Izdvojeno
Kušljugić za Glas Amerike: BiH prijeti ekonomski cunami
Zarobljena u političkoj retorici 90-tih godina, BiH još jednu tranziciju dočekuje nespremna. Najnovija istraživanja stručnjaka pokazuju da je spremnost državnih institucija za tzv. četvrtu industrijsku revoluciju jako niska, a da odlaganje ovih procesa BiH vodi ka najcrnjem ekonomskom scenariju.
Mirza Kušljugić, predsjednik UO Centra za održivu energetsku tranziciju ReSET i profesor na Fakultetu elektrotehnike u Tuzli u razgovoru za Glas Amerike (VOA) kaže da već kasnimo u digitalizaciji, te da propuštanje prilike da se novim tehnološkim promjenama priključimo putem dekarbonizacije znači ekonomsko zaostajanje, dalje siromašenje i, što je najgore, nastavak odlaska ljudi.
VOA: Šta je ključna komponenta nove paradigme održivog razvoja, koja se često naziva četvrta industrijska revolucija?
KUŠLJUGIĆ: „Energetska tranzicija, odnosno dekarbonizacija. Koncept održivog razvoja je radikalno novi pristup korištenju energije, proizvodnji dobara i načinu života općenito, koji pri realizaciji ciljeva socio-ekonomskog razvoja uvažava okolinska i klimatska ograničenja. Dekarbonizacija se zasniva na povećanju energetske efikasnosti, korištenju obnovljivih izvora energije i elektrifikaciji transporta i grijanja. To je radikalno drugačiji koncept razvoja od postojećeg konvencionalnog, koji je baziran na korištenju fosilnih goriva. Tranzicija sa postojećeg na budući koncept razvoja, koja treba da se realizuje u narednih 30 godina, je najradikalnija tehnička, ekonomska, socijalna i politička promjena sa kojom se čovječanstvo ikada susrelo.”
VOA: Da li su zemlje Zapadnog Balkana pokazale neku stratešku inicijativu za naredni period?
KUŠLJUGIĆ: „Upravo se završava regionalno istraživanje u kojem učestvuje ReSET u okviru projekta 'Barometar spremnosti država za održivu energetsku tranziciju'. Preko stotinu pozvanih stručnjaka i eksperata iz BiH, Srbije i Crne Gore smatra da je spremnost državnih institucija u njihovim zemljama za tranziciju jako niska.
VOA: Prema Vašem mišljenju šta je najveći problem?
Dekarbonizacija u BiH će se vjerovatno događati pod uticajem tržišta i vanjskog pritiska. Dakle, domaći akteri će, nažalost, biti pasivni sljedbenici.Mirza Kušljugić
KUŠLJUGIĆ: Nema javnog dijaloga, nema rasprava u parlamentima o trenutnom lošem stanju u elektroenergetskom sektoru, nema sagledavanja procesa u svijetu i u okruženju. Od takvih vlasti se ne može očekivati inicijativa za promjene.
VOA: Koliko je strateški okvir za energetsku tranziciju izazovan za BiH?
KUŠLJUGIĆ: „U elektroenergetskom sektoru u BiH najveći socijalni i ekonomski izazov je napuštanje korištenja uglja za proizvodnju električne energije, koje će se vjerovatno desiti u periodu 2040-2045. godina. Stoga se adekvatni programi 'pravične tranzicije', kao što je npr. nedavno pokrenuti projekt EU 'Ugljeni regioni u tranziciji na Zapadnom Balkanu i u Ukrajini', moraju započeti prije procesa smanjenja korištenja uglja u termoelektranama.”
VOA: Na koji način bi BiH najefikasnije mogla da se uključi u procese smanjenje emisija CO2?
KUŠLJUGIĆ: „Ekonomski najefikasniji način smanjenja emisija CO2 je tzv. sistem 'ograniči i trguj', koji je u EU poznat kao šema trgovanja emisijama Emission Trading Scheme (ETS). Ovaj sistem pokrenut je 2005. godine, a trenutno pokriva preko 15.000 fabrika i elektrana iz 31. zemlje Evrope i predstavlja najveći program trgovanja emisijama u svijetu. Koncept je da se ukupne dozvoljene emisije svake godine smanjuju i da se nakon alokacija na aukcijama može sa njima trgovati. Od početka ove godine cijena certifikata za emisije CO2 je narasla sa 35 na 55 (€/toni CO2). Poređenja radi, prosječna cijena struje na referentnoj regionalnoj berzi električne energije u Budimpešti u 2020. godini je iznosila 50 (€/MWh). Termoelektrane u BiH za 1 MWh proizvedene električne energije emituju u prosjeku 1 tonu CO2. Očigledno, kada bi imale obavezu plaćanja za emisije CO2, naše termoelektrane ne bi bile konkurentne u izvozu.”
