Izdvojeno
BIRN BiH: Pet stvari koje trebate znati o žalbama na presudu Ratku Mladiću
Osam godina od početka suđenja, iznošenje žalbi na prvostepenu presudu Haškog tribunala, kojom je bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić osuđen na doživotni zatvor zbog genocida i drugih zločina počinjenih u BiH, konačno je planirano za utorak i srijedu, 25. i 26. augusta.
Iznošenje žalbi na presudu je do sada dva puta odgađano – u martu i junu. Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) prvu žalbenu sjednicu odgodio je zbog Mladićeve operacije a drugu zbog koronavirusa jer je bio otežan dolazak nekih sudija u Haag, kako je obrazloženo, kao i zbog činjenice da Mladić zbog svog zdravstvenog stanja i životne dobe spada u “rizičnu grupu”.
Evo kojih pet stvari trebate znati prije početka iznošenja žalbi nakon kojih će nasljednik Haškog tribunala, Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS), donijeti presudu u posljednjem haškom predmetu za zločine u BiH.
Mladić je optužen i osuđen za najteže zločine
Mladića je u julu 1995. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) optužio za genocid, zločine protiv čovječnosti i brojne ratne zločine, dok je u novembru iste godine optužnica proširena i uključivala je optužbe za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine koji se odnose na napad na Srebrenicu iz jula 1995., kao i uzimanje članova UN-ovih mirovnih snaga za taoce.
Od 1995. optužnica protiv Mladića je mijenjana četiri puta, a zadnji put je to Haško tužilaštvo uradilo u decembru 2011. kojom mu je na teret stavljeno 11 tačaka, odnosno genocid počinjen u Srebrenici, te u opštinama Prijedor, Ključ, Sanski Most, Foča, Vlasenica i Kotor-Varoš, progona širom BiH, terorisanja građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Prvostepeno vijeće Tribunala u Haagu je 22. novembra 2017. Mladića osudilo na kaznu doživotnog zatvora nakon što je zaključeno da je kriv za deset od 11 tačaka optužnice za genocid u Srebrenici 1995., zločine protiv čovječnosti u 15 bh. opština, progon, istrebljivanje, ubistvo, deportaciju, nehumana djela (prisilno premještanje), terorisanje, protivpravne napade na civile i uzimanje talaca.
“Radnje optuženog u toj mjeri su doprinijele zločinima da oni bez njih ne bi bili počinjeni na taj način”, rekao je predsjedavajući Sudskog vijeća Alphons Orie.
Sud je utvrdio da je on učestvovao u četiri udružena zločinačka poduhvata (UZP), a cilj prvog je bio da se Muslimani i Hrvati trajno uklone s područja u BiH na koja su Srbi polagali pravo, potom UZP-u koji je imao za cilj širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva putem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja.
Cilj trećeg UZP-a, kako je navedeno u presudi, bilo je eliminisanje Muslimana iz Srebrenice, dok je četvrti UZP imao za cilj da se pripadnici UN-a uzmu za taoce kako bi se spriječilo da NATO izvede vazdušne napade na vojne ciljeve Srba.
Prema prvostepenoj presudi, Mladić je, napadom na Srebrenicu u julu 1995. rukovodio na terenu, lažno obećavajući zarobljenim Bošnjacima da će ići u razmjenu, neposredno prije nego što su bili upućeni na stratišta. Prema presudi, srpske snage su od 12. do 17. jula 1995. “sistematski pobile nekoliko hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka” na “raznim mjestima pogubljenja u opštinama Srebrenica, Zvornik i Bratunac”.
Jedina tačka optužnice za koju Mladić nije proglašen krivim je ona za genocid u šest opština, a prilikom obrazlaganja tog dijela odluke je navedeno da iako je “veliki broj Bošnjaka i Hrvata ubijen ili su im nanijete teške povrede”, Vijeće je, međutim, zaključilo da oni nisu činili “značajan dio” tih etničkih grupa u opštinama, te da, stoga, nije ispunjen taj uslov za krivično djelo genocida.
