Nakon što je položio zakletvu 20. januara, američki predsjednik Donald Trump brzo je potpisao izvršnu uredbu kojom je najavio da će se Sjedinjene Države povući iz Svjetske zdravstvene organizacije i Pariskog sporazuma o klimatskim promjenama.
No, neki analitičari smatraju da bi ovo mogla biti neka vrsta Trumpove pregovaračke strategije da prisili ove multilateralne institucije na promjene.
Povlačenje iz WHO jer je uticaj Kine prevelik?
U izvršnoj naredbi o povlačenju iz Svjetske zdravstvene organizacije, Trump vjeruje da WHO nije uspjela u upravljanju pandemijom COVID-19 i da je organizacija bila pod prevelikim utjecajem Kine.
Trump je spomenuo da je WHO "pogrešila u pandemiji novog korona virusa u Wuhanu, Kini i drugim globalnim zdravstvenim krizama, nije uspjela usvojiti hitno potrebne reforme i nije uspjela pružiti pomoć drugim zemljama članicama da ostanu neutralne prema utjecaju politike"
Svjetska zdravstvena organizacija je zdravstvena agencija Ujedinjenih naroda i najveća svjetska međuvladina zdravstvena organizacija sa 194 države članice. Osnovana 1948. godine, glavne funkcije Svjetske zdravstvene organizacije uključuju razvoj strategija za prevenciju pandemije, obezbjeđivanje i poboljšanje standarda javnog zdravlja, brzo reagovanje na hitne zdravstvene situacije, poboljšanje pristupa vakcinama i lijekovima i tako dalje.
Ovaj izraz namjere da se povuče drugi je Trumpov pokušaj da se povuče iz Svjetske zdravstvene organizacije. 2020. godine, tokom pandemije COVID-19 i na kraju Trumpovog prvog mandata, poslao je pismo generalnom sekretaru UN-a u kojem je naveo namjeru Sjedinjenih Država da se povuku.
Prije toga, Trump je više puta kritizirao agenciju zbog toga što Kinu ne smatra odgovornijom u istrazi porijekla novog koronavirusa.
Trump je u petak, 25. januara, na skupu u Las Vegasu ponovo govorio o Kini i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. On je prisutnima rekao da je nepravedno da zemlja poput Kine, sa mnogo većom populacijom od Sjedinjenih Država, plaća samo djelić onoga što Sjedinjene Države plaćaju godišnje WHO-u.
"Mi plaćamo 500 miliona dolara godišnje, a Kina plaća 39 miliona dolara godišnje, iako imaju mnogo veću populaciju. Razmislite o tome, Kina plaća 39 miliona dolara, Kina ima 1,4 milijarde ljudi, a mi plaćamo 500 miliona dolara..." Tramp je rekao da bi se Sjedinjene Države mogle ponovo pridružiti ako Kina plati više članarine: "Možda ćemo se ponovo pridružiti, još ne znam. Možda, ali moraju se reformisati."
Trampova strategija?
Korištenje financijskog i diplomatskog utjecaja Sjedinjenih Država na multilateralne organizacije kako bi se natjerale relevantne institucije da izvrše reforme koje odgovaraju američkim interesima nije prva Trumpova inicijativa nekoliko prethodnih američkih predsjednika.
Godine 1977. tadašnji predsjednik Jimmy Carter povukao je Sjedinjene Države iz Međunarodne organizacije rada, navodeći kao razlog njihovu pretjeranu politizaciju (uključujući davanje statusa posmatrača Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji).
Godine 1983. tadašnji predsjednik Ronald Reagan povukao je Sjedinjene Države iz UNESCO-a zbog podrške te organizacije politikama za koje se smatralo da potkopavaju slobodu medija. Izvještava se da je nakon povlačenja Sjedinjenih Država iz organizacije, finansiranje organizacije smanjeno za oko četvrtinu. Tek 2003. Sjedinjene Države su se ponovo pridružile organizaciji.
Godine 1995. tadašnji predsjednik Bill Clinton povukao je Sjedinjene Države iz Svjetske turističke organizacije i UN-ove organizacije za industrijski razvoj, navodeći neefikasnost i nedostatak relevantnosti.
Brett Schaefer, istraživač u Heritage Foundation, istakao je u analizi da je razlika između Trumpa i drugih američkih predsjednika u tome što se drugi predsjednici mogu fokusirati na jednu ili dvije organizacije, dok bi Trump mogao biti spremniji zalagati se za reforme više frontova.
“Glavna razlika između predsjednika Trumpa i njegovih prethodnika je u tome što mu ne smeta konfrontacija. Dok su prethodne američke administracije bile spremne da izazovu Ujedinjene narode i druge međunarodne organizacije i koriste američki finansijski i diplomatski utjecaj da prisile promjene, one su se fokusirale samo na jednu ili dvije organizacije ili pitanja,” objasnio je Schaeffer, “...predsjednik Trump nije i ne podržava to gledište, umjesto toga, njegova prva administracija se zalagala za reformu na više frontova istovremeno.
On vjeruje da će ovakav pristup vjerovatno karakterizirati i Trumpov drugi mandat.
Schaeffer je u članku također naveo da je, suprotno uvriježenom vjerovanju, Trumpova administracija tokom svog prvog mandata radila s Ujedinjenim narodima i pružala finansijsku podršku multilateralnim organizacijama kada je uvidjela vrijednost.
