Izdvojeno
Ratko Mladić: Život najmlađeg oficira i najpoznatijeg bjegunca
Prvo jugoslovenski vojnik, a onda optuženik za ratne zločine u bijegu od pravde – danas bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić, očekuje konačnu presudu za najstrašnije zločine počinjene na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata.
“Vrlo, vrlo opasan čovjek”, riječi su kojim je bivša glavna tužiteljica Haškog tribunala Carla Del Ponte opisala bjegunca za kojim je tragala više od deset godina svog života, piše BIRN. Njen cilj, kako je rekla, bio je da osigura da on odgovara za prvi genocid počinjen na tlu Evrope nakon poraza nacističke Njemačke.
Iduće sedmice – u utorak, 8. juna – 26 godina nakon što je protiv njega podignuta prva otpužnica, Mladiću će biti izrečena konačna presuda za genocid i zločine počinjene u BiH u periodu od 1992. do 1995. godine. Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS) će odrediti koja je bila Mladićeva uloga u ratu koji je odnio živote više od 100.000 osoba, i protjerao dva miliona ljudi.
Mladić je uložio žalbu na prvostepenu presudu iz 2017. godine po kojoj je osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Mladić, koji danas ima 74 godine, rođen je za vrijeme Drugog svjetskog rata, u bh. selu Božanovići kod Kalinovika, nekih 70-ak kilometara od Sarajeva.
Dijete je jugoslovenske partizanske porodice. Mladić je izgubio oca kada je imao samo tri godine. On je stradao u jednoj od posljednjih bitaka Drugog svjetskog rata. Još kao dijete, Mladić je odlučio da će pratiti očeve stope i postati vojnik – upisao je Vojnu akademiju u Beogradu.
U 22. godini postao je oficir u Skoplju (Makedonija), gdje je bio najmlađi komandant u Inžinjerijskoj četi Jugoslovenske narodne armije (JNA).
Mladićeve vojne sposobnosti prvi put su testirane na početku raspada Jugoslavije, kada su jedinice pod njegovom kontrolom poslate da pomognu lokalnom srpskom stanovništvu u Hrvatskoj. U proljeće 1991. godine, stigao je u hrvatski grad Knin, koji je bio centar srpskih snaga u to vrijeme.
Do juna 1991. godine, kada je Mladić imenovan za komandanta Devetog korupsa JNA u Kninu, to područje su srpske snage već odvojile od ostatka Hrvatske i proglasile Srpsku autonomnu oblast (SAO) Krajinu i blokirale ceste oko grada. U augustu, Mladić je naredio napad na selo Kijevo kako bi razbio blokadu srpskih sela koju su naredile snage hrvatske države.
“U Kijevu, mi smo pucali na legitimne vojne mete. Nismo uništili nijednu kuću samo reda radi”, kazao je Mladić nakon napada.
S ovim se hrvatsko pravosuđe nije složilo. U julu 1992. Okružni sud u Šibeniku je Mladića u odsustvu osudio na 20 godina zatvora za napad na Kijevo, koje je skoro potpuno uništeno.
Prema presudama Haškog tribunala, napad JNA na Kijevo 26. avgusta 1991. godine označava trenutak kada je JNA službeno pristupila srpskim snagama.
Nakon što je JNA okupirala teritoriju, lokalne srpske jedinice su preuzele kontrolu. Ovaj model je korišten širom Jugoslavije – u Hrvatskoj, BiH i Kosovu – jedinice su se mijenjale, ali strategija je ostala ista.
Nastavak rata u BiH
Rat je naredne, 1992. godine prešao u BiH i brojni komandanti JNA porijeklom iz BiH pristupili su jedinicama koje će kasnije postati dio Vojske Republike Srpske (VRS). Takav je bio slučaj i s Mladićem.
Srbijanski predsjednik Slobodan Milošević u to vrijeme nije želio da bude proglašen agresorom, pa je umjesto slanja sopstvenih snaga u BiH, odlučio da jedinice VRS-a potpomaže naoružanjem i ljudstvom. Mladić je imenovan za glavnog stratega.
“Kada sam preuzeo funkciju… Dao sam si zadatak da sakupim ljudstvo i formiram komandu i štab… Znao sam odmah da će se tamo desiti veliki historijski događaji”, izjavio je Mladić u intervjuu za beogradski NIN.
