Muškarac u Bosni ubio je svoju ženu i uživo prenosio ubistvo na Instagramu. U susjednoj Srbiji ove godine je 27 žena ubijeno u napadima na osnovu pola, uprkos naporima da se podigne svijest i preokrene trend. Aktivisti na Kosovu kažu da je nasilje nad ženama "nacionalna vanredna situacija".
Širom zapadnog Balkana žene su maltretirane, silovane, premlaćene i ubijane, često od strane njihovih partnera i nakon što su više puta prijavljivale nasilje vlastima. Region je izrazito konzervativan, sa stoljetnom tradicijom muške dominacije, ali problem je narastao nakon ratova 1990-ih i političkih, ekonomskih i društvenih kriza koje traju od okončanja sukoba.
Kao odgovor, ženske grupe u regionu organizovale su proteste kako bi privukle pažnju javnosti i zahtijevale akciju. Oni su uspostavili linije za pomoć i skloništa za žene. Ali aktivisti krive vlasti što nisu djelovale odlučnije u zaštiti žena i suprotstavljanju kulturi nekažnjivosti.
Javnost u BiH i širem regionu brutalno je potresena u stvarnost u avgustu, kada je ženu u gradu Gradačac na sjeveroistoku Bosne upucao u glavu njen bivši partner, u video snimku uživo na Instagramu.
Ubistvo je bilo “tako jezivo i toliko tragično” da je “otvorilo oči”, rekla je Jadranka Milićević iz grupe Cure.
Na zapadnom Balkanu, većina zemalja je donijela zakone i propise za borbu protiv nasilja nad ženama, ali primjena je i dalje nedosljedna, kažu aktivisti.
Bosna je, na primjer, bila među prvim zemljama koje su ratificirale Istanbulsku konvenciju Vijeća Evrope o nasilju nad ženama, ali je od tada problem samo rastao, rekao je Milićević.
“Nasilje nad ženama i nasilje u porodici su globalni fenomen. Ima ih svuda, ali je ključno pitanje odgovora države na nasilje“, objasnila je Vanja Macanović iz Autonomnog ženskog centra Srbije. “Nažalost, ono što vidimo ovdje (na Balkanu) je da je nasilje odobreno. To je model ponašanja koji nije dovoljno osuđivan u javnosti.”
“Potpisali smo sve relevantne međunarodne deklaracije, rezolucije i konvencije, ali je njihova primjena upitna”, rekao je Milićević. “Previše ljudi još uvijek doživljava (porodično) nasilje kao privatno pitanje, privatnu stvar između dvoje ljudi. Oni ne shvataju da je to društveni problem.”
Kao jedan od ključnih problema posmatrači navode blage kazne u BiH za nasilje i ubijanje žena. U izvještaju GREVIO-a iz 2022. godine, stručnog tijela koje prati implementaciju Istanbulske konvencije, navodi se da takva sudska praksa podstiče “osjećaj nekažnjivosti” koji snažno osjećaju i počinioci i njihove žrtve.
Samo jednom je ubica osuđen na maksimalnu kaznu od 40 godina u slučaju kada je žrtva bila žena, rekao je Milićević. Ukupno 65 žena je ubijeno u proteklih 10 godina, a pet je preživjelo pokušaje ubistva u zemlji od 3,3 miliona ljudi, pokazuju lokalni podaci.
Slična je situacija i na Kosovu, još jednom visoko patrijarhalnom i muško orijentisanom balkanskom društvu. Tamo je prošlogodišnje silovanje 11-godišnje djevojčice od pet napadača izazvalo ulične proteste tražeći sigurnost za žene, što je dovelo do ostavke šefa policije.
Ali demonstranti su ponovo izašli na ulice kasnije 2022. godine, ljuti zbog dva ubistva u glavnom gradu Prištini. 63-godišnju nastavnicu geografije ubio je njen suprug sa sjekirom, dok je trudnicu ispred bolnice pronašao njen muž, koji ju je ubio dok je čekala da se porodi.
Ukupno 66 žena ubijeno je od strane partnera ili muževa od 2000. godine na Kosovu, u naciji od 2 miliona, dok je samo jedan počinilac osuđen na doživotni zatvor, pokazuje zvanična statistika.
Srpski aktivista Macanović smatra da je dio problema u tome što “institucije ne snose odgovornost” i da nema posljedica za greške u vođenju slučajeva. To obeshrabruje žene da se obraćaju za pomoć državi, posebno u manjim sredinama, dodala je.
“Nemamo dobro struktuiran sistem odgovornosti za svakog profesionalca za pogrešne radnje, odnosno nepostupanje”, rekla je ona. Rijetko se dešava da policajci, socijalne službe, tužioci ili sudski službenici budu pozvani na odgovornost ako se naprave greške i žena kasnije bude ubijena.
Suočena sa porastom nasilja i ubistava žena, Srbija je 2017. godine počela da primenjuje poseban zakon za produbljivanje saradnje između agencija, preduzimanje hitnih mera protiv napadača i formiranje lokalnih radnih grupa za prevenciju nasilja.
I BiH je prije nekoliko godina donijela zakon o prevenciji nasilja u porodici. Ali u društvima koja su prošla kroz ratove, gdje su se ekonomije i institucije raspale, i gdje se etničke, političke i društvene podjele podstiču od strane vlasti, a ne protiv njih, same zakonske promjene nisu dovoljne, kažu stručnjaci.
Nasilje postoji i nastaviće se, smatra Vesna Stanojević, koja vodi lanac sigurnih kuća za žene u Srbiji. “Ponekad primimo žene koje su toliko pretučene da ne mogu hodati ili pomicati glavom, koje su došle nakon što su bile u bolnici, koje su pred porođajem, imaju povrede stomaka”, rekla je ona.
“Gdje su oni (napadači) to naučili? Ko su uzori našoj djeci”?” ona je pitala. “Trebali bismo obrazovati, a mi (društva) to očigledno ne radimo.”
Trenutno više od 40 žena i djece boravi u skloništima koje vodi njena organizacija, rekla je ona. “U moje 32 godine rada, nisam vidjela da je nasilje opadalo... Nekad ga ima više, nekad manje, ali generalno uvijek postoji.”
U jednom od skloništa, 26-godišnja žena je u intervjuu rekla da je odlučila da napusti partnera kada je primijetila modrice i na njihovom malom sinu. Žena, koja nije htjela reći svoje ime iz sigurnosnih razloga, rekla je da ju je njen partner više puta silovao, tukao i gušio, te da je nju i bebu držao zaključane u svom stanu satima.
Po izlasku, žena je završila u bolnici sa povredama grudnog koša i modricama. Muškarac je sada priveden. “Posljednje (premlaćivanje) je bilo jako loše,” rekla je. “Znao sam da ako se to ponovi, ni ja ni beba nećemo ostati živi.”
