Svijet izvan sigurne zone
Godina 2024. donijela je prekretnicu: prosječna temperatura na Zemlji premašila je 1,5 °C iznad predindustrijskog nivoa, prag postavljen Pariškim klimatskim sporazumom iz 2015. kako bi se spriječile najteže posljedice globalnog zagrijavanja. Klimatolozi su ovu granicu proglasili presudnom za očuvanje sigurnih uslova za ljudski život. Međutim, podaci više međunarodnih organizacija, koje nezavisno prate globalnu temperaturu, ukazuju na to da je svijet već ušao u opasnu zonu.
„Ovo je fizička stvarnost i simbolički šok“, izjavila je sociologinja Gail Whiteman, stručnjakinja za klimatske rizike sa univerziteta Exeter u Ujedinjenom Kraljevstvu. „Približavamo se kraju onoga što smo smatrali sigurnom zonom za čovječanstvo.“
Iako se procjenjuje da smo trenutno u „1,3 °C svijetu“ kada je riječ o temperaturi zraka, većina topline zarobljene stakleničkim plinovima apsorbirana je u oceane, kopno i led. To znači da će, kad desetogodišnji prosjek temperature zraka pređe 1,5 °C, posljedice postati još ozbiljnije, uključujući češće ekstremne oluje, požare, oštećenje ekosistema i rast nivoa mora.
Prema podacima iz 2024., prosječna globalna temperatura dostigla je 1,55 °C iznad prosjeka za period 1850–1900, poznatog kao predindustrijsko doba. Ovaj skok temperature jasno odražava neuspjeh međunarodnih napora da se smanje emisije stakleničkih plinova, što dodatno ubrzava ulazak planete u klimatski nestabilno stanje.
Požari koji gore pod utjecajem suše i vjetra
Dok temperature rastu, posljedice postaju sve očiglednije na lokalnom nivou. Prošle godine Los Angeles je pogodio niz nekontroliranih požara koje su izazvali ekstremni vremenski uslovi. Dugotrajna suša, izuzetno suha zima i topli vjetar Santa Ana stvorili su savršenu oluju za širenje vatrenih stihija. Vjetrovi Santa Ana, poznati po svojoj suhoći i snazi, dodatno su rasplamsali požare, dok je nedostatak vode otežao njihovo gašenje.
Klimatske promjene, smatraju stručnjaci, pogoršavaju ove uslove. Prolongirane suše u Kaliforniji postaju sve češće, a povećanje prosječnih temperatura doprinosi isušivanju tla i vegetacije, čineći je gorivom za požare.
Osim direktne štete izazvane požarima, dugoročne posljedice uključuju uništenje ekosistema, gubitak staništa i pogoršanje kvaliteta zraka. S porastom temperature, naučnici predviđaju da će ovakvi ekstremni događaji postati češći i intenzivniji, što zahtijeva hitne mjere prilagodbe i smanjenja emisija.
Proboj praga od 1,5 °C nije samo statistički podatak, već upozorenje o ozbiljnosti klimatske krize.