Adam Weber, jedan od tužitelja u Mladićevom predmetu od 2012. do 2017., rekao je da je Mladić izabran jer ga je srpsko rukovodstvo vidjelo kao “osobu koja je upravo izvela neke akcije etničkog čišćenja u Hrvatskoj”.
General Manojlo Milovanović kazao je Haškom sudu 2013. godine da je dan prije izbijanja rata Mladić upozorio svoje političko vodstvo na mogućnost počinjenja genocida dok nastoje zauzeti teritorij koji su željeli.
Milovanović je posvjedočio da je Mladić u maju 1992. pred Skupštinom srpskog naroda u BiH rekao: “Mi ne možemo očistiti, niti možemo imati rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu… Pa, to je… to neće… Ja ne znam kako će gospodin (Radovan) Karadžić i gospodin (Momčilo) Krajišnik objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid.”
Pod Mladićevom palicom, Vojska Republike Srpske je sijala strah i smrt – utvrđeno je presudama Haškog tribunala – glavni grad Sarajevo je držan pod opsadom više od tri godine, a gradovi poput Foče, Prijedora i Višegrada su etnički očešćeni od nesrpskog stanovništva.
Mladić nikada nije radio u tajnosti i često je pozivao kamere da ga prate dok je obilazio položaje oko Sarajeva, dok su jedinice pod njegovom kontrolom snajperisale i granatirale grad u kom nije bilo hrane, vode i struje.
“Velušiće, tuci Velušiće… Tamo nema srpskog življa mnogo… Da ne mogu da spavaju, da im razvučemo pamet njihovu”, izjavio je Mladić 28. maja 1992. godine.
“I granatirati dio u blizini Dobrovoljačke ulice, tamo gore oko Humske ulice i Đure Đakovića”, nastavio je.
“Možete li granatirati Baščaršiju? Ispalite salvu na Baščaršiji. Držite zgrade Predsjedništva i Parlamenta pod izravnom vatrom. Pucajte polako, u intervalima, sve dok vam ne naredim da prestanete”, rekao je.
Te su noći mnoge zgrade u Sarajevu bile zapaljene. Više od 100 ranjenih ljudi dovedeno je u gradske bolnice za nekoliko sati. Oni koji su ostali u opkoljenom gradu sjećaju se mjeseci provedenih u strahu, jer su ljudi ubijani u redu za vodu i hljeb ili trčeći preko mostova pod snajperskom vatrom. Granatirane su bolnice, zajedno s muzejima i bibliotekama.
Do sada, Mladić nikada nije iskazao žal zbog stradanja nevinih civila.
“Samo sam branio svoj narod”, izjavio je više puta tokom rata, a istu odbranu koristio je tokom suđenja.
S druge strane, Weber je tvrdio da je Mladić bio “ključan za stvaranje cjelokupne strategije etničkog čišćenja počinjenog u cijeloj Bosni i Hercegovini, ali je također bio itekako uključen u operativnu razinu sa svojim glavnim zapovjednicima i provodeći tu strategiju”, te vrlo često prisutan na terenu tokom akcija.
“Zaštitnik Srba”
Mladić je više puta priznao da su vojne ofanzive bile njegov omiljeni “metod vođenja rata”. “Moj cilj je jednostavan – zaštita srpskih teritorija i ljudi koji tamo žive vijekovima”, rekao je tokom rata.
U julu 1995. godine, samo nekoliko mjeseci prije nego je rat u BiH zaustavljen, jedinice pod Mladićevom kontrolom zauzele su zaštićenu zonu Srebrenicu. Mladić je ušao u grad nasmijan, čestitajući vojnicima na uspjehu.
“Ovaj grad dajemo na poklon srpskom narodu”, kazao je Mladić pred televizijskim kamerama.
“Konačno, nakon pobune dahija, došlo je vrijeme da se osvetimo Turcima ovog kraja.”
Ono što je uslijedilo nakon ove izjave bila su ubistva više od 7.000 dječaka i muškaraca i progon 40.000 žena, djece i starijih. Presude međunarodnih i domaćih sudova utvrdile su da se u Srebrenici desio genocid.
Tokom noći između 11. i 12. jula, Mladić je imao tri sastanka u hotelu “Fontana” u Bratuncu, gdje je bilo govora o sudbini Bošnjaka.
