Posljednjih sedmica nastavili su pozivati strane vlogere da posjete Xinjiang, dom miliona Ujgura, većinske muslimanske etničke manjinske grupe. Također ovog mjeseca, Kina je otvorila međunarodni komunikacijski centar za proizvodnju sadržaja koji oslikava neka "pozitivna kretanja" u Tibetu, kao što je rastući prihod Tibetanaca.
Od 2017. Sjedinjene Države, Ujedinjeni narodi, Evropski parlament i organizacije za ljudska prava osudile su Kinu za interniranje do milion Ujgura, prisiljavajući stotine hiljada žena Ujgura na abortus ili sterilizaciju i prisiljavajući Ujgure, Kazahstance i druge etničke manjine u Xinjiangu da rade u tvornicama, što je nagnalo Sjedinjene Države da donesu Ujgurski zakon o prinudnom radu 2021. godine.
Na Tibetu, organizacije za ljudska prava i zapadne zemlje, uključujući SAD, optužile su kinesku vladu da je izbrisala tibetanski jezik i kulturu kroz obavezno obrazovanje na kineskom jeziku za tibetansku djecu, prisiljavajući stotine hiljada ruralnih Tibetanaca da se presele u urbana područja i zamijenjuju naziv „Tibet” sa romanizovanim kineskim imenom „Xizang” u zvaničnim dokumentima.
Tajvan je 5. septembra rekao da zna za izvještaje da Kina regrutuje tajvanske influensere da posjete Xinjiang i pomognu u promicanju pozitivnije priče o regionu kroz njihove video snimke.
Tajvansko vijeće za kopnene poslove, koje nadzire razmjenu preko tjesnaca, saopćilo je da još uvijek istražuje nedavni porast sadržaja vezanih za Xinjiang koji su proizvodili tajvanski influenseri i pozvao ih da izbjegnu kršenje zakona protiv infiltracije prihvatanjem plaćanja iz Pekinga.
Tajvanski Youtuber Potter Wang tvrdio je u junu da je kineska vlada pozivala tajvanske influensere na plaćena putovanja u Kinu radi produkcije sadržaja. Njegove tvrdnje su navele nekoliko tajvanskih jutjubera koji su nedavno objavili video zapise o Xinjiangu da negiraju primanje plaćanja od Pekinga.
Kao odgovor na upozorenja tajvanskih vlasti, kineska kancelarija za poslove sa Tajvanom saopštila je da je Peking poželio dobrodošlicu "sunarodnicima Tajvana" da posjete Kinu i uživaju u "veličanstvenim planinama i rijekama, probaju razne vrste hrane, iskuse lokalne običaje i podijele ono što su vidjeli i čuli.”
Osim što poziva tajvanske influensere da posjete Xinjiang, Peking od početka 2024. poziva strane novinare i vlogere da posjete Xinjiang.
U nekoliko izvještaja, kineski državni tabloid Global Times navodi da su ovi stranci saznali za "najnovija ekonomska dostignuća Xinjianga, vjerske slobode i etničku integraciju" nakon posjeta lokalnoj industriji, vjerskim objektima i stambenim domovima.
Neki stručnjaci kažu da kineske vlasti obično nameću strogu kontrolu nad itinerarima stranih utjecajnih osoba u Xinjiangu kako bi osigurale da je sadržaj koji proizvode usklađen s pozitivnim narativom koji Peking želi promovirati, što je suprotno postojećim izvještajima stranih medija o masovnom interniranju Ujgura, prisilnom radu etničkih manjina ili oštrih programa kontrole rađanja.
„Strani uticajni ljudi obično provode vrijeme u glavnom gradu Xinjianga, Urumqiju, i posjećuju mjesta poput Velikog bazara, gdje će probati lokalnu hranu i gledati plesne predstave koje bi mogle sugerirati da su kulturni oblici naroda Ujgura zaštićeni“, rekao je Timothy Grose, profesor Kineskih studija na Rose-Hulman institutu za tehnologiju u Indijani.
Osim prikazivanja aspekata ujgurske kulture, rekao je Grose, video snimci stranih utjecajnih u Xinjiangu često će prikazivati zaposlene Ujgure i lokalne znakove koji sadrže kineske i ujgurske znakove.
