Američki pregovori s Rusima i Kinezima o denuklearizaciji i eventualnim sporazumima su "vrlo mogući", smatra Trump, koji se prije sedmicu obratio Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu u Švicarskoj.
„Ogromne količine novca se troše na nuklearno [oružje], a destruktivna sposobnost je nešto o čemu ne želimo ni da govorimo jer ne želite da čujete“, rekao je. “Previše je depresivno.”
Trump je napomenuo da je u svom prvom mandatu o toj temi razgovarao sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom.
"Razgovarali smo o denuklearizaciji naše dvije zemlje, a Kina bi došla", rekao je Trump. “Predsjedniku Putinu se jako svidjela ideja o smanjenju nuklearnog [naoružanja], a mislim da bi i ostatak svijeta – mi bismo ih naveli da slijede.”
Samo nekoliko mjeseci prije nego što je napustio dužnost, bivši američki predsjednik Joe Biden susreo se s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom na samitu APEC-a u Peruu gdje su se obojica složili da odluke u vezi s upotrebom nuklearnog oružja treba da ostanu pod ljudskom kontrolom. Taj je konsenzus viđen kao pozitivan korak nakon što su Kinezi četiri mjeseca ranije obustavili pregovore o kontroli nuklearnog naoružanja s Washingtonom u znak protesta protiv američke prodaje oružja Tajvanu.
Užas nuklearnih napada prvi je put postao očigledan mnogima u svijetu kroz časopise na Zapadu, koji su štampali fotografije preživjelih u atomskom napadu SAD-a na dva japanska grada 1945. kako bi se okončao Drugi svjetski rat. U narednim godinama za vrijeme Hladnog rata, filmovi američke vlade uhvatili su razornu snagu probnih detonacija u pustinji Nevade, što je na kraju potaknulo javne demonstracije da se "zabrani bomba" i diplomatiju da se smanji ili eliminira svo nuklearno oružje.
Veliki napredak dogodio se 1987. godine sa Sporazumom o nuklearnim snagama srednjeg dometa (INF) između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza. Stupio je na snagu naredne godine. Do 1991. godine demontirano je skoro 2.700 projektila. To je bio prvi put da su dvije nuklearne supersile postigle smanjenje takvog naoružanja, a ne samo ograničavanje njihovog rasta.
Tokom godina, Amerikanci i Rusi izgubili su svoj monopol na nuklearno oružje. Devet zemalja trenutno ima nuklearne arsenale, iako Izrael nikada nije priznao posjedovanje takvog oružja.
Sjedinjene Države i Rusija imaju po više od 5.000 nuklearnih bojevih glava - 90% ukupnog broja u svijetu. Kombinirana globalna snaga nuklearnog oružja svih zemalja mogla bi uništiti svijet višestruko, prema zagovornicima kontrole naoružanja.
Trenutni Novi sporazum o smanjenju strateškog naoružanja (START), koji su 2010. godine potpisali američki predsjednik Barack Obama i ruski predsjednik Dmitrij Medvedev, postavlja ograničenja na broj raspoređenih strateških nuklearnih bojevih glava i sistema za isporuku, uključujući inspekciju na licu mjesta i razmjenu podataka za verifikacija.
Sporazum ističe početkom februara 2026., što dodaje hitnost Trumpovom pozivu na razgovore s Rusijom i Kinom, kaže Xiaodon Liang, viši analitičar za politiku nuklearnog oružja i razoružanje u Udruženju za kontrolu naoružanja.
"I zbog toga, ovo pitanje mora biti na vrhu dnevnog reda, a imati signal da je predsjednik zabrinut zbog ovog pitanja i da razmišlja o tome je vrlo pozitivno", rekao je Liang za Glas Amerike.
Budući da bi za pregovore o formalnom, sveobuhvatnom sporazumu mogle potrajati godine — možda i nakon četiri godine drugog Trumpovog predsjedništva — Liang predlaže američkom predsjedniku da razmotri „izvršni sporazum“ s Putinom, neformalni konsenzus ili niz jednostranih koraka kako bi se nastavio pridržavati na brojeve u Novom STARTu na neodređeno vrijeme.
"To bi bio stabilizirajući faktor u ovom važnom bilateralnom odnosu", dodao je Liang.
Postoje analitičari koji zagovaraju agresivniju taktiku.
