Ukoliko Biden bude reizabran, većina smatra da će politika prema Ukrajini vjerovatno ostati uglavnom nepromijenjena, uz mogućnost uvođenja još jačih sankcija Rusiji.
Nejasne izjave i lična osjećanja
Trumpov stav o Ukrajini i ratu Rusije protiv nje bio je nejasan, kontradiktoran i možda je evoluirao.
Samo dva dana prije nego što je Rusija započela invaziju na Ukrajinu, 22. februara 2022. godine, Trump je poteze ruskog predsjednika Vladimira Putina protiv Ukrajine nazvao "pametnim" i "genijalnim".
Sljedeće godine, tokom "Gradske skupštine" na CNN-u u maju 2023, Trump je odbio da kaže za koju stranu želi da pobijedi u Ukrajini, niti se obavezao da će Ukrajini pružiti dalju vojnu podršku.
"Dajemo im toliko opreme, trenutno nemamo municiju za sebe", rekao je on.
Trump je za Fox News u julu 2023. rekao da će ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom reći: "Ne više. Morate da se dogovorite". Putinu je također poručio: "Ako se ne dogovorite, mi ćemo im dati mnogo. Daćemo im više nego što su ikada dobili, ako bude trebalo".
U aprilu ove godine, Trump je napisao na svojoj platformi "Truth Social": "Zašto Evropa ne daje više novca da pomogne Ukrajini? … Zašto Evropa ne može da se izjednači sa novcem koji ulažu Sjedinjene Američke Države da bi pomogla zemlji kojoj je to očajnički potrebno? Kao što se svi slažu, ukrajinski opstanak i snaga bi trebalo da budu mnogo važniji Evropi nego nama, ali i nama je to važno! POKRENI SE EVROPO!"
Takođe u aprilu, Washington Post je detaljno opisao ono što je nazvao Trumpov "tajni, dugoročni plan za okončanje rata u Ukrajini", izvještavajući da uključuje guranje Ukrajine da ustupi Krim i region Donbasa Rusiji.
U maju, međutim, novine su objavile da je Trump, tokom prikupljanja sredstava u kampanji "sugerisao da bi bombardovao Moskvu i Peking ako bi Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu ili Kina na Tajvan".
Ipak, stručnjaci koji su govorili za Glas Amerike primijetili su da Trump ima neprijatne lične asocijacije kada je riječ o Ukrajini.
Njegov telefonski razgovor sa ukrajinskim predsjednikom Zelenskim u julu 2019. doveo je do Trumpovog prvog opoziva, zbog navoda da je nepropisno tražio pomoć od strane sile kako bi povećao svoje šanse za reizbor. U februaru 2020, većina u Senatu predvođenom republikancima oslobodila ga je optužbi.
S druge strane, neki stručnjaci vjeruju da Trump ne bi želio da bude viđen kao predsjednik koji je izgubio rat.
"Znamo da Trump sebe doživljava kao snažnog čovjeka i da ne želi da bude povezan sa neuspjehom spoljne politike", rekao je John Herbst, bivši američki ambasador u Ukrajini, koji je sada viši direktor Evroazijskog centra Atlantskog savjeta. "A ruska pobjeda u Ukrajini, ako Trump bude predsjednik, ličila bi na neuspjeh spoljne politike".
Dva krila Republikanske partije
Republikanska partija je podijeljena po pitanju rata Rusije protiv Ukrajine i podrške toj zemlji.
Pro-Trumpova frakcija — neformalno nazvana krilo MAGA (po skraćenici slogana na engleskom "Učinimo Ameriku ponovo velikom") — gleda na Rusiju kao na "silu u opadanju" i stoga vjeruje da rat "treba da se riješi što je prije moguće kako ne bi iscrpio bezbjednosne resurse Sjedinjenih Država", rekao je za Glas Amerike Sergiy Kudelia, vanredni profesor političkih nauka na Texaškom univerzitetu Baylor.
Druga republikanska frakcija traži snažniju podršku Ukrajini da pobijedi Rusiju.
Ako to drugo krilo prevlada, rekao je Kudelija, druga Trumpova administracija bi mogla da pruži još veću podršku Ukrajini nego Bidenova administracija.
