Noah Molotch je istraživač u Institutu za istraživanje Arktika na Univerzitetu Colorada.
"U zapadnim Sjedinjenim Državama 60 miliona ljudi zavisi od topljenja snijega za snabdijevanje vodom, a globalno je to nešto više od milijardu ljudi", kaže on.
Molotch koristi tehnologiju za daljinsko osmatranje kako bi procijenio koliko vode će biti dostupno kada se snijeg otopi.
Koristeći satelitske snimke, kompjuterske modele i podatke sa terena, Molotch i njegov tim poboljšavaju preciznost prognoze otopljenosti snijega. To je glavna informacija za one koji odlučuju koliko vode da ispuste iz brane i kada to da urade.
"Kada su prognoze preciznije, onda zapravo povećate efikasnost isporuke vode. Time se u osnovi u sistem uvodi više upotrebljive vode", ističe Molotch.
Još jedna inovacija je mapiranje snijega iz aviona. Avioni koriste Lidar, vrstu laserskog skenera razvijenog u NASA-i, za mjerenje površine Zemlje.
"Ako uzmete visinu koju ste izmjerili leti i oduzmete je od one koju ste izmjerili zimi, to vam daje tačnu mjeru dubine snijega."
Ručno mjerenje snijega još uvijek pruža bitne podatke, jer gustoća vode veoma varira. Ali ova istraživanja su ograničena brojem lokacija koje timovi mogu da posjete zbog čega podaci dobijeni daljinskim skeniranjem stvaraju mnogo kompletniju sliku.
Kako klimatske promjene ometaju uspostavljene obrasce, precizno predviđanje dostupnosti vode iz snijega postaće sve važnije da bi se ispunile potrebe mnogih ljudi koji zavise od toga.