VOA: Šta se dešava sa sredstvima koja se prikupe na aukcijama?
KUŠLJUGIĆ: „Ostaju u zemlji i obično se koriste za finansiranje programa energetske tranzicije. Postepeno uvođenje ETS šeme bi omogućilo prilagođavanje emitera - uglavnom operatora termoelektrana- i građana na rast cijene električne energije. Pri tome bi se prikupljena sredstva koristila za finansiranje socijalnih komponenti energetske tranzicije, npr. socijalnog zbrinjavanja radnika koji ostanu bez posla i restrukturiranja rudarskih područja. Ako se socijalno ugrožene kategorije stanovništva zaštite programima smanjenja energetskog siromaštva, mislim da bi ostale kategorije stanovništva mogle podnijeti takav rast cijena struje.”
VOA: Zašto vlasti u BiH odlažu ove procese?
KUŠLJUGIĆ: „To se obično pravda neminovnim poskupljenjem cijene električne energije. Istovremeno stalno se povećava iznos naknada za subvencije obnovljivih izvora energije, koji takođe povećavaju cijenu struje. Suština je da bh. vlasti štite izvoznike električne energije u EU. Pošto se od iduće godine u EU počinje implementirati veoma ambiciozan plan dekarbonizacije - Zeleni plan EU - čija osnova će biti smanjenje dozvoljenih količina emisija za alokaciju, očekuje se da će do 2030. godine cijena certifikata narasti na 90 (€/toni CO2). Stoga, EU zahtijeva od članica Energetske zajednice da uvedu adekvatan sistem 'oporezivanja' emisija CO2 i da se u konačnici priključe EU ETS. O takvom prijedlogu će se raspravljati na redovnom sastanku ministarskog vijeća Energetske zajednice krajem ove godine. BiH će kad-tad morati uvesti šemu oporezivanja emisija CO2. Na to se konačno i obavezala potpisivanjem Sofijske deklaracije u novembru 2020. godine. Realne procjene su da će se ETS šema uvesti do 2030. godine.”
VOA: Šta će se desiti zemljama koje u međuvremenu ne prihvate postepeno uvođenje šeme plaćanja za emisije CO2?
KUŠLJUGIĆ: „Od 2030. godine EU će uvesti posebnu tarifu na uvoz struje iz takvih zemalja, tzv. Carbon Border Adjusment Mechanism (CBAM). Ovu mjeru EU uvodi da bi u ravnopravan položaj dovela domaće elektrane, koje plaćaju taksu za CO2, i uvoznike struje, koji ne plaćaju ovu taksu. Znači, ili ćemo uvesti ETS i prikupljene pare koristiti za dekarbonizaciju u BiH ili će sredstva od CBAM tarife prilikom izvoza struje kao 'carine' ići na račune u EU.”
VOA: Kako će to uticati na trenutne projekte izgradnje termoelektrana u BiH?
KUŠLJUGIĆ: „Bilo koliki troškovi za emitovanje CO2, čine planirane, nove termoelektrane u BiH, ekonomski neisplativim. Ilustrativan primjer je sudbina termoelektrane Šoštanj (600 MW), koja je puštena u rad 2016. godine. Očekivani gubici ove elektrane do 2030. godine, zbog izuzetno visokih troškova za emisije CO2, iznose 870 miliona €. Zbog toga vlada Slovenija razmatra mogućnost zatvaranje ove termoelektrane do 2033. godine. Znači da će ova elektrana vjerovatno raditi manje od 15 godina. Slična sudbina čeka i trenutne planirane projekte u BiH, ako bilo koji od njih bude realizovan. A planirana je izgradnja 1050 MW novih termoelektrana.”
VOA: Ko će platiti cijenu promašenih investicija?