“Možete opstati ili nestati”, rekao je Mladić bošnjačkim predstavnicima, te dodao da moraju da polože oružje i biraju: “Ko hoće da ostane, a ko da ide. Ako želite da idete, izrazite želju.”
Na 12. juli, Mladić je došao u Potočare i kazao okupljenima da se ne trebaju bojati, a istu poruku dao je okupljenim muškarcima na livadi u Sandićima. Mladić je istu poruku dao u hangaru u Bratuncu i na stadionu u Novoj Kasabi, obraćajući se zarobljenim Bošnjacima i dječacima koji su bili okruženi srpskim vojnicima.
Umjesto toga, strijeljani su oni koji su zarobljeni ili su se predali. Prema optužnici MKSJ-a protiv Mladića, “više od 7.000 zarobljenika na području oko Srebrenice pogubljeno je po kratkom postupku od 13. do 19. jula 1995. Ubistva su se nastavila i nakon toga”.
Mladić u Srbiji
Rat u BiH je 1995. okončan Dejtonskim mirovnim sporazumom, a te godine izdat je i nalog za hapšenje Mladića. Tada je rekao da se nikada neće dobrovoljno predati.
“Suditi mi može samo moj narod”, dodao je on.
Prema dostupnim podacima, Mladić se 1996. godine odselio u Srbiju s nekoliko visokorangiranih oficira VRS-a. Živio je slobodno, bez straha od hapšenja, prisustvujući fudbalskim utakmicama. Do 2003. godine, bio je pod zaštitom srbijanske vojske. Nakon što su beogradske vlasti usvojile Zakon o saradnji s Haškim tribunalom, Mladić se i dalje skrivao uz pomoć male grupe prijatelja i, u posljednjim godinama, porodice.
Na dan 26. maj 2011. godine, pripadnici specijalne jedinice policije Srbije pronašli su starijeg muškarca s baseball kapom u selu Lazarevo. Na pitanje policajca da se identificira, Mladić je kazao: “Ja sam onaj kojeg tražite. Ja sam Ratko Mladić.”
Ekspresno je izručen u Haag i suđenje mu je počelo godinu kasnije.
Tokom devetogodišnjeg suđenja često je provocirao žrtve i odbijao naredbe sudija.
Imao je nekoliko ozbiljnih medicinskih problema dok je bio u pritvoru u Holandiji, a pretrpio je dva moždana i srčani udar. Njegova je obrana u više navrata tražila da ga hospitaliziraju, tvrdeći da mu se zdravstveno stanje pogoršava i izražavajući zabrinutost da možda nije mentalno kompetentan za praćenje postupka.
Obraćajući se sudu na žalbenom ročištu u oktobru 2020., on je tvrdio da je raspad Jugoslavije rezultat zapadnjačke zavjere i ponovio svoju ratnu tvrdnju da samo štiti srpski narod.
“Sudbina me dovela u situaciju da branim svoju zemlju, SFRJ [Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju] koju ste vi zapadne sile opustošile uz pomoć Vatikana i zapadne mafije, [američkog predsjednika Georgea H.W.] Busha i [njemačkog ministra vanjskih poslova Klaus] Kinkel”, rekao je.
“Ratko Mladić nije bio taj koji je započeo taj rat. On nije bio taj koji je napravio plan napada na Jugoslaviju”, dodao je.
Ovakve izjave Mladića uvreda su za žrtve. Izudin Alić, jedno od djece iz Srebrenice kojem je Mladić dao čokoladu u julu 1995. godine prije početka masakra, rekao je 2017. za BIRN da se ponekad pitao sjeća li ga se optuženi.
“Često se pitam zbog ovoga kad ga vidim u Haagu. Pitam se je li znao da će svi ti ljudi biti ubijeni… Moji otac i ujak, svi oni”, kazao je.
“Što osjećam prema njemu? Ništa! Drago mi je samo što je uhapšen i što mu se sudi”, dodao je Alić.
“Trebao bi odgovarati za sve što je radio u Srebrenici.”
Ovo je ažurirana verzija članka koji je BIRN izvorno objavio 2017. godine.
See all News Updates of the Day
Najmanje 151 osoba poginula u avionskoj nesreći u Južnoj Koreji
Putnički avion se u nedjelju zapalio nakon što je skliznuo s piste na južnokorejskom aerodromu i udario u betonsku ogradu. Poginula je najmanje 151 osoba u jednoj od najgorih avionskih nesreća u zemlji, rekli su zvaničnici.
