PIŠU: Haris Rovčanin, Fatjona Mejdini, Samir Kajošević, Xhorxhina Bami i Siniša Jakov Marušić
Podgorica, Priština, Sarajevo, Skoplje, Tirana
Kosovo je osudilo najviše povratnika sa ratišta u Siriji, dok su Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija i Srbija osudile približno isti broj osoba za ratovanje u Siriji odnosno Ukrajini. U Albaniji još uvijek nije bilo pravosnažnih osuđujućih presuda za ratovanje na stranom ratištu, a u Crnoj Gori za teroristička djela u zemlji, pokazuje analiza BIRN-a.
Dok analitičar za sigurnost Adrian Shtuni poredi mnogo duže kazne u zemljama Evropske unije sa zemljama Zapadnog Balkana za pridruživanje takozvanom ISIL-u, on navodi da dužina kazne ne može biti jedina kazna za bivše terorističke borce.
“Kaznena praksa na Zapadnom Balkanu u slučajevima koji uključuju djela terorizma treba ponovno promišljanje i vjerovatno veću ujednačenost sa kaznenom politikom u EU zemljama. Duže zatvorske kazne nisu jedino rješenje po sebi, ali bi trebale da se upotpune sa smislenom rehabilitacijom, supervizijom i programima reintegracije”, objašnjava Shtuni dok citira studiju iz sredine 2019. godine prema kojoj su strani borci iz BiH i Kosova osuđivani na znatno niže zatvorske kazne od prakse u zemljama EU.
Po broju osoba osuđenih za planiranje i izvršenje terorističkih djela u zemlji prednjače BiH i Sjeverna Makedonija, dok je u Srbiji do sada osuđen najveći broj takozvanih stranih boraca na ukrajinskom ratištu.
Sve zemlje su tokom 2014. i 2015. godine, nakon velikog broja odlazaka na ratišta u Siriji i Ukrajini, usvojile izmjene krivičnih zakona kojima je zabranjen odlazak na ratište u stranu zemlju, ali ne smatraju sve zemlje takve postupke terorizmom.
Stručnjaci i analitičari s kojima je razgovarao BIRN kažu kako se zemlje nalaze pred sličnim izazovom povratka većeg broja stranih boraca te žena i djece iz Sirije, i kako će rad s njima zahtijevati dodatne napore.
Bosna i Hercegovina: Domaći teroristički napadi i borci na stranim ratištima
Munib Ahmetspahić jedna je od rijetkih osoba na Balkanu kojima se sudilo za djelo u vezi sa terorističkim činom u zemlji i za odlazak na strano ratište u Siriju.
On je osuđen na tri godine zatvora jer je od 2013. do 2018. boravio na području Sirije i Iraka kao pripadnik paravojnih formacija takozvane Islamske države Iraka i Levanta (ISIL), “Jabhet al-Nusra” i “Al-Nusrah Front”.
Ranije je pravosnažno oslobođen optužbi da je uništio dokaze i tragove nakon što je Mevlid Jašarević u oktobru 2011. u Sarajevu pucao na Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država (SAD). Jašarević je zbog ovog napada osuđen na 15 godina zatvora.
U Bosni i Hercegovini je zbog terorizma, planiranja i pripremanja izvršenja terorističkog čina pravosnažno osuđeno ukupno 39 osoba, na 164 godine i dva mjeseca zatvora, dok su tri osobe oslobođene krivice.
Zbog terorističkih napada izvršenih u BiH te zbog pripremanja i planiranja ovih djela osuđeno je ukupno 14 osoba, na 117 i po godina zatvora.
Najveća kazna je izrečena Harisu Čauševiću zvanom Oks, koji je zbog terorističkog napada izvedenog 2010. na zgradu Policijske uprave Bugojno osuđen na 35 godina zatvora.