KUŠLJUGIĆ: „Ako budemo imali 'naših' termoelektrana Šoštanj, cijenu promašenih investicija će naravno platiti privreda i građani. Stoga sam zagovornik da privreda i građani treba da traže od politike da predstavi plan ekonomskog oporavka nakon pandemije. Osim 'zelenog oporavka', koji podrazumijeva energetsku tranziciju, ne vidim drugi plan. Dakle, do nas je - do preduzetnika i građana.”
VOA: Koliko realno vremena ima BiH da bi izbjegla najcrnji scenario?
KUŠLJUGIĆ: „Proteklih pet godina, od potpisivanja Pariškog sporazuma o klimi, potrošili smo na 'simulaciju' tranzicije. Niti jednu od reformi na koje smo se obavezali prema Energetskoj zajednici nismo u tom periodu proveli. Obaveze smo prihvatali znajući da ih nećemo realizovati. Puno je bilo i političkog prepucavanja. Vremena za odlaganje i odugovlačenje više nemamo. Trebamo pod hitno, ove godine, otvoriti javni dijalog o viziji razvoja energetike i usvojiti plan dekarbonizacije, koji je u skladu sa energetskim i klimatskim politikama EU. To je i obaveza koju smo preuzeli da ugradimo u Nacionalni energetski i klimatski plan, kao krovni dokument dekarbonizacije, čije usvajanje se očekuje krajem ove godine. Tek tada možemo računati na tehničku i finansijsku pomoć EU preko inicijative Zelena agenda za Zapadni Balkan, za čiju realizaciju su odvojena značajna sredstva u narednih sedam godina. U suprotnom, cijeli svijet, a posebno EU, ide u energetsku tranziciju, mi zaostajemo sa nesagledivim ekonomskim i socijalnim posljedicama. Da bismo izbjegli ovaj crni scenarij moramo djelovati odmah.”
VOA: EU, ipak, nikog neće „vući za rukav”. Koliku štetu će odlaganje ovih procese nanijeti BiH?
Mi se nalazimo na peronu gdje i posljednji vagon nove tehnološke revolucije, čija komponenta je i dekarbonizacija, prolazi pored nas.Mirza Kušljugić
KUŠLJUGIĆ: „Situacija kada ne možete racionalno upravljati promjenama i kada se problemi kaskadno nižu se naziva 'savršena oluja'. Primjeri scenarija savršene oluje su: propadanje Aluminija Mostar i trenutni problemi u rudnicima uglja u Federaciji BiH. Od BiH se to očekuje, jer je potpisala Pariški klimatski sporazum i Sofijsku deklaraciju. Ali nametanja sigurno neće biti.”
VOA: Kakve su Vaše projekcije kada su u pitanju naredne decenije?
KUŠLJUGIĆ: „U godinama koje dolaze očekuju nas veliki problemi. A kada govorite o decenijama koje dolaze, u tom slučaju, kako reče jedan vaš kolega nakon nedavnog intervjua sa mnom: 'Neka posljednji koji izađe ugasi svjetlo. Ako svjetla bude!'. I ne treba zaboraviti da vas niko ne može spriječiti da budete siromašni, ako vi to hoćete!”
See all News Updates of the Day
Berlinski zid, podjela koja je nekada oblikovala živote njemačkih žena, odjekuje i danas
Kao i mnoge druge mlade žene koje žive u komunističkoj Istočnoj Njemačkoj, Solveig Leo nije razmišljala o žongliranju posla i majčinstva. Majka dvoje djece mogla je voditi veliku državnu farmu u sjeveroistočnom selu Banzkow, jer je briga o djeci bila široko dostupna.
Za Claudiju Huth, majku petoro djece, koja je odrasla u kapitalističkoj Zapadnoj Njemačkoj bilo je drugačije. Huth je napustila posao bankarske službenice kada je bila trudna sa svojim prvim djetetom i vodila život kao tradicionalna domaćica u selu Egelsbach u Hesenu, odgajajući djecu i brinući se o svom mužu, koji je radio kao hemičar.
I Leo i Hut su ispunile uloge koje su na mnogo načina bile tipične za žene u veoma različitim političkim sistemima koji su vladali Nemačkom tokom decenija podjele, nakon poraza zemlje u Drugom svjetskom ratu 1945.
