Objavljeno je kako je kompanija AEBi, na čijem je čelu dr Ilan Morad pronašla lijek koji su nazvali MuTaTo prema „multi-target toxin“ (“toksin koji djeluje na više ciljeva“), a koji će potpuno izmijeniti situaciju u liječenju onkoloških pacijenata. Navedeno je da postoji tehnika ubacivanja nekog gena od interesa u bakteriofage – viruse koji inficiraju bakterije te fag poslije ispolji ovaj gen. Upravo za otkriće ove metode je i dodijeljenja Nobelova nagrada za medicinu 2018.
Međutim, u vijesti se kaže da je MuTaTo nešto slično samo što koristi peptide umjesto DNK. Nije objašnjen tačan mehanizam kako ti peptidi (male molekule slične proteinima) djeluju, ni u čemu je sličnost sa prvom tehnikom. Mogućnost da bakteriofag „prikaže“ peptid je ideja stara već preko deceniju, ali iz vijesti ne vidimo da li se naučnici iz AEBi oslanjaju na tu ideje ili je u pitanju nešto novo. Ako je u pitanju neki novi mehanizam, svi bismo voljeli znati kako djeluje, a ako nije – onda su ovi naučnici uzeli nešto što već postoji, zanemarili istorijat ideje i prikazali je kao nešto što su oni izmislili.
Ono što je bio prvi pokazatelj da se radi o nečemu čudnom i senzacionalističkom, jeste to da se u vijesti ne govori o tome na koje bi tumore djelovala ova terapija. Naime, kanceri su međusobno toliko različite tvorevine da je praktično nemoguće da razvijemo univerzalni lijek protiv kancera.
Drugo, u oči upada i biografija dr. Ilana Morada. Osim toga što su neki mediji prenijeli da se radi o prezimenu Morad, a drugi da je u pitanju Moran, što dovodi u pitanje da li se radi o stvarnoj osobi, kada ovo ime probamo pronaći u bazama poput Google Scholar, u radovima objavljenim u Science, Nature i divizijama Nature-a, u Elsevier – nećete ništa naći. Isto se dešava kada probate potražiti MuTaTo. To znači da nije bilo naučnog rada u kojem su sistemski prezentirani rezultati u kojima se u ovoj vijesti govori. Ako nema rada – statistike, metodologije, diskusije, zaključaka i reference na druga istraživanja – ne možemo govoriti da je nešto relevantno u naučnom smislu, nego da se samo radi o rekla-kazala.
U vijesti se navodi kako je MuTaTo pokazala dobre rezultate na miševima, iako nama nisu dostupni ti rezultati. Problem je što nešto može biti efikasno na laboratorijskim životinjama, ali da se pokaže neefikasno ili nedovoljno efikasno na ljudima. Ipak, naučnici iz ove kompanije tvrde da su njihovi rezultati „konzistentni i ponovljivi“, ali ti rezultati nisu dostupni javnosti ni kritici drugih naučnika.
Na stranici kompanije AEBi možemo naći biografiju Ilana Morada, ali ona je vrlo nereprezentativna i siromašna. Naime, velika naučna dostignuća i otkrića posljedica su kontinuiranog rada, stalnog objavljivanja naučnih radova i saradnje sa drugim naučnicima. Danas više ni nema radova koji imaju samo jednog autora, a kada bismo provjeravali reference naučnika čiji se radovi objavljuju u prestižnim naučnim publikacijama, našli bismo da su od završetka doktorskih studija (a mnogi i prije toga) bili uključeni kao juniori-saradnici u naučnim radovima i da su navedeni kao autori. Također, rad naučnika se kreće u jednoj oblasti ili možda par oblasti, ali koje imaju dosta zajedničkog. Nećemo vidjeti da je neko objavio jedan rad iz oblasti fiziologije biljaka, a drugi iz imunologije.
Kod Ilana vidimo 8 publikacija koje nisu u potpunosti vezane za oblast raka, i to u periodu od 1988. do 1999. U periodu 1999. do danas, ovaj čovjek nema publikacija.
Sama stranica kompanije izgleda isuviše holivudski, dizajn odudara od dizajna renomiranih instituta i farmaceutskih kompanija mada to, samo po sebi, nije znak za uzbunu. Nedostak referenci i nepostojanje objavljenog naučnog rada jesu, pak, znaci za uzbunu. Već smo se susretali sa skandaloznim, neistinitim i nemogućim tvrdnjama nekih kompanija, kao što je to bilo u slučaju Theranos, da su uradili nešto što se ne može uraditi. Ovakve bombastične tvrdnje završaju javnim skandalom, prevarom ulagača i razočarenjem javnosti u nauku i tehnologiju.
Slučaj kompanije AEBi je primjer vijesti koja je senzacionalistička, potencijalno fake, sa kojom treba postupati oprezno, istražiti reference i biografije autora. Upravo nam ovaj primjer pokazuje koliko su danas medijska i naučna pismenost bitan aspekt obrazovanja i bitne vještine.