Zbog boravka na sirijskom ratištu, pokušaja odlaska i vrbovanja, Državni sud je u 16 predmeta pravosnažno osudio 25 osoba na ukupno 47 godina i dva mjeseca zatvora, a pojedinačne kazne koje su im izrečene kreću se u rasponu od jedne do sedam godina.
Presude za boravak na sirijskom ratištu su u devet predmeta izrečene po sporazumima o priznanju krivnje, od kojih je osam osoba osuđeno na po godinu zatvora.
Glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić naveo je da su za krivična djela iz oblasti terorizma, u radu prijave u 25 predmeta protiv 46 osoba, kao i istrage u 30 predmeta protiv 31 osobe.
U Sudu BiH do sada nije osuđena niti jedna osoba za ratovanje u Ukrajini, a nedavno je Gavrilo Stević kao prva osoba optužena u BiH za ovo djelo prvostepenom presudom oslobođen krivice.
Iz Tužilaštva nisu odgovorili protiv koliko se osoba vodi istraga za ratovanje u Ukrajini.
U BiH je tokom 2014. godine došlo do izmjena zakona kojima je boravak na stranom ratištu postao krivično djelo, a kasnije je to postalo i pridruživanje stranim paravojnim ili parapolicijskim organizacijama.
Zakonodavstvo u BiH ne tretira kao terorističko djelo boravak i ratovanje u Ukrajini, za razliku od Sirije jer se ISIL, prema rezoluciji Ujedinjenih nacija (UN), smatra terorističkom organizacijom.
Armin Kržalić iz Centra za sigurnosne studije kaže da je terorizam djelo koje se teško dokazuje.
“To je problem i za samo Tužilaštvo – kako doći do materijalnih dokaza, i zbog toga su se napravili sporazumi s određenim osobama”, govori Kržalić.
Profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Vlado Azinović je naglasio da je BiH prva u regionu donijela zakon kojim se kažnjavaju odlasci na strana ratišta, ali da se dokazivanje pokazalo teškim, što će predstavljati izazov u budućnosti.
“Pogotovo što dosadašnja procesuiranja osoba za koje je dokazano da su učestvovala u aktivnostima ISIL-a, da su popunjavali pristupne kartone u kojima su eksplicitno izražavali želju da postanu borci, a da su na kraju kao u slučaju Ibre Ćufurovića dobili samo četiri godine zatvora, mislim da stvara ozbiljne izazove pred praktično sve koji su uključeni u te procese, od tužitelja, branilaca, a čini mi se posebno kod sudija”, kaže Azinović i dodaje kako “nije umjesno komentirati odluke sudova”.
Kosovo: Najveća organizovana grupa povratnika u regionu
U martu 2015. godine Kosovo je Zakonom o zabrani pridruživanja oružanim sukobima van državne teritorije uvelo kazne od šest mjeseci do 15 godina u zatvoru.
Ali stručnjakinja za sigurnost Besa Kabashi, osnivačica i direktorica B.K.R. & Associates, kaže za BIRN da je teško istraživati nivo učešća povratnika kojeg je imao u stranom ratu ili sukobu, u zonama sukoba ili zonama u kojima je još uvijek otvoreni sukob, a posebno pod kojim okolnostima.
Ona objašnjava da je drugi izazov učešće maloljetnika i “djece vojnika” u stranim ratovima kao i njihova reintegracija u društvo ako su njihovi roditelji preminuli ili su u zatvoru na duži period.
Naposljetku, Kabashi objašnjava da je učešće žena također teško za procesuirati, “jer je teško dokazati ulogu žena u vezi, u jednom poretku u kojem možda nije imala izbora nikako i teško je znati sa sigurnošću da li je njeno učešće u stranom sukobu bilo dobrovoljno ili nije, i u kojem kapacitetu”.
Kabashi objašnjava da su reintegracije povratnika na Kosovo i državna sigurnost glavni izazovi za budućnost.
Reintegracija povratnika iz stranih sukoba je bila visoki vladin prioritet u 2017. godini, ali je naišla na ozbiljne izazove kasnije.