Tužilaštvo je dokazivalo genocidnu namjeru, a Odbrana da Mladić nije naredio zločine
Tokom suđenja Mladiću, koje je počelo u maju 2012. godine kada je Tužilaštvo dalo uvodne riječi, saslušano je 169 svjedoka Optužbe i 208 svjedoka Odbrane, u spis su uvedene i pisane izjave više od 200 svjedoka, a prihvaćeno je skoro 10.000 dokaznih predmeta.
Tužilaštvo je u završnoj riječi na suđenju Mladiću navelo da je u svim zločinima presudna bila “njegova ruka”, odnosno “zločinačka namjera da se Bošnjaci i Hrvati uklone sa teritorije na koju su Srbi polagali pravo”, a tužioci su ga opisali kao “gospodara života i smrti”.
Richard Butler, vojni vještak, tokom suđenja ocijenio je da Vujadin Popović, Ljubiša Beara i Zdravko Tolimir, koji su osuđeni na doživotne robije za genocid u Srebrenici, nisu mogli organizovati strijeljanje zarobljenika bez Mladićevog odobrenja.
Odbrana je negirala zločinačko udruženje tvrdeći da je rat izazvala težnja Stranke demokratske akcije (SDA) ka “unitarnoj islamskoj BiH sa muslimanskom dominacijom” od koje su se Srbi branili, te je ustvrdila da su Sarajevo, Srebrenica i druga mjesta, kao “branjeni gradovi”, bili legitimna vojna meta, kao i da Mladić “nikada nije naredio nijedan zločin” i da nije imao “genocidnu namjeru”, jer ne postoji njegovo pisano naređenje da se pobiju Bošnjaci.
Među Mladićevim svjedocima koji su tvrdili da su Bošnjaci i Hrvati dobrovoljno napuštali ratne zone bio je i sadašnji član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, a neki od svjedoka Odbrane su tvrdili da su Bošnjaci “dobrovoljno” odlazili u “sabirne centre” radi “zaštite”.
Tužioci i branioci su se složili da su Mladićeve snage u ljeto 1995. godine zarobile više od 200 pripadnika UNPROFOR-a, ali je Optužba dokazivala da su oni bili taoci, a Odbrana da su bili ratni zarobljenici.
Tužilaštvo u žalbama traži kazne za genocid u drugim opštinama
Tužilaštvo je u najavi žalbe na presudu predložilo da Apelaciono vijeće proglasi Mladića krivim za genocid nad Muslimanima i Hrvatima u opštinama Foča, Kotor-Varoš, Prijedor, Sanski Most i Vlasenica, odnosno za tačku optužnice po kojoj je oslobođen.
U žalbi Tužilaštvo navodi kako je pogrešan nalaz iz presude da “Mladić i drugi učesnici u UZP-u nisu dijelili genocidnu namjeru da unište Muslimane i Hrvate u tim opštinama”, te traže da Apelaciono vijeće utvrdi da je na meti Mladićevih snaga bio “značajan dio” muslimanskog i hrvatskog stanovništva.
Također, tužioci žalbom traže da bude ispravljen zaključak iz prvostepene presude, za koji tvrde da je pogrešan, da Mladić nije imao genocidnu namjeru u tim opštinama.
Mladićeva Odbrana je u najavi žalbe zatražila da, zbog niza pravnih i činjeničnih grešaka sudija, presuda kojom je osuđen na doživotni zatvor bude poništena, a on oslobođen, dok je alternativni prijedlog da mu bude ponovno suđeno.
Prema mišljenju Odbrane, Haški tribunal je pogriješio kada je u presudi Mladiću utvrdio da je postojao UZP čiji je on bio pripadnik, a branioci pobijaju i nalaz iz presude da su postojala zločinačka udruženja u Sarajevu i Srebrenici.
Branioci navode i da Mladić nije imao pravično suđenje zato što su njegova prava “grubo prekršena”, a žalba je izjavljena i na kaznu uz tvrdnju da sudije nisu u obzir uzele olakšavajuće okolnosti, dok se dio žalbe odnosi i na uzimanja za taoce pripadnika UNPROFOR-a u proljeće 1995. godine.
Izmjene Sudskog vijeća usporile završetak procesa
Mehanizam za međunarodne krivične sudove je u septembru 2018. prihvatio zahtjev Mladićeve Odbrane za izuzeće troje sudija iz žalbenog postupka zbog navodne pristrasnosti, odnosno sudije Theodora Merona te Carmela Agiusa i Daquna Liua.
