Imena nisu objavljena, ali se ne očekuje da će biti uključena najpoznatija politička zatvorenica, istaknuta opoziciona ličnost Maria Kalesnikava. Ona je zajedno sa još dvije žene, Sviatlanu Tsikhanouskayju i Veroniku Tsepkalo, vodila ujedinjenu kampanju za promjene protiv Lukashenka na predsjedničkim izborima 2020. godine.
Unatoč tome, Kalesnikavina sestra Tanya Khomich nada se da su nedavna pomilovanja signal svijetu da bi Lukashenko mogao biti spreman cjenkati se za slobodu drugih političkih zatvorenika u zamjenu za neku vrstu ustupaka.
Khomich se također nada da Lukashenko, koji je na vlasti u Bjelorusiji posljednjih 30 godina, možda razmišlja o vlastitoj budućnosti i da bi mogao biti otvoren za apele zapadnih zemalja da oslobodi zatvorenike.
"Luksashenko ne želi da bude zaboravljen kada se uspostavi mir s Ukrajinom", rekla je Komich za Glas Amerike. "On također ne želi da Rusija u potpunosti proguta Bjelorusiju."
Kalesnikavin slučaj postaje sve hitniji, jer su ona i bjeloruski zatvorenici najvišeg profila držani u izolaciji gotovo 600 dana. Ljudi bliski njima kažu da je zastrašujuće potpuno zamračenje svih zvaničnih detalja o njihovom stanju.
Kalesnikavoj, zajedno sa Tsikhanouskayjinim suprugom, Sergejem Tsihanovskim, dobitnikom Nobelove nagrade za mir 2022. Alesom Bijalatskim i drugima, odbijena su pisma, susreti sa advokatima i telefonski pozivi, kažu pristalice i porodice.
No šaputanja uvijek uspiju pobjeći zatvorskim zidovima, a posljednje što je dospjelo doći do Khomich jest da 1,7 metara visoka Kalesnikava sada teži manje od 45 kilograma i nije sigurna hoće li se živa izvući iz zatvora.
"Zamislite", rekla je Khomich, "21. je stoljeće, u centru smo Evrope i neko gladuje. Mariju drže u izolaciji. Molim vas, nemojte dopustiti da umre od gladi."
Kalesnikava, koja se u zatvoru teško razboljela od perforiranog čira, treba posebnu prehranu koja joj nije predviđena, kaže njena sestra.
Franak Viacorka, viši savjetnik šefice vlade u egzilu Sviatlane Tsikhanouskayjeve, smatra jednako hitnim oslobađanje političkih zatvorenika.
Rekao je da je 30 imena na popisu služilo kratke kazne i da su osuđeni za više manjih "prekršaja", poput komentiranja ili lajkanja proturežimskih postova na društvenim mrežama. I dok kaže da je sretan što će bilo ko izaći iz zatvora, sugerirao je da pomilovanja nisu znak da Lukashenko omekšava svoj stav, već da jednostavno pokušava očistiti svoj imidž.
"Državna propaganda to reklamira kao veliku humanitarnu gestu režima", rekao je Viacorka. "Lukashenkov čin pred takozvane izbore sljedeće godine je da pokaže koliko je čovjek i da mu je stalo do ljudi, jer ni njegove pristalice nisu sretni zbog okrutne represije."
Viacorka je također rekao da je međunarodni diplomatski pritisak bio uključen u Lukashenkov potez da pomiluje 30 političkih zatvorenika, ali da je domaće javno mnijenje također igralo ulogu. On je napomenuo da oni koji su pomilovani neće biti potpuno "slobodni", već pušteni iz zatvora i nadgledani putem tajnih službi, a nekima će možda biti onemogućeno da napuste zemlju.
"Većina njih je bila prisiljena da napiše pismo o pomilovanju Lukashenku i prizna zločine koje nikada nisu počinili", rekao je on. "Ovo je i jedan oblik poniženja za narod, ali i Lukashenka odlično pokazuje. On želi da ljudi prepoznaju njegovu moć. Da ih ponizi i natjera da prepoznaju njegovu moć."
Uprkos pomilovanju, Viacorka kaže da se situacija s ljudskim pravima u Bjelorusiji u posljednje vrijeme pogoršala, a zatvorske kazne su povećane sa nekoliko na 10 ili 15 godina. Politički zatvorenici su primorani da nose žute bedževe kako bi drugi zatvorenici znali da ne razgovaraju s njima u slučaju slučajnog susreta.
"Žele da ih emocionalno slome", rekla je Tanya Khomich, napominjući da se njena sestra naizmjenično nalazi između "samice" i "kaznene ćelije", opisujući svaku kao male smrdljive sobe sa toaletima na podu. Glavna razlika, rekla je Khomich, je u tome što u samici Marija Kalesnikava može imati četkicu za zube i sapun, dok joj u kaznenoj ćeliji nije dozvoljeno da ima lične stvari.
Uz ovu intenzivnu represiju i bjeloruski KGB koji energično i efikasno nadgleda elektronske komunikacije, kako je rekao Viacorka, opoziciona aktivnost se sada odvija "van mreže".
"Ljudi se sastaju u privatnim stanovima, distribuiraju materijal koji država zabranjuje", rekao je on. "Ima dosta cyber partizana. Bjelorusija ima dobre hakere."
Prema Viacorki, mnogi od ovih "cyber partizana" su državni službenici koji tajno pomažu opoziciji, koja zapadnim zemljama daje informacije o tome šta i koga u Bjelorusiji treba sankcionirati. Postoje i grupe koje pokušavaju da pomognu Ukrajincima i da zvanično drže Bjelorusiju izvan ruskog rata protiv Ukrajine.
Ipak, Viacorka je rekao da opozicija u egzilu aktivno obeshrabruje ljude u Bjelorusiji da se uključe u bilo kakvu otvorenu političku aktivnost u ovom trenutku haosa, s ratom u Ukrajini.
"Ne bi trebali olako žrtvovati ljude dok nismo načisto”, rekao je. "Lukashenko pravi greške. Želimo da budemo spremni kada dođe pravi trenutak. Trenutno smo na vrhuncu terora."
I dok je Lukashenkov režim ušutkao Mariju Kalesnikavu i druge opozicione aktiviste zatvarajući ih, bjeloruski narod nije zaboravio te zatvorenike, rekao je Viacorka.
Napominjući istaknutu ulogu koju žene imaju u opoziciji, dodao je: "Vidim šta govore o moći žena. Toksična muževnost Lukashenka naspram ženske empatije koju imaju naši lideri je ono što naš pokret čini tako održivim."