„Nema puta naprijed ka progresu šurujući sa Rusijom na pitanjima destrukcije i previranja“, rekao je Kiting, najviše rangirani član Demokratske stranke u Pododboru za Evropu Odbora za spoljne poslove Predstavničkog doma.
Kiting je Glasu Amerike dao ekskluzivan intervju nakon što je Pododbor za Evropu – kojim je predsjedavao u prošlom mandatu, kada su demokrate imale većinu – u utorak 18. jula održao pretres o Zapadnom Balkanu. Osim o problemu u odnosima Srbije i Kosova, govorio je o štetnim uticajima Kine i Rusije u regionu, o važnosti američkih investicija i značaju ubrzavanja proširenja Evropske unije na zemlje Zapadnog Balkana.
Glas Amerike: Kongresmene Kiting, zašto je zakazan ovosedmični pretres o Zapadnom Balkanu i koji su po vama bili ključni zaključci?
Bil Kiting: Jedna od najvažnijih stvari je ona koja je očigledna, a to je sama činjenica da smo imali pretres o Zapadnom Balkanu. Moj je osjećaj, a i iz obje političke stranke, da bi više američke pažnje trebalo biti posvećeno Zapadnom Balkanu i tim zemljama. Važno je što smo imali pretres i što smo mogli razgovarati sa zamjenikom pomoćnika državnog sekretara (Gabrijelom) Eskobarom. U stalnom smo kontaktu sa njim i on je veoma aktivan u tom regionu. Informacije koje smo o njegovim postupcima dobili od zemalja su veoma pozitivne i bilo je sjajno slušati kako on izvještava o ovim važnim pitanjima.
Glas Amerike: Da li ste bili zadovoljni onim što se čuli od gospodina Eskobara i da li ste čuli nešto što vas je posebno zabrinulo?
Bil Kiting: Ne mislim da smo čuli neka iznenađenja, ali smo tokom pretresa jasno dali do znanja – i ja sam to uradio – da ovaj period nasilja između Kosova i Srbije mora prestati. Želimo biti od pomoći u regionu koliko god možemo i pokušati da omogućimo mir. To traje već dugo i tu postoje problemi kojima se mora pozabaviti. Tokom pretresa je navedeno koliko su važna pitanja o održavanju novih izbora i punom učešću, ili radu na tome koliko je to moguće, kao i da puno učešće znači da nema miješanja ili organizovanih napora od Srbije da se bojkotuju izbori. To je važna tačka toga. Takođe, bavljenje pitanjem zajednica većinski srpskih opština i napredak u tome, kao dio plana o pristupu Evropskoj uniji, koja je veoma angažovana na tom pitanju. Sve te stvari su spomenute. Pokušavam da naglasim našim saveznicima i prijateljima u Evropskoj uniji da oni zaista moraju staviti kao prioritet i pojačati pritisak na države koje nisu od pomoći u procesu pristupa Evropskoj uniji dvaju zemalja koje su učinile apsolutno sve što se od njih tražilo. Nema sumnje da su Albanija i Sjeverna Makedonija u kontekstu pridruživanja Evropskoj uniji učinile sve što je traženo. A odugovlačenje nije nešto što je važno samo za te dvije države, nego i za čitav region. Mislim da ostale zemlje, koje idu u smjeru pristupanja Evropskoj uniji i to planiraju, moraju vidjeti akciju u tom pogledu i to će ih inspirisati da se i same brže kreću.
Za mene, glavna poruka na kraju pretresa je da je vrijeme da Albanija i Sjeverna Makedonija dobiju taj pristup. Naravno, to je odluka Evropske unije, ali vrijeme je i da se ozbiljna pažnja posveti tome zašto Bugarska pravi napore da te dvije države ne idu naprijed. Ne postoji dobar razlog za to. Sve dok druge zemlje ne vide da te dvije idu naprijed, mogle bi da dovode u pitanje šta je svrha svega toga. To su najzanimljiviji detalji, ključne stvari koje su proizašle iz pretresa. Mislim da smo sveobuhvatno pokrili stvari i jasno naznačili da su naša nastojanja, nastojanja Sjedinjenih Država, da učinimo sve što možemo da bismo pomogli u tom procesu u budućnosti. To je ključno područje i ljudi uvijek gledaju u region i govore o Rusiji. Ali sam takođe spomenuo na pretresu da je i Kina uticajna i da neki od njenih predatorskih pozajmica i finansijskih poslova nisu od pomoći. Oni će u konačnici vezati ruke zemljama koje sarađuju sa njima. Te zemlje su mi se obraćale u proteklih nekoliko godina i govorile da sam u pravu, ali i pitale gdje su Sjedinjene Države. Mislim da smo došli do potencijala za optimizam u regionu, koji proizlazi iz činjenice da ako ove zemlje preduzmu korake i krenu naprijed, kao što su Albanija i Sjeverna Makedonija već učinile, osnaže vladavinu prava, postanu stabilnije, na nama je da ohrabrujemo zapadne i američke ekonomske investicije na ta područja. Jer ako imate ljude kao što je (Milorad) Dodik, sa njegovom kontraproduktivnom, od Rusije inspirisanom retorikom, to se ne može mjeriti sa konkretnim ekonomskim progresom koji ljudi mogu da vide i osjete na licu mjesta.
