Najnovije
Milenijalci pamte 11. septembar, generacija Z zna svijet poslije
Jutro 11. septembra 2001. je jedna od prvih uspomena u životu Aidan Thayera.
Imao je samo tri godine kada je teroristička grupa Al-Kaida izvršila četiri koordinisana napada na Sjedinjene Države, tako što su njeni saradnici oteli četiri putnička aviona. Dva aviona su udarila u "kule bliznakinje" Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku. Treći avion je uletio u Pentagon, sjedište Sekretarijata za odbranu blizu Washingtona.
Putnici na četvrtom avionu, čija je meta verovatno bila Bijela kuća, uspjeli su da preuzmu kontrolu nad avionom od otmičara i srušili ga u jedno polje u Pennsylvaniji.
Aidanova mama ga je pokupila iz obdaništa usred dana. Vratili su se u svoju kuću u Springfieldu u Virginiji na 15 minuta vožnje od Pentagona. Majka ga je posadila ispred televizora, dok je očajnički pokušavala da dobije njegovog oca, Bradleyja Thayera koji je radio u Pentagonu tog dana, ali se uspješno evakuisao iz zgrade.
“Na televiziji su stalno prikazivali jedan mutni, nestabilni snimak drugog aviona kako udara u drugu kulu", priča Aidan Thayer koji sada ima 22 godine. “Sjećam se tog snimka kako se vrti, drugog aviona kako udara u zgradu."
Tog dana, poginulo je 2.977 ljudi kao i svih 19 napadača iz Al-Kaide. Bio je to najsmrtosnoniji teroristički napad na američkom tlu.
Devetnaest godina, Thayer je student pete godine na univerzitetu Case Western Reserve u državi Ohio, gdje će dobiti diplomu iz tri oblasti - fizike, matematike i njemačkog. Iako ima skoro fotografsko pamćenje, on se prisjeća samo nekih prizora iz dana kada su se dogodili napadi.
Nasuprot tome, za starije Amerikance, 11. septembar je vrlo živ u uspomeni. Deset godina kasnije, 97 posto Amerikanaca koji su u vrijeme napada imali 8 godina ili više, mogu tačno da se sjete gdje su bili kada su čuli vijest, prema analizi Istraživačkog centra Pew urađenoj 2011. godine.
Za mnoge mlade, međutim, 11. septembar je događaj o kojem imaju saznanja iz druge ruke.
“Djeluje kao nešto što se uči u udžbenicima istorije, nešto nalik na Drugi svjetski rat", kaže 22-godišnja Christina Liu iz New Yorka. Ona je prošle godine diplomirala na Njujorškom univerzitetu a ovog mjeseca počinje da radi kao inženjer u kompaniji za klaud računarstvo Veeva Systems u Californiji.
“Meni to djeluje veoma daleko, iako se dogodilo u mom djetinjstvu", dodaje Liu koja je ustanovila da se njene uspomene na 11. septembar miješaju sa uspomenama na veliku nestašicu struje na sjeveroistoku Amerike 2003.
To je očekivana pojava - prema istraživanju kolektivnog pamćenja - zajedničkih uspomena koje definišu socijalne grupe kao što su generacije. U studiji iz 2016. godine, Howard Schuman i Amy Corning, istraživači sa Instituta za društvena istraživanja Ann Arborna Univerzitetu Michigana, uporedili su dugogodišnje podatke o Vijetnamskom ratu i 11. septembru da bi predvidjeli kako će se generacije Amerikanaca sjećati napada.
Njihova studija podržava hipotezu o "ključnim godinama", prema kojoj događaji koji se dese kada ljudi imaju između 10 i 30 godina imaju najveću vjerovatnoću da definišu generacije. Ljudi stariji od 30 godina možda će smatrati druge, ranije događaje u svom životu kao značajnije, dok su oni mlađi od 10 možda suviše mladi da bi u potpunosti razumjeli značaj nekog događaja.
