Međutim, poslije više od dvije godine nije zabilježio velike uspjehe na planu inostrane politike. Štaviše, sve više je u konfrontaciji sa inostranim liderima i vladama.
Sjedinjene Države su poslale nosač aviona na Bliski istok, odgovorivši time na, kako Washington navodi, prijetnju od napada Irana na američke snage u tom regionu.
U međuvremenu, Sjeverna Koreja je za manje od nedjelju dana izvršila dvije raketne probe, što komplikuje napore Washingtona da postigne sporazum o denuklearizaciji sa Pjongjangom.
A u Venecueli, Nicolas Maduro još drži vlast, poslije više mjeseci nemira i uz opoziciju koju podržavaju Sjedinjene Države.
“Svuda u svijetu imamo regione konfrontacije”, kaže Anthony Cordesman iz Centra za strateške i mežunarodne studije.
Trump je u kampanji sebe predstavljao kao vrhunskog majstora za sklapanje sporazuma.
Do sada, uglavnom je povlačio Sjedinjene Države iz sporazuma - iz nuklearnog sa Iranom, iz Pariskog klimatskog sporazuma i Transpacifičkog partnerstva. Još nije našao alternative za njih.
Trump je takođe proglasio pobjedu nad Islamskom državom.
Međutim, bombaški napad na Uskrs u Šri Lanki pokazuje da ta teroristička grupa ni izdaleka nije poražena.
Pored nedostatka jasnih pobjeda, neki stručnjaci takođe dovode u pitanje da li Trump ima dosljednu strategiju za spoljnu politiku.
“To je samo transakcija za transakcijom, oblast po oblast. I na mnoge načine daleko više oportunistički, nego što je određena bilo kakvom dosljednom politikom”, dodaje Cordesman.
I mada pragmatičan pristup možda ima kratkoročne prednosti, analitičari navode da to odražava nepouzdanost i stvara prilike za strane sile.
“Zato primjećujemo da se Kinezi spominju više kao potencijalni partner za bezbjednost, ekonomsku saradnju i slično. Ili Rusi, koji su sada više angažovani u bezbjednosnim kalkulacijama bliskoistočnih zemalja, nego vjerovatno u bilo kom periodu od kolapsa Sovjetskog Saveza 1991. godine”, objašnjava Alex Vatanka iz Bliskoistočnog instituta.
Tump je 2016. vodio kampanju sa temom “Amerika na prvom mjestu” i nada se da će "prodati" uspjeh tog pristupa pred izbore 2020. On često hvali pobjedu ističući da članice NATO-a više troše na odbranu. Takođe povezuje ekonomske pobede kod kuće sa dostignućima u spoljnoj politici.
“Svaki put kada neki strani lider, predsjednik, premijer, kralj, kraljica, diktator, a ima i njih… svaki put kada oni dođu u kancelariju, oni čestitaju na onome što sam uradio za ovu ekonomiju, najbolju na svijetu”, kaže Trump.
Ankete ukazuju da samo 40 odsto Amerikanaca odobrava Trumpovu inostranu politiku, dok su gledišta podijeljena duž stranačkih linija. Analitičari kažu da te podjele kod kuće utiču na to kako je Amerika viđena širom svijeta.
“Zaista je teško govoriti o spoljnoj politici koja se ne zasniva na jedinstvenom američkom stavu. Drugim riječima, morate da budete u stanju da kažete: 'Hej, ovo smo mi, i zato prozivamo drugu zemlju, drugu politiku, drugu vladu'. Mislim da je to jedna od zamki strategije koju Trump koristi. Naime, teže je da to zvuči kao da postoji jedinstveni američki narod koji se protivi nekoj drugoj zemlji, strani ili politici”, kaže Vanessa Basley sa Univerziteta Beasley.
S obzirom da je američka ekonomija i dalje snažna, analitičari smatraju da bi Trumpova spoljna politika mogla da bude meta opozicionih demokrata tokom kampanje 2020.
