Ogromna nuklearna elektrana Akuju vrijedna 20 milijardi dolara, koju je izgradila ruska državna nuklearna korporacija Rosatom, možda najbolje simbolizuje razvoj bilateralnih energetskih i ekonomskih veza koje su dva lidera uspostavila tokom dvije decenije na vlasti kao predsednici ili premijeri svojih zemalja, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Putinovo virtuelno učešće na velikoj ceremoniji možda je bilo manje navođeno potrebom da u domaćoj javnosti demonstrira moć Moskve u inostranstvu, a više da podrži drugog autoritarnog lidera u nevolji.
Događaj 27. aprila desio se manje od tri nedelje do predsjedničkih izbora u Turskoj 14. maja, koji će biti najteži Erdoanov izazov na glasanju. U jeku dubokih ekonomskih problema, ankete pokazuju da zaostaje za Kemalom Kiličdaroluom (Kemal Kilicdaroglu), liderom Republikanske narodne partije (CHP) s lijevog centra.
Putin je ponudio i jedva prikrivenu naznaku kakav ishod želi na izborima koji će imati reperkusije za Moskvu, Kijev, Vašington i Brisel.
"Izgradnja prve nuklearne elektrane u Turskoj i stvaranje nove, napredne, visokotehnološke industrije iz nule još je jedan ubjedljiv primjer koliko vi, predsjedniče Erdoane, činite za svoju zemlju, za rast njene ekonomije, za sve turske građane", rekao je Putin u govoru koji je prenošen širom Turske.
"Želim jasno da kažem: Vi ste u stanju da postavite ambiciozne ciljeve i samouvjereno idete ka njihovoj realizaciji."
Putinovo laskanje je posljednji izraz njegove podrške Erdoanu (69), čija su autoritarna vladavina i antizapadna retorika poslužili interesima Moskve potkopavajući jedinstvo u NATO-u i podrivajući sankcije Zapada uvedene Rusiji zbog njene invazije na Ukrajinu.
Prošlog ljeta Rusija je prebacila milijarde dolara turskoj podružnici Rosatoma za buduće građevinske radove znatno prije roka, što je, prema stručnjacima, imalo za cilj da podupre problematičnu tursku valutu.
Putinove investicije u Erdoana mogle bi da propadnu ako Kiličdarolu (74), bivši birokrata koji je vodio državnu agenciju za socijalno osiguranje, dobije najviše glasova na izborima.
Kiličdarolu je rekao da će nastojati da obnovi odnose s Evropom i SAD koje je Erdoan narušio svojom političkom represijom i intervencijama u inostranstvu, poput Sirije i Nagorno-Karabaha. Njegova pobjeda bi, između ostalog, mogla da otvori vrata brzom uključivanju Švedske u NATO, čemu se Rusija oštro protivi.
"Poraz Erdoana ne bi bio dobar za Putina", rekao je Mark Kac (Katz), profesor političkih nauka na Univerzitetu Džordž Mejson koji se fokusira na odnose Rusije s Bliskim istokom. "Putin će imati malo izbora osim da se dodvorava Kiličdaroluu ako on bude pobjednik. Moraće da prihvati da se Kiličdarolu donekle približi Zapadu kako bi ga odvratio da mu se približi još više."
Vašington i Brisel su bili uznemireni usponom moćnika poput Erdoana i Putina na početku vijeka, dok je narušen pluralistički napredak ostvaren u deceniji poslije pada komunizma u centralnoj i istočnoj Evropi.
Erdoanov poraz pokazao bi da su demokratske snage širom svijeta i dalje "stamene", kaže Stiven Kuk (Steven Cook), viši saradnik za studije Bliskog istoka i Afrike u Savetu za spoljne odnose (Council on Foreign Relations) sa sjedištem u Njujorku.
"To bi bio udarac toj vrsti globalnog, populističkog autoritarizma čiji je Putin očigledno lider", rekao je Kuk, koji upozorava da turska demokratija i dalje neće izaći iz problema s obzirom na slabljenje institucija pod Erdoanom.