Dok Njemačka slavi 35. godišnjicu pada Berlinskog zida 9. novembra 1989. — i ponovno ujedinjenje zemlje manje od godinu dana kasnije, 3. oktobra 1990. — mnogi u Njemačkoj razmišljaju o tome kako su životi žena koji su se tako oštro razišli pod komunizmom i kapitalizam ponovo postali mnogo sličniji — iako neke razlike ostaju i danas.
"U Zapadnoj Njemačkoj su žene — ne sve, ali mnoge — morale da se bore za svoje pravo na karijeru", rekla je Clara Marz, kustosica izložbe o ženama u podijeljenoj Njemačkoj za Saveznu fondaciju za proučavanje komunističke diktature u Njemačkoj.
U međuvremenu, žene u Istočnoj Njemačkoj često su imale posao - iako je to nešto što im je odozgo naređeno da rade, dodala je.
Linija fronta hladnog rata
Izgrađen 1961. godine, Zid je stajao 28 godina na prvoj liniji hladnog rata između Amerikanaca i Sovjeta. Izgradio ga je komunistički režim da odsječe Istočne Nijemce od navodne ideološke kontaminacije Zapada i da zaustavi plimu ljudi koji bježe iz Istočne Njemačke.
Danas je ostalo samo nekoliko dijelova barijere od 156,4 kilometara oko kapitalističke eksklave Zapadnog Berlina, uglavnom kao turistička atrakcija.
"Sva teška industrija je bila na zapadu, ovdje nije bilo ničega", rekla je Leo, koja sada ima 81 godinu, tokom nedavnog intervjua osvrćući se na svoj život žene pod komunizmom. "Istočna Njemačka je morala platiti ratnu odštetu Sovjetskom Savezu. Žene su morale same da se izbore iz te bijede."
Nasuprot tome, rekla je Leo, žene na Zapadu nisu morale da rade jer su bile "razmažene Maršalovim planom" - velikodušnim planom rekonstrukcije Sjedinjenih Država koji je uložio milijarde dolara u Zapadnu Njemačku i druge evropske zemlje nakon rata.
U kapitalističkoj Zapadnoj Njemačkoj, ekonomija se oporavila brzo nakon totalne devastacije u Drugom svjetskom ratu, da su ljudi ubrzo počeli pričati o Wirtschaftswunderu, ili "ekonomskom čudu", koje im je donijelo bogatstvo i stabilnost manje od 10 godina nakon rata.
Taj ekonomski uspjeh, međutim, indirektno je omeo potragu žena za jednakim pravima. Većina zapadnonjemačkih žena ostala je kod kuće i od njih se očekivalo da se brinu o svom domaćinstvu dok njihovi muževi rade. Religija je takođe igrala mnogo veću ulogu nego u ateističkoj Istočnoj Nemačkoj, ograničavajući žene na tradicionalne uloge njegovateljice porodice.
Majke koje su pokušale da se povuku iz ovih konvencija i zapošljavale su se neslavno kao Rabenmütter, ili bezbrižne mame koje stavljaju posao iznad porodice.
Nisu sve žene Zapadne Njemačke svoje tradicionalne uloge doživljavale kao ograničavajuće.
"Uvijek sam imala ideju da budem sa svojom djecom, jer sam voljela biti s njima," rekla je Huth, sada 69. "Nikad mi nije palo na pamet da idem na posao."
Nova generacija
Više od tri decenije nakon ujedinjenja Njemačke, nova generacija žena jedva da je svjesna različitih života koje su njihove majke i bake vodile u zavisnosti od toga u kom dijelu zemlje su živjele. Za većinu je kombiniranje posla i majčinstva postalo normalan način život.
Hannah Fiedler, 18-godišnja maturantica srednje škole iz Berlina, rekla je da činjenica da je njena porodica živjela u Istočnoj Njemačkoj tokom decenija podjele zemlje nema uticaja na njen današnji život.
„Istok ili zapad — to više nije ni tema u našoj porodici“, rekla je dok je sjedila na klupi pored tanke, kaldrmisane staze u prijestoničkom kvartu Mitte, koja označava nekadašnji tok Berlinskog zida u tada podijeljenom gradu.
Takođe je rekla da tokom odrastanja nije iskusila nikakve nedostatke jer je žensko.