Početkom 2017. Trump je ugostio članove Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda u Bijeloj kući kako bi ih pozvao da preduzmu akciju protiv Sjeverne Koreje. U to vrijeme, rekao je, Ujedinjene nacije "ne rade loše, i imaju veliki potencijal".
Sjedinjene Države su pozvale na budžetska ograničenja i reforme u mirovnim operacijama UN-a, ali nisu iskoristile svoj veto da ih okončaju. “Svake godine Trumpove administracije, Sjedinjene Američke Države su pružile više sredstava za sistem Ujedinjenih naroda nego bilo koje godine pod predsjednikom Obamom, Sjedinjene Države su i dalje najvećim doprinosile Ujedinjenim nacijama a dobrovoljni doprinositelj sistemu daje dvostruko ili čak tri puta više od sljedećeg najvećeg davatelja doprinosa, Kine”, napisao je Schaeffer.
Da li Kina koristi ovu priliku da popuni prazninu?
U izvršnoj naredbi kojom se najavljuje drugo povlačenje SAD-a iz Pariskog sporazuma, Trump je rekao da želi osigurati da u budućnosti njegova administracija “stavi Sjedinjene Države i američki narod na prvo mjesto u stvaranju i pregovorima o ovim međunarodnim sporazumima koji bi mogli naštetiti ili ugušiti američka ekonomija.”
Poređenja radi, Trump se tokom svog prvog mandata povukao iz Pariskog sporazuma, sporazuma sa 195 država članica koji se nada da će zajednički obuzdati trend globalnog zagrijavanja. Trump je napustio svoj prvi mandat rekavši da je globalno zagrijavanje prevara i da je sporazum nametnuo "nepravedan ekonomski teret" Sjedinjenim Državama.
Trumpova odluka da se povuče iz Svjetske zdravstvene organizacije i Pariskog sporazuma još uvijek izaziva zabrinutost nekih američkih naučnika da bi Trump mogao prepustiti američko vodstvo u tim multilateralnim organizacijama Kini.
Lawrence O. Gostin, profesor globalnog zdravstvenog prava na Univerzitetu Georgetown koji je radio sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom 40 godina, rekao je za Glas Amerike da Sjedinjene Države imaju veći utjecaj na WHO od Kine, ali ako se Sjedinjene Države ipak povuku, "onda ćemo prepustiti uticaj i vodstvo Kini."
Robert Ross, profesor političkih nauka na Bostonskom koledžu i saradnik u Fairbank Centru za kineske studije na Univerzitetu Harvard, rekao je za Glas Amerike da Kina ne mora previše raditi da bi stekla vodstvo u ovim multilateralnim organizacijama, "jednostavno zato što mogu popuniti ove praznine."
Bonnie Glaser, istaknuti vašingtonski stručnjak za američko-kineske odnose i direktorica indo-pacifičkog programa u njemačkom Marshall fondu, rekla je da će Peking istupanje SAD-a iz Svjetske zdravstvene organizacije i Pariškog sporazuma vidjeti kao priliku.
"Kina može iskoristiti ovu priliku da pojača svoj narativ da su Sjedinjene Države neodgovorna zemlja koja podstiče nestabilnost širom svijeta i nije sposobna da bude globalni lider", rekla je ona za Glas Amerike.
Kina je to već uradila.
Dan nakon što je Trump izrazio svoju namjeru da se povuče iz međunarodnih organizacija, Kina je izrazila podršku multilateralnim organizacijama.
Glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Guo Jiakun rekao je da će Kina "aktivno odgovoriti na izazov klimatskih promjena, a istovremeno će Peking nastaviti podržavati Svjetsku zdravstvenu organizaciju u ispunjavanju njenih odgovornosti".
Nakon povlačenja Sjedinjenih Država iz Svjetske zdravstvene organizacije, Kina je poslala poruku da će Kina postati čuvar međunarodnog multilateralnog poretka. Na Forumu u Davosu u Švicarskoj prošle sedmice, kineski potpredsjednik Ding Xuexiang rekao je u svom govoru da će Kina "zajedno promovirati inkluzivnu ekonomsku globalizaciju" i "zajedno održavati i prakticirati istinski multilateralizam".
Međutim, ostaje da se vidi da li Kina može preuzeti vodeću ulogu.
Zapravo, nakon što su se Sjedinjene Države po prvi put povukle iz Pariškog sporazuma, Kina, Indija i zemlje članice EU zauzele su čvršće stavove o pitanjima vezanim za klimu.
Kina se godinama pozicionirala kao lider u zelenoj tehnologiji jer ima za cilj da ispuni svoje obećanje da će biti ugljično neutralna do 2060. godine. To uključuje ulaganje u obnovljive izvore energije i snažan razvoj sektora električnih vozila i baterija. Do 2024. godine, Peking je ispunio svoj cilj obnovljive energije šest godina prije roka, instalirajući više solarnih i vjetroturbina nego bilo koja druga zemlja. Međutim, vrijedi istaći da će 2024. Kina i dalje biti najveći svjetski izvor zagađenja emisijama ugljika.
Na polju svjetskog zdravlja, Kina je još uvijek udaljena od vodeće pozicije.
Sjedinjene Države trenutno obezbjeđuju skoro 20% sredstava za Svjetsku zdravstvenu organizaciju, a nejasno je kako će ta organizacija popuniti prazninu u finansiranju nakon povlačenja Sjedinjenih Država.