U aprilu 2019. godine 110 državljana Kosova, uključujući 32 žene, 74 djece od kojih je većina mlađa od 15 godina, i četiri borca, vraćeni su iz Sirije na Kosovo. Optužnice za učešće u terorističkoj organizaciji podignute su protiv svih žena, dok su djeca dio nekoliko aktivnosti reintegracije koju vodi Ministarstvo unutrašnjih poslova.
Prema podacima Posebnog tužilaštva, optužnice za terorizam su podignute protiv 171 osobe, dok su ukupno 123 osobe osuđene za slučajeve terorizma. Sud je pravosnažno osudio 81 osobu za učešće na stranim ratištima, dok je 57 slučajeva u radu, 21 osoba je pod istragom, a 107 slučajeva je obustavljeno za učešće ili pokušaj učešća na stranom ratištu.
Prema Kabashiju, kosovski Zakon o zabrani učešća u stranom sukobu ne predviđa uslovni period nakon odsluženja zatvorske kazne.
“Zbog toga, bilo kakvi napori za reintegraciju nakon zatvorske kazne moraju biti na dobrovoljnoj osnovi, kako bi se poštovala ustavna prava i slobode onih koji su odslužili svoju kaznu”, objašnjava Kabashi i dodaje da bez obzira na to Kosovu i dalje nedostaje državni plan za reintegraciju.
Takav plan bi omogućio samoodržive dijelove društva, smanjio njihovu ranjivost i u međuvremenu povećao nacionalnu sigurnost, naglašava Kabashi.
Albanija: U iščekivanju povratnika iz Sirije
Djela terorizma u Albaniji kažnjiva su po Krivičnom zakonu, a uključuju finansiranje, regrutovanje, trening, poticanje i počinjenje djela s terorističkom namjerom.
Za ova djela nadležni su posebno tužilaštvo i sud za korupciju i organizovani kriminal.
Prema podacima Posebnog apelacionog suda za korupciju i organizovani kriminal, u posljednjih deset godina 23 osobe su osuđene pravosnažnim presudama za djela u vezi sa terorizmom. Jedna osoba osuđena je na doživotnu robiju dok je 22 drugih osuđeno na ukupno 256 godina zatvora sa prosječnom kaznom od 11,6 godina zatvora.
Deset osoba je oslobođeno krivice.
Andon Mëhillaj je osuđen na doživotnu kaznu zatvora u martu 2017. godine. On je bio dio grupe koja je optužena za ubistva i prijetnje ljudima koristeći oružje i eksploziv, nakon što su unajmljeni za to. Uz optužbe za “čin terorističke namjere”, njemu se sudilo za nekoliko drugih krivičnih djela poput ubistva i pripadnosti kriminalnoj organizaciji.
U novembru 2016. godine sud je konačnom presudom osudio devet osoba, samoprozvanih imama i njihovih saradnika, po optužbama za regrutovanje najmanje 70 boraca za terorističke grupe u Siriji i Iraku. Skupina je osuđena na ukupno 102 godina i osam mjeseci zatvora, s najvišom kaznom od 18 i najnižom od osam mjeseci.
Članovi ove grupe uhapšeni su u martu 2014. godine.
Almir Daci, samoprozvani imam koji je regrutovao druge i na kraju se sam pridružio borbama u Siriji, nepravosnažno je osuđen u odsustvu u maju 2017. na 15 godina zatvora za regrutovanje i pozive drugim ljudima da se priključe borbama. Vjeruje se da je on poginuo u borbama u aprilu 2016. godine, prije nego što mu je izrečena ova kazna. Zvanična informacija o smrti nije saopćena.
Albanski parlament je u julu 2014. godine usvojio amandmane Krivičnog zakona kojima su učešće, organizovanje i pozivanje na učešće u vojnim operacijama u stranoj državi, postali krivično djelo s kaznama zatvora u rasponu od tri do 15 godina. Ova djela ne smatraju se djelima terorizma.