“Raniji događaji o kojima se uči indirektno, u školi ili iz medija... ne mogu da imaju isti emotivni uticaj bez obzira na svoj objektivni značaj", napisali su Schuman i Corning u studiji koja je objavljena u Međunarodnom žurnalu za istraživanja javnog mnijenja.
Neki stručnjaci misle da su napadi ono što odvaja generaciju milenijalaca, koji su rođeni u periodu između ranih 1980-ih i sredine 1990-ih, od sljedeće - generacije Z - rođene sredinom 1990-ih.
“11. septembar je događaj koji definiše i razdvaja te dvije generacije", izjavio je za Business Insider prošle godine Jack Dorsey, predsjednik Centra za generacijsku kinetiku. "Ili se sećate tog dana i svih emocija koje su ga pratile, iil ne - a onda ste generacija Z", kaže on.
Mnogi mlađi Amerikanci su odrasli u svijetu poslije 11. septembra, gdje su strože mjere na aerodromima, islamofobija i američki rat protiv terorizma oduvijek bili realnost.
“Nisam bila zaista svjesna razaranja koja je izazvao taj dan", kaže 21 - godišnja Camryn Permann iz Los Angelesa, gdje prema procjenama živi oko 70.000 američkih muslimana. Sjeća se kako je putovala sa svojim prijateljima muslimanima i gledala kako stalno bivaju nasumično izabrani za dodatne preglede na aerodromima.
"Jedini dio koji sam ja vidjela su bile posljedice - masovno rasprostranjena, nacionalna islamofobija koja mi je cijeli život pred očima. To je bio dio mog svijeta od tada", kaže Permann koja je prošle godine diplomirala na kalifornijskom državnom univerzitetu Northridge, i radi kao tumač jezika gluhonijemih.
Zločini mržnje prema muslimanima skočili su u SAD u nedjeljama posle 11. septembra, prema studiji Žurnala etničke pripadnosti u krivičnom pravosuđu iz 2007. Islamski centar Južne Kalifornije u Los Angelesu morao je da dobije policijsku zaštitu nakon što je dobio prijetnje poslije 11. septembra.
22-godišnja Sadia Fahimul, drugarica Camryn Permann, sjeća se da su je roditelji upozoravali da, radi sopstvene bezbjednosti, ne mora da ljudima kaže da je muslimanka.
“Jednom su na času, u višim razredima osnovne škole, pomenuli da sam muslimanka i neko me je pitao - "Jesi bila tužna kada je Osama bin Laden ubijen?", priča Fahimul, koja je prošle godine diplomirala marketing na univerzitetu Bentley u Massachusettsu. "Mislim da su zaista vjerovali da je on dio naše religije iako nije - on je ekstremista. Ne znam ni kako sam odgovorila ali se sjećam da sam bila šokirana što su me uopšte pitali nešto tako", zaključuje ona.
Mladi su, po svemu sudeći, podijeljeni kada je riječ o 11. septembru i njegovim komplikovanim posljedicama.
“Meni je interesantno što Amerikanci žele da se sjećaju i naglašavaju napad koji su izvršili ljudi van zemlje, ali ih ne brinu podjednako napadi na ljude unutar ove zemlje, koje počine stanovnici ove iste zemlje", kaže Permann.
Ona podsjeća na rasizam i diskriminaciju sa kojom su suočeni ona i drugi Ameirkanci koji su crnci ili pripadnici LGBTQ ili neke druge manjinske grupe. Takođe ističe da je pandemija koronavirusa do sada ubila skoro 200.000 Amerikanaca, prema podacima Univerziteta Johns Hopkins.
Zbog porasta islamofobije, u kombinaciji sa skoro 20 godina sukoba u inostranstvu koje je Amerika vodila, Thayer misli da je "izuzetno važno" da se uspomena na 11. septembar prenosi na naredne generacije.
“Razlog nije samo sjećanje", kaže on. "Što se mene tiče, sjećate se 11. septembra jer daje kontekst svemu drugom što se dogodilo poslije."
