"Veoma sam razočarana. Ne znam šta će mi se desiti i bojim se za svoj život", rekla je za Glas Amerike novinarka koja radi za internacionalnu medijsku kuću.
Nije željela da otkrije identitet iz bezbjednosnih razloga. Kaže da je sa porodicom pobjegla iz Herata dan prije nego što su taj grad osvojili talibani, i došla u Kabul, koji je takođe ubrzo pao.
Prethodno su joj talibani prijetili i uživo, i telefonom. Prijetnje je dobijala i u Kabulu, kada su talibani došli u kraj gde je odsjela sa porodicom.
"Umrla sam od straha kada sam čula da su talibani u komšiluku...Sjedimo u sobi kao zatvorenici, ne smijemo napolje. Samo želim da se evakuišemo negdje gdje je bezbjedno", rekla je novinarka za Glas Amerike.
Talibani su, po preuzimanju vlasti u Kabulu, rekli da su novinari slobodni da rade svoj posao dokle god su fer, promovišu nacionalno jedinstvo i ne izvještavaju protiv islamskih zakona.
Ali, zbog učestalih prijetnji i nasilja, mediji traže način da stotine afganistanskih novinara prebace na sigurno. Podsjećaju i da su 6. avgusta talibani ubili portparola bivše vlade, koji je prethodno radio za afganistanski servis Radija Slobodna Evropa.
Njemački medij Dojče vele izvijestio je da su talibani ubili rođaka jednog od njihovih novinara. Ostatak porodice tog novinara, koji trenutno radi u Njemačkoj, se krije.
Talibani su pretražili kuće barem četvoro novinara, a Komitet za zaštitu novinara (CPJ) navodi da su talibani prebili dvoje reportera koji su izvještavali sa protesta u Džalalabadu.
Novinar koji je radio za brojne inostrane medije iz Afganistana kaže za Glas Amerike da sumnja u namjeru talibana da obezbijede slobodu izražavanja.
"Neće više biti moguće obavljati posao novinara. Situacija se pogoršava iz dana u dan".
Od prethodnog pada talibana sa vlasti, medijska scena u Afganistanu se izgradila, a centralnu ulogu su imale novinarke. Prema listi Reportera bez granica, Afganistan je bio 122. od 180 zemalja po slobodi medija.
Ipak, prijetnje i ubistva su se pojačali prethodnih mjeseci, a povlačenje SAD je dodatno pogoršalo situaciju.
Novinar Dojče velea kaže za Glas Amerike da se sa porodicom preselio u Kabul, ali da želi da pobjegne.
"Mi izvještavamo fer i izbalansirano, ali neki talibani ne znaju šta je profesionalno novinarstvo. Oni mogu da mi naprave problem".
Zapadne medijske kuće pritiskaju američku i druge vlade da omoguće izmiještanje stotina afganistanskih novinara koji su sarađivali sa njima.
Dojče vele je saopštio da je "činjenica da su novinari radili za zapadne medije dovoljna da ih neko muči i ubije", kao i da su talibani već pretraživali neke kuće u potrazi za njihovim novinarima.
Članovi kokusa za slobodu medija u Kongresu SAD pozvali su predsjednika Joe Bidena da pomogne u evakuaciji novinara zbog "ekstremnog rizika koji su preuzeli u izvještavanju".
Novinari koji su sarađivali sa američkim medijima mogu da se prijave za program P2, koji im daje šansu da se sa porodicama presele u Ameriku.
Ali, kako kaže afganistanska novinarka koja nije željela da bude imenovana, uslovi za to su veoma strogi.
"Morate da odete u treću zemlju i tamo ostanete od 12 do 14 mjeseci, o svom trošku. Novinari u Afganistanu žive od prvog do prvog i ne mogu sebi da priušte da mjesecima žive u drugoj zemlji".
Ova novinarka vjeruje da joj je život u opasnosti i gleda kako da pobjegne iz zemlje.
"Nisam pisala ništa protiv talibana, ali sam branila republiku, demokratiju, i to je dovoljno da budete meta. U opasnosti smo", kaže ona.
Stiven Batler iz Komiteta za zaštitu novinara priznaje da P2 program nije "praktična opcija" za mnoge i predlaže da SAD iskoriste "humanitarnu opciju", koja omogućava ulazak u Ameriku pojedincima iz hitnih ili humanitarnih razloga.
"Nadamo se da će određen broj novinara moći to da iskoristi", kaže Batler za Glas Amerike i dodaje da je mali broj novinara do sada evakuisan.
CPJ radi na prikupljanju podataka o najugroženijim novinarima u Afganistanu i proslijeđuje informacije vladi SAD kako bi ubrzala njihovu evakuaciju.
I drugi mediji i nevladine organizacije pokušavaju da podrže afganistanske novinare, pa je Fond za otvoreno društvo najavio formiranje fonda od 10 miliona dolara za bezbjednost novinara i radnika u nevladinom sektoru.