Prema Zakonu o predsjedničkoj evidenciji, predsjednička evidencija pripada vladi i mora se predati Nacionalnom arhivu i upravi za evidenciju na kraju mandata predsjednika.
FBI istražuje kako su stotine stranica dokumenata, od kojih su neki klasifikovani kao strogo povjerljivi, završili u Mar-a-Lagu nakon što je Trump napustio Bijelu kuću u januaru 2021.
Tvrdeći da su dokumenti "pretpostavljeno pod privilegijom", Trump je zatražio od federalnog sudije da spriječi FBI da pregleda evidenciju dok se sprovodi nezavisna procjena treće strane.
Trumpova tvrdnja nije neosnovana. Vrhovni sud je 1977. priznao pravo bivšeg predsjednika da traži privilegiju nad određenim privatnim komunikacijama, a godinu dana kasnije, Zakon o predsjedničkoj evidenciji je to pravo potvrdio.
Međutim, Trumpova tvrdnja o privilegijama izvršne vlasti u ovom slučaju je veoma neobična. Nikada ranije bivši predsjednik nije pokušao da spriječi sadašnjeg predsjednika da dobije svoju predsjedničku evidenciju iz Nacionalnog arhiva, tvrde pravni stručnjaci.
"Koliko ja znam, to nikada nije učinjeno", rekao je Geri Šmit, viši saradnik na Američkom preduzetničkom institutu, konzervativnom tink tenku.
Evo pogleda na privilegije izvršne vlasti i debatu oko Trumpove tvrdnje:
Šta je izvršna privilegija?
Pravo predsjednika je da čuva osjetljivu komunikaciju i drugu predsjedničku dokumentaciju u tajnosti. Ideja je da su predsjednicima potrebni iskreni savjeti da bi obavljali svoje dužnosti i da iskrenost savjetnika zahtijeva garanciju povjerljivosti.
Iako praksa nije eksplicitno pomenuta u Ustavu, Vrhovni sud je priznao prerogativ predsjednika da čuva određenu evidenciju u tajnosti. Izvršna vlast je tu privilegiju tumačila tako da pokriva tri kategorije dokumenata i komunikacija: državne tajne, predsjedničke komunikacije i smišljenu komunikaciju unutar agencija, navodi se u nedavnom izvještaju kongresne Istražne službe.
Princip nije nov. Predsjednici, unazad do Džordža Vašingtona, zahtijevali su privilegiju, u ovom ili onom obliku, da uskrate informacije. Međutim, tek 70-ih godina prošlog vijeka Vrhovni sud se bavio ovim pitanjem.
Godine 1974. tadašnji predsjednik Ričard Nikson, tvrdeći da mu izvršna privilegija dozvoljava da zadrži osjetljive informacije, odbio je da objavi audio snimke Bijele kuće koje su tražili specijalni tužilac i sedmoro optuženih u slučaju Votergejt.
Iako je priznao "privilegiju povjerljivosti predsjedničkih komunikacija", Vrhovni sud je naložio Niksonu da preda trake. Predsjednička privilegija, ocijenio je sud, nije "apsolutna".
Da li bivši predsjednik ima pravo da se poziva izvršne privilegije?
Ovo pitanje je predmet nekih debata među stručnjacima. Pozivajući se na značajan slučaj Vrhovnog suda iz 1977. u vezi sa ustavnošću zakona koji nalaže Niksonu da prenese trake iz Bijele kuće i druge zapise vladinoj agenciji, neki pravni stručnjaci tvrde da bivši predsjednik ima implicirano ovlašctenje da se pozove na privilegiju izvršne vlasti.
U slučaju poznatom kao Nikson protiv administratora opštih službi, Vrhovni sud je odbacio argument vlade da "samo aktuelni predsjednik može da se poziva na takve tvrdnje" i zaključio je da Nikson, "kao bivši predsjednik, takođe može biti saslušan kako se na njih poziva".
Obrazloženje za dodjeljivanje privilegija bivšem predsjedniku je isto kao i sadašnjem predsjedniku: ako bi pomoćnici vjerovali da predsjednikova izvršna privilegija prestaje sa njegovim predsjedničkim mandatom, tako glasi argument, ne bi voljeli da daju iskrene savjete.
Ali drugi stručnjaci primjećuju da je presuda Vrhovnog suda donijeta prije nego što je Kongres donio Zakon o predsjedničkoj evidenciji iz 1978. godine, dajući aktuelnom predsjedniku krajnje ovlašctenje da upotrijebi privilegiju.