Poslije 11. septembra, SAD su pokrenule međunarodnu vojnu kampanju, nazvanu "rat protiv terorizma", a meta su bile ekstremističke islamske grupe širom Bliskog istoka, Afrike i Azije.
Do kraja ove fiskalne godine, 30. septembra, SAD će potrošiti više od 6,4 hiljade milijardi dolara na vojni angažman u inostranstvu poslije 11. septembra, prema zajedničkoj studiji Univerziteta Brown i Bostonskog univerziteta. Studija je dio većeg projekta. Druge studije procjenjuju da je u tim sukobima ubijeno više od 800.000 ljudi a raseljeno još 37 miliona.
“11. septembar je bio tragedija i treba da se sjećamo toga što se dogodilo, ali mislim da takođe treba da učimo više o posljedicama tog događaja", smatra Fahimul.
“Često kažemo - sjećamo se 3.000 izgubljenih života ali zaboravljamo na djecu i porodice ubijene kao rezultat rata koji je uslijedio, sve ljude koji su raseljeni a takođe ljude u SAD koji su žrtve rasizma i mržnje."
Za 21-godišnju Taylor Bair iz Sjeverne Karoline, taj produženi bilans žrtava je dio značaja 11. septembra. Jedna od njenih drugarica je tog dana izgubila majku. Baka Taylor Bair, stjuardesa, trebalo je da se za nekoliko sati ukrca na let za Washington, kada je prvi avion udario sjevernu kulu Svjetskog trgovinskog centra.
“To koliko ste emotivno blizu događaja utiče na to kako ga vidite", kaže Blair, studentkinja četvrte godine psihologije na Univerzitetu Appalachian State u Sjevernoj Karolini.
“Ali iako je lako da pogledate neki događaj koji vas nije lično pogodio i zapitate se zašto je važan, on je ozbiljno uticao na živote hiljada ljudi", dodaje Taylor Blair.
"Ljudi koji su poginuli 11. septembra možda nisu bili poznate ličnosti ali su imali svoje živote, svoju porodicu", kaže ona.
Za sada, komemoracije se nastavljaju, uprkos pandemiji. Spomenik i muzej u New Yorku u na mjestu Svjetskog trgovinskog centra 11. septembra je otvoren za porodice žrtava a od sutra će biti otvoren za sve posjetioce.
Ranije ove nedjelje, zvaničnici blizu mesta gdje se srušio avion u Pennsylvaniji položili su kamen temeljac za novi dio staze koja spaja tri glavna spomenika žrtavama 11. septembra u zemlji.
See all News Updates of the Day
Predstavnici kompanija sa ugašenim računima nastoje putem privatnih računa naplatiti potraživanja
Predstavnici pojedinih kompanija kojima su ugašeni računi u bankama u RS-u zbog američkih sankcija pokušavaju da posredstvom privatnih računa naplate milionska potraživanja od institucija i javnih preduzeća u ovom entitetu. Urednik portala Capital Siniša Vukelić upozorava da bi ovakav vid zaobilaženja američkih sankcija predstavljao značajan udar na banke.
Historijski muzej BiH: Izložba "Fotografske uspomene" američkog ambasadora Michaela Murphyja
U Historijskom muzeju BiH upriličena je foto-izložba ambasadora SAD-a Michaela Murphyja, koja kroz njegove fotografije slavi ljepote BiH. Ambasador je kazao da je dio svog mandata proveo fotografišući prirodne ljepote i historijske lokacije u BiH.
Virologinja sama sebi dala terapiju virusima protiv raka
Beata Halassy, virologinja sa Univerziteta u Zagrebu, liječila je rak dojke trećeg stadija ubrizgavanjem virusa direktno u tumor, koristeći eksperimentalnu onkolitičku viroterapiju. Njeno iskustvo otvorilo je debatu o samostalnom liječenju raka, odnosno eksperimentisanju na sebi.
