Na stranici koja je puštena u rad se navodi kako je takozvani ISIL, koji je u jednom trenutku kontrolisao područje veličine Velike Britanije, “tvorio rašireni sistem primjene strogih moralnih kodeksa, fizički kažnjavajući one koji ih se nisu pridržavali”, izvještava BIRN BiH.
“ISIL je koristio svoju teritoriju za planiranje i podsticanje terorističkih napada širom svijeta i čak je službeno uveo ropstvo i opravdavao silovanje”, stoji na stranici gdje se dodaje kako je hiljade žena iz etničke manjine Jazidi bilo silovano na teritoriji koju je kontrolisao ISIL.
Da bi to učinila, Islamska država stvorila je složenu birokratiju, navodi se na stranici.
“Gledajući sebe kao državu, stvorila je veliku upravu koja se dotakla svakog aspekta života ljudi. Imao je ministarstva, uprave i složen sistem naplate poreza. Čak je vodio ured za ženidbu, nadzirao liječničke preglede i izdavao izvode iz matičnih knjiga rođenim bebama rođenim pod kalifatom. I ova birokratija, kao i svaka druga, ostavila je iza sebe ogroman trag na papiru, bezbroj dokumenata koji otkrivaju unutrašnje djelovanje jedne od najsmrtonosnijih terorističkih organizacija u historiji”, navodi se na stranici “ISIS files”.
Novinarka New York Timesa Rukmini Callimachi je na terenu primijetila da je u gotovo svakoj zgradi koju je ISIL zauzeo, teroristička grupa ostavila za sobom obilnu papirologiju, čiji su mali dio sakupili lokalni obavještajni službenici. Uz dopuštenje ovih vojnih postrojbi, počela je sakupljati dokumente, izvlačeći ih sa stolova militanata, polica policijskih stanica, sa podova sudova, ormarića kampova za obuku i mramornih vila emira ISIL-a, objašnjava se na stranici.
Tokom pet zasebnih putovanja, koji su obuhvatali mjesečne izvještaje sa terena, prvo u Mosulu, a potom u deset drugih gradova u Iraku, Callimachi i tim iračkih prevoditelja prikupili su više od 15.000 stranica dokumenata. Dokumenti uključuju zemljišne knjige koje pokazuju kako je imovina ukradena od vjerskih manjina, finansijske izvještaje koji dokumentiraju milione dolara koji prolaze kroz njihove blagajne, priručnike sa detaljima njihovog poslovanja i detaljne naloge za hapšenje.
Dokumenti, koji su postali poznati kao “ISIS files”, predstavljaju najveću zbirku originalnih dosjea ISIL-a koju posjeduje bilo koji nevladin entitet. Callimachi i New York Times shvatili su važnost činjenice da je ova kolekcija dostupna javnosti, rečeno je tokom današnjeg online predstavljanja projekta.
Program za ekstremizam na Univerzitetu George Washington i The New York Times (NYT) su 2018. godine najavili istraživačko partnerstvo za stvaranje virtuelnih javnih baza takozvanog ISIL-a koja sadrži više od 15.000 stranica internih podataka ove terorističke organizacije, koje je prikupila novinarka NYT-a Rukmini Callimachi zajedno s iračkim kolegama izvještavanja iz Iraka i Sirije.
Od tada, Program za ekstremizam je započeo napor u digitalizaciji, prevođenju, analizi i objavljivanju ISIL-ovih podataka.
Tokom predstavljanja projekta, Lorenzo Vidino naveo je da je stranica od danas zvanično javna, ali da se podaci još uvijek dopunjuju. Kako je rekao, dokumenti postavljeni na stranici su na originalnom arapskom jeziku, ali su prevedeni i na engleski jezik.
Rukmini Callimachi, istraživačka novinarka New York Timesa, navela je da je istraživanje počela na teritorijama koje su tek završile s ratom, te je u decembru 2016. godine u napuštenoj zgradi koja je ranije bila okupirana od “Al-Kaide” pronašla 15.000 dokumenata. Rekla je da su primarni izvori veoma važni jer ukazuju na to šta ISIL misli.
Kako je rečeno, Program ekstremizma nudi analizu pitanja u vezi sa nasilnim i nenasilnim ekstremizmom.
Omar Mohammed, osnivač portala Mosul Eye i stipendista Programa za ekstremizam, kazao je da će se s ovim dokumentima pokazati šta se zaista desilo u Iraku, ali i Siriji, dodavši da će dokumenti pomoći u razumijevanju o ljudima koji su ubijani, mučeni i zatvarani.
“Dokumenti će nam pomoći razumjeti kako ISIL funkcioniše… Kako društvo funkcioniše, ne samo za vrijeme ISIL-a, već i prije, također kako ISIL koristi sudski sistem”, rekao je Mohammed.
On je naveo da se među dokumentima mogu pronaći načini kažnjavanja neposlušnih, među kojima “ima mnogo dokumenata za koje možemo misliti da su zabavni”, ali zbog njih su ljudi prijavljeni ili ubijeni.