Trump bi trebao razmotriti da naredi nastavak nuklearnih testiranja kako bi pokazao američkim protivnicima da je američki arsenal oružja za masovno uništenje i dalje održiv i kao čin odlučnosti, piše Robert Peters, istraživač u Heritage Foundation, konzervativnom trustu mozgova za koji se smatra ima dominantan uticaj na politiku Tramuove administracije.
Peters također sugerira da bi Trump možda želio da se povuče iz Sporazuma o zabrani testiranja iz 1963. koji je sklopljen s Moskvom i "izvrši test nad zemljom ili na lokaciji nacionalne sigurnosti u Nevadi ili u Tihom okeanu iznad otvorene vode, gdje se nuklearne padavine mogu svesti na minimum" spriječiti eskalacijske poteze protivnika prema Sjedinjenim Državama.
Heritage fondacija nije odgovorila na više zahtjeva Glasa Amerike da intervjuiše Petersa.
Nije poznato da je Moskva od 1990. provela bilo kakvu vrstu testiranja koja bi izazvala nuklearnu lančanu reakciju, poznatu kao kritičnost. Dvije godine kasnije, Sjedinjene Države su objavile da više neće testirati nuklearno oružje, iako se podkritične simulacije nastavljaju. Ostale nuklearne zemlje slijedile su taj primjer osim Sjeverne Koreje, koja je posljednja izazvala eksploziju nuklearnog testa 2017.
Bulletin of the Atomic Scientists u utorak je pomjerio kazaljke svog "sata sudnjeg dana" za jednu sekundu na 89 sekundi do ponoći, što je trebalo da označi opasnost od oružja za masovno uništenje i drugih egzistencijalnih prijetnji.
“Postavili smo sat bliže ponoći jer ne vidimo pozitivan napredak u globalnim izazovima s kojima se suočavamo, uključujući nuklearni rizik, klimatske promjene, biološke prijetnje i napredak u tehnologiji koja prekida”, rekao je Daniel Holz, profesor fizike na Univerzitetu u Čikagu. , neposredno nakon što su kazaljke ovogodišnjeg sata otkrivene u američkom Institutu za mir.
Dok je Sat Sudnjeg dana samo simboličan, Liang iz Udruženja za kontrolu oružja vidi ga kao godišnji važan ritual koji naglašava rizike za Amerikance i sve ostale koje predstavljaju svjetski nuklearni arsenali.
„To je dobar alat za privlačenje pažnje većeg broja ljudi i ne možete kriviti Amerikance što imaju toliko drugih problema na tanjiru. I imati ovaj [sat] kao podsjetnik, mislim da je efikasan komunikacijski alat”, rekao je Liang.
Na ceremoniji Doomsday Clock, VOA je pitala bivšeg kolumbijskog predsjednika i nobelovca Huana Manuela Santosa šta on smatra najvećom preprekom Trumpu, Putinu i Xiju u napretku u denuklearizaciji.
"Najveći izazov, po mom mišljenju, jeste da shvate da treba da sjednu i razgovaraju o tome kako njih trojica mogu donijeti odluke da spasu svoje zemlje i cijeli svijet", rekao je.
Liang je uporedio situaciju sa pozivom američkog predsjednika Johna F. Kennedyja sovjetskom lideru Nikiti Hruščovu tokom kubanske raketne krize 1962. godine, koja je navela Washington i Moskvu da se povuku s ruba nuklearnog rata.
Ta je rezolucija vratila kazaljke na Satu Sudnjeg dana naredne godine na 12 minuta do ponoći u znak priznanja Amerikancima, Sovjetima i Britancima koji su zabranili nuklearna testiranja u atmosferi, svemiru i pod vodom.
Prošlo je nekoliko godina otkako su se Sjedinjene Države uključile u bilo kakve pregovore o denuklearizaciji. Ti razgovori na radnom nivou 2019. u Švedskoj između prve Trumpove administracije i sjevernokorejskih zvaničnika nisu donijeli nikakav dogovor, a glavni pregovarač Pjongjanga Kim Myong Gil rekao je novinarima da su Amerikanci povećali očekivanja obećanjima fleksibilnosti, ali da neće „poboljšati svoje staro gledište i stav.”
Tadašnji glasnogovornik State Departmenta, Morgan Ortagus, rekao je u saopćenju da se ne može očekivati da će dvije zemlje "prevladati naslijeđe od 70 godina rata i neprijateljstva na Korejskom poluostrvu u toku jedne subote", ali tako teško pitanja „zahtijevaju snažnu posvećenost obje zemlje. Sjedinjene Države imaju tu obavezu.”
