“Nisam se kandidovao da bih bio prvi pripadnik ’generacije Z’ u Kongresu. Kandidat sam da bih služio svojoj zajednici”, kaže Maksvel Alehandro Frost (25), kandidat Demokratske stranke za 10. kongresni distrikt Floride.
“Ali biti prvi član ’generacije Z’ važan je dio priče. I mislim da to doista pokazuje da će naša zemlja, nadam se, krenuti u smjeru u kojem želimo, da naša predstavnička tijela zapravo predstavljaju zemlju, ne samo po rasi, nego i po godinama i iskustvu", kaže Frost, koji je favorit za pobjedu u okrugu u kojem prevladavaju demokrate.
“Organizator sam tokom proteklih 10 godina i dolazim iz generacije koja je prošla više školskih vježbi za slučajeve pucnjava, nego vatrogasnih vježbi”, objašnjava Frost. “I to je zapravo perspektiva koju donosim u Kongres. To je hitnost oko ovih pitanja."
U Nju Hempširu, 25-godišnja Kerolin Livit, kandidatkinja je Republikanske stranke u prvom kongresnom distriktu. Ova bivša službenica Bijele kuće iz mandata Donalda Trumpa, nada se da će preuzeti mjesto u Predstavničkom domu od aktuelnog člana, demokrate Krisa Papasa.
Ukoliko pobijedi, ova konzervativna političarka koja se zalaže protiv prava na abortus i koja je izjavila da su predsjednički izbori 2020. ukradeni od Trampa, postaće najmlađa izabrana žena u Kongresu.
"Ušla sam u ovu utrku bez da imam poznato ime, bez novca, ali sa strašću i željom da se borim za svoju državu Nju Hempšir protiv socijalističkih demokrata koji uništavaju našu zemlju", kazala je Livit nakon pobjede na republikanskim predizborima 13. septembra. “Vašingtonski establišment i demokrate sigurno su nas otpisali. Rekli su da sam premlada, da nikada ne bismo mogli skupiti novac da bismo se takmičili.”
Jednom kada preuzmu pozicije u vlasti, pripadnici "generacije Z" - rođeni između 1997. i 2012. godine - mogli bi se pokazati kao umjerena snaga u američkoj politici, kaže Semjuel Ejbrams, viši saradnik na "American Enterprise" institutu.
"Iz anketnih podataka znamo da se većina ’generacije Z" zapravo prilično lagodno nosi sa društvenim medijima, sa proturječnim pogledima na stvari i pokušajima pronalaska kompromisa ili načina da se stvari riješe", kaže Ejbrams, koji je i profesor politike na koledžu Sara Lorens u Njujorku.
"Vidimo solidan broj prilično ekstremnih mlađih ljudi koji se kandiduju, što me pomalo brine, ali u teoriji... Ako zaista bude bilo angažovanosti, očekivao bih da ću napokon vidjeti moderirajuću snagu u strankama", dodaje Ejbrams.
Među liderima demokrata trenutno dominiraju osobe koje su u 70-im i 80-im godinama života. Predsjednik Džo Bajden ima 70, predsjedavajuća Predstavničkog doma Nensi Pelosi 82, a Steni Hojer, lider demokratske većine u Predstavničkom domu - 83 godine.
"Mislim da među demokratima u Kongresu postoji osjećaj da je stara garda stara i da je tu već dugo, te da postoji potreba za svježom krvlju", kaže Dženifer Viktor, vanredna profesorica političkih nauka na Univerzitetu Džordž Mejson u Virdžiniji. “Ali onda, kad dođe do toga, i kada zapravo glasaju oko toga ko je u liderstvu, vrate se starim navikama".
Ipak, mlađi članovi Kongresa, poput demokratske predstavnice iz New Yorka, Aleksandrije Okasio-Kortez, pronalaze način da se istaknu.
„Kada pogledate članove kao što je Okasio-Kortez, oni možda nisu u vodstvu stranke, ali igraju vodeću ulogu na mnogo načina u smislu predstavljanja stranke, prisutnosti na nacionalnoj pozornici i davanja mlađim biračima nekoga koga mogu posmatrati i identifikovati se strankom”, kaže Tom Bonijer, demokratski strateg i izvršni direktor kompanije za podatke i ankete "TargetSmart".