Ovaj zahtjev Odbrane je prihvatio sudija Jean-Claude Antonetti, koji je u odluci naveo da troje sudija “djeluju pristrasno” s obzirom da su u ranijim predmetima u Haagu donosili određene zaključke koji se tiču Ratka Mladića. Antonetti je o ovom zahtjevu odlučivao nakon što se predsjednik MMKS-a Meron izuzeo iz odluke zbog toga što se podnesak odnosi i na njega.
Branioci su u podnescima citirali dijelove presuda koje su sudije Meron, Agius i Liu pisali, a u kojima su, prema mišljenju Odbrane, doneseni “neprihvatljivi zaključci koji se odnose na Mladića”.
Za Agiusa i Liua su u podnescima naveli da su bili članovi Vijeća i učestvovali u odlukama u nekim od predmeta za Srebrenicu za koje se sudilo u Haškom tribunalu, dok je za Merona napomenuto da je ovaj predsjedavao vijećima koja su Radislava Krstića i Zdravka Tolimira osudila za genocid u Srebrenici, te da je u ovim odlukama navedeno da je Mladić “namjeravao da ubije bosanske muslimane”, kao i da je imao znanja o nezakonitim aktivnostima njegovih podređenih.
Haško tužilaštvo je potom zatražilo da se ova odluka preispita, ali je MMKS odbio njihov zahtjev, te je imenovano novo vijeće kojeg čine predsjedavajuća Prisca Matimba Nyambe, te sudije Aminatta Lois Runeni N’gum, Gberdao Gustave Kam, Seymour Panton i Elizabeth Ibanda-Nahamya.
Troje novih sudija koji su imenovani u Žalbeno vijeće u Mladićevom predmetu nisu imali ranije predmete koji se tiču Srebrenice.
Sutkinja Nyambe ranije je u Haagu donosila odluke kojima je osporavala genocid u Srebrenici.
Ona je u predmetu protiv bivšeg visokog oficira Vojske Republike Srpske Zdravka Tolimira imala izdvojeno mišljenje, kojim je dovodila u pitanje zaključke o njegovoj odgovornosti i generalno o karakteru zločina.
Iznošenje žalbi trajat će dva dana i Mladić će imati priliku da se obrati
Prvog dana izlaganja žalbi u utorak, 25. augusta je planirano da počne desetominutnim izlaganjem predsjedavajuće Apelacionog vijeća Prisce Matimba Nyambe. Potom će prema rasporedu, Mladićeva Odbrana imati tri sata da iznese sve svoje žalbene navode izjavljene na prvostepenu presudu. Istog dana će Haško tužilaštvo imati dva sata da odgovori na žalbu Odbrane.
Naredni dan, tačnije 26. augusta, počet će obrazlaganjem žalbe Tužilaštva na presudu Mladiću, nakon čega će Odbrana imati sat i po vremena da iznese svoj odgovor na tu žalbu. Istog dana je predviđeno i Mladićevo obraćanje Apelacionom vijeću i njegovo izlaganje na prvostepenu presudu.
Iz MMKS-a su ranije saopštili da će iznošenje žalbi biti održano bez prisustva novinara i javnosti zbog pandemije COVID-19. Prenos iz sudnice imat će polusatno kašnjenje za javnost.
See all News Updates of the Day
Najmanje 127 osobe poginule u avionskoj nesreći u Južnoj Koreji
Putnički avion se u nedjelju zapalio nakon što je skliznuo s piste na južnokorejskom aerodromu i udario u betonsku ogradu. Poginule najmanje 127 osobe u jednoj od najgorih avionskih nesreća u zemlji, rekli su zvaničnici.
Nacionalna vatrogasna agencija saopćila je da su se spasioci izvlačili ljude iz putničkog aviona Jeju Aira koji je prevozio 181 osobu na aerodromu u gradu Muan, oko 290 kilometara južno od Seula.
Ministarstvo saobraćaja saopštilo je da se radi o 15 godina starom avionu Boeing 737-800 koji se vraćao iz Bangkoka i da se nesreća dogodila u 9.03 po lokalnom vremenu.