Beata Halassy, pedesetogodišnja naučnica i virologinja sa Univerziteta u Zagrebu, suočila se sa vlastitim rakom dojke u trećem stadiju koristeći inovativni pristup. Prvi put je dobila dijagnozu 2016. a kada je 2020. godine ponovo otkrila tumor na mjestu gdje je prethodno imala mastektomiju, Halassy je odlučila da se liječi sama, nastojeći da izbjegne još jednu hemoterapiju.
Studija njenog slučaja, objavljena u časopisu Vaccines, opisuje kako pomoću kombinacije virusa morbila (ospice, MeV) i patogena sličnog gripi njen tim kreirao virusni koktel koji je ona ubrizgala injekcijom.
Ova injekcija direktno je napala ćelije raka i potakla imunološki sistem na borbu. Halassy sada živi bez raka već četiri godine, što pripisuje ovoj eksperimentalnoj terapiji.
Virusi koji razgrađuju rak: onkolitička viroterapija
Onkolitička viroterapija (OVT), metoda koja koristi viruse za napad na rak i aktiviranje imunološkog odgovora, još uvijek je nova u liječenju karcinoma. Doslovno, ovaj naziv znači „razgradnja raka putem virusa”.
Ovo nije prvi put da se testira uništavanje tumora putem virusa. Međutim, do sada je samo jedna terapija ovakvog tipa odobrena, a radi se o T-VEC u terapiji melanoma. Ovu terapiju, zasnovanu na virusu herpesa, američka Administracija za hranu i lijekove (FDA) odobrila je 2015. godine.
Halassy je iskoristila činjenicu da virus morbila i virus vezikularnog stomatitisa, sličan virusu gripe, ciljaju specifične ćelije, slične onima od kojih je potekao njen tumor. Ova saznanja omogućila su joj da sa svojim timom pripremi doziranu kombinaciju virusa koju je ubrizgala u tumor. Ova dva patogena su već bila ispitivana u kliničkim studijama, uključujući istraživanja metastazirajućeg raka dojke.
Također, u radu je naglašeno kako je u toko terapije virusima Halassy kroistila i koncenvionalnu terapiju lijekom zvanim trastuzumab za HER2–pozitivne tipove kancera dojke. Zbog toga je u ovom slučaju možda preciznije govoriti o razvoju moguće dodatne terapije.
Etičke dvojbe kod samoliječenja
Halassy se danas zalaže za upotrebu OVT kao prve linije tretmana, umjesto standardnih metoda poput operacije, hemoterapije ili zračenja. Ipak, medicinska zajednica ima podijeljena mišljenja o njenom samostalnom liječenju.
Autori studije iz Vaccines pozivaju na oprez, ističući da je primjena OVT bez medicinskog nadzora rizična.
„Bitna je informacija da je ovo samo jedan pokus, da je interesantan primarno istraživačima koji se bave razvojem ove vrste terapije raka, i da se nadam da bi rezultati koji su objavljeni mogli ubrzati razvoj ovog tipa liječenja”, kazala je Halassy u kratkom emailu.
Dosta časopisa iz etičkih dvojbi nije htjela objaviti ovu studiju slučaja. Postoje kritike i da bi ovaj događaj mogao potaći nestručne ljude da sami kreiraju viruse po principu „uradi sam” i ubrizgavaju iako nemaju dovoljni visoko znanje o tome.
Bioetičar Arthur Caplan sa NYU Grossman School of Medicine prokomentarisao je ovaj slučaj za Glas Amerike.
„Eksperimentisanje na samom sebi nosi dva problema. Prvi je što pojedinac često nije u poziciji da procijeni šta je sigurno i efikasno, pa su rizici često veliki. Drugi je što eksperiment na jednoj osobi daje malo podataka za generalizaciju. Nakon pozitivnog ishoda, sledeći korak je kliničko ispitivanje kako bi se procijenilo kako će različiti ljudi reagovati i koja je optimalna doza”, rekao je.
On je istakako kako je eksperimentisanje na sebi hrabro, ali bi trebalo da se posmatra kao korak ka sistematskom testiranju ako se pokaže da djeluje.
