Počast radnicima početkom septembra je službeni praznik već skoro 130 godina - ali osnaženi radnički pokret stvorio je okruženje bliže eri iz koje je rođen Praznik rada. Poput kasnih 1800-ih, radnici se suočavaju sa brzom ekonomskom transformacijom - i rastućim jazom u plaćama između njih i novih milijardera, lidera u industriji, što odražava oštre nejednakosti viđene prije više od jednog stoljeća.
„Onda su imali Carnegiesove i Rockfellerove. Danas imamo Muskove i Bezose. ... To je sličan period tranzicije i promjena, ali i otpora — radnih ljudi koji žele imati neku vrstu dostojanstva”, rekao je Todd Vachon, docent na Rutgers školi za menadžment i radne odnose, za Associated Press.
Kada je obilježen prvi Praznik rada
Počeci praznika rada datiraju iz kasnog 19. stoljeća, kada su aktivisti prvi put pokušali uspostaviti dan koji bi odavao počast radnicima.
Prvo obilježavanja Praznika rada u SAD-u održano je u New Yorku 5. septembra 1882. Oko 10.000 radnika marširalo je na paradi koju su organizovali Centralni sindikat rada i Vitezovi rada.
Nekoliko gradova i država počelo je usvajati zakone koji priznaju Praznik rada u godinama koje su uslijedile, ali je bilo potrebno više od jedne decenije prije nego što je predsjednik Grover Cleveland potpisao kongresni akt 1894. kojim je prvi ponedjeljak u septembru postao zakonski praznik.
Državni praznici ustanovljeni su u periodu ključnih akcija organizovanog rada. U SAD-u, Vachon ukazuje na Pullmanov štrajk željeznica koji je počeo u maju 1894. godine, koji je efektivno zatvorio željeznički saobraćaj u većem dijelu zemlje.
„Savezna vlada je intervenisala kako bi prekinula štrajk na veoma nasilan način – u kojem je više od deset radnika poginulo”, kaže Vachon.
Širi poticaj organizovanog rada bio je u pripremi već neko vrijeme. Radnici su tražili 8-satni radni dan 1886. godine tokom smrtonosne afere Haymarket u Chicagu, primjećuje George Villanueva, vanredni profesor komunikacija i novinarstva na Texaškom A&M univerzitetu. U znak sjećanja na taj sukob, Prvi maj je ustanovljen kao veći međunarodni praznik, rekao je on.
Nastojanja u SAD-u za stvaranjem odvojenog saveznog praznika bio je skretanje pažnje s Prvog maja - koji je bio bliže povezan sa socijalističkim i radikalnim radničkim pokretima u drugim zemljama, rekao je Vachon.
Kako se Praznik rada razvijao tokom godina
Značenje praznika rada se dosta promijenilo od one prve parade u New Yorku.
Postao je dug vikend za milione koji dolaze s velikim rasprodajama, proslavama na kraju ljeta i, naravno, posljednjom šansom da se moderno obuče u bijelo. Da li će proslave ostati vjerne porijeklu praznika zavisi od toga gdje živite
New York i Chicago, na primer, održavaju parade za hiljade radnika i njihovih sindikata. Takvi događaji se ne praktikuju toliko u regijama u kojima je sindikalizacija historijski bila narušena, rekao je Vachon, ili uopće nije zauzela jaku snagu.
Kada je Praznik rada postao savezni praznik 1894. godine, sindikati u SAD-u su bili u velikoj mjeri osporavani i sudovi bi često štrajkove proglasili nezakonitim, rekao je Vachon, što je dovodilo do nasilnih preprirki. Tek je Zakonom o nacionalnim radnim odnosima iz 1935. zaposlenici u privatnom sektoru dobili pravo da se pridruže sindikatima. Kasnije u 20. vijeku, države su također počele da donose zakone koji dozvoljavaju sindikalno udruživanje u javnom sektoru – ali čak ni danas, ne dozvoljavaju sve države kolektivno pregovaranje za javne radnike.
Stope organizovanog rada decenijama su u padu na nacionalnom nivou. Više od 35% radnika u privatnom sektoru imalo je sindikat 1953. godine u poređenju sa oko 6% danas. Političke sklonosti u različitim regionima također su odigrale veliku ulogu, plave države imaju tendenciju da imaju veće stope sindikalizacije.
Hawaii New York imali su najviše stope sindikalnog članstva u 2022. godini, a zatim slijede Washington, California i Rhode Island, prema podacima Biroa za statistiku rada,
U cijeloj zemlji, broj radnika u javnom i privatnom sektoru koji pripadaju sindikatima zapravo je porastao za 273.000 hiljada prošle godine, utvrdio je Biro za statistiku rada. Ali ukupna radna snaga se povećavala još bržom stopom – što znači da je ukupan procenat onih koji pripadaju sindikatima blago opao.
Šta vidimo danas?
Uprkos ovom padu u procentima, oživljeni radnički pokret ponovo je u centru pažnje.
U Hollywoodu, scenaristi su u štrajku skoro četiri mjeseca - što je prevazišlo 100-dnevnu obustavu rada koja je zaustavila mnoge produkcije u periodu 2007-2008. Pregovori se nastavljaju u petak. Glumci su se u julu pridružili protestima.
Sindikalni radnici u UPS-u zaprijetili su masovnim odlaskom prije odobravanja novog ugovora prošlog mjeseca koji uključuje povećane plate i sigurnosnu zaštitu radnika. Štrajk u UPS-u bi poremetio lanac snabdijevanja širom zemlje.
Prošlog mjeseca, automobilski radnici su također velikom većinom glasali da se sindikalnim liderima daju ovlasti da započnu štrajkove protiv automobilskih kompanija iz Detroita ako se ugovor ne postigne do roka 14. septembra. I stjuardese u American Airlinesu također su glasale za odobrenje štrajka ove sedmice.
„Mislim da će se ovog Praznika rada definitivno posvetiti više pažnje radu nego što je to možda bilo proteklih godina”, rekao je Vachon. Organiziranje oko radnih prava se „vratilo u nacionalnu pažnju. ... I (radnici) ustaju i bore se za to.”