Mogući nagovještaji o tome kako bi nova Trumpova administracija pristupila politici prema Rusiji i Ukrajini mogu se naći u planovima koje su iznijela dva projekta pro-Trumpovih politika. Jedan od njih je Projekat 2025, poznat i kao Projekat predsjedničke tranzicije, u produkciji Heritage fondacije iz Washingtona.
U svom "Mandatu za vodstvo", Projekat 2025 favorizuje pristup između "izolacionizma i intervencionizma":
"Svaka spoljnopolitička odluka mora prvo da postavi pitanje: Šta je u interesu američkog naroda? Američko vojno angažovanje mora jasno da spada u interese SAD; mora biti fiskalno odgovorno i da štiti američku slobodu, nezavisnost i suverenitet, dok se istovremeno komunističku Kinu prepoznaje kao najveću prijetnju interesima SAD. Prema tome, u pogledu Ukrajine, dalje učešće SAD mora biti u potpunosti isplativo; ograničeno na vojnu pomoć (dok se evropski saveznici bave ekonomskim potrebama Ukrajine); i imati jasno definisanu strategiju nacionalne bezbjednosti koja ne rizikuje živote Amerikanaca".
Drugi plan, koji je iznio Institut za politiku Amerika na prvom mjestu, učinio bi da buduća američka vojna pomoć Ukrajini zavisi od toga da njeni lideri učestvuju u mirovnim pregovorima sa Rusijom:
"Konkretno, to bi značilo da formalna američka politika traži prekid vatre i dogovoreno rješenje ukrajinskog sukoba. Sjedinjene Države će nastaviti da naoružavaju Ukrajinu i jačaju njenu odbranu kako bi osigurale da Rusija neće dalje napredovati i da neće ponovo napasti nakon prekida vatre ili mirovnog sporazuma. Buduća američka vojna pomoć, međutim, zahtijevaće da Ukrajina učestvuje u mirovnim pregovorima sa Rusijom".
Michael Kimmage, profesor historije i šef katedre na Katoličkom univerzitetu Amerike u Washingtonu, rekao je za Glas Amerike da je teško predvidjeti kako bi ponovo izabrani Trump vodio politiku prema Rusiji i Ukrajini:
"On je osoba koja se često predomišlja i često prilično emotivno reaguje na događaje, ponekad u svom ličnom životu, ponekad u unutrašnjoj politici, ponekad u međunarodnim poslovima. Tako da mislim da je pošteno reći da bi Trumpovo predsjednikovanje bilo kao ringišpil".
Šta je sa drugim Bidenovim mandatom?
Otkako je Rusija pokrenula svoju invaziju u punom obimu u februaru 2022. godine, Kongres SAD je obezbijedio 175 milijardi dolara pomoći Ukrajini na zahtev Bidenove administracije. Washington je uveo brojne sankcije Rusiji i predvodio je Kontakt grupu za odbranu Ukrajine, koaliciju od oko 50 zemalja koja koordiniše vojnu pomoć.
U svom obraćanju 6. juna, na 80. godišnjicu savezničkog napada na Normandiju, Biden je uporedio borbu protiv Putina sa borbom protiv Hitlera u Drugom svjetskom ratu.
Biden je prošlog decembra, pozivajući Kongres da odobri sredstva za podršku Ukrajini, rekao da bi neuspjeh u tome ohrabrio druge potencijalne agresore i ohrabrio Putina da napadne zemlje NATO, čijoj su odbrani SAD posvećene:
"Onda bismo imali nešto što ne želimo i što danas nemamo: američke trupe koje se bore protiv ruskih trupa".
Nedavno je Bidenova administracija delimično uklonila ograničenja Ukrajini da koristi oružje koje su obezbijedile SAD protiv vojnih ciljeva u Rusiji.
Kimmage je rekao da će u drugom mandatu Bidenova administracija vjerovatno zadržati svoju trenutnu politiku pružanja vojne pomoći Ukrajini. Međutim, dodao je da bi Bidenova administracija mogla biti agresivnija u uvođenju sankcija Rusiji, s obzirom na to da će imati manje političkog kalkulisanja u svom posljednjem mandatu:
"Nije kao da oni svoju spoljnu politiku određuju na osnovu izbora, ali postoje limiti i ograničenja, a ona bi bila veoma različita u drugom mandatu gdje Biden više ne može da se kandiduje za reizbor 2028. Dakle, on bi bio dosta slobodniji".