Dok Zakon o predsjedničkoj evidenciji potvrđuje izvršnu privilegiju bivšeg predsjednika, u slučajevima spora između bivšeg i sadašnjeg predsjednika, bitan je trenutni korisnik autoriteta Bijele kuće, smatra Šmit.
"Bivši predsjednik svakako može da pokuša da zahtijeva privilegiju izvršne vlasti, ali i dalje je slučaj da aktuelni predsjednik ima ustavna ovlašctenja, a takođe i ustavnu odgovornost da procijeni da li je ta tvrdnja odgovarajuća ili ne", rekao je Šmit.
Šta je sa Trumpovom tvrdnjom o privilegiji izvršne vlasti nad dokumentima pronađenim u Mar-a-Lagu?
Za godinu i po dana otkako je napustio Bijelu kuću, Trump je u nekoliko navrata potvrdio privilegiju izvršne vlasti.
Prvi put je bio kada je komitet Predstavničkog doma SAD koji istražuje napad na američki Kapitol prošle godine od 6. januara 2021. zatražio Trumpovu dokumentaciju Bijele kuće od Nacionalnog arhiva.
Drugi je uslijedio ranije ove godine kada je Nacionalni arhiv obavijestio Trumpove advokate da agencija želi da preda određene poverljive dokumente FBI.
Nedavno se bivši predsjednik pozvao na privilegiju nakon što je FBI uklonio kutije dokumenata iz njegove rezidencije tokom pretresa 8. avgusta.
Prva dva Trampova pokušaja bila su neuspješna.
U slučaju koji se odnosi na zahtjev kongresnog komiteta za evidenciju, Bidenova administracija se usprotivila Trumpovoj tvrdnji o "komunikacijskoj privilegiji", a federalni sud se složio. Vrhovni sud je na kraju potvrdio presudu nižeg suda, ali ne zbog Trumpovog "statusa bivšeg predsjednika".
U drugom slučaju, Trumpovi advokati su tražili od Nacionalnog arhiva dodatno vrijeme da pregledaju zapise prije nego što budu predati FBI. Advokati su željeli da "utvrde da li bilo koji određeni dokument podliježe privilegijama" i da Trumpu daju priliku da "iznese tvrdnju o ustavno zasnovanoj privilegiji".
Arhivator je odbio Trumpov zahtjev, pozivajući se na mišljenje Sekretarijata za pravosuđe da "ne postoji presedan da se bivši predsjednik poziva na privilegiju izvršne vlasti protiv sadašnjeg predsjednika kako bi se spriječilo da ovaj drugi dobije" vladine zapise iz Nacionalnog arhiva.
Trumpov zahtjev za privilegijom izvršne vlasti nad dokumentima uzetim iz Mar-a-Laga ostaje neriješen. Ako federalni sudija prihvati Trumpov zahtjev za "specijalnog posrednika" za pregled dokumenata, bivši predsjednik može da odluči da potvrdi privilegiju izvršne vlasti nad nekim zapisima.
Odbacujući Trumpov zahtjev kao nepotreban, Sekretarijat za pravosuđe je u podnesku kasno u utorak napisao da bi bilo kakva tvrdnja o privilegijama izvršne vlasti od strane bivšeg predsjednika "ovde propala jer ovaj slučaj uključuje vraćanje i pregled izvršne evidencije od strane izvršnih zvaničnika koji obavljaju ključne izvršne funkcije".
Ono što Trumpovu tvrdnju o privilegijama izvršne vlasti čini neobičnom je to što se on poziva na nju protiv aktuelnog predsjednika, rekao je Majkl Stern, bivši advokat u Kongresu koji piše o pravnim pitanjima koja utiču na Kongres.
"U prošlosti su se pojavila pitanja u kojima su spoljne strane poput Kongresa ili javnosti tražile informacije i bivši predsjednik može, u toj situaciji, da se pozove na privilegiju izvršne vlasti", rekao je Stern.
"Do sada se vrlo malo razmišljalo o ideji da bi sadašnji predsjednik mogao da dobije pristup predsjedničkim zapisima prethodnika i da bi taj prethodnik pokušao da ga spriječi", rekao je Stern. "To je nešto što mislim da je najekstremniji pogled na autoritet bivšeg predsjednika i za koji mislim da će imati veoma kratak životni vijek".