Izrael očekuje da Trump zauzme tvrd stav prema Iranu
Izrael očekuje da će Trumpova administracija zauzeti tvrd stav prema Iranu i njegovim nuklearnim ambicijama, što će stvoriti priliku za više mirovnih sporazuma sa arapskim susjedima, rekao je visoki član izraelskog sigurnosnog kabineta.
Ministar energetike Eli Cohen, u intervjuu za Reuters, također je rekao da je Izrael bliži nego ikad postizanju sporazuma o okončanju borbi u Libanu i potiskivanju Hezbollaha, kojeg podržava Iran, od granice, istovremeno insistirajući da Izrael zadržava pravo na vojno djelovanje ako se pregovor prekrši.
Izrael je u ratu na više frontova otkako je Hamas, kojeg podržava i Iran, pokrenuo napad iz Gaze na južni Izrael 7. oktobra 2023. Hezbollah je počeo napadati sljedećeg dana.
Izrael je zauzvrat započeo razornu zračnu i kopnenu kampanju u Gazi i posljednjih mjeseci intenzivirao svoje operacije u južnom Libanu.
Milicije koje podržava Iran često su građale Izrael iz Jemena i Iraka, a Izrael i Iran su razmjenjivali direktne napade.
Cohen je rekao da je Trump imenovao osoblje koje "sigurno podržava odlučnu akciju protiv Irana".
"Period prethodne Trumpove administracije karakterizirala je veća regionalna stabilnost", rekao je. "Pred kraj njegovog mandata, sankcije Iranu bile su blizu toga da natjeraju Iran da promijeni svoje ponašanje po pitanju nuklearnog pitanja."
"Tako da se svakako nadamo i vjerujemo da će se politika Trumpove administracije nastaviti s tim, a prije svega, vidimo da je najvažnije pitanje djelovati asertivno protiv Irana", rekao je Cohen.
Tokom svoje kampanje, Trump je rekao da je politika predsjednika Joea Bidena da ne provodi rigorozne sankcije za izvoz nafte oslabila Washington i ohrabrila Teheran, dopuštajući mu da prodaje naftu, akumulira gotovinu i širi svoje nuklearne potrage i utjecaj putem naoružanih milicija.
Trump je za državnog sekretara imenovao američkog senatora Marca Rubija, zagovornika mišićave vanjske politike prema Iranu. Mike Waltz, koji bi trebao postati savjetnik za nacionalnu sigurnost, također se zalagao za čvršći stav.
"Mislimo da on (Trump) cilja na dno. Obuzdati prijeteće aktere i stvoriti nova regionalna savezništva koja su vrlo važna", rekao je Cohen.
Godine 2018, kao predsjednik i uz podršku izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, Trump se povukao iz multinacionalnog sporazuma čiji je cilj bio spriječiti Iran da napravi nuklearnu bombu.
Washington je potom ponovno uveo sankcije kako bi prisilio Teheran na pregovore o širem sporazumu koji se odnosi na njegove projektile i potporu regionalnim opunomoćenicima.
Iran negira da je ikada imao program nuklearnog oružja, iako je vrhovni vođa Ali Khamenei rekao da nas svjetski čelnici "ne bi mogli zaustaviti".
Općenito se vjeruje da Izrael ima nuklearni arsenal, ali to nikada nije potvrdio niti opovrgnuo, održavajući politiku dvosmislenosti po tom pitanju desetljećima.
Također tokom Trumpova prvog mandata, Izrael je potpisao Abrahamov sporazum uz posredovanje SAD-a, koji je normalizirao veze s muslimanskim zemljama, uključujući Ujedinjene Arapske Emirate i Bahrein.
Izrael se nada da će sklopiti sličan sporazum sa Saudijskom Arabijom, koja kaže da neće normalizirati veze s Izraelom ako ne uključuje barem put do palestinske države.
Što se tiče borbi u Libanu, Cohen je rekao: "Mislim da smo u trenutku kada smo bliže dogovoru nego što smo bili od početka rata."
Ključna tačka spora za Izrael, rekao je, jest osigurati da zadrži slobodu djelovanja ako se Hezbollah vrati u granična područja.