Najmanje 124 osobe - 57 žena, 54 muškarca i 13 drugih čiji pol nije bilo moguće odmah identifikovati - poginule su u požaru, saopštila je vatrogasna agencija. Očekuje se da će broj poginulih još rasti jer se ostatak ljudi u avionu vodi kao nestao oko šest sati nakon incidenta.
Radnici Hitne pomoći izvukli su dvije osobe, oba člana posade, na sigurno, a lokalni zdravstveni zvaničnici rekli su da su i dalje pri svijesti. Vatrogasna agencija angažovala je 32 vatrogasna vozila i nekoliko helikoptera da obuzda požar. Na lice mjesta je također poslato oko 1.560 vatrogasaca, policajaca, vojnika i drugih zvaničnika, navodi se u saopštenju.
Na snimku nesreće koji je emitovala televizija YTN vidi se kako avion Jeju Air klizi preko piste, očigledno sa još uvijek zatvorenim stajnim trapom, i udara u betonski zid.
Lee Jeong-hyeon, šef vatrogasne stanice Muan, rekao je na televizijskom brifingu da je avion potpuno uništen, a da je samo repni sklop ostao prepoznatljiv među olupinom. Lee je rekao da radnici istražuju različite mogućnosti o tome šta je uzrokovalo nesreću, uključujući i to da li su u avion udarile ptice, rekao je Lee.
Zvaničnici Ministarstva saobraćaja su kasnije rekli da njihova rana procjena komunikacijskih zapisa pokazuje da je kontrolni toranj aerodroma izdao upozorenje o naletu ptica na avion neposredno prije nego što je namjeravao da sleti i dao svom pilotu dozvolu da sleti u drugu oblast.
Pilot je poslao signal za pomoć neposredno prije nego što je avion prošao pored piste i proklizao preko tampon zone prije nego što je udario u zid, rekli su zvaničnici.
Viši zvaničnik Ministarstva saobraćaja Joo Jong-wan rekao je da su radnici preuzeli snimač podataka o letu iz crne kutije aviona i još uvijek traže uređaj za snimanje glasa u pilotskoj kabini. Ranije je rekao da su vladini istražitelji stigli na lice mjesta kako bi istražili uzrok nesreće i požara.
Zvaničnici za hitne slučajeve u Muanu rekli su da izgleda da je stajni trap aviona bio neispravan.
Boeing je u izjavi na X-u rekao da je u kontaktu sa Jeju Airom i da je spreman da podrži kompaniju u suočavanju sa nesrećom.
"Izražavamo naše najdublje saučešće porodicama koje su izgubile najmilije, a naše misli ostaju sa putnicima i posadom", navodi Boeing.
Ovo je jedna od najsmrtonosnijih katastrofa u historiji avijacije Južne Koreje. Posljednji put Južna Koreja je pretrpjela avionsku nesreću velikih razmjera 1997. godine, kada se avion Korean Airlinea srušio na Guam, pri čemu je poginulo 228 ljudi. Godine 2013 , avion Asiana Airlinesa srušio se u San Franciscu, pri čemu su poginule tri osobe.
Kako su dronovi promijenili vojnu taktiku u ruskom ratu u Ukrajini
Rusija i Ukrajina proširile su upotrebu dronova 2024. godine, kao relativno jeftinu metodu ratovanja zbog koje protivnik mora da koristi mnogo skuplje protivvazdušne sisteme.
Tokom protekle godine, Moskva i Kijev nabavili su 1,5 miliona dronova, dok su ukrajinske snage gađale hiljade meta na ruskoj teritoriji.
Ukrajina je sredinom decembra, drugi put za šest mjeseci, dronovima napala naftnu rafineriju u ruskom Rostovu. Rafinerija se nalazi blizu granice sa Ukrajinom - udaljena je 10 kilometara od nje, zbog čega je strateški značajan logistički objekat sa rusku vojsku i važna meta za ukrajinske snage.
Također, dronovi mogu da pređu veliku razdaljinu. U aprilu 2024. godine, dronom je napadnuta fabrika u kojoj se sastavljaju iranske bespilotne letjelice šahed u Tatarstanu, hiljadu kilometara udaljenom od rusko-ukrajinske granice.