Do sada nije bilo pravosnažnih presuda takozvanim povratnicima za ratovanje u stranoj državi. Tokom 2013. i 2014. godine oko 140 ljudi iz Albanije je otišlo na strana ratišta, uključujući u ovaj broj žene i djecu. Oko 45 njih se vratilo nakon nekoliko mjeseci, početkom 2014. godine, prije nego što su usvojene izmjene zakona kojima je to postalo krivično djelo. Od druge polovine 2014. godine do danas nije bilo povrataka takozvanih stranih boraca iz Sirije i Iraka u Albaniju.
Pred sudovima u Albaniji trenutno nema suđenja za ratovanje u inostranstvu.
Redion Qirjazi, direktor programa sigurnosti i istraživač na Institutu za demokratiju i medijaciju (IDM), kaže kako pravosudni sistem u Albaniji nema iskustvo procesuiranja ljudi koji su se borili na stranim ratištima i onih koji su ih podržavali, uključujući njihove porodice.
“Glavni izazov za albanske pravosudne institucije će biti ispravna kategorizacija ljudi čiji se povratak očekuje”, navodi Qirjazi i objašnjava kako se ne mogu sve osobe – žrtve, borci, saradnici, žene, djeca i drugi – staviti u isti položaj pred pravosudnim sistemom i koristiti isti pristup prema njima.
Crna Gora: Po jedna presuda za Siriju i Ukrajinu
U Crnoj Gori do sada nije bilo pravosnažnih presuda za terorizam u zemlji. U maju 2019. godine Viši sud u Podgorici je prvostepeno osudio 13 ljudi, uključujući dva ruska vojna sigurnosna oficira, osam Srba i dva crnogorska opozicionara, i izrekao im pojedinačne kazne do 15 godina zatvora za pokušaj državnog udara.
Oni su osuđeni za planiranje “terorističkog čina” i potkopavanje ustavnog poretka Crne Gore tokom parlamentarnih izbora.
Crna Gora je u martu 2015. godine usvojila reformu antiterorističkog zakona koji je kriminalizovao učešće u stranim sukobima, što je postalo kažnjivo zatvorom u trajanju do deset godina.
Osim što je krivično djelo postalo pridruživanje i učestvovanje u “oružanom sukobu izvan prostora Crne Gore”, organizovanje, regrutovanje, finansiranje, ohrabrivanje, vođenje ili treniranje ljudi ili grupe ljudi s ciljem pridruživanja stranom sukobu, mogu se kazniti zatvorom od dvije do deset godina.
Viši sud u Podgorici je u januaru 2018. godine osudio Hamida Beharovića na šest mjeseci zatvora za pridruživanje ISIL-u u Siriji. U presudi je navedeno da je on od aprila 2015. do maja 2016. godine bio u Siriji, na granici ove zemlje sa Turskom, gdje je otišao sa nevjenčanom suprugom i maloljetnom kćerkom.
U aprilu 2017. godine Marko Berović je osuđen na šest mjeseci zatvora za učešće u ratu u Ukrajini. U presudi se navodi da je on tokom 2015. učestvovao u oružanim sukobima u Ukrajini kao član armije samoproglašene Donjecke Narodne Republike (DNR), gdje je bio od decembra do oktobra 2015. godine. Uhapšen je na ulasku u Rusku Federaciju, po nalogu Interpola u Podgorici, jer je trebao ići na odsluženje trogodišnje kazne za pokušaj ubistva.
Iz Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore za BIRN nisu željeli reći na koliko istraga za učešće na stranim ratištima trenutno rade.
Državni koordinator za borbu protiv nasilnog ekstremizma Dragan Pejanović kaže da su od oktobra 2012. u Siriju otputovala 23 stanovnika Crne Gore, uključujući 18 muškaraca i pet žena zajedno s troje djece.