Glas Amerike: Kad smo kod Rusije, Nedavno su Sjedinjene Države sankcionisale Aleksandra Vulina, šefa obavještajne službe u Srbiji, zbog bliskih veza sa Rusijom, ali i zbog umiješanosti u organizovani kriminal i korupciju. Kako to komentarišete?
Bil Kiting: Mislim da je to kontinuiran napor Sjedinjenih Država da pokušaju da se pobrinu da stanu na put blokadama koje postoje u smislu napredovanja ka demokratiji, stabilnosti, vladavini prava, svim tim stvarima o kojima sam upravo pričao, koje bi dovodile do velikog progresa u regionu. Sjedinjene Države imaju politiku tih sankcija i trebale bi da tako nastave, jer blokade ne samo da ometaju sadašnje važne probleme u kontekstu Rusije i Ukrajine, već i guraju čitav region unazad. A čitava njihova namjera se svodi na remećenje, da ne može doći do napretka. Mislim da njihova poruka u skorije vrijeme nije naišla na plodno tlo u regionu. U tome nema napretka. Jedini cilj Rusije u ovom trenutku je ometanje koje će uzrokovati usporavanja i smetnje, bez konstruktivnog cilja, bez konstruktivne alternative sa kojom bi se moglo porediti, već samo blokirati, uzrokovati poremećaje, politička previranja, sa svrhom usporavanja procesa i činjenja regiona nestabilnijim. A to nije fer prema ljudima u regionu.
Glas Amerike: Srbiju se često posmatra kao državu koja sjedi na dvije stolice. S jedne strane, Srbija kaže da je prozapadna, za Evropsku uniju, za dobre odnose sa susjedima, ali s druge strane, to je jedna od rijetkih zemalja u Evropi koja nije uvela sankcije Rusiji i u zemlji postoji snažan proruski osjećaj. Mislite li da je vrijeme da se Srbija pridruži sankcijama protiv Rusije i možda konačno napravi taj izbor između Rusije i Zapada?
Bil Kiting: Srbija je rekla da su imali prošlost sa sankcijama, kada su bili na pogrešnoj strani sankcija, što je uticalo na njenu kasniju politiku. Mislim da je vrijeme da se krene naprijed, jer u suprotnom slučaju nema puta naprijed. Mislim da će Srbiji to postajati sve jasnije i jasnije. Nema puta naprijed ka progresu šurujući sa Rusijom na pitanjima destrukcije i previranja. Od toga jednostavno nema koristi. A druga stvar je, kako idemo naprijed sa nekim od drugih zemalja regiona, Srbija će željeti da se priključi. Oni neće željeti da zaostanu za drugima. Tako da možemo raditi na dva fronta. Prvo, da jasno stavimo do znanja da takvi postupci remete čitav region i nisu fer prema državama koje čine taj region cjelinom. I drugo, da ćemo ići naprijed sa konkretnim koracima u regionu i da se oni mogu uključiti i iskoristiti to, ili biti ostavljeni iza.
Glas Amerike: Koji bi to konkretni koraci bili, po vašem mišljenju?
Bil Kiting: Pogledajte ekonomski potencijal tog regiona. To je jedno od najuzbudljivijih područja kada posmatrate gdje bi moglo doći do ekonomskog progresa, geografsku poziciju zemalja, neka od njihovih dobara, ili već postojeće industrije. Iskreno mislim da je više američkih i zapadnih investicija veliki korak naprijed za ljude u tom regionu. Mi investiramo drugačije od Kineza. Kada učestvujemo sa drugim zemljama, ne pokušavamo da ih preuzmemo ili da utičemo na političko odlučivanje tih zemalja. Ne pokušavamo da uzmemo dobra i sve ostalo ili da minimiziramo korist za te države, nego suprotno od toga. Kada u regionu postoje američke i zapadne investicije, to donosi prihode i poslove za ljude. To znači integraciju svih ekonomskih aktivnosti, a ne samo uzimanje, kao što Kina često radi sa rijetkim mineralima i izvlačenjem onoga što mogu, koristeći vlastite ljude i onda odlazeći, dok samo djelić profita ostaje za zemlje koje učestvuju. Američke investicije su zasnovane samo na ekonomskom uspjehu koji se dijeli sa državama i gdje su suverene sposobnosti zemalja za ekonomiju ostavljene tim zemljama. Naša vlada se ne miješa u slobodno preduzetništvo. Kina to radi. Sve što oni rade sa sobom vuče obaveze. Toga nema sa američkim investicijama. I vjerujem da su američke investicije spremne za još veću aktivnost, kako se situacija bude stabilizovala.