"U suštini, mali avion je pretvoren u dron i pogodio je fabriku šaheda. To ima strateške implikacije zato što smanjuje kapacitet (Rusa) da proizvode više tih dronova", kaže Noah Sylvia, analitičar u Kraljevskom institutu ujedinjenih službi.
Prema vebsajtu Verstka, Ukrajina je 2024. godine izvela više od 7.000 napada dronovima na mete u 30 ruskih regiona. Rusija je za samo mjesec - u novembru - izvela više od 2.000 napada bespilotnim letjelicama.
"Nije mnogo važno koliko koja strana koristi dronove. Pitanje je ko može da se zaštiti od njih", rekao je u intervjuu za agenciju Rojters ukrajinski ministar za digitalnu transformaciju Mihailo Fedorov.
Jurij Šelmuk osnovao je kompaniju "UNWAVE", koja prizvodi sisteme za ometanje dronova.
"Interesovanje za taj proizvod je u početku bilo minimalno. Sada se na ’ometače’ čeka mjesec i po. Naš zadatak danas je da obustavimo korišćenje stranih komponenti u proizvodnji antena. Odlučeno je da se napravi odsjek koji bi se bavio i razvojem i proizvodnjom. Već smo u potpunosti prestali da koristimo kineske komponente", kaže Šelmuk.
U Ukrajini, oko 36 kompanija proizvodi sisteme za elektronsko ratovanje.
"Rat u 21. vijeku je kada dronovi jednostavno zuje u vazduhu i ne možete ništa da čujete od tog užasnog zvuka. Prije 10 godina, samo mali broj ljudi je znao šta znači skraćenica EW (electronic warfare - elektronsko ratovanje). Sada svi znaju da ništa ne daje rezultate bez elektronskog ratovanja", kaže za Glas Amerike Ivan Stupak, bivši službenik ukrajinske bezbjednosne službe.
Ukrajina takođe razvija nove vrste dronova. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je početkom decembra predstavio dron "Peklo", što znači "pakao" na ukrajinskom.
Ti dronovi mogu da pogode mete na razdaljini do 700 kilometara i da lete brzinom od 700 kilometara na sat. Zbog toga se smatraju teškom metom za rusku protivvazdušnu odbranu.
"Da bi ste oborili dron koji je recimo vrijedan 400 dolara, morate da imate opremu za presretanje i protivvazdušnu odbranu vrijednu nekoliko hiljada, a nekada i više od milion dolara. Znači, postoji određena neravnoteža između troškova proizvodnje drona, bez obzira da li je riječ o letjelici za osmatranje, napad ili dronu kamikazi, i troškova opreme za njegovo obaranje. I sada obje strane eksperimentišu sa jeftinijim načinima da presretnu i unište dronove", kaže Joseph Fitsanakis, ekspert za obavještajna i bezbjednosna pitanja na Univerzitetu "Coastal Carolina".
Fitsanakis istovremeno smatra da ne bi trebalo precijeniti ulogu dronova kao oružja na ratištu. Prema njegovom mišljenju, većina dronova se trenutno koristi za osmatranje zbog čega veoma teško dolazi do taktičkih iznenađenja. Međutim, sa razvojem vještačke inteligencije, možda će se povećati i uloga dronova u vojnim operacijama.
"Vidimo evoluciju, a ne revoluciju dronova na ratištu. Međutim, ta revolucija može potencijalno da se dogodi u budućnosti zbog dva faktora. Prvi je kombinovanje dronova sa drugim elementima na ratištu, na besprekoran način. Do sada nije često bilo takve veze. Na primjer, kombinovati taktičke dronove sa artiljerijom. A drugi faktor je evolucija vještačke inteligencije. Kada dronovi mogu da napadnu neprijatelja, koordinirajući svoje akcije bez mnogo ljudskog upliva", naglašava Fitsanakis.
Rusija, uprkos zapadnim sankcijama, povećava sopstvenu proizvodnju dronova. Prema više izvora, mjesečno proizvodi više od 500 bespilotnih letjelica tipa šahed. Troškovi proizvodnje su do stotinu miliona dolara.
Ruska vojska je prošle godine, prema navodima ruskih vlasti, dobila do 140.000 dronova različitih tipova. Još nema podataka za 2024. godinu. Istovremeno, ruski predsjednik Vladimir Putin zahtijeva da se ta cifra udesetostruči. Rusija gotovo svakodnevno dronovima napada ukrajinske gradove i sela i uništava energetsku infrastrukturu, stambene zgrade i bolnice.
