Prema američkoj Upravi za energetske informacije, zemlje Europske unije i Ujedinjeno Kraljevstvo uvezle su više od 80% prirodnog plina koji su potrošili 2020. godine, u odnosu na 65% prije desetljeća.
Od plina koji uvozi, EU većinu, oko 74%, dobiva putem cjevovoda. Ostatak stiže u tekućem obliku, obično na specijaliziranim teretnim brodovima. Rusija je najveći dobavljač goriva za zemlje EU, s oko 35% ukupnog uvoza, pri čemu sve dolazi višestrukim cjevovodima, od kojih mnogi prolaze kroz Ukrajinu na putu prema zemljama srednje Europe.
Naravno, veliki prekid u transportu prirodnog plina u Europu također bi negativno utjecao na Rusiju, koja se za većinu svojih prihoda oslanja na prodaju energije, rekao je za VOA Charlie Riedl, izvršni direktor Centra za ukapljeni prirodni plin. Rekao je da ishod koji Rusiju ostavlja bez tog izvora prihoda vjerojatno dugoročno nije održiva situacija za ruskog predsjednika Vladimira Putina.
"To ima dugoročne posljedice za ruski plinski posao - nešto čega je Putin, siguran sam, jako svjestan", rekao je. “Gubitak tržišnog udjela u Europi je problematičan, s obzirom na to da velika većina plina proizvedenog u Rusiji završava u Europi. Dakle, s tim su povezani izazovi, ako o tome razmišljate s ruskog stajališta, uz sankcije s kojima će se oni suočiti na širem planu.”
Različiti stepeni poremećaja
Ako Rusija pošalje trupe u Ukrajinu, poremećaji uzrokovani borbama mogli bi potaknuti neke nestašice, osobito u Slovačkoj, Austriji i Italiji, koje većinu svog prirodnog plina dobivaju plinovodima preko ukrajinskog teritorija.
Međutim, Europa bi se vjerojatno suočila s drugim poremećajima, koji nisu izravno uzrokovani borbama.
Sjedinjene Države i njihovi saveznici u NATO-u obećali su primijeniti niz kaznenih međunarodnih sankcija na Rusiju ako pošalje vojnike u Ukrajinu. Ako te sankcije uključuju odbijanje kupnje ruskog plina ili ako Moskva odluči isključiti dotok u znak odmazde, nedostatak plina koji ulazi u Europu dodatno bi se pogoršao.
To bi moglo rezultirati energetskom krizom koja bi navela EU u potrazi za alternativnim izvorima prirodnog plina, od kojih većina nije pri ruci. Norveška upumpava znatnu količinu plina u sjevernu Europu kroz postojeće cjevovode, ali prema riječima dužnosnika u toj zemlji, sistem radi punim kapacitetom. Malo je vjerojatno da će tokovi iz Ujedinjenog Kraljevstva i Danske popuniti prazninu.
Ostali cjevovodi koji opslužuju Europu uključuju Transanadolijski plinovod koji plin prenosi iz Azerbajdžana kroz Tursku, te mrežu cjevovoda u sjevernoj Africi koji se povezuju sa Španjolskom i Sicilijom.
Veliki novi plinovod poznat kao Sjeverni tok 2, kojim bi se ruski plin isporučivao izravno u Njemačku preko Baltičkog mora, čeka odobrenja prije nego što se može pokrenuti. Američki predsjednik Joe Biden upozorio je da će SAD poduzeti sve što mogu da blokiraju otvaranje novog plinovoda ako Rusija napadne Ukrajinu.
Nekoliko dobrih opcija
"Nažalost, Europa se našla u poziciji u kojoj nema previše dobrih opcija", rekao je za VOA Dustin Meyer, potpredsjednik tržišta prirodnog plina pri Američkom institutu za naftu.
Jedina prava alternativa postojećim cjevovodima je povećanje količine plina koji Europa uvozi u ukapljenom obliku. EU ima velik broj terminala za uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) koji se nalaze duž obale Sredozemnog mora, sjevernog Atlantika te Sjevernog i Baltičkog mora.
Međutim, rekao je Meyer, “mnogi od tih terminala se u potpunosti koriste po prvi put nakon nekog vremena. To pomaže da se loša situacija malo poboljša. Ali oni rade prilično punim kapacitetom, a glavne prijetnje - ili prekid plinovoda kroz Ukrajinu ili potpuni prekid plinovoda - još se nisu dogodile. Dakle, iako je taj uvozni kapacitet značajan, mislim da nitko zapravo ne očekuje da bi se s njihovom postojećom infrastrukturom Europa sada mogla potpuno okrenuti od Rusije i umjesto toga u potpunosti se osloniti na, recimo, uvoz LNG-a.”
Pitanje godina
Stručnjaci kažu da će izgledi za gubitak pristupa ruskom plinu vjerojatno dovesti do toga da vlade diljem Europe stvore više kapaciteta za uvoz LNG-a iz Sjedinjenih Država i drugih zemalja, ali su upozorili da će stvaranje tog novog kapaciteta, kako na strani potražnje tako i na strani ponude, potrajati.
Čak i s obzirom na to da većina svjetskih brodova koji prevoze LNG trenutno isporučuju svoj teret u Europu, rekao je Riedl iz Centra za ukapljeni prirodni plin za VOA, “nema dovoljno LNG-a na vodi, bez obzira na to dolazi li iz Sjedinjenih Država ili bilo gdje drugdje u blizini svijetu, da ublaži [nestašicu] ako Rusija prekine sve opskrbe.”
I to nije problem koji se može brzo riješiti. Čak i ako se poveća izvozni kapacitet u SAD-u i drugim zemljama izvoznicama LNG-a, rekao je Riedl, trebat će vremena da se razvije sposobnost Europe da podnese povećani uvoz.
"Kada bi počeli danas, to bi bilo više godina - vremenski okvir od pet do sedam godina - i to bi bio najbolji scenarij", rekao je.