"Ja sam bijelkinja i privilegovana - u dobru i zlu - ne očekujem nikakve probleme kada uđem u svijet rada u budućnosti", rekla je.
Neke male razlike između ranije podijeljenih dijelova Njemačke još uvijek postoje. Na bivšem istoku, 74% žena radi, u poređenju sa 71,5% na Zapadu, prema studiji fondacije Hans-Böckler-Stiftung iz 2023. godine.
Briga o djeci je također još uvijek dostupnija na bivšem istoku nego na zapadu.
U 2018. godini, 57% djece mlađe od 3 godine zbrinuto je u ustanovi za brigu o djeci u istočnoj državi Saksoniji. To je u poređenju sa 27% u zapadnoj pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija i 44% u Hamburgu i Bremenu, prema njemačkom Saveznom uredu za statistiku.
Njemačka u cjelini zaostaje za nekim drugim evropskim zemljama kada je u pitanju rodna ravnopravnost.
Samo 31,4% poslanika u njemačkom nacionalnom parlamentu su žene, u poređenju sa 41% u belgijskom parlamentu, 43,6% u Danskoj, 45% u Norveškoj i 45,6% u Švedskoj.
Ipak, Leo, 81-godišnja farmerka iz bivše Istočne Njemačke, optimista je da će na kraju žene širom zemlje imati iste mogućnosti.
"Ne mogu da zamislim da postoje žene koje ne vole da budu nezavisne", rekla je ona.
Ukrajinski odjeci Trumpove pobjede
Trumpova agenda mogla bi se naglo okrenuti od nepokolebljive podrške Bidenove administracije, što bi izazvalo bojazan da bi vitalna američka pomoć mogla biti ugrožena.
S obzirom da se bivši predsjednik Donald Trump vraća u Bijelu kuću, Ukrajinci se pripremaju za potencijalne promjene u američkoj politici koje bi mogle preoblikovati njihovu borbu za opstanak protiv ruske agresije.
Kada su vijesti o predsjedničkoj pobjedi Donalda Trumpa stigle do Ukrajine, Trump Coffee Bar u centru Kijeva ponudio je svojim mušterijama besplatna pića. Roman Kravzov, kreativni direktor petogodišnjeg biznisa, zadovoljan je izborom Amerike za predsjednika.
“Mislimo da jedan od najvećih trenutaka istorije počinje sada. Mislimo da je to odlično.”
Ali ne dijele svi Ukrajinci njegovo uzbuđenje. Neki se pripremaju za promjene u politici SAD.
Mark Voyger, viši saradnik u Centru za analizu evropske politike, izražava zajedničku zabrinutost.
“Trump bi zapravo mogao odlučiti da izvrši pritisak na Ukrajinu uskraćivanjem prijeko potrebne vojne, finansijske, diplomatske, političke i druge vrste podrške, kako bi to mogao pokazati svojim pristalicama kao neku vrstu mira.”
Voyger kaže da bi Rusija kasnije iskoristila priliku da se odmori, pregrupira i ponovo napadne.
On kaže da Trumpovo obećanje da će okončati rat sugerira da bi mogao gurnuti Ukrajinu i Rusiju za pregovarački sto.
„Jedini način na koji bi Tramp potencijalno mogao da zaustavi rat je, nažalost, ako izvrši pritisak na Ukrajinu da prekine borbe i da prihvati prekid vatre, kao i da prizna i preda okupirane teritorije pod uslovima Rusije", kaže Voyger
Bivši ukrajinski ministar infrastrukture, koji je postao vojnik Volodymyr Omelyan, smatra Trumpove namjere iskrenim, ali nerealnim.
“Mislim da je Trump iskren u izjavi da će prekinuti sve ratove. Želio bih samo da mu poželim sreću jer ako to uradi, biće prvi čovek u vijekovima, koji će izvršiti ovaj zadatak.”
Za Ukrajinu, svaki mirovni sporazum mora poštovati njen suverenitet, bez ruskih trupa na njenom tlu, kažu stručnjaci.
Neki Ukrajinci kažu da bi nastojanje za mir također moglo donijeti nove mogućnosti za saradnju između SAD-a i Ukrajine.
