Dvojica populističkih lučonoša, koji su se popeli na vlast na talasima antielitističkog gnjeva, zbačeni su ove godine: Bugarin Bojko Borisov, bivši tjelohranitelj koji je na izborima smijenjen sa funkcije u aprilu, i Češki Andrej Babiš, biznismen koji je izgubio izbore prošlog mjeseca i koga je zamijenio univerzitetski profesor na čelu koalicije stranaka.
Sljedećeg aprila, mađarski Viktor Orban, koji već deceniju odnosi izborne pobjede boreći se protiv Evropske unije zbog onoga što vidi kao pokušaj saveza da nametne internacionalistički pogled na svijet njegovoj zemlji, suočava se sa teškom borbom za reizbor protiv sada ujedinjene proevropske opozicije.
Administracija Joea Bidena izbjegava Orbana, a Mađarska je jedina zemlja Evropske unije koja nije pozvana na Samit za demokratiju koji se održava sljedeće nedjelje, za šta se američki zvaničnici nadaju da će mađarske opozicione stranke iskoristiti u svoju korist na izborima.
Prema anketama, čini se da nadolazi politička plima protiv populista u centralnoj Evropi i drugdje na kontinentu. Kažu da je podrška populističkim osjećanjima u Evropi naglo opala od izbijanja pandemije.
Ankete
Istraživanje koje je prošle nedelje objavio britanski anketar YouGov pokazalo je da je podrška populistima opala u 10 evropskih zemalja u posljednje tri godine, što ukazuje na to da je izborna privlačnost populizma možda dostigla vrhunac. Populističko načelo da "volja naroda treba da bude najviši princip u politici jedne zemlje" više ne odjekuje tako snažno kao prije tri godine, otkrio je YouGov. U Poljskoj, na primjer, 65 odsto sada se slaže sa tom tvrdnjom u poređenju sa 81 odsto prije tri godine.
YouGov također navodi da mnogo manje ispitanika misli da su njihove zemlje podijeljene između običnih ljudi i "korumpiranih elita" koje ih eksploatišu. Prije tri godine, 61 odsto u Francuskoj se slagalo sa tim stavom, ali sada samo 49 odsto, a u Italiji je takođe primjetan pad, sa 65 odsto na 54 odsto.
Mjesečna agregacija anketa koje je prikupila kompanija Europe Elects sa sjedištem u Nemačkoj također sugeriše da je došlo do smanjenja podrške populistima, kako onima na krajnjoj desnici, tako i na krajnjoj ljevici, pri čemu je popularnost populističkih partija opala u 10 evropskih zemalja i porasla samo u tri — Holandiji, Portugalu i na Kipru.
Hans-Georg Betz, akademik sa Univerziteta u Zurichu i autor nekoliko knjiga o desničarskom populizmu, pripisuje dio razloga za pada populističke podrške širom Evrope nestajanju zabrinutosti javnosti oko imigracije.
"Za populističku desnicu, sa Covidom-19, pitanje o mjestu islama u zapadnim društvima izblijedilo je u zaborav, a sa njim je smanjena privlačnost i podrška populističkoj desnici", rekao je on u komentaru za Centar za analizu radikalne desnice, istraživačku grupu sa sjedištem u Velikoj Britaniji.
"Najupečatljiviji primjer je Danska narodna partija, DF. DF je donedavno bio ključni akter u danskoj politici, koji je uspio da mainstream partijama nametne svoj stav o migrantima izbjeglicama. Do sada je praktično nestao sa političkog pejzaža. Druge stranke su prošle bolje, ali su češće daleko ispod svojih maksimuma prije pandemije", dodao je on.
Njemačka i Angela Merkel
Ali prebrojavanje nacionalističkih populista na kontinentu može biti preuranjeno - tako barem misli odlazeća njemačka kancelarka Angela Merkel kada je u pitanju Centralna Evropa. U nedavnom intervjuu za medije ona je istakla svoju zabrinutost zbog serijskih prepirki između Brisela i bivših komunističkih zemalja centralne Evrope oko vladavine prava, slobode štampe i imigracije.
Upozorila je da se podjele mogu produbiti i da "osjećaj da postoji malo nacionalnog prostora za manevar stvara razočarenje". I nakon što je prošlog mjeseca prisustvovala svom posljednjem sastanku sa drugim šefovima država EU, pozvala je Brisel i zapadnoevropske lidere da traže kompromis sa populistički orijentisanim centralnoevropskim zemljama koje su se "pridružile klubu koji je već formiran, a da nisu imale doprinos u stvaranju svih njegovih pravila i zahtjeva".
Neki analitičari strahuju da bi odlaskom Angele Merkel sa političke scene sukobi između EU i populističkih, nacionalistički orijentisanih lidera i partija centralne Evrope mogli da se pogoršaju. Merkel je, naime, bila suzdržavajući glas i uvijek je pokušavala da ublaži konfrontacije, želeći da uravnoteži interese EU kao bloka sa nacionalnim interesima pojedinačnih država članica.
Njen odlazak bi mogao da omogući da se svađe između EU i internacionalistički orijentisanih članica bloka s jedne strane i nacionalističkih vlada Mađarske, Poljske i Slovenije s druge strane izmaknu kontroli, vjerovatno u korist evroskeptičnih populističkih lidera.
Covid-19
Populisti takođe gledaju na posljednje faze pandemije koronavirusa kako bi oživjeli svoje političko bogatstvo jer se gnjev i umor javnosti povećavaju zbog produženja ograničenja i obnovljenih zatvaranja koje nameću vlade usred četvrtog talasa infekcije. Ovog mjeseca su u nekoliko zemalja, uključujući Holandiju, Italiju, Švajcarsku i Austriju, organizovani masovni protesti protiv novih ograničenja zbog pandemije, mera koje za cilj imaju da zaustave rast stope prenosa virusa. Demonstracije su podsticale populističke partije,
Protesti su postali nasilni u Roterdamu, gdje je policija ranije ovog mjeseca ispalila hice upozorenja i koristila vodene topove kako bi kontrolisala demonstrante koji su policajce gađali kamenjem i palili automobile.
"Sa četvrtim talasom koji je zahvatio Evropu, a kraj mu se ne nazire, čini se da se društva brzo približavaju tački loma, što se ogleda u rastućoj frustraciji i ogorčenju uz povremeno izbijanje bijesnih, čak nasilnih protesta", kaže švicarski akademik Hans-Georg Betz.
On kaže da je populistička desnica sa ograničenjima zbog pandemije možda pronašla "polugu koja im omogućava da povrate izgubljeno političko tlo pod nogama".
