Turska, sa svojim Otomanskim carstvom, bila je ključni saveznik Njemačke u prvom svjetskom ratu, ali ta zemlja nije organizirala komemoracije obilježavanja 100-te godišnjice kraja rata. Poraz i okupacija su dio istorije koju Turska ne želi obilježiti. Pa ipak, bolna sjećanja su i dalje snažna sila u turskom društvu.
Danas teretni brodovi iz cijelog svijeta pristaju u Istanbulu. Ali prije 100 godina, tu su pristali saveznički ratni brodovi koji su donijeli ponižavajući poraz za Otomansko carstvo. To je doba koje Turska želi zaboraviti.
Ne želimo obilježavati početak i kraj prvog svjetskog rata jer to ne smatramo događajem, ili razvojem događaja koji je donio dobrobit zemlji, kaže Sehat Guvenc sa univerziteta Kadir Has.
Nije se radilo samo o poniženju što je Istanbul bio okupiran, zajedno sa najvećim dijelom zemlje. Poraz je značio i kraj Otomanskog carstva, i gubitak ogromnog dijela teritorije koja je otišla u ruke Francuzima i Britancima, i na kraju postala Sirija i Irak modernog doba.
Imamo dosta pitanja ostavštine preostalih nakon prvog svjetskog rata koja još uvijek utječu na tursku politiku i kulturu. Radi se o traumi gubitka carstva, straha od gubitka zemlje i neprijateljskog okruženja. Dakle to i dalje oblikuje i proganja javnost, strah od gubitka domovine, tvrdi Guvenc.
Svi Turci uče kako je Kemal Ataturk, osnivač Turske republike, pružao otpor podjeli Turske od strane savezničkih snaga nakon prvog svjetskog rata, i tako spriječio mnogo gori gubitak teritorije u okviru sporazuma iz Sevres-a. Predsjednik Recep Tayip Erdogan, čiji korjeni leže u islamizmu i nacionalizmu, predvodio je oživljavanje zemlje u nostalgiji za otomanskom prošlosti, kao i oživljavanje sjećanja na izgubljenu teritoriju. Sukobe u susjednoj Siriji i Iraku, bivšim otomanskim teritorijama, neki u Turskoj vide kao šansu da se ispravi istorijska nepravda.
Danas dolazi do preokreta na Srednjem istoku, pa čak dolazi i do govora o izmjeni granica, i Turska to vidi kao šansu da se ispravi nepravda koja joj je nanešena nakon prvog svjetskog rata, da pokaže svoju snagu i vrati ono što pripada Turskoj. Ali to je na dugom štapu, kaže bivši turski diplomata Aydin Selcen.
Turski vojnici se nalaze i u Iraku i Siriji. U Siriji, veliki dio teritorije je pod turskom kontrolom kao dio borbe protiv Islamske države i kurdskih snaga. U tim zemljama, bivšoj teritoriji Otomanskog carstva, što duže turske snage ostanu to će se više pitanja postavljati o tome da li Ankara nastoji završiti nedovršeni posao koji datira još od prvog svjetskog rata.