"Peking vjeruje da je ovo efikasna strategija [za suprotstavljanje postojećim međunarodnim narativima o Xinjiangu] ako indirektno kontrolišu vrste slika koje se izvoze iz Xinjianga", rekao je on za Glas Amerike telefonom.
Preplavljujući platforme društvenih medija sadržajem iz Xinjianga koji su proizveli ovi strani akteri, rekao je Grose, kineska vlada pokušava doći do povremenih gledalaca, posebno mlađe publike, bez dubokog znanja o Kini ili Xinjiangu i uticati na njih.
"Ovi povremeni gledaoci nemaju stručnost u Kini, tako da neće znati gdje da nađu znakove ugnjetavanja u video snimcima jer nisu upoznati s ujgurskom kulturom ili kineskom etničkom politikom", rekao je.
Budući da Kina direktno ili indirektno ispunjava platforme društvenih medija sadržajem usklađenim s njihovim preferiranim narativom za Xinjiang, rekao je Grose, akademicima, aktivistima i novinarima će biti teško da se suprotstave propagandnim naporima Pekinga sadržajem koji odražava stvarnost u regiji.
Pričanje priča o Tibetu
Peking je takođe pokrenuo novu inicijativu da se "dobro ispriča priča o Tibetu".
Dana 2. septembra, nekoliko lokalnih i centralnih kineskih vladinih agencija otvorilo je “međunarodni komunikacijski centar” u tibetanskoj prijestolnici, Lhasi, čiji je cilj poboljšati sposobnost Pekinga da promovira svoje omiljene narative o Tibetu.
Tokom okruglog stola fokusiranog na “izgradnju efikasnijeg međunarodnog komunikacijskog sistema za pitanja vezana za Tibet”, francuska spisateljica Margot Chevestrier, koja radi za kinesku državnu China International Communications Group, rekla je da su mnogi mladi Kinezi pogođeni “pristrasnim izvještavanjem ” na globalnim društvenim medijima i da ovi nesporazumi često proizlaze iz “obmanjujućih izvještavanja nekih medija ili pojedinaca”.
Novi međunarodni komunikacijski centar će „omogućiti većem broju ljudi u zemlji i inostranstvu da upoznaju Tibet, razumiju Tibet i zavole Tibet“, navodi kineski državni portal China News, internet stranica za vijesti.
Neki analitičari kažu da bi komunikacijski centar mogao poslužiti kao centralizirana institucija za "koordinaciju" propagandnih napora Pekinga usmjerenih na Tibet.
“Pošto se čini da na Tibetu nema toliko propagandnih napora kao na Xinjiangu, Peking možda razmišlja kako da iskoristi ovu taktiku”, rekla je Sarah Cook, neovisna istraživačica o Kini i bivša direktorica istraživanja Kine u neprofitnoj organizaciji Freedom House.
Cook je rekla da količina propagandnih napora koje je Kina posvetila Xinjiangu i Tibetu pokazuje da su ova dva pitanja od visokog prioriteta za Peking.
"Iako su Tibet i Xinjiang njihovi prioriteti, taktike koje koristi kineski propagandni aparat su slične, uključujući širenje dezinformacija putem lažnih naloga, ograničavanje pristupa stranih novinara određenim mjestima i potiskivanje informacija koje su u suprotnosti s njihovim preferiranim narativom", rekla je ona za Glas Amerike telefonom.
Budući da su propagandni napori naizgled uspješni, rekao je Grose, Peking će nastaviti koristiti isti set strategija kako bi osporio postojeće činjenice o situaciji u Xinjiangu i Tibetu.
Kako bi se suprotstavili kampanjama Pekinga, rekao je on, grupe fokusirane na Xinjiang i Tibet trebale bi pokušati povećati svoje prisustvo na platformama društvenih medija i stvoriti više "očaravajući i dirljiviji" vizualni sadržaj koji je "ispravno kontekstualiziran", ali može utjecati na mladu publiku.
Osim toga, Cook je rekla da je važno da pojedinci zabrinuti zbog situacije u Tibetu i Xinjiangu rade sa istraživačkim grupama istomišljenika i razotkriju različite propagandne kampanje koje Kina gura.
„Mogu pokušati da naprave kratke video zapise koji informišu ljude o taktici Pekinga“, rekla je.