Hanna Hopko je bivša šefica odbora za vanjske poslove ukrajinskog parlamenta.
“Važno je ukinuti ograničenja za duboke udare i obezbijediti Ukrajini rakete dugog dometa, posebno nakon što su [došle] sjevernokorejske trupe, koje već podržavaju rusku agresiju protiv nas. I naravno, vjerujemo u pragmatičniji pristup, posebno u saradnju u ekonomiji”, kaže Hopko.
Ukrajinci balansiraju svoju nadu u mir s rizikom da bi brzi dogovor mogao ugroziti njihov suverenitet.
Biden o izborima: Ne možeš voljeti svoju zemlju samo kada pobijediš
Predsjednik SAD Džo Bajden obratio se naciji u četvrtak povodom predsjedničkih izbora na kojima je bivši predsjednik Donald Trump pobijedio aktuelnu potpredsjednicu Kamalu Harris.
Američki predsjednik Joe Biden, dugogodišnji politički protivnik novoizabranog predsjednika Donalda Trumpa, izjavio je u četvrtak da je Trumpov izbor ove sedmice za drugi neuzastopni četverogodišnji mandat u Bijeloj kući bio “fer” i “transparentan” i da će biti miran prenosom vlasti 20. januara.
Biden je, govoreći pred desetinama svojih saradnika u Bijeloj kući u Rose Gardenu, rekao da prihvata da je Trump pobijedio potpredsjednicu Kamalu Harris.
“Volja naroda uvijek prevlada,” rekao je Biden, “Kao što sam mnogo puta rekao, ne možete voljeti svoju zemlju samo kada pobjeđujete. I ne možete voljeti bližnjega samo kada se slažete.”
Ali Biden, demokratska politička figura već pet decenija, pohvalio je kampanju svoje potpredsjednice kao "inspirirajuću" i rekao da je "dala sve svoje srce i trud".
"Izgubili smo ovu bitku", rekao je Biden. „Neuspjesi su neizbježni, ali odustajanje je neoprostivo. Bićemo u redu, ali moramo da ostanemo angažovani. Moramo da nastavimo. I iznad svega, trebamo zadržati vjeru.”
Biden je opisao svoj jedinstveni mandat kao američkog lidera kao "historijsko predsjedništvo" koje će "mijenjati živote ljudi" u godinama koje dolaze, posebno infrastrukturna poboljšanja u cijeloj zemlji koja je progurao kroz odobrenje Kongresa tokom prve dvije godine svog predsjedavanja.
Biden, koji je zbacio Trampa s vlasti na izborima 2020. godine, rekao je u sedmominutnom obraćanju da prepušta svom republikanskom političkom rivalu, a sada svom nasljedniku, "najjaču ekonomiju na svijetu".
Dok ekonomski brojčani standardi podržavaju tu procjenu, izlazne ankete birača su u značajnoj mjeri pokazale da Trumpove pristalice ne odobravaju Bidenovo i Harrisino rukovanje američkom ekonomijom, najvećom svjetskom, jer je rast potrošačkih cijena tijekom njihovog vremena na vlasti naglo smanjio kućne budžete.
Trump je tokom svoje kampanje obećao, ne govoreći kako, da će srušiti inflaciju. Predložio je nova smanjenja poreza tokom svoje nadolazeće administracije, što bi stavilo više novca u džepove potrošača, posebno najbogatijih, i korporativne kase, ali bi također moglo povećati dugoročni državni dug zemlje koji već iznosi skoro 36 biliona dolara.
Biden je u srijedu nazvao Trumpa da mu čestita i pozvao ga uskoro u Bijelu kuću kako bi razgovarali o njihovoj primopredaji vlasti.
Ured direktora Nacionalne obavještajne službe saopštio je u četvrtak da će Trump, ako želi brifinge američkih obavještajnih službi, to i dobiti. Glasnogovornik ODNI-a je rekao da se agencija "ponaša u skladu s tradicijom, koja postoji od 1952. godine, pružanja obavještajnih brifinga izabranom predsjedniku", iako nije poznato da li je Trump uputio takav zahtjev.
Trump ide brzo prema ključnim imenovanjima u administraciji
Novoizabrani američki predsjednik Donald Trump brzo kreće u razmatranje imenovanja na ključne pozicije u svojoj novoj administraciji Bijele kuće i mogao bi navesti neke izbore za nekoliko dana.