Nacionalna vatrogasna agencija saopćila je da su se spasioci izvlačili ljude iz putničkog aviona Jeju Aira koji je prevozio 181 osobu na aerodromu u gradu Muan, oko 290 kilometara južno od Seula.
Ministarstvo saobraćaja saopštilo je da se radi o 15 godina starom avionu Boeing 737-800 koji se vraćao iz Bangkoka i da se nesreća dogodila u 9.03 po lokalnom vremenu.
Najmanje 151 osoba - 71 žena, 71 muškarac i devet drugih čiji se spol nije mogao odmah identificirati - poginula je u požaru, objavila je vatrogasna agencija. Očekuje se da će broj poginulih još rasti jer se ostatak ljudi u avionu vodi kao nestao oko šest sati nakon incidenta.
Radnici Hitne pomoći izvukli su dvije osobe, oba člana posade, na sigurno, a lokalni zdravstveni zvaničnici rekli su da su i dalje pri svijesti. Vatrogasna agencija angažovala je 32 vatrogasna vozila i nekoliko helikoptera da obuzda požar. Na lice mjesta je također poslato oko 1.560 vatrogasaca, policajaca, vojnika i drugih zvaničnika, navodi se u saopštenju.
Na snimku nesreće koji je emitovala televizija YTN vidi se kako avion Jeju Air klizi preko piste, očigledno sa još uvijek zatvorenim stajnim trapom, i udara u betonski zid.
Lee Jeong-hyeon, šef vatrogasne stanice Muan, rekao je na televizijskom brifingu da je avion potpuno uništen, a da je samo repni sklop ostao prepoznatljiv među olupinom. Lee je rekao da radnici istražuju različite mogućnosti o tome šta je uzrokovalo nesreću, uključujući i to da li su u avion udarile ptice, rekao je Lee.
Zvaničnici Ministarstva saobraćaja su kasnije rekli da njihova rana procjena komunikacijskih zapisa pokazuje da je kontrolni toranj aerodroma izdao upozorenje o naletu ptica na avion neposredno prije nego što je namjeravao da sleti i dao svom pilotu dozvolu da sleti u drugu oblast.
Pilot je poslao signal za pomoć neposredno prije nego što je avion prošao pored piste i proklizao preko tampon zone prije nego što je udario u zid, rekli su zvaničnici.
Viši zvaničnik Ministarstva saobraćaja Joo Jong-wan rekao je da su radnici preuzeli snimač podataka o letu iz crne kutije aviona i još uvijek traže uređaj za snimanje glasa u pilotskoj kabini. Ranije je rekao da su vladini istražitelji stigli na lice mjesta kako bi istražili uzrok nesreće i požara.
Zvaničnici za hitne slučajeve u Muanu rekli su da izgleda da je stajni trap aviona bio neispravan.
Boeing je u izjavi na X-u rekao da je u kontaktu sa Jeju Airom i da je spreman da podrži kompaniju u suočavanju sa nesrećom.
"Izražavamo naše najdublje saučešće porodicama koje su izgubile najmilije, a naše misli ostaju sa putnicima i posadom", navodi Boeing.
Ovo je jedna od najsmrtonosnijih katastrofa u historiji avijacije Južne Koreje. Posljednji put Južna Koreja je pretrpjela avionsku nesreću velikih razmjera 1997. godine, kada se avion Korean Airlinea srušio na Guam, pri čemu je poginulo 228 ljudi. Godine 2013 , avion Asiana Airlinesa srušio se u San Franciscu, pri čemu su poginule tri osobe.
Kako su dronovi promijenili vojnu taktiku u ruskom ratu u Ukrajini
Rusija i Ukrajina proširile su upotrebu dronova 2024. godine, kao relativno jeftinu metodu ratovanja zbog koje protivnik mora da koristi mnogo skuplje protivvazdušne sisteme.
Tokom protekle godine, Moskva i Kijev nabavili su 1,5 miliona dronova, dok su ukrajinske snage gađale hiljade meta na ruskoj teritoriji.
Ukrajina je sredinom decembra, drugi put za šest mjeseci, dronovima napala naftnu rafineriju u ruskom Rostovu. Rafinerija se nalazi blizu granice sa Ukrajinom - udaljena je 10 kilometara od nje, zbog čega je strateški značajan logistički objekat sa rusku vojsku i važna meta za ukrajinske snage.
