Glas Amerike: Čestitke svima, veoma mi je drago što imam priliku da razgovaram sa vama, sa ovom nevjerovatnom ekipom. Sjećate se filma Apolo 11, u kojem se kaže da su članovi posade prijateljski nastrojeni neznanci, što znači da su se okupili kao rezultat slučajnosti, ili nekih razmjena posada. Nisu baš prijatelji, ali savršeno rade zajedno. Šta ste vi jedni drugima?
Rid Vajzmen (komandant misije): Prijatelji.
Džeremi Hensen (specijalista misije): Da, već duže vreme radimo zajedno, nismo neznanci. Puno povjerenja se razvilo među nama u grupi. A ovo je tek početak.
Kristina Koh (specijalista misije): Apsolutno, i svi imamo neku istoriju odnosa. Viktor i ja smo bili u istoj klasi astronauta, sarađivala sam sa Ridom, on je bio jedan od lidera moje klase. Takođe, letjela sam sa Džeremijem, pošto je bio lider klase kandidata za buduće astronaute, tako da svi imamo poseban odnos.
Glas Amerike: Ako biste danas pitali Amerikance, teško bi se sjetili imena ljudi koji su prethodili Oldrinu i Armstrongu, iako su ti ljudi letjeli oko Mjeseca mjesecima prije njih. Da li je iko od vas bio pomalo razočaran, i pomislio - više bih volio da budem na Artemisu 3 nego 2?
Viktor Glover (pilot): Ne, ovo je nevjerovatna prilika, i izuzetan trenutak u istoriji. Šaljemo ljude na Mjesec. Mislim, to što ljudi idu na Mjesec i nazad je važna stvar - nešto što je razlog za slavlje. A kada saopštimo imena posade Artemisa 3 ili 4, i to će biti uzbudljivo. Ali ovo je sjajan trenutak. Da, broj letova je prilično mali i niko od nas vjerovatno neće letjeti u još jednoj Artemis misiji, ali to je i dalje razlog za slavlje. I sretan sam zbog naših agencija i zemalja što ćemo u ovom trenutku biti dio svega.
Glas Amerike: Imali ste iskustva sa različitim hardverom, od šatlova preko Sojuza do Kru Dragona. Da li ste već počeli sa novom obukom i koliko je ona drugačija od prethodnih?
Viktor Glover (pilot): Ne, počinjemo u junu, prava obuka počinje u junu.
Rid Vajzmen (komandant misije): Ali samim tim što smo astronauti i radimo ovde, u svemirskom centru “Džonson”, imamo osnovno znanje o sistemu za lansiranje, letjelici Orion, Evropskom modulu. Tako da poznajemo osnovni hardver, ali još nismo počeli sa obukom i ne znamo detalje rada ove mašine.
Glas Amerike: Koliko kontrole imate tokom leta? Jer ponekad ljudi kažu – oni samo gledaju monitore, a kompjuter radi sve ostalo.
Rid Vajzmen (komandant misije): To će biti sjajan dio Artemisa 2 za nas. Glavni cilj naše misije nije da se fokusira na Artemis 2 već na Artemis program, kako bi se ova letjelica pripremila za sljedeće posade koje će sastaviti stanicu Gejtvej, i sletjeti na površinu Mjeseca. Artemis 1 je bio potpuno autonomna misija. Kontrola misije je upravljala letjelicom iz Hjustona. Kod Artemisa II sve to će biti u rukama posade i moraćemo da se postaramo da svi rezervni sistemi, manuelni sistemi, rade kako treba. Tako da ako ikada budemo imali neku anomaliju na budućim misijama Artemisa, posada će znati kako da upravlja letjelicom. Znaće kako da koriste komunikacione sisteme, kako da pokrenu optički komunikacioni sistem, kako da konfigurišu kabinu. Zapravo, ovo će biti prilično manuelno vođeni let.
Glas Amerike: Zašto samo ne uskočite i sletite, pošto je misija Artemis 1 bila uspješna. U čemu je problem?
Viktor Glover (pilot): Treba vam kapsula za slijetanje.
Glas Amerike: Nije spremna?
Viktor Glover (pilot): Ne, nije spremna.
Glas Amerike: Čuo sam da će Spejs eks biti uključen u buduće misije. Kako će to tačno izgledati, šta će biti drugačije u odnosu na Orion?
Džeremi Hensen (specijalista misije): Kapsula Orion je način na koji mi, ljudi, polijećemo sa planete da stignemo do mjesečeve orbite i vratimo se na Zemlju, i to je dio koji ćemo testirati tokom ove misije. Ali Spejs eks će napraviti kapsulu za slijetanje, bar jedan od tih “lendera” koji će se konstruisati u Sjedinjenim Državama. A tako će se ljudi iz lunarne orbite spuštati na površinu Mjeseca.
Glas Amerike: Hoće to biti nešto “fensi”, sa nogicama koje se spuštaju?
Viktor Glover (pilot):Apsolutno, pravi ga Spejsk eks. Izgledaće dobro.
Glas Amerike: Mislim da je Viktor juče imao lijepu metaforu o svemirskoj trci. Da ona nije sprint nego maraton, pa čak i štafeta. Da li tako vidite svoju misiju?
Viktor Glover (pilot): O, apsolutno! A dio metafore koji mi se najviše dopada je da predajete štafetu iz ruke u ruku, “vručnujo” kako se kaže na ruskom. I to je divno. Sa posade na posadu, sa generacije na generaciju. A takođe, to je podsjetnik da je ovo samo jedan trenutak u vremenu. Danas želite da intervjuišete nas, ali kada bude određena posada Artemisa 3 oni će biti u centru pažnje. A mi ćemo se potpuno fokusirati na njihov korak na ovom putovanju, jer postoji šira slika, poruka u svemu ovome, ovo je trenutak u vremenu, ali šira slika je da ljudi stignu na Mars.
Glas Amerike: Mnogo toga će se po prvi put dogoditi sa ovom misijom – prva žena koja leti van niže Zemljine orbite, prvi Afroamerikanac, prvi Kanađanin. Neki ljudi čak iznose kritike, navodeći da se to radi iako bi profesionalni kvaliteti trebalo da budu na prvom mjestu, a da se umjesto toga na prvo mjesto stavlja politička poruka. Šta mislite o tome?
Rid Vajzmen (komandant misije): Pozvao bih sve da pogledaju ovu posadu i kažu da je bilo šta urađeno zbog rase ili pola. U ovom trenutku imate više od 40 aktivnih astronauta u srcu NASA-e. Mogli biste da izaberete bilo kojih četvoro i ubacite u ovu misiju i imali biste potpuno fantastičnu posadu spremnu da sprovede misiju. Sretni smo što smo ovde u trenutku kada je važno biti inkluzivan. To je važno za svako dijete koje vidi poster NASA-e i može da vidi sebe u budućnosti. I imamo sjajan tim koji će to obaviti.