"Manje ćemo opraštati nego u prošlosti kada su u pitanju pokušaji stvaranja uporišta na teritoriji u blizini Izraela", rekao je Choen.
Što se tiče mehanizma za provedbu sporazuma, Cohen je rekao: "Postoje rasprave, ali nije dogovoreno."
Sud BiH dužan otkloniti povredu prava na pravično suđenje Fikretu Hodžiću
Ustavni sud Bosne i Hercegovine uvažio je apelaciju Fikreta Hodžića, pravosnažno osuđenog na pet godina zatvora za zoupotrebu položaja prilikom nabavke respiratora tokom pandemije korona virusa i pravnog lica "F. H. Srebrena malina", te odlučio predmet vratiti Sudu BiH u dijelu koji će otkloniti povredu prava na pravično suđenje.
Kako je saopšteno iz Ustavnog suda, utvrđena je povreda prava na pravično suđenje Hodžića i “Srebrene maline” kojim je odlučeno o njihovu prigovoru da nisu znali za što se terete.
„Ustavni sud smatra da iz dostavljenih presuda nije otklonjena sumnja u to da su ti apelanti prvi put suočeni s pravnom kvalifikacijom djela za koje su osuđeni u prvostupanjskoj presudi, te da zbog toga nisu mogli pripremiti obranu. Stoga je Ustavni sud odlučio predmet u tom dijelu vratiti Sudu BiH koji će otkloniti utvrđenu povredu prava tih apelanata“, navodi se u saopštenju.
Sa druge strane, Ustavni sud je djelomično usvojio apelaciju bivšeg federalnog premijeta Fadila Novalića i nekadašnjeg direktora Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) Fahrudin Solaka koji su u istom predmetu osuđeni na četiri, odnosno šest godina zatvora te utvrdio povredu prava na pravično suđenje u svezi s presumpcijom nevinosti tih apelanata u postupku utvrđivanja „krivične optužbe“ u svezi s izjavama određenih javnih zvaničnika koje su davali tokom trajanja krivičnog postupka. U odnosu na ostale navode apelacija je odbijena.
„Ustavni sud je, između ostalog, zaključio da su ti apelanti osuđeni za djelo za koje su bili i optuženi, te da sud određenim izmjenama u presudi nije narušio subjektivni ni objektivni identitet optužnice, o čemu je Sud BiH dao detaljno i jasno obrazloženje“, navodi se u saopštenju.
U ovoj odluci Ustavni sud je naveo da je sud sveobuhvatnom analizom dokaza koje je prihvatio i ocijenio, kako pojedinačno tako i u međusobnoj svezi, došao do zaključka da su Solak i Novalić počinili krivično djelo koje im se stavlja na teret.
U odnosu na javno objavljivanje presude Ustavni sud je utvrdio da je presuda suda javno objavljena čitanjem izreke presude te da su bile pozvane stranke i javnost.
„To što sud tom prilikom nije pročitao cijelu izreku, odnosno što je ispustio određene dijelove izreke presude, ne može voditi zaključku o kršenju prava na objavu presude. Apelanti su upoznati s odlukom, a Sud BiH je utvrdio da je izvornik presude identičan pismenom otpravku“, navode u odluci.
U odnosu na pisanje medija, Ustavni sud je zaključio da ništa ne može dovesti do zaključka da je zbog pisanja medija o ovom postupku donesena osuđujuća odluka, odnosno da je to imalo utjecaja na sud pri odlučivanju.
Presudom Suda BiH su bivši federalni premijer Novalić, Solak i vlasnik firme “F.H. Srebrena malina” Hodžić osuđeni na ukupno 15 godina zatvora za zloupotrebe prilikom nabavke respiratora tokom pandemije koronavirusa, a bivša ministrica finansija Jelka Miličević oslobođena.
Firma “F.H. Srebrena malina” je proglašena odgovornom što je raspolagala protivpravno stečenom imovinom i novčano kažnjena sa 200.000 KM.