Također, dronovi mogu da pređu veliku razdaljinu. U aprilu 2024. godine, dronom je napadnuta fabrika u kojoj se sastavljaju iranske bespilotne letjelice šahed u Tatarstanu, hiljadu kilometara udaljenom od rusko-ukrajinske granice.
"U suštini, mali avion je pretvoren u dron i pogodio je fabriku šaheda. To ima strateške implikacije zato što smanjuje kapacitet (Rusa) da proizvode više tih dronova", kaže Noah Sylvia, analitičar u Kraljevskom institutu ujedinjenih službi.
Prema vebsajtu Verstka, Ukrajina je 2024. godine izvela više od 7.000 napada dronovima na mete u 30 ruskih regiona. Rusija je za samo mjesec - u novembru - izvela više od 2.000 napada bespilotnim letjelicama.
"Nije mnogo važno koliko koja strana koristi dronove. Pitanje je ko može da se zaštiti od njih", rekao je u intervjuu za agenciju Rojters ukrajinski ministar za digitalnu transformaciju Mihailo Fedorov.
Jurij Šelmuk osnovao je kompaniju "UNWAVE", koja prizvodi sisteme za ometanje dronova.
"Interesovanje za taj proizvod je u početku bilo minimalno. Sada se na ’ometače’ čeka mjesec i po. Naš zadatak danas je da obustavimo korišćenje stranih komponenti u proizvodnji antena. Odlučeno je da se napravi odsjek koji bi se bavio i razvojem i proizvodnjom. Već smo u potpunosti prestali da koristimo kineske komponente", kaže Šelmuk.
U Ukrajini, oko 36 kompanija proizvodi sisteme za elektronsko ratovanje.
"Rat u 21. vijeku je kada dronovi jednostavno zuje u vazduhu i ne možete ništa da čujete od tog užasnog zvuka. Prije 10 godina, samo mali broj ljudi je znao šta znači skraćenica EW (electronic warfare - elektronsko ratovanje). Sada svi znaju da ništa ne daje rezultate bez elektronskog ratovanja", kaže za Glas Amerike Ivan Stupak, bivši službenik ukrajinske bezbjednosne službe.
Ukrajina takođe razvija nove vrste dronova. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je početkom decembra predstavio dron "Peklo", što znači "pakao" na ukrajinskom.
Ti dronovi mogu da pogode mete na razdaljini do 700 kilometara i da lete brzinom od 700 kilometara na sat. Zbog toga se smatraju teškom metom za rusku protivvazdušnu odbranu.
"Da bi ste oborili dron koji je recimo vrijedan 400 dolara, morate da imate opremu za presretanje i protivvazdušnu odbranu vrijednu nekoliko hiljada, a nekada i više od milion dolara. Znači, postoji određena neravnoteža između troškova proizvodnje drona, bez obzira da li je riječ o letjelici za osmatranje, napad ili dronu kamikazi, i troškova opreme za njegovo obaranje. I sada obje strane eksperimentišu sa jeftinijim načinima da presretnu i unište dronove", kaže Joseph Fitsanakis, ekspert za obavještajna i bezbjednosna pitanja na Univerzitetu "Coastal Carolina".
Fitsanakis istovremeno smatra da ne bi trebalo precijeniti ulogu dronova kao oružja na ratištu. Prema njegovom mišljenju, većina dronova se trenutno koristi za osmatranje zbog čega veoma teško dolazi do taktičkih iznenađenja. Međutim, sa razvojem vještačke inteligencije, možda će se povećati i uloga dronova u vojnim operacijama.
"Vidimo evoluciju, a ne revoluciju dronova na ratištu. Međutim, ta revolucija može potencijalno da se dogodi u budućnosti zbog dva faktora. Prvi je kombinovanje dronova sa drugim elementima na ratištu, na besprekoran način. Do sada nije često bilo takve veze. Na primjer, kombinovati taktičke dronove sa artiljerijom. A drugi faktor je evolucija vještačke inteligencije. Kada dronovi mogu da napadnu neprijatelja, koordinirajući svoje akcije bez mnogo ljudskog upliva", naglašava Fitsanakis.
Rusija, uprkos zapadnim sankcijama, povećava sopstvenu proizvodnju dronova. Prema više izvora, mjesečno proizvodi više od 500 bespilotnih letjelica tipa šahed. Troškovi proizvodnje su do stotinu miliona dolara.