Republikanci su brže prigrlili mlađe osobe u svom rukovodstvu. Lider republikanske manjine u Predstavničkom domu Kevin Mekarti ima 57 godina, dok Eliz Stefanik, trećerangirana republikanka u tom tijelu, ima 38 godina. Republikanac Pol Rajan imao je 45 godina kada je 2015. položio zakletvu kao predsjedavajući Predstavničkog doma.
“Mislim da Republikanska stranka, bila mlada ili stara, ima mnogo više sličnih principa”, kaže Ejbrams. "Stvorili su fenomenalnu, kako bih ja rekao, duboku grupu mlađih ljudi. Republikanska stranka, ili srodni interesi, tokom posljednjih desetak godina jako su naporno radili na stvaranju organizacija koje zapravo kultiviraju ovaj talent.”
Generalni nedostatak zastupljenosti mlađih osoba u Kongresu mogao bi biti razlog zašto se mladi birači nisu pojavili na prošlim izborima u sredini predsjedničkog mandata - 2018. godine.
“Ljudi od 18 do 29 godina čine 20% ukupnog stanovništva, ali su činili samo 11% biračkog tijela. Na primjer, stanovništvo starije od 65 godina činilo je 31% biračkog tijela, iako je predstavljalo samo 13% populacije”, kaže Viktor. "Ta raspodjela... nije proporcionalna populaciji u cjelini, pa kreira stvarne nejednakosti kada je riječ o zastupljenosti i kreiranju politika."
Postoji niz razloga zašto mlađi ljudi ne glasaju, dodaje Viktor, uključujući i to što su više u pokretu, često su odsutni zbog studiranja, nisu toliko svjesni poreza, te nemaju puno interakcije s vladama — zbog čega im se izbori čine manje relevantnim.
Ipak, kandidature osoba koje su im bliže po starosnoj dobi i iskustvu, poput Frosta i Livit, mogle bi imati uticaja.
“Oni će imati potencijal učiniti da se ova generacija osjeća više povezanom s procesom”, kaže Bonijer, “i da vidi glasanje ili kandidovanje kao način da se stvarno angažuje na stvarima do kojih joj je stalo. Jer u ovom trenutku, mislim da većinom to ne znaju.”
Jedan od izazova s kojima se "generacija Z" suočava jeste pokušaj pronalaska svog glasa u okruženju koje se brzo mijenja.
“Nije potpuno jasno hoće li ’generacija Z’ ovdje razviti politički glas. Mislim da to želi. Ali mislim da je jedna od stvari koje treba napomenuti to da pošto su stranke slabije, jer su društveni mediji raspršili stvari, promijenilo se i prikupljanje novca, promijenio se i način na koji se vodi politika”, kaže Ejbrams. “Ali jedna stvar koju bih rekao sa sigurnošću je da se uz postojanje društvenih mreža osoba može brzo uzdići.”
U međuvremenu, Frost, koji kaže da je vozio automobil za kompaniju Uber kako bi spojio kraj s krajem dok se kandidovao za Kongres, navodi da bi volio vidjeti raznovrsniju zastupljenost u Predstavničkom domu.
"Učiniću sve što mogu da drugi ljudi budu izabrani", dodaje Frost. “Da, mladi ljudi, ali i ljudi bilo koje dobi koji dolaze iz radničke klase. Mislim da je važno da imamo Kongres koji izgleda kao što izgleda i zemlja.”
Mnogi od osnivača Sjedinjenih Država bili su vršnjaci ’generacije Z’ kada su 1776. godine potpisali Deklaraciju o nezavisnosti.
Džejms Monro, koji je kasnije postao predsjednik, imao je 18 godina, dok je još jedan budući predsjednik, Džejms Medison, imao 25 godina. Aleksandar Hamilton imao je 21, a budući potpredsjednik Eron Bur 20 godina.
Sve to znači da će Frost i Livit, ako dobiju izbore za Kongres, slijediti američku tradiciju vodstva koja je stara koliko i sama nacija.