Mediji su izvijestili o pogibiji četiri crnogorska građanina u Siriji. Pejanović navodi da su se osam muškaraca, jedna žena i dijete vratili u Crnu Goru iz Sirije, a nekoliko odraslih Crnogoraca iz istočne Ukrajine od 2014. godine.
Analitičarka Anđelija Lučić vjeruje da broj stanovnika Crne Gore na stranim ratištima nije veliki kao u zemljama okruženja.
“Veći izazov su programi rehabilitacije i reintegracije. Preventivne akcije grade društvenu otpornost na ovaj fenomen”, kaže Lučić i dodaje kako lokalne zajednice igraju veliku ulogu u reintegraciji, posebno žena i djece.
Srbija: Odlasci u Ukrajinu
Viši sud u Beogradu je u aprilu 2018. osudio sedam osoba za terorizam. Na po 11 godina osuđeni su Abid Podbičanin, Sead Plojović i Tefik Mujović, na deset godina osuđen je Goran Pavlović, na po devet i po godina Izudin Crnovršanin i Rejhan Plojović, dok je Ferat Kasumović osuđen na sedam i po godina zatvora.
Za Podbičanina, Pavlovića i Plojovića se vjeruje da su još uvijek u bjekstvu i osuđeni su u odsustvu. Proglašeni su krivima za djela terorizma, regrutovanja i treninga za teroristička djela, finansiranje terorizma i javno poticanje na počinjenje terorističkih djela.
Pavlović i Plojović su, prema presudi, uspostavili veze sa terorističkim organizacijama ISIL i “Front Al-Nusra” uz pomoć Podbičanina i Mujovića.
Sud ih je proglasio krivima za “prikupljanje novca od ljudi s istim ubjeđenjima u Srbiji i zemljama okruženja i Zapadne Evrope, i finansiranje odlaska nekoliko građana Srbije regrutovanih za učešće u ratnim sukobima, prvo u kampovima za treninge, a onda u Siriji na ratištu.
Milan Antonijević, koji je pratio ovaj proces, ranije je za BIRN rekao da je u ovom suđenju najviše pažnje privlačila činjenica da je pritvor optuženima trajao skoro četiri godine i da je suđenje više puta počinjalo iznova uz izmjene Sudskog vijeća.
Anotnijević, danas izvršni direktor Fondacije za otvoreno društvo u Beogradu, za BIRN kaže kako su ranije postojale najave postupaka protiv boraca na stranim ratištima, “ali oni nekako ostanu u sjenci drugih medijskih događaja”.
“U ovom trenutku ta preventivna mjera, odnosno preventivna funkcija kažnjavanja nije vidljiva jer se ovi postupci nekako završavaju van medijske pažnje”, objašnjava Antonijević i dodaje kako “pitanje resocijalizacije u krivičnom pravu Srbije nije nešto što je dobilo veliku pažnju”.
Od 2015. srbijanski sudovi su osudili 29 osoba jer su se borile na strani proruskih jedinica u Ukrajini, ali učešće u borbama na ratištima na njenoj teritoriji nisu tretirani kao djela terorizma.
Svi osuđeni su pristali na sporazume o priznanju krivnje, koji su, za većinu njih, rezultirali uslovnim kaznama u trajanju oko godinu dana. Trojica počinitelja su osuđeni na šest mjeseci kućnog pritvora. Zatvorske kazne su im suspendovane pod uslovom da ne počine isti prekršaj unutar određenog vremenskog perioda, a obično se radi o periodu između jedne i pet godina.
Srbija je 2014. godine usvojila zakon kojim se njenim državljanima zabranjuje da se bore na stranim ratištima, osim kao dio zvanične misije neke međunarodne organizacije.
Sjeverna Makedonija: Slučajevi terorizma na višegodišnjim suđenjima
Prema podacima Državnog koordinacionog tijela za prevenciju nasilnog ekstremizma i borbu protiv terorizma, 156 osoba je učestvovalo u sukobima u Iraku i Siriji od kojih se za 35 vjeruje da su poginuli na stranim ratištima dok su 23 osuđena od ukupno 83 osobe koje su se vratile u zemlju.