Ruska vojska je prošle godine, prema navodima ruskih vlasti, dobila do 140.000 dronova različitih tipova. Još nema podataka za 2024. godinu. Istovremeno, ruski predsjednik Vladimir Putin zahtijeva da se ta cifra udesetostruči. Rusija gotovo svakodnevno dronovima napada ukrajinske gradove i sela i uništava energetsku infrastrukturu, stambene zgrade i bolnice.
Ukrajina takođe povećava proizvodnju dronova. Kako je Zelenski naveo, Kijev je u ovoj godini planirao da kupi do milion i po dronova za vojsku. Ukrajinska strana na kraju nije objavila detalje te kupovine.
Američki mediji u 2024: Izazovi i pobjede
Hapšenja medijskih radnika na prosvjedima, izabrani dužnosnik osuđen na zatvorsku kaznu zbog ubojstva novinara i historijski dogovor o oslobađanju američkih novinara iz ruskog zatvora. Cristina Caicedo Smit se osvrće na medijska događanja 2024. godine.
SAD: Veliki broj sjevernokorejskih žrtava u Kursku
Veliki broj sjevernokorejskih vojnika stradao je na linijama fronta ruskog rata u Ukrajini, a samo prošle nedelje je u ruskoj Kurskoj oblasti poginulo ili ranjeno hiljadu pripadnika trupa koje je Pjongjang poslao u Rusiju, rekao je u petak portparol Bijele kuće John Kirby.
Cifra, koju je Kirby iznio, daleko je veća od one koju su američki zvaničnici prethodno objavili.
"Jasno je da ruski i sjevernokorejski vojni lideri tretiraju te vojnike kao nebitne i da ih šalju u beznadežne napade na ukrajinsku odbranu", rekao je Kirby.
Sjevernokorejska misija pri Ujedinjenim nacijama u Njujorku nije odgovorila na zahtjev agencije Rojters za komentar. Ruska ambasada pri UN-u odbila je da komentariše vijest o sjevernokorejskim žrtvama.
Kirby je rekao da će predsjednik Joe Biden narednih dana vjerovatno odobriti novu vojnu pomoć Ukrajini. Biden je ove nedjelje osudio ruski napad na ukrajinsku energetsku infrastrukturu i neke gradove na Božić, i od Pentagona zatražio da nastavi da šalje oružje Kijevu.
Jedan američki vojni zvaničnik rekao je sredinom decembra da je nekoliko stotina sjevernokorejskih vojnika poginulo ili ranjeno u borbama protiv ukrajinskih snaga u Kursku.
Zvaničnik, koji je govorio za medije pod uslovom da ostane anoniman, rekao je da su među žrtvama vojnici nižeg ranga do onih "pri samom vrhu".
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je u ponedjeljak da je više od 3.000 sjevernokorejskih vojnika poginulo ili ranjeno u Kursku, pozivajući se na preliminarne podatke. Reuters nije mogao da to potvrdi iz nezavisnih izvora.
Anketa: Amerikanci za smrt direktora zdravstvenog osiguranja krive i sistem i optuženog za ubistvo
Većina Amerikanaca vjeruje da je sistem zdravstvenog osiguranja, kojem je cilj profit i koji pacijentima odbija da pokrije troškove liječenja, jednako odgovoran za smrt direktora osiguravajuće kuće UnitedHealthcare - kao i optuženi za njegovo ubistvo.
To su rezultati ankete koju je sproveo Centar za istraživanje javnog mnijenja (NORC) Univerziteta u Chicagu.
Oko 8 od 10 odraslih Amerikanaca je reklo da optuženi za ubistvo, Luigi Mangione, snosi "veliki ili dobar deo odgovornosti" za smrt direktora osiguravajuće kuće Briana Thompsona, koji je ubijen u centru Njujorka 4. decembra.
Uprkos tome, mnogi 26-godišnjeg Mangionea vide kao heroja i sve više ljudi javno iskazuje svoje nezadovoljstvo kompanijama za zdravstveno osiguranje. Policija je objavila da su na čahurama od metaka, koje su pronađene na licu mjesta, bile urezane reči "odloži", "odbij" i "ukloni" koje se često koriste da opišu taktike osiguravajućih kuća da odbiju da pokriju troškove liječenja.
UnitedHealthcare je saopštio da Luigi Mangione nije bio njihov klijent.