Ukrajina takođe povećava proizvodnju dronova. Kako je Zelenski naveo, Kijev je u ovoj godini planirao da kupi do milion i po dronova za vojsku. Ukrajinska strana na kraju nije objavila detalje te kupovine.
Američki mediji u 2024: Izazovi i pobjede
Hapšenja medijskih radnika na prosvjedima, izabrani dužnosnik osuđen na zatvorsku kaznu zbog ubojstva novinara i historijski dogovor o oslobađanju američkih novinara iz ruskog zatvora. Cristina Caicedo Smit se osvrće na medijska događanja 2024. godine.
SAD: Veliki broj sjevernokorejskih žrtava u Kursku
Veliki broj sjevernokorejskih vojnika stradao je na linijama fronta ruskog rata u Ukrajini, a samo prošle nedelje je u ruskoj Kurskoj oblasti poginulo ili ranjeno hiljadu pripadnika trupa koje je Pjongjang poslao u Rusiju, rekao je u petak portparol Bijele kuće John Kirby.
Cifra, koju je Kirby iznio, daleko je veća od one koju su američki zvaničnici prethodno objavili.
"Jasno je da ruski i sjevernokorejski vojni lideri tretiraju te vojnike kao nebitne i da ih šalju u beznadežne napade na ukrajinsku odbranu", rekao je Kirby.
Sjevernokorejska misija pri Ujedinjenim nacijama u Njujorku nije odgovorila na zahtjev agencije Rojters za komentar. Ruska ambasada pri UN-u odbila je da komentariše vijest o sjevernokorejskim žrtvama.
Kirby je rekao da će predsjednik Joe Biden narednih dana vjerovatno odobriti novu vojnu pomoć Ukrajini. Biden je ove nedjelje osudio ruski napad na ukrajinsku energetsku infrastrukturu i neke gradove na Božić, i od Pentagona zatražio da nastavi da šalje oružje Kijevu.
Jedan američki vojni zvaničnik rekao je sredinom decembra da je nekoliko stotina sjevernokorejskih vojnika poginulo ili ranjeno u borbama protiv ukrajinskih snaga u Kursku.
Zvaničnik, koji je govorio za medije pod uslovom da ostane anoniman, rekao je da su među žrtvama vojnici nižeg ranga do onih "pri samom vrhu".
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je u ponedjeljak da je više od 3.000 sjevernokorejskih vojnika poginulo ili ranjeno u Kursku, pozivajući se na preliminarne podatke. Reuters nije mogao da to potvrdi iz nezavisnih izvora.
Anketa: Amerikanci za smrt direktora zdravstvenog osiguranja krive i sistem i optuženog za ubistvo
Većina Amerikanaca vjeruje da je sistem zdravstvenog osiguranja, kojem je cilj profit i koji pacijentima odbija da pokrije troškove liječenja, jednako odgovoran za smrt direktora osiguravajuće kuće UnitedHealthcare - kao i optuženi za njegovo ubistvo.
To su rezultati ankete koju je sproveo Centar za istraživanje javnog mnijenja (NORC) Univerziteta u Chicagu.
Oko 8 od 10 odraslih Amerikanaca je reklo da optuženi za ubistvo, Luigi Mangione, snosi "veliki ili dobar deo odgovornosti" za smrt direktora osiguravajuće kuće Briana Thompsona, koji je ubijen u centru Njujorka 4. decembra.
Uprkos tome, mnogi 26-godišnjeg Mangionea vide kao heroja i sve više ljudi javno iskazuje svoje nezadovoljstvo kompanijama za zdravstveno osiguranje. Policija je objavila da su na čahurama od metaka, koje su pronađene na licu mjesta, bile urezane reči "odloži", "odbij" i "ukloni" koje se često koriste da opišu taktike osiguravajućih kuća da odbiju da pokriju troškove liječenja.
UnitedHealthcare je saopštio da Luigi Mangione nije bio njihov klijent.
