Pobjeda se možda nazire – militanti su opkoljeni a svi civili iz „ljudskog štita“, kako se vjeruje, na sigurnom u kampu izvan borbi, u Baguzu, kažu vojnici. Ali neki od lokalnih vođa govore da će sa ovom pobjedom doći i novi problemi.
„Borbe će privremeno prestati“, kaže Humajdi Daham al-Hadi, prominentni plemenski vođa i lider provincije u okviru poliautonomne kurdske regije u Siriji. „Ali negativni uticaj će se nastaviti godinama.“
Sirijske demokratske snage (SDF) koje podržava internacionalna koalicija, na samom početku marta mjeseca, polako guraju naprijed, vraćajući deseti grad na obali rijeke Eufrat pored Baguza. Iako nije bio naširoko poznat, kamp je postao poprište posljednjih pokušaja tzv. Islamske države da zadrži teritoriju u Siriji ili Iraku. Međutim, lokalci upozoravaju da se napadi tzv. Islamske države nastavljaju u ovoj regiji gotovo svakodnevno.
Otprilike sat vrememena vožnje dalje, u malom gradu Tel Hamisu, Suliman (17), mlađi vojni dobrovoljac, nedavno se vratio s prve linije fronta u Baguzu. Većina lokalaca u njegovom gradu pobjegla je pred militantima koji su prvi zauzeli Tel Hamis prije nekoliko godina. Izbjegli lokalci vratili su se tek kada je treća militantna grupa, tzv. Islamska država, istjerana iz grada 2017. godine.
Suliman je u smjeni na jednoj od brojnih kontrolnih tačaka između gradova i sela širom zemlje. Ove kontrolne tačke u dijelovima na sjeveru Sirije postale su stalne mete jer su glavni neprijatelji tzv. Islamske države izloženi na brisanom prostoru i malobrojni.
„Ponekad izvrše kratki napad i nestanu“, objašnjava Suliman dok se njegov mali rođak igra na ostacima jedne bombardovane kuće, „Samo da nam daju do znanja da su tu.“
Istorijski problem
U kampu udaljenom nekoliko sati od Tel Hamisa, blizu 400 porodica bivših boraca tzv. Islamske države pokušavaju da si naprave nešto što mogu zvati dom – ne znaju da li i kada će ih njihove zemlje porijekla ili njihove porodice primiti nazad. Djeca trče za zmajevima po blatnjavim putevima uz koje su poređani šatori prekriveni plavom ceradom kao jedinom zaštitom od kiše.
Sabina, 30-godišnja Bosanka kaže da nema šta da krije. Njen suprug se pridružio tzv. Islamskoj državi jer je bio svjedok etničkog čišćenja i genocida nad bosanskim muslimanima tokom 1990-ih. Ona je pošla za njim u nešto što je tek postajalo islamska „država“ jer se činilo kao dobra ideja da se osigura sigurnost njih i njihove djece.
“Bila sam mlada i luda - ‘OK’”, rekla je u uredu voditelja kampa, početkom marta.
Tada, međutim, to se nije činilo kao ludost njenom suprugu koji je postao borac tzv. Islamske države. Čak i danas, ona smatra da Islamska država nestaje i da se nikada neće vratiti ali iz razloga konstantnog stanja rata – ne reputacije brutalne grupe koja je terorisala ljude po Iraku, Siriji i svuda po svijetu.
“Znate, žene koje sam poznavala nisu ništa znale o tome”, rekla je. “Ja to nikada nisam vidjela. A bila sam tu dugo vremena.”
Nakon “Islamske države”
Mirna budućnost, prema al-Hadiju, znači prekidanje kruga nasilja putem pregovora, obrazovanja i obnove. Na majke ubijenih militanata mora se izvršiti pritisak da ne uče djecu da idu stopama svojih očeva i braće. Uništeni gradovi moraju se obnoviti. Tijela žrtava na bivšim teritorijama tzv. Islamske države moraju biti pronađena, pokopana i oplakana.
“Dobro je da sada pobjeđuju u bitkama”, rekao je šeik al-Hadi, dok se gomila povećavala u vrijeme prije ručka. “Ali ako se sve ovako okonča, problemi će se nastaviti.”
Dok se osmogodišnji građanski rat bliži kraju, budućnost regije postaje sve nesigurnija. Međunarodni konflikti su na ivici da se odigraju na sjeveru Sirije, a poluautonomna vlast ove pokrajine nema kapacitete da povrati sigurnost u svakom gradu i na svakom putu.
“Pojedinačni napadi su mnogo opasniji od velikih napada”, upozirava šeik. “Jer kada vas napada cijela grupa, onda znate ko je neprijatelj.”