Oko 7 od 10 ispitanika u anketi kaže da su odbijanje osiguranja da pokrije troškove i profit koji te kompanije zarađuju, također u određenoj meri odgovorni za smrt Thomsona. Mlađi Amerikanci su posebno skloni tome da misle da je ubistvo rezultat nekoliko faktora, a ne akcija jedne osobe.
Koji su faktori doveli do ubistva?
Istraživanje pokazuje da se priča intenzivno pratila u javnosti. Čak 7 od 10 ispitanika je reklo da je čitalo "mnogo" ili "ponešto" o Thomsonovom ubistvu.
U igri su mnogi faktori, smatraju ispitanici. Polovina smatra da "određen dio" odgovornosti leži u bogatstvu i nejednakosti u primanjima, dok političke podele u SAD ne vide kao jednako važan faktor u ovom slučaju.
Pacijenti i ljekari se često žale na to da osiguranje odbija da pokrije troškove liječenja, ili na druge komplikacije u vezi sa medicinskom njegom - posebno kada je riječ o ozbiljnim bolestima poput raka ili ALS-a. Kritičari industrije zdravstvenog osiguranja često pitaju da li je profit osiguravajuće kuće iznad dobrobiti pacijenata.
Kompanija UnitedHealthcare je prošle godine imala ukupno 281 milijardu dolara prihoda, i 16 milijardi dolara profita. Osiguravajuće kuće, međutim, tvrde da im profit uglavnom ode na pokrivanje troškova liječenja pacijenata. UnitedHealthcare je nedavno saopštio da pokriva oko 90 odsto troškova pacijenata, ali nije rečeno o kom broju pacijenata i njihovih faktura je riječ.
Mladi misle da krivicu dijele sistem i ubica
Amerikanci mlađi od 30 godina su skloniji da misle da je za Thompsonovu smrt odgovoran skup faktora.
Smatraju da su odbijanja osiguravajućih kuća da plate troškove liječenja, kao i njihov profit, većinom krivi za njegovo ubistvo. Oko 7 od 10 Amerikanaca starosti između 18 i 29 godina smatra da "u velikoj ili određenoj mjeri" odgovornost pada na profit koji zarađuju velike osiguravajuće kuće i na to što odbijaju da plate liječenje.
Mladi su također manje skloni da misle da "veliki dio" odgovornosti pada na ubicu - samo 4 od 10 ispitanika tako misli, u poređenju sa 6 od 10 ispitanika u starosnoj grupi od 30 do 59 godina. Oko 8 od 10 ispitanika starijih od 60 godina smatra da optuženi za ubistvo snosi "veliki dio" odgovornosti.
Oko dvije trećine mladih ljudi smatra da bar "umjerenu odgovornost" snosi i ekonomska nejednakost.
Ispitanici mlađi od 3o godina su skloniji da krive medije - čak 54 odsto njih u odnosu na trećinu starijih ispitanika.
Koliko ljudi ima problem sa zdravstvenim osiguranjem?
Frustracija osiguravajućim kućama i pokrivanjem troškova liječenja, kao i komplikovanim američkim zdravstvenim sistemom, među pacijentima postoji već godinama.
Oko 3 od 10 Amerikanaca kaže da su u protekloj godini imali problem sa pokrivanjem troškova liječenja - bilo da im je bilo teško da nađu zdravstvenu ustanovu koja prima njihovo osiguranje, ili da im je odbijeno da se pokrije liječenje, ili da nisu unaprijed dobili odobrenje od osiguranja da će pokriti troškove neke procedure. Većinom su navedene probleme imali Amerikanci stariji od 60 godina.
Oko 3 od 10 ispitanika kaže da je u protekloj godini njihov član porodice ili neko od bliskih prijatelja imao problem sa osiguranjem jer mu nije pokrilo troškove liječenja. Ispitanici mlađi od 30 godina u najvećoj mjeri kažu da nemaju osiguranje.
Većina Amerikanaca ima osiguranje preko poslodavca ili kupuju individualne polise od privatnih osiguravajućih kuća. Programi koje finansira vlada pokrivaju osiguranje za najsiromašnije, starije od 65 godina i one sa teškim bolestima ili invaliditetom.
U istraživanju NORC-a, sprovedenom od 12-16. decembra, učestovao je 1.001 ispitanik. Margina greške, kako se navodi, je 4,2 procenta.