'Autoritarna bromansa'
Putin se sastajao s Erdoanom vjerovatno češće nego s bilo kojim drugim stranim liderom van bivšeg Sovjetskog Saveza.
Otkako je Erdoan postao premijer 2003, tokom Putinovog prvog predsjedničkog mandata, njih dvojica su razvili dobar radni odnos koji neki opisuju kao "bromansa" – spoj riječi bro (brat) i romansa koji ukazuje na prisan neseksualan odnos dva muškarca.
Putin i Erdogan su povremeno bili u velikom raskoraku – 2015. Putin je rekao da je incident kada su turski vojni avioni oborili ruski vojni avion blizu sirijsko-turske granice bilo "zabadanje noža u leđa" – i takođe su bili na suprotnim stranama u nekoliko ključnih spoljnopolitičkih pitanja, prije svega ruskoj invaziji na Ukrajinu.
Ankara nastavlja da snabdijeva Kijev smrtonosnim dronovima. Ali ih takođe povezuje protivljenje onome što oni nazivaju globalnim poretkom kojim dominira Zapad i zajednički prezir prema nekim vrijednostima koje se zastupaju na Zapadu.
"Obojica sebe vide kao (lidere) ozlojeđenih velikih sila koje se ne poštuju u dovoljnoj mjeri, i obojica imaju zamjerke prema Zapadu. Tu su se međusobni pronašli Erdoan i Putin", rekao je Kac. "Kakve god razlike postojale među njima, sve dok je Erdoan antizapadno orijentisan, za Putina je to glavna stvar."
Istraživanja javnog mnijenja daju Kiličdaroluu, koji ima podršku raznolikog saveza šest partija, neznatnu prednost u odnosu na Erdoana. Ako nijedan od četiri kandidata ne dobije više od 50 odsto glasova, drugi krug glasanja će biti održan 28. maja.
Dok je 2000-ih bio premijer – tada najmoćnija funkcija u Turskoj – Erdoan je bio veoma popularan usljed procvata ekonomije. Međutim, njegova privlačnost je opala pošto su rast inflacije i pad životnog standarda posljednjih godina uzeli danak kod mnogih glasača.
Zategnuti odnosi sa Zapadom
Njegov status na Zapadu je takođe oslabio pošto je unazadio demokratiju, podrio slobodu medija, oslabio vladine institucije poput sudova i vodio, kako analitičari nazivaju, "agresivnu" nezavisnu spoljnu politiku, uključujući bliske veze sa Putinom, što je sve dovelo do duboko zategnuti odnosi s Vašingtonom i Briselom.
Poslije pokušaja državnog udara 2016. za koji je okrivio sveštenika koji živi u SAD, Erdoan je postigao sporazum s Putinom o kupovini ruskog protivvazdušnog raketnog sistema S-400, što je izazvalo sankcije iz američke odbrambene industrije.
SAD su se protivile sporazumu vrijednom 2,5 milijardi dolara, strahujući da bi ruski sistem mogao da omogući Moskvi da prikupi obavještajne podatke o američkom lovcu F-35, koji je Turska naručila i u čijem je razvoju takođe imala doprinos.
Erdoan je možda potcijenio spremnost SAD da uvedu odbrambene sankcije i smatrao da ne može jednostavno da odustane od S-400 a da ne ošteti svoju reputaciju, kažu stručnjaci.
Erdoan se poslednjih godina takođe sporio s članicama Evropske unije. Sukobio se s Francuskom zbog turske intervencije u Libiji, a s Grčkom i Kiprom oko energetskih nalazišta i pomorskih granica u istočnom Mediteranu.
Nedavno je Erdoan usporio napore Švedske i Finske za ulazak u NATO poslije početka ruske invazije na Ukrajinu, optužujući nordijske zemlje da prihvataju kurdske "terorističke organizacije".
Turska je krajem marta odobrila članstvo Finske u NATO-u, ali nastavlja da blokira ulazak Švedske.
