.

U Karićevom sefu je prilikom hapšenja pronađeno oko 350.000 KM gotovine koju je on tokom istrage pravdao kao porodičnu ušteđevinu. Kada su ga istražioci upitali da li je tu i novac koji mu je dao Delimustafić, rekao je:

„Ja ostavljam mogućnost da sam nešto od tih para ostavio u sef, a nešto potrošio za tekuće potrebe, a možda sam nešto dao svojoj majci i sestri koje su živjele same na Bistriku, a trudio sam se da mi žena ne zna da ja taj novac dajem ili da na bilo koji način pomažem sestri i majci“.