Oko 7 od 10 ispitanika u anketi kaže da su odbijanje osiguranja da pokrije troškove i profit koji te kompanije zarađuju, također u određenoj meri odgovorni za smrt Thomsona. Mlađi Amerikanci su posebno skloni tome da misle da je ubistvo rezultat nekoliko faktora, a ne akcija jedne osobe.
Koji su faktori doveli do ubistva?
Istraživanje pokazuje da se priča intenzivno pratila u javnosti. Čak 7 od 10 ispitanika je reklo da je čitalo "mnogo" ili "ponešto" o Thomsonovom ubistvu.
U igri su mnogi faktori, smatraju ispitanici. Polovina smatra da "određen dio" odgovornosti leži u bogatstvu i nejednakosti u primanjima, dok političke podele u SAD ne vide kao jednako važan faktor u ovom slučaju.
Pacijenti i ljekari se često žale na to da osiguranje odbija da pokrije troškove liječenja, ili na druge komplikacije u vezi sa medicinskom njegom - posebno kada je riječ o ozbiljnim bolestima poput raka ili ALS-a. Kritičari industrije zdravstvenog osiguranja često pitaju da li je profit osiguravajuće kuće iznad dobrobiti pacijenata.
Kompanija UnitedHealthcare je prošle godine imala ukupno 281 milijardu dolara prihoda, i 16 milijardi dolara profita. Osiguravajuće kuće, međutim, tvrde da im profit uglavnom ode na pokrivanje troškova liječenja pacijenata. UnitedHealthcare je nedavno saopštio da pokriva oko 90 odsto troškova pacijenata, ali nije rečeno o kom broju pacijenata i njihovih faktura je riječ.
Mladi misle da krivicu dijele sistem i ubica
Amerikanci mlađi od 30 godina su skloniji da misle da je za Thompsonovu smrt odgovoran skup faktora.
Smatraju da su odbijanja osiguravajućih kuća da plate troškove liječenja, kao i njihov profit, većinom krivi za njegovo ubistvo. Oko 7 od 10 Amerikanaca starosti između 18 i 29 godina smatra da "u velikoj ili određenoj mjeri" odgovornost pada na profit koji zarađuju velike osiguravajuće kuće i na to što odbijaju da plate liječenje.
Mladi su također manje skloni da misle da "veliki dio" odgovornosti pada na ubicu - samo 4 od 10 ispitanika tako misli, u poređenju sa 6 od 10 ispitanika u starosnoj grupi od 30 do 59 godina. Oko 8 od 10 ispitanika starijih od 60 godina smatra da optuženi za ubistvo snosi "veliki dio" odgovornosti.
Oko dvije trećine mladih ljudi smatra da bar "umjerenu odgovornost" snosi i ekonomska nejednakost.
Ispitanici mlađi od 3o godina su skloniji da krive medije - čak 54 odsto njih u odnosu na trećinu starijih ispitanika.
Koliko ljudi ima problem sa zdravstvenim osiguranjem?
Frustracija osiguravajućim kućama i pokrivanjem troškova liječenja, kao i komplikovanim američkim zdravstvenim sistemom, među pacijentima postoji već godinama.
Oko 3 od 10 Amerikanaca kaže da su u protekloj godini imali problem sa pokrivanjem troškova liječenja - bilo da im je bilo teško da nađu zdravstvenu ustanovu koja prima njihovo osiguranje, ili da im je odbijeno da se pokrije liječenje, ili da nisu unaprijed dobili odobrenje od osiguranja da će pokriti troškove neke procedure. Većinom su navedene probleme imali Amerikanci stariji od 60 godina.
Oko 3 od 10 ispitanika kaže da je u protekloj godini njihov član porodice ili neko od bliskih prijatelja imao problem sa osiguranjem jer mu nije pokrilo troškove liječenja. Ispitanici mlađi od 30 godina u najvećoj mjeri kažu da nemaju osiguranje.
Većina Amerikanaca ima osiguranje preko poslodavca ili kupuju individualne polise od privatnih osiguravajućih kuća. Programi koje finansira vlada pokrivaju osiguranje za najsiromašnije, starije od 65 godina i one sa teškim bolestima ili invaliditetom.
U istraživanju NORC-a, sprovedenom od 12-16. decembra, učestovao je 1.001 ispitanik. Margina greške, kako se navodi, je 4,2 procenta.