Kiličdarolu je obećao da će obnoviti vladavinu zakona u Turskoj, vratiti zemlju u parlamentarni oblik vladavine i riješiti sa SAD pitanje S-400. Analitičari očekuju da će brzo podržati članstvo Švedske u NATO-u.
Ruska invazija
Uz svu frustraciju koju izaziva na Zapadu, Erdoan je imao ključnu ulogu sporazumu Moskve i Kijeva kojim je Ukrajini omogućen izvoz žitarica preko Crnog mora. Rusija je blokirala ukrajinske luke u pokušaju da uguši njenu ekonomiju, što je takođe podiglo globalne cijene žitarica.
Poraz Erdoana na izborima mogao bi da pokrene pitanja o dugoročnoj održivosti sporazuma, kaže Kuk. Dogovor ističe samo nekoliko dana posle izbora 14. maja.
"Biće teže održati ovaj dogovor o žitu jer dio njega je povezan s odnosom Putin-Erdoan, i mjerom povjerenja koje su međusobno uspostavili", rekao je on. "Kada govorimo o moćnicima, mislim da smo skloni da potcijenjujemo hemiju u njihovim ličnim odnosima".
Od početka ruske invazije na Ukrajinu, Erdoan hoda na tankoj žici – za agresiju Moskve je rekao da je "neprihvatljiva" i snabdijeva Ukrajinu smrtonosnim bespilotnim letjelicama, ali nastavlja odnose s Moskvom. Turska je takođe ključni kanal za uvoz u Rusiju zapadnih proizvoda koji su pod sankcijama.
Čak i ako Kiličdarolu pobijedi, Turska će nastaviti da balansira između ukrajinskih i ruskih interese, uključujući otpor zapadnim sankcijama Moskvi, kažu analitičari.
Dio razloga je posrnula ekonomija i velika zavisnost Turske od ruskih energenata i investicija. Njena ekonomija opterećena je najvećom inflacijom u posljednjih nekoliko decenija, čime je veoma osjetljiva na spoljne šokove, poput novog skoka cijena energije.
Turska dobija oko 45 odsto gasa koji se troši u zemlji i značajne količine nafte i uglja iz Rusije. Njena civilna nuklearna industrija u povoju takođe zavisi od Rusije za snabdijevanje elektrana nuklearnim gorivom.
Putin je prošle godine obustavio dotok energije u EU pošto su Rusiji uvedene sveobuhvatne sankcije, što je izazvalo skok cijena.
Zbog sankcija Zapada Turska je postala još privlačnija destinacija za ruske turiste i kompanije, koji donose neophodan novac i investicije, dok je trgovina između dvije zemlje porasla otkad su Moskvi nametnute kaznene mjere.
Bez 'meda i mlijeka'
Dok će se Kiličdarolu, neposredno poslije eventualne izborne pobjede fokusirati na Evropu, on neće ostaviti Putina da dugo čeka, kaže Asli Ajdintasbas (Aydintasbas), saradnica na Institutu Brukings (Brookings Institution) u Vašingtonu.
"Prije ili kasnije obratiće se Putinu (da kaže) da ne planira da ugrozi interes Rusije u Turskoj. Ključno pitanje je kako će Putin odgovoriti", rekla je ona.
Čak i ako veze sa Rusijom ostanu snažne pod Kiličdaroluom, svaki napredak u obnavljanju vladavine prava i dalje bi bio veoma važan za popravljanje sada "nefunkcionalnih" odnosa sa SAD, kaže Ajdintasbas.
"To je nešto što bi preko noći otklonilo neke od smetnji u bilateralnim odnosima", rekla je ona. Dodaje, međutim, da će neke ostati, podstaknute antiameričkim i anti-NATO raspoloženjem u zemlji, što smanjuje izglede za značajno poboljšanje bilateralnih odnosa pod novim liderom u Ankari.
Kuk iz Savjeta za spoljne poslove slaže se s time. "Jednostavno ne mislim da će biti meda i mlijeka u odnosima SAD i Tursku poslije izbora, bez obzira na njihov ishod", rekao je on.
