Kao profesor, Walz je predavao američku historiju, kulturu i engleski jezik kineskim đacima u srednjoj školi Foshan 1, u južnoj kineskoj provinciji Guangdong 1989. To je godina kada su stotine hiljada kineskih studenata izašle na proteste protiv vladajuće kineske komunističke partije na trgu Tjenanmen.
„Kina je bila u usponu, i to je razlog što sam otišao tamo”, rekao je Walz u intervjuu 2007. za washingtonski portal Hill. Rekao je da su mu učenici tokom godine dok je predavao, dali nadimak "Fields of China” (Polja Kine), što je bila aluzija na njegovu širokogrudost.
Vrijeme, koje je proveo u Kini, uticalo je na njegov pogled na život Kineza pod vladavinom Komunističke partije.
„Da imaju odgovarajuće lidere, nema granice tome što bi mogli da postignu”, rekao je u intervjuu za Star Herald 1990. kada je dodao da je godina kada je radio kao nastavnik u Kini bila „jedna od najboljih stvari” koje je ikada uradio.
Njegovo interesovanje za Kinu nije se završilo na tome. Po povratku u Sjedinjene Države, Walz i njegova supruga osnovali su kompaniju nazvanu „Obrazovna avanturistička putovanja”, da bi koordinisali ljetne posjete američkih srednjoškolaca Kini.
Pet godina pošto je kineska vlada nasilno ugušila proteste na trgu Tjenamen, Walz i njegova supruga su se vratili u Kinu na medeni mjesec, i poveli sa sobom dvije turističke grupe američkih srednjoškolaca. Zajedno sa suprugom, nastavio je da vodi program razmjene studenata sa Kinom do 2003. godine.
Podrška ljudskim pravima u Kini
Pošto je postao član Kongresa 2007, Walz je nastavio da se fokusira na pitanja u vezi sa Kinom. Tokom karijere u Kongresu, bio je član kongresno-izvršne komisije za Kinu, koja se isključivo bavi stanjem ljudskih prava u toj zemlji.
Walz se brzo istakao kao glasni kritičar kineske vlade, i redovno je održavao sastanke sa aktivistima iz Kine i Hong Konga, među kojima su bili poznati aktivista Joshua Wong iz Hong Konga, kao i Dalaj Lama, duhovi vođa Tibeta.
U intervjuu za Glas Amerike 2014. godine, Walz je pričao o tome kako se osjećao kada su se dogodili studentski protesti na trgu Tjenanmen.
„Probudio sam se i vidio na vijestima 4. juna da se dogodilo nešto nezamislivo”, rekao je.
Dok je većina Amerikanaca u to vrijeme odlučila da napusti Kinu iz straha za bezbjednost poslije protesta 1989. godine, Walz je rekao da je smatrao da je „važnije nego ikada” da ode u Kinu, jer je želio da osigura da se „priča ispriča” i da se građanima Kine pokaže da je svijet uz njih.
Pored komunikacija sa aktivistima iz Kine i Hong Konga, Walz je također bio kosponzor nekoliko rezolucija o ključnim pitanjima ljudskih prava u Kini, uključujući zahtjev da se puste na slobodu kineski dobitnik Nobelove nagrade za mir Liu Xiaobo i aktivista Huang Qi. Također je bio jedan od potpisnika prijedloga Zakona o ljudskim pravima i demokratiji u Hong Kongu 2017.
U jednom od svojih govora u Kongresu 2016, Walz je istakao značaj „konstruktivnog dijaloga” sa Pekingom kako bi se „osiguralo očuvanje tradicionalne tibetanske kulture i krhke tibetanske ekologije”.
„Sjedinjene Države su osnovane na idejama univerzalnih sloboda, i vjerujem da moramo da nastavimo da pozivamo kinesku vladu da pruži manje regulisane verske slobode Tibetancima”, izjavio je u to vrijeme.
Spoljna politika
Osim što je glasno kritikovao stanje ljudskih prava u Kini, Walz je također izražavao zabrinutost zbog pokušaja Kine da proširi prisustvo u Južnom kineskom moru 2016. godine. Smatrao je da je pokušaj Pekinga da izgradi vještačka ostrva u spornim vodama razlog da se protivi nastojanjima Washingtona da smanji vojnu potrošnju.
Uprkos čvrstom stavu o stanju ljudskih prava u Kini i njenom vojnom pozicioniranju, Walz je nastavio da naglašava značaj nastavka saradnje sa Pekingom.
„Ne spadam u grupu onih koji misle da je nužno da sa Kinom imamo neprijateljski odnos”, rekao je u intervjuu za portal Agri-Pulse Communications.
„Mislim da moramo da zauzmemo čvrst stav prema onome što rade u Južnom kineskom moru, ali postoji mnogo oblasti saradnje na kojima možemo da radimo”, dodao je Walz.
Neki analitičari smatraju da bi njegove duboke veze sa Kinom i iskustvo u američko-kineskoj diplomatiji potencijalno mogli da pomognu demokratskom predsjedničkom tandemu da donese odluke o spoljnoj politici, posebno o pitanjima koja se tiču Kine.
„Mislim da će [njegov izbor za demokratskog potpredsjedničkog kandidata] smiriti mnoge ljude kojima je stalo do američke spoljne politike u tom dijelu svijeta, znajući da postoji neko ko je obaviješten, proveo je vrijeme u regionu i ne počinje od nule kada je u pitanju učenje o američkoj spoljnoj politici u istočnoj Aziji”, kaže Lev Nachman, politikolog sa Nacionalnog tajvanskog univerziteta.
Dodaje da bi guverner Minnesote mogao da doda više nijansi debati o politici u vezi sa Kinom u Sjedinjenim Državama, budući da je izrazio brojne humanističke stavove o narodu Kine i Tibeta i građanima Hong Konga.
„Možda će biti u stanju da artikuliše potrebu da se suprotstavi kineskom autoritarizmu i kršenju ljudskih prava u različitim dijelovima svijeta na način koji ne ocrnjuje kineske građane i ne naginje ka antagonizmu, u kontektstu namjerno pretjerano zastrašujuće retorike u koju se, rekao bih, pretvorio veći dio diskursa o Kini u Sjedinjenim Državama”, rekao je Nachman u telefonskom razgovoru za Glas Amerike.