Ali jedna stvar je jasna. Ako posmatrate budućnost i vidite budućnost sa Rusijom, vi vidite nazadovanje, ili ako vidite budućnost sa Kinom, vidite njihovu kontrolu, njihovu potrebu da kontrolišu pristupne luke i ekonomije. Oni žele kontrolu. Ili možete imati samoopredjeljenje tih zemalja, što je put koji nude Sjedinjene Države i Zapad, u smislu investicija i ekonomskog razvoja. A kada to imate, puno političkih barijera, a neke od njih su istorijske i veoma stvarne, će da se razbiju, jer kada ljudi u svojim zemljama i svakodnevnom životu vide napredak i uspjeh, poslove za sebe, svoje porodice i komšije, biće jasno koja će strana pobijediti. I zbog toga vidimo napore, posebno Rusije, sa dezinformacijama, previranjima i izazivanjem nevolja, jer to je sve što oni mogu da ponude. Pretres je sve to donio u prvi plan i nadam se da je onima u regionu koji kažu da mi nismo tamo na način na koji bismo trebali poslao jasnu poruku da smo tamo i da smo spremni da pomognemo i podržimo ih.
Glas Amerike: Da se vratimo kratko na pitanje bezbjednosti, jer ljudi tamo su zabrinuti zbog toga. Kriza između Kosova i Srbije. Imajući u vidu da do sada nijedna od strana nije poštovala ono što je dogovarano, dok premijer Kosova Aljbin Kurti kaže da se plaši da bi stvaranje Zajednice srpskih opština napravilo novu Republiku Srpsku, šta je po vašem mišljenju put naprijed i kako to komentarišete?
Bil Kiting: Mi razumijemo te zabrinutosti i da, čak i uz slobodne izbore, postoje određene stvari koje su bile izvan kontrole Kosova, ljudi su bojkotovali. Ali jasno smo stavili do znanja da su to stvari na koje se Kosovo obavezalo, u smislu tih opština i zajednice i da se na tome mora dalje raditi. Ali prvo i najvažnije, nasilje mora biti zaustavljeno i to je nešto nad čim kontrolu imaju obje strane. To je preduslov za kretanje naprijed na svim drugim frontovima. Kosovo jeste reklo da bi napravilo napredak ka zajednici opština i to je nešto što Evropska unija posebno želi da vidi. Sjedinjene Države nisu toliko direktno umiješane u proces pristupanja kao što je Evropska unija. To je između Unije i tih zemalja. Ali ako one idu naprijed ka pristupu i obavezuju se na određene stvari, morale bi to i ispunjavati, ako i Evropska unija ide naprijed.
Glas Amerike: Situacija u BiH je takođe značajno pogoršana i tako je već neko vrijeme. Već smo spominjali sankcije, sankcionisan je Milorad Dodik i još neki od lidera, ali to do sada nije postiglo značajne rezultate u zaustavljanju secesije. Sva upozorenja nisu urodila plodom. Šta bi se trebalo uraditi povodom BiH i kako spriječiti secesionizam Republike Srpske?
Bil Kiting: Jednostavno mislim da bi prije svega trebalo ublažiti retoriku. To proizvodi pravi razdor, a stvarno je i nešto što ljudi mogu da kontrolišu. A drugo, to je stabilnost i kretanje prema naprijed u onome što je već obećano. To su stvari koje bismo voljeli da vidimo.
Glas Amerike: Imate li nešto što želite dodati?
Bil Kiting: Jednostavno, da se pobrinemo da se poštuju ustavna prava i da se oni pozabave i sa tim pitanjima. Gledajte, to su neka od dugogodišnjih pitanja. Ali sada postoji prilika za napredak koju mislim da nismo vidjeli decenijama. A prepreke koje vidim kao blokade su praktično djela pojedinaca kojima u srcu nije najbolji interes tih zemalja. Mislim da je pretres imao za cilj da pruži uvjeravanje da mi, Sjedinjene Države, Zapad, svakako smatramo da je to važno područje koje ima ogroman potencijal i da uvjerimo ljude da ćemo biti tamo i da ćemo biti aktivni, da ćemo davati podršku, investirati i biti tamo u smislu bezbjednosti regiona. Ne mislim na nešto toliko veliko kao što se dešava sa Rusijom i Ukrajinom, mislim na bezbjednost u smislu osiguravanja načina života da ljudi mogu ići naprijed i kreirati takvu vrstu okruženja sa slobodnom demokratijom, izborima i vladavinom prava.