Trump, ubrzo nakon pobjede nad potpredsjednicom Kamalom Harris na predsjedničkim izborima održanim u utorak, okupio se sa svojim pomoćnicima u svom odmaralištu Mar-a-Lago na Floridi na obali oceana kako bi razmišljao o svojim opcijama.
Čak i prije izbora, šefovi tranzicije Howard Lutnick i Linda McMahon susreli su se s nekim potencijalnim kandidatima za najviše poslove, bilo u Bijeloj kući ili da predvode vladine odjele na nivou kabineta i niz drugih agencija.
Trumpovi saradnici su također pripremili dugačku listu mogućih izvršnih naredbi i promjena propisa koje će on potpisati prvog dana na funkciji 20. januara, kako bi okončali politiku koju je usvojio predsjednik Joe Biden u posljednje četiri godine.
Biden, koji je pobijedio Trumpa na izborima 2020. i kandidirao se za reizbor sve dok ga katastrofalan nastup u debati protiv Trumpa u junu nije prisilio da odustane od takmičenja, obećao je mirnu tranziciju natrag na Trumpa.
Biden je pozvao novoizabranog predsjednika u posjetu Bijeloj kući narednih dana kada mu je u srijedu čestitao.
Biden je u srijedu pohvalio Harris za njenu kampanju, rekavši: "Ona je bila izvanredan partner i javni službenik pun integriteta, hrabrosti i karaktera".
"Pod izvanrednim okolnostima, ona se pojačala i vodila istorijsku kampanju koja je utjelovila ono što je moguće kada je vođena snažnim moralnim kompasom i jasnom vizijom za naciju koja je slobodnija, pravednija i puna više mogućnosti za sve Amerikance", Biden rekao je.
Republikanci preuzimaju kontrolu nad američkim Senatom
Mitch McConnell, najviši republikanac u američkom Senatu, rekao je da će nova republikanska većina u Senatu biti važna zaštitna ograda za zemlju.
"Ovo je dobar dan za GOP (Republikansku stranku)", rekao je McConnell novinarima u srijedu.
Republikanska stranka je na izborima u utorak osvojila većinu u Senatu sa najmanje 51 od 100 mjesta. Kontrola Predstavničkog doma, koji trenutno drže republikanci, nije odlučena u srijedu rano ujutro.
Svih 435 mjesta u Predstavničkom domu bilo je u igri na izborima širom Sjedinjenih Država za nove dvogodišnje mandate, dok su 34 od 100 mjesta u Senatu konkurisana za nove šestogodišnje mandate.
Prije dana izbora, demokrate su imale usku kontrolu nad Senatom, a republikanci u Domu. Ključne pobjede republikanaca za mjesta u Senatu u Zapadnoj Virdžiniji i Ohaju dovele su ih u poziciju da se vrate u većinu.
U Predstavničkom domu, republikanci su imali prednost od 220 prema 212, sa tri upražnjena mjesta koja idu na izbore. Kontrola nad tom komorom još nije potvrđena. Kontrola Predstavničkog doma možda neće biti poznata nekoliko dana, jer Kaliforniji često trebaju dani da prebroje glasačke listiće, a ponovno brojanje i drugi krugovi bliskih utrka mogu potrajati sedmicama da se riješe.
Politička istraživanja tokom izborne kampanje pokazala su da su birači - slično kao u utrci Kamala Harris-Donald Trump za Bijelu kuću - ravnomjerno podijeljeni u svojim političkim preferencijama za kontrolu Kongresa.
Oktobarska anketa Reuters/Ipsos pokazala je da bi 43% registrovanih birača podržalo kandidata Republikanskog doma u svom okrugu, dok bi 43% podržalo kandidata demokrata.
Republikanska većina u američkom Senatu mogla bi ugroziti sve buduće pakete pomoći Ukrajini za pomoć u borbi protiv Rusije.
McConnell, koji je često bio u sukobu sa svojom strankom u podršci toj pomoći, ponovio je njen značaj u srijedu.
„Nekome to može izgledati staromodno, ali ja sam još uvijek Reganov republikanac koji smatra da je uloga Amerike u svijetu apsolutno neophodna, čak i ako ste zabrinuti zbog troškova.”