Do sada je najpoznatiji slučaj 11 osoba koje su osuđene 2016. godine u slučaju kodnog naziva “Čelija” [Ќелија] kada je ova grupa proglašena krivom za regrutovanje ljudi za borbe u Iraku i Siriji i učešće u stranim paravojskama.
To je bio prvi takav slučaj u zemlji nakon promjene krivičnog zakona 2014. godine kojem je dodana kazna za učestvovanje u stranim paravojnim strukturama. Najniža kazna je četiri godine zatvora za učestvovanje i pet za organizovanje i finansiranje učešća u stranim (para)vojnim i (para)policijskim formacijama.
Prema dostupnim podacima tužilaštvo je podnijelo prijave protiv dodatnih osam osoba “za učešće u stranim paravojnim strukturama”.
Dekan Fakulteta za sigurnost u Skoplju, Nikola Dujovski, kaže da u poređenju sa drugim zemljama u regionu, BiH naprimjer, Sjeverna Makedonija nema toliko slučajeva terorizma.
“Ali naša najveća slabost je sposobnost institucija da se nose s ovim problemom i posebno nedostatak koordinacije između svih učesnika, počevši od državnih institucija, sudova i tužilaštava kao i nevladinih organizacija, uključujući i vjerske zajednice. Kao mala zemlja s ograničenim kapacitetima tek sada počinjemo jačati koordinaciju koja može pomoći u boljem procesiranju ovih slučajeva, kao i boljoj prevenciji i resocijalizaciji ovih ljudi”, navodi Dujovski.
Kao i većina drugih sagovornika sa kojima je pričao BIRN, Dujovski kaže da preventivne mjere protiv radikalizacije i resocijalizacija povratnika nedostaju Sjevernoj Makedoniji.
“Sva istraživanja pokazuju da su srednjoškolci najpodložniji radikalizaciji, ali mi nemamo niti jedan projekat za prevenciju koji je usmjeren na srednje škole”, kaže on.
Osim rada sa povratnicima, postoji nekoliko domaćih slučajeva u Sjevernoj Makedoniji koji su podigli mnogo etničkih i političkih tenzija u posljednjih nekoliko godina. Dujovski kaže da bi “domaći slučajevi trebali biti gledani odvojeno jer oni nisu jasno odvojeni”.
“Njihova politizacija i etnički naboj ih čine vrlo osjetljivim i još uvijek za neke od njih nismo sigurni šta se zaista desilo”, kaže on.
Krivični zakon Sjeverne Makedonije pravi razliku između “terorističkog ugrožavanja ustavnog poretka” i “terorizma”.
U Krivičnom zakonu, član 313. govori o terorističkom ugrožavanju ustavnog poretka i opisuje napad na institucije. Potpuno drugi član, 394-b odnosi se na terorizam kao formu ugrožavanja javnog reda ubijanjem, kidnapovanjem i drugim nasilnim aktima.
Dvodnevni oružani sukob etničkih Albanaca sa sigurnosnim snagama u gradu na sjeveru Kumanovu u maju 2015. godine završio je smrću 18 ljudi, uključujući osam policajaca nakon čega je 33 od 37 optuženih dobilo kazne zatvora za terorizam u ukupnom trajanju od 736 godina dok su četvorica oslobođeni. Sedam optuženih dobilo je doživotne kazne zatvora.
Još dva slučaja su uzburkali nacionalne tenzije – masovno ubistvo pet etničkih Makedonaca u blizini Smilkovskog jezera blizu glavnog grada Skoplja i napad članova VMR DPMNE na zgradu Parlamenta u maju 2017. godine. Oba slučaja tek treba da dobiju pravosnažne presude.
Ovaj članak nastao je na osnovu baseline analize o procesuiranju terorizma u šest zemalja Zapadnog Balkana koja se može pročitati na ovom linku.
