Međutim, ubrzo nakon vijesti o efikasnosti ovog lijeka, pojavile su se i informacije da je molnupiravir potencijalno genoksičan, odnosno da izaziva mutacije u stanicama sisara u kulturi stanica.
Na stranici SZO na kojoj je literatura i radovi vezani za COVID-19, stoji i rad o tome kako molnupiravir, odnosno β-D-N4-hidroksicitidin (rNHC) može biti metaboliziran u jedinjenje dNHC koje ima mutagena svojstva po stanice domaćina.
Molnupiravir inače ima antivirusno djelovanje tako što uvodi greške u kopiranju virusnog genetičkog materijala i tako suzbija replikaciju virusa, i prvobitno je razvijan kao lijek protiv gripe. Međutim ovaj rad, originalno objavljen Journal of Infectious Diseases u maju 2021. pokazuje kako i stanice domaćina mogu biti „kolateralna“ šteta pri ovoj terapiji.
Kako je za Glas Amerike kazao dr. Luka Čičin-Šain, voditelj Odjela za virusnu imunologiju u Helmholtz centru za infektivna istraživanja u Braunschweigu, rad je pokazao da dolazi do mutageneze stanica kad ih tretiraju mjesec dana djelatnom koncentracijom od 3 mikromola, a porast mutacija je statistički značajan u odnosu na kontrolu, gdje nikakav mutagen nije primjenjen, ali niži od tretmana UV zrakama.
U suštini, veća je vjerovatnoća da će ultravioletne zrake izazvati poremećaje nasljednog materijala stanica domaćina nego ovaj lijek, no sve potencijalne rizike primjene treba pažljivo sagledati prije nego što lijek bude pušten u promet. Upravo je to uloga regulatornih tijela, kakva je u SAD Federalna uprava za lijekove.
„Autori rada vjeruju da do toga dolazi zbog metaboliziranja rNHC u dNHC čime se omogućuje njegova ugradnja u DNK. To ne pokazuju izravno u rezultatima, nego zaključuju iz općeg znanja o metabolizaciji nukleotida i njihovih analoga. Taj dio je spekulativan“, kaže Čikin Šain.
„rNHC ima potencijal da bude mutagen, ali u pokusu koji traje prilično dugo. Cilj nije davati ga bilo kome kroz dugo vrijeme, nego osobama koje su dokazano zaražene, ali prije nego završe u bolnici. Ovi rezultati govore da terapiju treba vremenski ograničiti, ali ne definiraju koliko“, zaključuje Čičin Šain.
Svijetu su potrebni efikasni lijekovi za COVID-19 kojima je odnos benefit-potencijalne nuspojave u korist upotrebe lijeka. Neki od lijekova koji se već primjenjuju, poput remdesivira, daju se intravenski, što znači da se daje samo u bolnicama. Stoga je potrebno razviti i lijek koji se može uzimati oralno, pri kućnom liječenju.
Sigurno je da će regulatorna tijela Mercku postaviti pitanja oko mutagenosti lijeka i dobro odvagati prije odobrenja te da sama kompanija radi i na toksikološkim analizima ovog kandidata za lijek. Pfizer također razvija oralni lijek za COVID-19.
No i dalje je za sprječavanje hospitalizacije, što bi bila i glavna uloga molnupiravira, glavno sredstvo vakcinacija. Vakcine, premda nisu savršene i 100% efikasne te bez nuspojava, i dalje drastično smanjuju rizik od hospitalizacije, teške kliničke slike i smrtnog ishoda.