Najnovija tačka potencijalnog trvenja je Niger, gdje su vođe vojnog udara od 26. jula, kako navodi agencija AP, kontaktirale Wagner za pomoć u učvršćivanju vlasti.
Malo je vjerovatno da će Peking pozdraviti tu vijest, a portparol ministarstva spoljnih poslova prošle nedelje opisao je svrgnutog predsjednika Mohameda Bazuma kao „prijatelja Kine“ i rekao da se nada političkom rješenju krize.
Različiti interesi protežu se daleko izvan Nigera, jer Wagner grupa širi domet preko Sahela, često prodajući vlastite bezbjednosne usluge za pristup bogatim mineralnim nalazištima i drugim resursima u regionu.
Niger je, na primjer, među najvećim svjetskim proizvođačima uranijuma.
Kina takođe ima ogromne investicije u regionu, a analitičari su podijeljeni oko toga kako Peking gleda na ruske plaćenike.
Dok bi Wagner mogao da ojača bezbjednost omogućavajući Kinezima da posluju u opasnim zemljama, Peking takođe cijeni stabilnost i takmiči se za neke od istih resursa.
Prednosti i mane
„Kineski projekti su možda imali koristi od njihovog prisustva. Ali u nekim drugim slučajevima, Kina je takođe trpila štetu od toga“, rekla je o Wagneru u Africi Jun Sun, direktorka kineskog programa u Stimson centru.
Ona je napomenula da se sve češće spekuliše da je Wagner odgovoran za smrt devet kineskih državljana u rudniku u Centralnoafričkoj Republici (CAR), ranije ove godine.
Pobunjeničke grupe u CAR i nekoliko zapadnih zvaničnika rekli su za Njujork tajms poslije incidenta da vjeruju da Wagner ili mještani koje podržava ova grupa stoje iza oružanog napada.
Ali prošlog mjeseca, Wagner je objavio na Telegram kanalu da je spasio grupu kineskih rudara u CAR, po nalogu kineske ambasade.
Alesandro Arduino, predavač na Lau Kina Institutu Kraljevskog koledža u Londonu, naveo je da je bezbjednost od suštinskog značaja za kinesku infrastrukturnu inicijativu "Pojas i put" u Africi.
„Wagner bi mogao da obezbijedi kratak period stabilnosti nametnut vojnim sredstvima — što je delikatno i prolazno rješenje za Kinu. U stvari, to bi moglo da se pretvori u prijetnju, posebno ako dođe do sukoba oko prava na rudarenje“, rekao je on za Glas Amerike.
„U tom kontekstu, kineska preduzeća koja se bave rudarstvom mogla bi da sklope privremene ugovore da zaštite radnu snagu i imovinu, ali bi ovi sporazumi sa plaćenicima mogli da donesu i iznenadne preokrete, u šta se već uverio ruski predsjednik Vladimir Putin“, ocenio je on.
Daren Olivije, direktor konsultantske kuće za istraživanje sukoba "African Defence Review", rekao je za Glas Amerike:
„Teško je biti potpuno siguran šta Kina misli o Wagneru. Dugoročno, Peking vjerovatno vidi Wagner kao smetnju sopstvenim ambicijama, a istovremeno želi da za sada grupa ostane u određenim zemljama visokog rizika".
Peking smatra da će Wagner moći da štiti i ruske interese u regionu, sve dok ne budu postojale mogućnosti za primjenu alternativnih pristupa, dodao je on.
Pol Nantulja, naučni saradnik Afričkog centra za strateške studije, rekao je da nema rizika da Kina osnuje sopstvenu verziju Wagnera.
„Kina želi da pokaže da su njene aktivnosti izvan granica, da njene aktivnosti poštuju lokalne zakone i propise. Kina je mnogo osjetljivija po pitanju vlastite reputacije u Africi od Rusije".
Nantulja je napomenuo da kineske bezbjednosne firme koje djeluju na kontinentu nude savjetodavne usluge, prodaju opremu i obučavaju lokalne bezbjednosne snage, ali nisu tako operativne kao Wagner koji učestvuje u teškim borbama.
„U samo nekoliko slučajeva su učestvovali u spasavanju talaca, kao u Sudanu“, objasnio je on, dodajući da ima i onih koji se bore protiv morskih pirata.
Analitičari ne vide naznake da će se Wagnerovi plaćenici u skorije vrijeme povući iz Afrike.
Uprkos izbjeglištvu u Bjelorusiji, šef Wagnera Jevgenij Prigožin - čija je pobuna krajem juna predstavljala izazov ruskoj vojnoj komandi i uznemirila Kremlj - viđen je na Putinovom samitu Rusije i Afrike u Sankt Peterburgu u julu, u društvu zvaničnika sa tog kontinenta.
